Članak 4.
1. Države članice osiguravaju da se sorta prizna samo ako je prepoznatljiva, postojana i dovoljno ujednačena. Sorta mora biti zadovoljavajuće vrijednosti za uzgoj i uporabu.
2. Ispitivanje vrijednosti za uzgoj i uporabu nije potrebno:
(a) za priznavanje sorata trave ako uzgajivač izjavi da sjeme njegove sorte nije namijenjeno uzgoju krmnog bilja;
(b) za priznavanje sorata čije će se sjeme stavljati na tržište u drugoj državi članici koja je već priznala te sorte, s obzirom na njihovu vrijednost za uzgoj i uporabu;
(c) za priznavanje sorata (samooplodne linije, hibridi) koje su namijenjene isključivo kao sastojci hibridnih sorata koje ispunjavaju zahtjeve iz stavka 1.
3. U slučaju sorata na koje se primjenjuje točka (a) stavka 2. može se odlučiti, u skladu s postupkom iz članka 23. stavka 2. i ako je to opravdano interesom slobodne razmjene sjemena u Zajednici, da se odgovarajućom provjerom pokaže pogodnost sorata za deklariranu namjenu. U takvim se slučajevima utvrđuju uvjeti provjere.
4. U slučaju genetski modificirane sorte u smislu članka 2. stavaka 1. i 2. Direktive 90/220/EEZ, sorta se priznaje jedino ako su poduzete sve odgovarajuće mjere s ciljem izbjegavanja štetnih posljedica za zdravlje ljudi i okoliš.
5. Nadalje, ako je tvar koja potječe od biljne sorte namijenjena uporabi u hrani koja potpada pod područje primjene članka 3. ili u hrani za životinje koja potpada pod područje primjene članka 15. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje(12), ta se sorta prihvaća samo ako je odobrena u skladu s tom Uredbom.
6. U interesu očuvanja biljnih genetskih resursa kako je navedeno u članku 20. stavku 2., države članice mogu odstupiti od kriterija za priznavanje iz prve rečenice stavka 1. samo ako su utvrđeni posebni uvjeti u skladu s postupkom iz članka 23. stavka 2. imajući u vidu zahtjeve iz članka 20. stavka 3., točaka (a) i (b).