Uredba (EZ) br. 861/2007
Europskog parlementa i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti
Pročišćeni tekst na dan 18. studenoga 2026.
Uvodna izjava (1)
Zajednica si je postavila cilj očuvanja i razvoja područja slobode, sigurnosti i pravde na kojem je slobodno kretanje osoba osigurano. Za postupno uspostavljanje tog područja Zajednica mora donijeti, inter alia, mjere na području pravosudne suradnje u građanskim stvarima koje imaju prekogranični utjecaj i potrebne su na pravilno djelovanje unutarnjeg tržišta.
Uvodna izjava (2)
U skladu s člankom 65. stavkom (c) Ugovora te mjere moraju uključivati uklanjanje prepreka za dobro funkcioniranje parničnih postupaka, ako je potrebno, promicanjem usklađenosti pravila parničnih postupaka koji se primjenjuju u državama članicama.
Uvodna izjava (3)
U tom smislu, Zajednica je, između ostalih mjera, već donijela Uredbu Vijeća (EZ) br. 1348/2000 od 29. svibnja 2000. Uredba Vijeća (EZ) br. 1348/2000 od 29. svibnja 2000. o dostavi u državama članicama sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima(3), Uredbu Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti i priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima(4), Odluku Vijeća 2001/470/EZ od 28. svibnja 2001. o osnivanju Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima(5), Uredbu (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine(6) i Uredbu (EZ) br. 1896/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog(7).
Uvodna izjava (4)
Na zasjedanju Europskog vijeća u Tampereu dana 15. i 16. listopada 1999. Vijeće i Komisija su bili pozvani uspostaviti zajednička postupovna pravila za pojednostavljeni i brži prekogranični postupak kod potrošačkih i gospodarskih sporova male vrijednosti.
Uvodna izjava (5)
Dana 30. studenoga 2000. Vijeće je donijelo zajednički program Komisije i Vijeća o mjerama za provođenje načela uzajamnog priznavanja odluka u građanskim i trgovačkim stvarima(8). Program se odnosi na pojednostavljenje i ubrzanje rješavanja prekograničnih sporova male vrijednosti. To je bilo preuzeto u Haškom programu(9) koji je donijelo Europsko vijeće dana 5. studenoga 2004., u kojem se poziva na aktivno nastavljanje rada u vezi sporova male vrijednosti.
Uvodna izjava (6)
Dana 20. prosinca 2002. Komisija je donijela Zelenu knjigu o postupku za europski platni nalog i o mjerama za pojednostavljenje i ubrzanje postupaka u sporovima male vrijednosti. Sa Zelenom knjigom je započelo savjetovanje o mjerama u pogledu pojednostavljenja i ubrzanja postupaka u sporovima male vrijednosti.
Uvodna izjava (7)
Mnoge države članice uvele su pojednostavljene građanske postupke za sporove male vrijednosti, obzirom da troškovi, kašnjenja i složenost povezana s postupkom nisu nužno razmjerni s vrijednošću zahtjeva. Prepreke za brzo i neskupo suđenje su veće u prekograničnim slučajevima. Stoga je potrebno uvesti europski postupak za sporove male vrijednosti (europski postupak za sporove male vrijednosti). Cilj tog postupka bio bi pojednostavljenje pristupa pravosuđu. Narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu zbog poremećaja u pogledu funkcioniranja procesnih sredstava koja su dana vjerovnicima u različitim državama članicama čini potrebnim zakonodavstvo Zajednice koje osigurava jednake uvjete za vjerovnike i dužnike u cijeloj Europskoj uniji. Potrebno je poštovati načela jednostavnosti, žurnosti i proporcionalnosti prilikom odlučivanja o troškovima postupka u skladu s europskim postupkom za sporove male vrijednosti. Korisno je da pojedinosti o troškovima koji budu određeni budu objavljene i da načini utvrđivanja takvih troškova budu transparentni.
Uvodna izjava (8)
Europski postupak za sporove male vrijednosti trebao bi pojednostaviti i ubrzati suđenje u sporovima male vrijednosti u prekograničnim slučajevima, dajući na raspolaganje alternativna sredstva uz mogućnosti koje postoje u skladu s propisima država članica, koje ostaju netaknute. Ova bi Uredba također trebala pojednostaviti priznanje i izvršenje odluka donesenih u europskom postupku za sporove male vrijednosti u drugoj državi članici.
Uvodna izjava (9)
Ova Uredba teži promicati temeljna prava i uzima u obzir, posebno, načela priznata u Povelji o temeljnim pravima Europske unije. Sud bi morao poštovati pravo na pravično suđenje i načelo kontradiktornosti postupka, osobito kada odlučuje o potrebi usmenoj raspravi i o sredstvima izvođenja dokaza te o opsegu izvođenja dokaza.
Uvodna izjava (10)
S ciljem olakšavanja izračunavanja vrijednosti tužbenog zahtjeva, sve kamate, troškovi i izdaci ne moraju se uzeti u obzir. To ne bi trebalo utjecati na ovlast suda da ih prizna u presudi prema nacionalnim propisima.
Uvodna izjava (11)
Radi olakšavanja uvođenja europskog postupka za sporove male vrijednosti, tužitelj bi trebao podnijeti zahtjev tako da ispuni standardni obrazac tužbenog zahtjeva i da ga podnese sudu. Obrazac tužbenog zahtjeva trebao bi se podnijeti samo nadležnom sudu.
Uvodna izjava (12)
Obrascu tužbenog zahtjeva bi se, prema potrebi, trebale priložiti potrebne dokazne isprave. Međutim, to tužitelja ne sprečava da podnese, ako je potrebno, druge dokaze tijekom postupka. Isto načelo bi se trebalo primjenjivati na odgovor tuženika.
Uvodna izjava (13)
Pojam „očigledno neutemeljen” u vezi odbacivanja tužbenog zahtjeva i „nedopušten” u pogledu odbacivanja zahtjeva trebalo bi odrediti u skladu s nacionalnim pravom.
Uvodna izjava (14)
Europski postupak za sporove male vrijednosti trebao bi biti pisani postupak, osim ako sud usmenu raspravu ne smatra potrebnom ili je ne zahtijeva stranka. Sud može odbiti zahtjev stranke. To se odbijanje ne može pobijati zasebno.
Uvodna izjava (15)
Zastupanje stranka po odvjetniku ili drugom pravnom stručnjaku ne bi trebalo biti obvezno.
Uvodna izjava (16)
Pojam „protutužba” trebalo bi tumačiti u smislu članka 6. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 44/2001 kao da potječe iz istog ugovora ili činjenice na kojoj se temelji tužba. Članci 2. i 4., kao i članak 5. stavci 3., 4. i 5. primjenjuju se na odgovarajući način na protutužbu.
Uvodna izjava (17)
U slučaju kada se tuženik tijekom postupka poziva na svoje pravo prijeboja, takav zahtjev ne predstavlja protutužbu u smislu ove Uredbe. Stoga, tuženik ne bi smio biti obvezan koristiti se standardnim obrascem A, kako je navedeno u Prilogu I, za pozivanje na to pravo.
Uvodna izjava (18)
Država članica na koju je naslovljen zahtjev je u smislu članka 6. država članica u kojoj se treba izvršiti dostava ili kojoj se treba poslati pismeno. S ciljem smanjivanja troškova i kašnjenja, pismena bi trebalo dostavljati strankama prvenstveno poštom s potvrdom o primitku, uključujući datum primitka.
Uvodna izjava (19)
Stranka može odbiti primiti pismeno prilikom dostave ili vratiti pismeno u roku tjedan dana ako ono nije napisano na jeziku ili mu nije priložen prijevod na službeni jezik države članice na koje je naslovljeno (ili ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, na službeni jezik ili jedan od službenih jezika mjesta u kojem se dostava vrši ili kamo se šalje pismeno) ili na jeziku koji primatelj razumije.
Uvodna izjava (20)
U okviru usmene rasprave i izvođenja dokaza, države članice bi trebale poticati korištenje modernih komunikacijskih tehnologija u skladu s nacionalnim pravom države članice u kojoj se sud nalazi. Sud bi se trebao koristiti najjednostavnijim i najjeftinijim metodama izvođenja dokaza.
Uvodna izjava (21)
Praktična pomoć koja bi morala biti dostupna strankama, trebala bi uključivati tehničke podatke o raspoloživosti i ispunjavanju obrazaca.
Uvodna izjava (22)
Informacije o postupovnim pitanjima može također davati sudsko osoblje u skladu s nacionalnim pravom.
Uvodna izjava (23)
Kako je cilj ove Uredbe pojednostavljenje i ubrzanje postupaka u prekograničnim sporovima male vrijednosti, sud bi trebao postupati čim prije, čak i kada ova Uredba ne propisuje neki rok za posebnu fazu postupka.
Uvodna izjava (24)
Za računanje rokova kako je predviđeno u ovoj Uredbi, trebala bi se primjenjivati Uredba (EEZ, Euratom) br. 1182/71 Vijeća od 3. lipnja 1971. o utvrđivanju pravila koja se primjenjuju na razdoblja, datume i rokove(10).
Uvodna izjava (25)
Kako bi se ubrzala naplata u sporovima male vrijednosti, odluka bi trebala biti izvršiva bez obzira na moguće žalbe i bez uvjeta polaganja osiguranja, osim ako je to predviđeno ovom Uredbom.
Uvodna izjava (26)
Svako upućivanje na žalbu u ovoj Uredbi uključuje sva moguća žalbena sredstva koja su na raspolaganju u skladu s nacionalnim pravom.
Uvodna izjava (27)
Sud mora uključivati osobu koja je osposobljena obavljati poslove suca u skladu s nacionalnim pravom.
Uvodna izjava (28)
Uvijek kada je sud dužan utvrditi rok, konkretna stranka bi trebala biti obaviještena o posljedicama njegovog nepoštovanja.
Uvodna izjava (29)
Stranka koja nije uspjela u postupku bi trebala snositi troškove postupka. Troškovi postupka utvrđuju se u skladu s nacionalnim pravom. Uzimajući u obzir ciljeve u pogledu jednostavnosti i troškovne učinkovitosti, sud bi trebao narediti da stranka koja nije uspjela u postupku mora platiti samo troškove postupka, uključujući, na primjer, sve troškove nastale zbog činjenice da je drugu stranku zastupao odvjetnik ili drugi pravni stručnjak ili sve troškove nastale zbog dostave ili prijevoda isprava, koji su razmjerni tužbenom zahtjevu ili koji su neophodni.
Uvodna izjava (30)
Da bi se olakšalo priznanje i izvršenje, odluka donesena u državi članici u europskom postupku za sporove male vrijednosti trebala bi se priznati i izvršiti u drugoj državi članici bez potrebe za potvrdu o izvršnosti i bez ikakve mogućnosti pobijanja njenog priznavanja.
Uvodna izjava (31)
Trebali bi postojati minimalni standardi za preispitivanje odluke u slučaju kada tuženik nije bio u mogućnosti pobijati tužbeni zahtjev.
Uvodna izjava (32)
Uzimajući u obzir ciljeve u vezi jednostavnosti i troškovne učinkovitosti, stranka koja traži izvršenje ne mora imati ovlaštenog zastupnika ili poštansku adresu u državi članici u kojoj se izvršenje treba obaviti, osim kod zastupnika koji imaju ovlaštenje za postupak izvršenja u skladu s nacionalnim pravom te države članice.
Uvodna izjava (33)
Poglavlje III. ove Uredbe također bi se trebalo primjenjivati na utvrđivanje troškova i izdataka za sudske službenike nastalih povodom odluke u postupku navedenom u ovoj Uredbi.
Uvodna izjava (34)
Mjere potrebne za provođenje ove Uredbe trebale bi se usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji(11).
Uvodna izjava (35)
Osobito bi se trebala dati ovlast Komisiji da usvoji mjere potrebne za ažuriranje ili tehničke promjene obrazaca iz priloga. Obzirom da su ove mjere općeg opsega i da su određene da promjene elemente ove Uredbe koji nisu ključni i/ili da dopunjuju ovu Uredbu dodavanjem novih elemenata koji nisu ključni, one bi trebale biti usvojene u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom, predviđenim u članku 5.a Odluke 1999/468/EZ.
Uvodna izjava (36)
S obzirom na to da ciljevi ove Uredbe, t.j. uvođenje postupka radi pojednostavljenja i ubrzanja postupaka u prekograničnim sporovima male vrijednosti i radi smanjivanja troškova, ne mogu dostatno ostvariti države članice, te ih se stoga može, zbog dosega i učinaka ove Uredbe, bolje ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenom u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, određenom u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.
Uvodna izjava (37)
U skladu s člankom 3. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Ujedinjena Kraljevina i Irska su obavijestili da žele sudjelovati u donošenju i primjeni ove Uredbe.
Uvodna izjava (38)
U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe i ona je ne obvezuje niti se na nju primjenjuje,
POGLAVLJE I. PREDMET I PODRUČJE PRIMJENE
Predmet
Članak 1.
Ovom se Uredbom uvodi europski postupak za sporove male vrijednosti kojim se namjerava pojednostaviti i ubrzati postupak u prekograničnim sporovima male vrijednosti i smanjiti troškove. Europski postupak za sporove male vrijednosti na raspolaganju je strankama u sporu kao alternativa postupku koji postoji u skladu s pravom država članica.
Uredba također uklanja međupostupke potrebne za omogućivanje priznanja i izvršenja u drugim državama članicama odluka donesenih u jednoj državi članici u europskom postupku za sporove male vrijednosti.
Područje primjene
Članak 2.
1. Ova se Uredba primjenjuje u prekograničnim slučajevima na građanske i trgovačke stvari, kako je definirano u članku 3., bez obzira na vrstu suda, kada vrijednost tužbenog zahtjeva, bez svih kamata, troškova i izdataka, ne prelazi 5000 EUR u trenutku kada je nadležni sud zaprimio obrazac tužbenog zahtjeva. Ona ne obuhvaća posebno porezne, carinske ili upravne stvari niti odgovornost države za radnje i propuste u izvršavanju javnih ovlasti (acta jure imperii).
2. Ova se Uredba ne primjenjuje na pitanja u vezi:
(a) sa statusom ili pravnom sposobnošću fizičkih osoba;
(b) s imovinskim pravima koja proizlaze iz bračnog odnosa ili iz odnosa za koji se prema pravu koje se primjenjuje na takav odnos smatra da je riječ o odnosu koji ima učinke usporedive s učincima braka;
(c) s obvezama uzdržavanja koje proizlaze iz obiteljskog odnosa, roditeljstva, braka ili tazbinskog srodstva;
(d) s oporukama i nasljeđivanjem, uključujući obveze uzdržavanja koje nastaju na temelju smrti;
(e) sa stečajem, postupcima povezanima s likvidacijom nesolventnih društava ili drugih pravnih osoba, sudskim nagodbama, nagodbama i sličnim postupcima;
(f) sa socijalnom sigurnosti;
(g) s arbitražom;
(h) s radnim pravom;
(i) s najmom ili zakupom nepokretne imovine, uz iznimku tužbi zbog novčanih potraživanja ili
(j) s povredama privatnosti i prava osobnosti, uključujući klevetu.
Prekogranični slučajevi
Članak 3.
1. Za potrebe ove Uredbe prekogranični slučaj je slučaj u kojem najmanje jedna od stranaka ima domicil ili uobičajeno boravište u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi sud.
2. Domicil se utvrđuje u skladu s člancima 62. i 63. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(1).
3. Mjerodavan trenutak za utvrđivanje je li određeni slučaj prekogranični slučaj jest datum primitka obrasca tužbenog zahtjeva od strane nadležnog suda.
POGLAVLJE II. EUROPSKI POSTUPAK ZA SPOROVE MALE VRIJEDNOSTI
Pokretanje postupka
Članak 4.
1. Tužitelj pokreće europski postupak za sporove male vrijednosti ispunjavanjem standardnog obrasca A tužbenog zahtjeva, kako je navedeno u Prilogu I. ovoj Uredbi, i njegovim podnošenjem neposredno kod nadležnog suda, poštom, putem elektroničke komunikacije iz članka 4. Uredbe (EU) 2023/2844 Europskog parlamenta i Vijeća(2) ili drugim sredstvima komunikacije kao što su telefaks ili e-pošta, koja su prihvatljiva državi članici u kojoj se postupak pokreće. Obrazac zahtjeva sadržava opis dokaza koji potkrepljuju zahtjev te mu se, prema potrebi, prilažu odgovarajuće dokazne isprave.
2. Države članice obavješćuju Komisiju koja komunikacijska sredstva prihvaćaju. Komisija objavljuje te podatke.
3. U slučaju kada je zahtjev izvan područja primjene ove Uredbe, sud o tome obavješćuje tužitelja. Ako tužitelj ne povuče tužbeni zahtjev, sud nastavlja s postupkom u skladu s mjerodavnim postupovnim pravom koje se primjenjuje u državi članici u kojoj se postupak vodi.
4. Kada sud smatra da su podaci koje je podnio tužitelj nedostatni ili nedovoljno jasni, ili ako obrazac zahtjeva nije valjano ispunjen, on će, osim ako zahtjev nije očigledno neosnovan ili nije očigledno nedopušten, tužitelju pružiti mogućnost da dopuni ili ispravi obrazac tužbenog zahtjeva ili dostavi dodatne podatke ili isprave, ili da povuče tužbeni zahtjev u roku koji odredi sud. Sud se u tu svrhu koristi standardnim obrascem B kako je navedeno u Prilogu II.
Kada je zahtjev očigledno neosnovan ili je očigledno nedopušten ili kada tužitelj propusti upotpuniti ili popraviti obrazac tužbenog zahtjeva u navedenom roku, zahtjev se odbacuje. Sud obavješćuje tužitelja o takvom odbacivanju i o tome je li protiv takvog odbacivanja dopušten pravni lijek.
5. Države članice osiguravaju da standardni obrazac tužbenog zahtjeva A bude dostupan na svim sudovima pred kojima se može pokrenuti europski postupak za sporove male vrijednosti i da mu se može pristupiti putem odgovarajućih nacionalnih mrežnih stranica.
Vođenje postupka
Članak 5.
1. Europski postupak za sporove male vrijednosti jest pisani postupak.
1.a Sud održava usmenu raspravu samo ako smatra da nije moguće donijeti odluku na temelju pisanih dokaza ili ako stranka to zahtijeva. Sud može odbiti takav zahtjev ako smatra da s obzirom na okolnosti slučaja usmena rasprava nije potrebna za pravično vođenje postupka. Razlozi tog odbijanja navode se u pisanom obliku. Odbijanje se ne može pobijati odvojeno od ulaganja pravnog lijeka protiv same odluke.
2. Nakon zaprimanja valjano ispunjenog obrasca tužbenog zahtjeva, sud ispunjava dio I. standardnog obrasca za odgovore C, kako je navedeno u Prilogu III.
Primjerak obrasca tužbenog zahtjeva i, ako je potrebno, dokaznih isprava zajedno s ispunjenim obrascem za odgovore dostavlja se tuženiku u skladu s člankom 13. Ove se isprave šalju u roku od 14 dana od zaprimanja valjano ispunjenog obrasca tužbenog zahtjeva.
3. Tuženik dostavlja svoj odgovor u roku od 30 dana od dostave obrasca tužbenog zahtjeva i obrasca za odgovor ispunjavanjem dijela II. standardnog obrasca C za odgovor i, ako je potrebno, važnih dokaznih isprava i vraćanjem sudu ili na drugi primjeren način ne koristeći se obrascem za odgovore.
4. U roku od 14 dana od zaprimanja odgovora od tuženika, sud šalje jedan primjerak zajedno sa svim važnim dokaznim ispravama tužitelju.
5. Ako tuženik u odgovoru tvrdi da vrijednost nenovčanog zahtjeva prelazi iznos naveden u članku 2. stavku 1., sud odlučuje u roku od 30 dana od dana dostave odgovora na tužbu tužitelju je li tužbeni zahtjev u području primjene ove Uredbe. Takva se odluka ne može zasebno pobijati.
6. Svaka protutužba koja se podnosi korištenjem standardnog obrasca A i sve bitne dokazne isprave dostavljaju se tužitelju u skladu s člankom 13. Te se isprave dostavljaju u roku od 14 dana od zaprimanja.
Tužitelj ima 30 dana od dostave za odgovor na protutužbu.
7. Ako protutužba prelazi vrijednost iz članka 2. stavka 1., tužba i protutužba se neće rješavati u europskom postupku za sporove male vrijednosti, već u skladu s mjerodavnim postupovnim pravom koje se primjenjuje u državi članici u kojoj se vodi postupak.
Članci 2. i 4., kao i stavci 3., 4. i 5. ovog članka primjenjuju se na odgovarajući način na protutužbe.
Jezici
Članak 6.
1. Obrazac tužbenog zahtjev, odgovor, svaka protutužba, svaki odgovor na protutužbu i svaki opis važnih dokaznih isprava dostavljaju se na jeziku, ili jednom od jezika, suda.
2. Ako je neka druga isprava koji zaprimi sud na jeziku koji nije jezik postupka, sud može tražiti prijevod te isprave samo ako je prijevod potreban za donošenje presude.
3. Ako stranka odbija zaprimiti ispravu zbog što nije ni na jednom od sljedećih jezika:
(a) službenom jeziku države članice na koju je zahtjev naslovljen ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta gdje se treba izvršiti dostava ili kamo se isprava treba slati;
(b) jeziku koji osoba na koju je naslovljeno razumije,
sud o tome obavješćuje drugu stranku kako bi ona pribavila prijevod te isprave.
Završetak postupka
Članak 7.
1. U roku od 30 dana od primitka odgovora tuženika ili tužitelja u roku iz članka 5. stavka 3. ili stavka 6. sud donosi odluku ili:
(a) zahtijeva daljnje podatke u vezi zahtjeva od stranka u utvrđenom roku koji ne prelazi 30 dana;
(b) izvodi dokaze u skladu s člankom 9.; ili
(c) poziva stranke na usmenu raspravu koje se mora održati 30 dana od poziva.
2. Sud donosi odluku u roku od 30 dana po usmenoj raspravi ili nakon primitka svih podataka potrebnih za donošenje presude. Presuda se dostavlja strankama u skladu s člankom 13.
3. Ako sud nije zaprimio odgovor konkretne stranke u roku iz članka 5. stavka 3. ili stavka 6., donosi odluku o tužbenom zahtjevu ili protutužbi.
Usmena rasprava
Članak 8.
1. Ako se, u skladu s člankom 5. stavkom 1.a, smatra da je usmena rasprava potrebna, ona se održava korištenjem bilo koje odgovarajuće tehnologije za komunikaciju na daljinu dostupne sudu, kao što je videokonferencija ili telekonferencija, osim ako zbog posebnih okolnosti slučaja korištenje takve tehnologije nije primjereno za pravično vođenje postupka.
Ako osoba koja treba biti saslušana ima domicil ili uobičajeno boravište u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak, prisutnost te osobe na usmenoj raspravi putem videokonferencije, telekonferencije ili druge odgovarajuće tehnologije za komunikaciju na daljinu osigurava se primjenom postupaka predviđenih u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1206/2001(3).
2. Stranka koja je pozvana da bude fizički prisutna na usmenoj raspravi može zahtijevati korištenje tehnologije za komunikaciju na daljinu, pod uvjetom da je takva tehnologija dostupna sudu, uz obrazloženje da bi aranžmani kojima bi se osigurala njezina fizička prisutnost, a posebno u pogledu mogućih troškova koji bi nastali toj stranci, bili nerazmjerni tužbenom zahtjevu.
3. Stranka koja je pozvana da prisustvuje usmenoj raspravi putem tehnologije za komunikaciju na daljinu može zahtijevati da bude fizički prisutna na toj raspravi. Standardnim obrascem tužbenog zahtjeva A i standardnim obrascem za odgovor C, koji su izrađeni u skladu s postupkom iz članka 27. stavka 2., strankama se pružaju informacije o tome da ostvarivanje naknade bilo kakvih troškova koji su stranci nastali zbog njezine fizičke prisutnosti na usmenoj raspravi, u slučaju kada je ta stranka zahtijevala da bude fizički prisutna, podliježe uvjetima utvrđenima u članku 16.
4. Odluka suda o zahtjevu predviđenom u stavcima 2. i 3. ne može se pobijati odvojeno od ulaganja pravnog lijeka protiv same odluke.
Izvođenje dokaza
Članak 9.
1. Sud odlučuje o načinima izvođenja dokaza i opsegu dokaza koji su potrebni za njegovu odluku u skladu s pravilima koja se primjenjuju na dopuštenost dokaza. Sud se koristi najjednostavnijom i najmanje opterećujućom metodom izvođenja dokaza.
2. Sud može dopustiti izvođenje dokaza pisanim izjavama svjedoka, vještaka ili stranaka.
3. Ako izvođenje dokaza uključuje saslušavanje određene osobe, to se saslušanje provodi u skladu s uvjetima navedenima u članku 8.
4. Sud može izvoditi dokaze vještačenjem ili saslušanjem samo ako odluku nije moguće donijeti na temelju ostalih dokaza.
Zastupanje stranaka
Članak 10.
Zastupanje po odvjetniku ili drugom pravnom stručnjaku nije obvezno.
Pomoć strankama
Članak 11.
1. Države članice osiguravaju strankama mogućnost primanja i praktične pomoći pri ispunjavanju obrazaca i općih informacija o području primjene europskog postupka za sporove male vrijednosti, kao i opće informacije o tome koji su sudovi u dotičnoj državi članici nadležni za donošenje odluke u europskom postupku za sporove male vrijednosti. Ta se pomoć pruža bez naknade. Ničim u ovom stavku ne zahtijeva se od država članica da pruže pravnu pomoć ili pravno savjetovanje u obliku pravne ocjene konkretnog slučaja.
2. Države članice osiguravaju da informacije o tijelima ili organizacijama nadležnima za pružanje pomoći u skladu sa stavkom 1. budu dostupne na svim sudovima pred kojima se može pokrenuti europski postupak za sporove male vrijednosti i da im se može pristupiti putem odgovarajućih nacionalnih mrežnih stranica.
Zadaće suda
Članak 12.
1. Sud ne zahtijeva od stranaka da daju pravnu ocjenu zahtjeva.
2. Ako je potrebno, sud obavješćuje stranke o postupovnim pitanjima.
3. Kadgod je to moguće, sud nastoji postići nagodbu između stranaka.
Dostava pismenâ i ostala pisana komunikacija
Članak 13.
1. Pismena iz članka 5. stavaka 2. i 6. te odluke donesene u skladu s člankom 7. dostavljaju se:
(a) poštom,
(b) elektroničkim sredstvima dostave predviđenima u člancima 19. i 19.a Uredbe (EU) 2020/1784 Europskog parlamenta i Vijeća(4); ili
(c) putem europske elektroničke pristupne točke uspostavljene na temelju članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) 2023/2844, pod uvjetom da je adresat prethodno dao izričitu suglasnost za upotrebu tog sredstva za dostavu pismena u tijeku dotičnog europskog postupka za sporove male vrijednosti.
Dostava se dokazuje potvrdom o primitku koja uključuje datum primitka.
2. Sva komunikacija između suda i stranaka ili drugih osoba koje sudjeluju u postupku, koja nije navedena u stavku 1., odvija se bilo:
(a) elektroničkim sredstvima, što se dokazuje potvrdom o primitku, ako su takva sredstva tehnički dostupna i dopuštena u skladu s postupovnim pravilima države članice u kojoj se vodi dotični europski postupak za sporove male vrijednosti, pod uvjetom da je dotična stranka ili osoba prethodno prihvatila takva sredstva komunikacije ili ako, u skladu s postupovnim pravilima države članice u kojoj ta stranka ili osoba ima domicil ili uobičajeno boravište, ima pravnu obvezu prihvatiti takva sredstva komunikacije; ili
(b) putem elektroničke komunikacije iz članka 4. Uredbe (EU) 2023/2844.
3. Uz sva ostala sredstva koja su u skladu s postupovnima pravilima država članica dostupna za iskazivanje prethodnog prihvaćanja korištenja elektroničke dostave, koje je potrebno u skladu sa stavcima 1. i 2., takvo prihvaćanje moguće je iskazati putem standardnog obrasca tužbenog zahtjeva A i standardnog obrasca odgovora C.
4. Ako dostava u skladu sa stavkom 1. nije moguća, dostava se može izvršiti bilo kojim od načina predviđenih u članku 13. ili 14. Uredbe (EZ) br. 1896/2006.
Ako komunikacija u skladu sa stavkom 2. nije moguća ili ako zbog posebnih okolnosti slučaja nije primjerena, može se upotrijebiti bilo koji drugi način komunikacije koji je dopušten u skladu s pravom države članice u kojoj se vodi europski postupak za sporove male vrijednosti.
Rokovi
Članak 14.
1. Kada sud odredi rok, dotična stranka se obavješćuje o posljedicama njegovog nepoštovanja.
2. Sud može produžiti rok iz članka 4. stavka 4. i članka 5. stavka 3. i stavka 6., te članka 7. stavka 1. u iznimnim slučajevima, ako je potrebno radi zaštite prava stranaka.
3. Ako u iznimnim okolnostima sud nije u mogućnosti poštovati rokove iz članka 5. stavaka od 2. do 6. te članka 7., poduzet će korake koji se traže u tim odredbama čim prije.
Izvršnost odluka
Članak 15.
1. Odluka je izvršna neovisno o mogućim pravnim lijekovima. Polaganje osiguranja se ne zahtijeva.
2. Članak 23. se također primjenjuje u slučaju kada se odluka izvršava u državi članici u kojoj je donesena.
Sudske pristojbe i načini plaćanja
Članak 15.a.
1. Sudske pristojbe naplaćene u državi članici za europski postupak za sporove male vrijednosti ne smiju biti nerazmjerne sudskim pristojbama koje se naplaćuju za nacionalne pojednostavljene sudske postupke u toj državi članici niti više od njih.
2. Države članice osiguravaju da stranke mogu elektronički platiti sudske pristojbe načinima plaćanja na daljinu, koji omogućuju strankama da izvrše uplatu i iz države članice koja nije država članica u kojoj se nalazi sud, u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) 2023/2844.
Troškovi
Članak 16.
Stranka koja nije uspjela u postupku snosi troškove postupka. Međutim, sud ne dosuđuje troškove stranci koja u sporu uspije ako su ti troškovi neopravdani ili nerazmjerni sa tužebnim zahtjevom.
Pravni lijekovi
Članak 17.
1. Države članice obavješćuju Komisiju o tome je li pravni lijek dopušten prema njihovom postupovnom pravu protiv odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti te u kojem roku ga se može podnijeti. Komisija te podatke objavljuje.
2. Članci 15.a i 16. primjenjuju se na sve pravne lijekove.
Preispitivanje odluke u iznimnim slučajevima
Članak 18.
1. Tuženik koji se nije upustio u postupak ima pravo zahtijevati preispitivanje odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti pred nadležnim sudom države članice u kojoj je odluka donesena, ako:
(a) tuženiku nije dostavljen obrazac tužbenog zahtjeva ili, u slučaju održavanja usmene rasprave, tuženik nije pozvan na tu raspravu pravovremeno i na takav način da bi mogao pripremiti svoju obranu; ili
(b) je tuženik zbog više sile ili izvanrednih okolnosti, koje su nastupile bez njegove krivnje bio spriječen pobijati tužbeni zahtjev,
ako je tuženik propustio uložiti pravni lijek protiv odluke, iako je to mogao učiniti.
2. Rok za podnošenje zahtjeva za preispitivanje jest 30 dana. Rok počinje teći od dana kada je tuženik stvarno upoznat sa sadržajem odluke i kada je mogao reagirati, ali najkasnije od dana prve mjere izvršenja koja za ima posljedicu nemogućnost raspolaganja imovinom tuženika u cijelosti ili djelomično. Taj se rok ne može produljiti.
3. Ako sud odbije zahtjev za preispitivanje iz stavka 1. jer ne postoji nijedan od razloga za preispitivanje navedenih u tom stavku, odluka ostaje na snazi.
Ako sud odluči da je preispitivanje opravdano zbog bilo kojeg od razloga navedenih u stavku 1., odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti postaje ništava. Međutim, tužitelj ne gubi prednosti koje proizlaze iz bilo kojeg prekida prekluzivnih rokova ili rokova zastare ako se takav prekid primjenjuje u skladu s nacionalnim pravom.
Važeće postupovno pravo
Članak 19.
U skladu s odredbama ove Uredbe, europski postupak za sporove male vrijednosti uređen je postupovnim pravom države članice u kojoj se postupak vodi.
POGLAVLJE III. PRIZNANJE I IZVRŠENJE U DRUGOJ DRŽAVI ČLANICI
Priznanje i izvršenje
Članak 20.
1. Odluka donesena u državi članici u europskom postupku za sporove male vrijednosti priznaje se i izvršava u drugoj državi članici bez potrebe za potvrdom o izvršnosti i bez ikakve mogućnosti protivljenja njezinom priznavanju.
2. Na zahtjev jedne od stranaka sud bez dodatnih troškova izdaje potvrdu o odluci donesenoj u europskom postupku za sporove male vrijednosti koristeći se standardnim obrascem D, kako je navedeno u Prilogu IV. Sud toj stranci na zahtjev izdaje potvrdu na bilo kojem drugom službenom jeziku institucija Unije koristeći se višejezičnim dinamičnim standardnim obrascem koji je dostupan na portalu europskog e-pravosuđa. Ničim u ovoj Uredbi ne obvezuje se sud da osigura prijevod i/ili transliteraciju teksta unesenog u slobodna polja te potvrde.
Postupak izvršenja
Članak 21.
1. Ne dovodeći u pitanje odredbe ovog poglavlja, postupak izvršenja je uređen pravom države članice izvršenja.
Svaka odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti izvršava se pod istim uvjetima kao odluka donesena u državi članici izvršenja.
2. Stranka koja traži izvršenje, podnosi:
(a) preslik odluke koji ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njegove vjerodostojnosti; i
(b) potvrdu iz članka 20. stavka 2. i, ako je to potrebno, njezin prijevod na službeni jezik države članice izvršenja ili, ako u toj državi članici postoji više službenih jezika, na službeni jezik ili jedan od službenih jezika sudskog postupka mjesta gdje se traži izvršenje u skladu s pravom te države članice, ili na drugi jezik za koji je država članica izvršenja naznačila da ga može prihvatiti.
3. Stranka koja zahtijeva izvršenje odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti u drugoj državi članici ne mora imati:
(a) ovlaštenog zastupnika; ili
(b) poštansku adresu
u državi članici izvršenja, osim kod zastupnika ovlaštenih za ovršni postupak.
4. Ne zahtijeva se nikakvo osiguranje, jamstvo ili polog, bez obzira na to kako se nazivali, od stranke koja u jednoj državi članici zahtijeva izvršenje donesene odluke u europskom postupku za sporove male vrijednosti jer je strani državljanin ili zato što nema domicil ili boravište u državi članici u kojoj se izvršenje obavlja.
Odbijanje izvršenja
Članak 22.
1. Nadležan sud u državi članici u kojoj se izvršenje obavlja na zahtjev osobe protiv koje se izvršenje provodi, odbija izvršenje ako je odluka u europskom postupku za sporove male vrijednosti nespojiva s prethodnom odlukom koju je donijela neka država članica ili treća zemlja, ako:
(a) prethodna odluka se odnosi na isto činjenično stanje i donesena je između istih stranaka;
(b) je prethodna odluka donesena u državi članici u kojoj se obavlja izvršenje ili ispunjava uvjete potrebne za njeno priznanje u državi članici izvršenja; i
(c) nespojivost nije bila i nije mogla nastati kao prigovor u sudskom postupku u državi članici u kojoj je donesena odluka u europskom postupku za sporove male vrijednosti.
2. Ni pod kojim uvjetima odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti ne može biti ponovno razmatrana u pogledu materijalnih pitanja u državi članici izvršenja.
Jezik potvrde
Članak 21.a.
1. Svaka država članica može naznačiti službeni jezik ili jezike institucija Unije koji nije/nisu njezin/njezini vlastiti, a koji/koje ona može prihvatiti za potvrdu iz članka 20. stavka 2.
2. Svaki prijevod informacija o sadržaju odluke predviđenih u potvrdi, kako je navedeno u članku 20. stavku 2., izrađuje osoba koja je ovlaštena za izradu prijevoda u jednoj od država članica.
Odgoda ili ograničenje izvršenja
Članak 23.
Kada stranka uloži pravni lijek protiv odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti ili kada je ulaganje takvog pravnog lijeka još moguće ili kada stranka koja je podnijela zahtjev za preispitivanje odluke u smislu članka 18., nadležni sud ili tijelo u državi članici izvršenja može, na zahtjev stranke protiv koje se izvršenje provodi:
(a) ograničiti postupak izvršenja na zaštitne mjere;
(b) uvjetovati izvršenje polaganjem jamstva, kako sam sud, odnosno tijelo, odluči;
(c) u iznimnim okolnostima odgoditi izvršenje.
POGLAVLJE IV. ZAVRŠNE ODREDBE
Informacije
Članak 24.
Države članice surađuju kako bi obavijestile javnost i stručne krugove o europskom postupku za sporove male vrijednosti, uključujući troškove, posebno preko Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, osnovane u skladu s Odlukom 2001/470/EZ.
Informacije koje moraju pružati države članice
Članak 25.
1. Države članice do 13. siječnja 2017. priopćuju Komisiji informacije o:
(a) sudovima nadležnima za donošenje odluke u europskom postupku za sporove male vrijednosti;
(b) sredstvima komunikacije koja su prihvaćena za potrebe europskog postupka za sporove male vrijednosti i dostupna sudovima u skladu s člankom 4. stavkom 1.;
(c) tijelima ili organizacijama nadležnima za pružanje praktične pomoći u skladu s člankom 11.;
(d) sredstvima elektroničke dostave i sredstvima komunikacije koja su tehnički dostupna i dopuštena prema njihovim postupovnim pravilima u skladu s člankom 13. stavcima 1., 2. i 3. te sredstvima, ako ona postoje, za iskazivanje prethodnog prihvaćanja korištenja elektroničkih sredstava, kao što se zahtijeva člankom 13. stavcima 1. i 2., koja su dostupna prema njihovom nacionalnom pravu;
(e) osobama ili vrstama zanimanja, ako ih ima, koje/koja podliježu pravnoj obvezi prihvaćanja dostave pismena ili drugih oblika komunikacije elektroničkim putem u skladu s člankom 13. stavcima 1. i 2.;
(f) sudskim pristojbama za europski postupak za sporove male vrijednosti ili o tome kako se one izračunavaju te o načinima plaćanja koji su prihvaćeni za plaćanje sudskih pristojbi u skladu s člankom 15.a;
(g) svim pravnim lijekovima dopuštenima prema njihovu postupovnom pravu u skladu s člankom 17., roku u kojem takav pravni lijek treba podnijeti i sudu kojem se može podnijeti takav pravni lijek;
(h) postupcima za podnošenje zahtjeva za preispitivanje, kako je predviđeno u članku 18., i sudovima nadležnima za takvo preispitivanje;
(i) jezicima koje one prihvaćaju u skladu s člankom 21.a stavkom 1.; i
(j) tijelima koja su nadležna za izvršenje i tijelima koja su nadležna za potrebe primjene članka 23.
Države članice obavješćuju Komisiju o svim naknadnim promjenama tih informacija.
2. Informacije priopćene u skladu sa stavkom 1. Komisija čini dostupnima javnosti svim prikladnim sredstvima kao što je portal europskog e-pravosuđa.
POGLAVLJE III. PRIZNANJE I IZVRŠENJE U DRUGOJ DRŽAVI ČLANICI
Sudske nagodbe
Članak 23.a.
Sudska nagodba koju je odobrio sud ili koja je sklopljena pred sudom u tijeku europskog postupka za sporove male vrijednosti i koja je izvršiva u državi članici u kojoj se vodio postupak priznaje se i izvršava u drugoj državi članici pod istim uvjetima kao odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti.
Odredbe poglavlja III. primjenjuju se, mutatis mutandis, na sudske nagodbe.
POGLAVLJE IV. ZAVRŠNE ODREDBE
Izmjena prilogâ
Članak 26.
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 27. u vezi s izmjenom priloga od I. do IV.
Stupanje na snagu
Članak 29.
Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od 1. siječnja 2009., osim članka 25. koji se primjenjuje od 1. siječnja 2008.
Izvršavanje ovlasti
Članak 27.
1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 26. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od 13. siječnja 2016.
3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 26. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave te odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u njoj. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
5. Delegirani akt donesen na temelju članka 26. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne uloži nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
Preispitivanje
Članak 28.
1. Komisija do 15. srpnja 2022. podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru izvješće o primjeni ove Uredbe, uključujući ocjenu o tome:
(a) je li daljnje povećanje ograničenja iz članka 2. stavka 1. primjereno kako bi se postigao cilj ove Uredbe koji jest olakšavanje pristupa građana i malih i srednjih poduzeća pravosuđu u prekograničnim slučajevima; i
(b) je li proširenje područja primjene europskog postupka za sporove male vrijednosti, osobito na tužbene zahtjeve koji se odnose na prihode od rada, primjereno radi olakšanja pristupa zaposlenika pravosuđu u prekograničnim radnim sporovima s njihovim poslodavcem, nakon razmatranja punog utjecaja takvog proširenja.
Tom se izvješću prema potrebi prilažu zakonodavni prijedlozi.
Države članice u tu svrhu i to do 15. srpnja 2021. dostavljaju Komisiji informacije o broju zahtjeva u okviru europskog postupka za sporove male vrijednosti i broju zahtjeva za izvršenje odluka donesenih u europskom postupku za sporove male vrijednosti.
2. Komisija do 15. srpnja 2019. podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru izvješće o širenju informacija o europskom postupku za sporove male vrijednosti u državama članicama te može izraditi preporuke o tome kako poboljšati prepoznatljivost tog postupka.