Članak 21.
(1) Azilant, stranac pod supsidijarnom zaštitom, stranac pod privremenom zaštitom te stranac – član obitelji azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom i stranca pod privremenom zaštitom ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu u istom opsegu kao osigurana osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.
(2) Stranci iz stavka 1. ovoga članka pravo na zdravstvenu zaštitu ostvaruju na temelju važećeg dokumenta koji je izdalo ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, u zdravstvenim ustanovama i kod zdravstvenih radnika privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe, sukladno općim aktima Zavoda.
(3) Nadležna policijska uprava, odnosno policijska postaja obvezna je obavijestiti ministarstvo nadležno za zdravstvo da je strancu iz stavka 2. ovoga članka odobren azil, supsidijarna zaštita, privremena zaštita, odnosno privremeni boravak sukladno posebnim propisima, najkasnije u roku od osam dana od dana izvršnosti odluke o odobrenom azilu, supsidijarnoj zaštiti, privremenoj zaštiti, odnosno privremenom boravku.
(4) Način ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu stranca iz stavka 1. ovoga članka uredit će pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo.
(5) Troškovi zdravstvene zaštite iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za zdravstvo.
Objave koje su oblikovale ovaj članak
- NN 80/2013 (1. srpnja 2013.)
- NN 15/2018 (22. veljače 2018.)
- NN 15/2018 (22. veljače 2018.)
- NN 15/2018 (22. veljače 2018.)
- NN 46/2022 (16. travnja 2022.)
- NN 46/2022 (16. travnja 2022.)
- NN 46/2022 (16. travnja 2022.)