Članak 7.
Vođenje i sudjelovanje u sigurnosnim istragama
1. U načelu, svaka pomorska nesreća ili nezgoda predmet je samo jedne istrage koju obavlja država članica ili država članica koja vodi istragu uz sudjelovanje svih drugih bitno zainteresiranih država članica.
U slučaju sigurnosnih istraga koje uključuju dvije ili više država članica, dotične države članice surađuju kako bi se što prije sporazumjele o tome koja će od njih biti država članica koja vodi istragu. One ulažu sve napore da bi se dogovorile o postupcima istrage. U okviru tog dogovora, druge bitno zainteresirane države imaju jednaka prava i pristup svjedocima i dokazima kao država članica koja provodi sigurnosnu istragu. One isto tako imaju pravo da država članica koja vodi istragu uzme u obzir njihovo mišljenje.
Provođenje paralelnih sigurnosnih istraga o istoj pomorskoj nesreći ili nezgodi strogo je ograničeno na iznimne slučajeve. U takvim slučajevima, države članice obavješćuju Komisiju o razlozima provođenja tih paralelnih sigurnosnih istraga. Države članice koje provode paralelne sigurnosne istrage međusobno surađuju. Osobito, uključena tijela za sigurnosne istrage pravodobno razmjenjuju sve relevantne informacije koje su prikupili tijekom svojih sigurnosnih istraga, posebno da bi, u mjeri u kojoj je to moguće, došli do zajedničkih zaključaka.
Države članice dužne su uzdržati se od svih mjera kojima bi se moglo nepropisno zabraniti, obustaviti ili odgoditi provođenje sigurnosne istrage koja spada u područje primjene ove Direktive.
1.a Tijekom provođenja sigurnosne istrage bitno zainteresirane države članice, u mjeri u kojoj je to praktično, pomažu državi članici ili državama članicama koje provode pomorsku istragu tako da im omoguće pristup informacijama relevantnima za sigurnosnu istragu. Istražitelju ili istražiteljima koji provode sigurnosnu istragu također se omogućuje, ako se to smatra potrebnim, pristup informacijama u posjedu državnih inspektora, službenikâ obalne straže, pružateljâ usluga u pomorskom prometu, peljarâ i drugog pomorskog osoblja bitno zainteresirane države, u skladu s njezinim nacionalnim pravom.
2. Neovisno o stavku 1., svaka država članica ostaje odgovorna za sigurnosnu istragu i koordinaciju s drugim bitno zainteresiranim državama članicama sve dok se međusobno ne dogovore koja od njih će voditi istragu.
3. Ne dovodeći u pitanje svoje obveze u skladu s ovom Direktivom i međunarodnim pravom, država članica može, za svaki pojedini slučaj, međusobnim dogovorom povjeriti drugoj državi članici dužnost vođenja sigurnosne istrage ili posebne zadatke povezane s provođenjem takve istrage.
4. Ako je u pomorsku nesreću ili nezgodu uključen ro-ro putnički brod ili brzo putničko plovilo, postupak sigurnosne istrage pokreće država članica u čijem se teritorijalnom moru ili unutarnjim morskim vodama, kako je definirano u UNCLOS-u, nesreća ili nezgoda dogodila. Ako se pomorska nesreća ili nezgoda dogodi u drugim vodama, postupak sigurnosne istrage pokreće zadnja država članica u kojoj je plovio taj ro-ro putnički brod ili brzo putničko plovilo. Država članica koja je pokrenula postupak sigurnosne istrage ostaje odgovorna za sigurnosnu istragu i koordinaciju s drugim bitno zainteresiranim državama članicama dok se međusobno ne dogovore koja će od tih država članica voditi istragu.