Članak 22.
Odbijanje izvršenja
1. Nadležan sud u državi članici u kojoj se izvršenje obavlja na zahtjev osobe protiv koje se izvršenje provodi, odbija izvršenje ako je odluka u europskom postupku za sporove male vrijednosti nespojiva s prethodnom odlukom koju je donijela neka država članica ili treća zemlja, ako:
(a) prethodna odluka se odnosi na isto činjenično stanje i donesena je između istih stranaka;
(b) je prethodna odluka donesena u državi članici u kojoj se obavlja izvršenje ili ispunjava uvjete potrebne za njeno priznanje u državi članici izvršenja; i
(c) nespojivost nije bila i nije mogla nastati kao prigovor u sudskom postupku u državi članici u kojoj je donesena odluka u europskom postupku za sporove male vrijednosti.
2. Ni pod kojim uvjetima odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti ne može biti ponovno razmatrana u pogledu materijalnih pitanja u državi članici izvršenja.