Članak 199.
Obveza naknade troškova i štete
(1) Operater iz članka 177. ovoga Zakona podmiruje sve troškove u vezi s poduzimanjem mjera za otklanjanje prijeteće opasnosti od štete, odnosno saniranje štete u okolišu, prema odredbama ovoga Zakona.
(2) Ako se utvrdi da je operater iz članka 177. ovoga Zakona odgovoran za štetu u okolišu i/ili prijeteću opasnost od štete, prema ovom Zakonu, u tom slučaju operater je sukladno postavljenom zahtjevu za naknadu troškova i sanaciju štete obvezan nadoknaditi:
– troškove procjene štete i prijeteće opasnosti od štete,
– troškove utvrđivanja mjera za sanaciju okoliša u postupku izrade i odobravanja sanacijskog programa,
– troškove povrata okoliša u stanje prije nastanka štete ako je takav povrat moguć, odnosno troškove sanacije posljedica štete u okolišu, troškove dopunskih i kompenzacijskih mjera,
– troškove provedbe mjera otklanjanja prijeteće opasnosti od šteta,
– troškove provedbe mjera za sprječavanje ili ublažavanje štete u okolišu,
– troškove praćenja,
– troškove nadzora provedbe mjera,
– troškove prikupljanja podataka,
– sve druge troškove određene zakonom, troškove postupaka i ostale nepredviđene troškove nastale uslijed provedbe mjera otklanjanja štete i prijeteće opasnosti od štete.
(3) Ako se šteta u okolišu ne može sanirati odgovarajućim mjerama, operater koji je prouzročio štetu odgovoran je za naknadu u visini vrijednosti uništenog dobra.
(4) Vrijednost naknade treba biti približna ekonomskoj i ekološkoj vrijednosti uništenog dobra.
(5) Ako se vrijednost iz stavka 3. ovoga članka ne može utvrditi prikladnim ekonomskim metodama, nadležni sud će utvrditi visinu naknade uzimajući u obzir potrebne troškove sanacije, rizik koji djelatnost znači za okoliš, stupanj odgovornosti i korist stečenu nanošenjem štete u okolišu.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 80/2013 (6. srpnja 2013.)
- NN 12/2018 (15. veljače 2018.)
- NN 12/2018 (15. veljače 2018.)