Članak 5.
1. Sorta se smatra prepoznatljivom ako je, bez obzira na umjetno ili prirodno podrijetlo od početne iz koje je izvedena, jasno različita u jednoj ili više bitnih karakteristika od bilo koje druge sorte poznate u Zajednici.
Karakteristike sorte moraju biti pogodne za precizno prepoznavanje i preciznu definiciju.
Sorta poznata u Zajednici je svaka sorta koja je, u vrijeme kada je zahtjev za priznavanje sorte uredno podnesen:
— ili uvrštena u zajednički katalog sorata poljoprivrednih biljnih vrsta ili u katalog sorata povrtnih vrsta; ili je,
— iako nije uvrštena u kataloge, priznata ili je podnesen zahtjev za priznavanje u državi članici o kojoj se radi ili nekoj drugoj državi članici, bilo za certificiranje i stavljanje na tržište ili za certificiranje za druge zemlje,
osim ako više ne ispunjava uvjete u svim državama članicama kojih se tiče prije donošenja odluke o zahtjevu za priznavanje sorte.
2. Sorta se smatra postojanom ako nakon uspješnog razmnožavanja ili umnožavanja ili na kraju svakog ciklusa (gdje je uzgajivač definirao poseban ciklus razmnožavanja ili umnožavanja) ostane vjerna opisu njenih bitnih karakteristika.
3. Sorta se smatra dovoljno ujednačenom ako su, bez obzira na mali broj otklona, biljke od kojih je sastavljena, uzimajući u obzir prepoznatljiva obilježja reproduktivnog sustava biljki, slične ili genetski identične što se tiče ukupnih karakteristika koje se razmatraju u ovu svrhu.
4. Vrijednost sorte za uzgoj ili uporabu smatra se zadovoljavajućom ako, u usporedbi s ostalim sortama priznatim u katalogu dotične države članice, njena kakvoća u cjelini nudi, barem što se tiče proizvodnje u bilo kojoj regiji, jasno poboljšanje bilo za uzgoj, bilo što se tiče uporabe priroda ili njihovih proizvoda. Kada su druge, više karakteristike prisutne, posebne manje vrijedne karakteristike ne uzimaju se u obzir.