Direktiva 2009/18/EZ
Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o određivanju temeljnih načela o istraživanju nesreća u području pomorskog prometa i o izmjeni Direktive Vijeća 1999/35/EZ i Direktive 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća
Pročišćeni tekst na dan 18. studenoga 2026.
Uvodna izjava (1)
Trebalo bi održavati visoku opću razinu sigurnosti pomorskog prometa u Europi te poduzimati sve napore kako bi se smanjio broj pomorskih nesreća i nezgoda.
Uvodna izjava (2)
Brzom provedbom tehničkih istraga pomorskih nesreća poboljšava se sigurnost plovidbe jer se time pridonosi sprečavanju ponavljanja tih nesreća, čije su posljedice gubitak ljudskih života, gubitak brodova i onečišćenje morskog okoliša.
Uvodna izjava (3)
Europski parlament, u svojoj rezoluciji od 21. travnja 2004. o poboljšanju sigurnosti plovidbe(4), zahtijeva od Komisije da predloži direktivu o istraživanju pomorskih nesreća.
Uvodna izjava (4)
Člankom 2. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. (dalje u tekstu: UNCLOS) utvrđuje se pravo obalnih država da istraže uzrok svake pomorske nesreće koja se dogodi unutar njihovog teritorijalnog mora, a može predstavljati opasnost za ljudske živote ili okoliš, uključivati tijela obalne države nadležna za traganje i spašavanje, ili na neki drugi način utjecati na obalnu državu.
Uvodna izjava (5)
Članak 94. UNCLOS-a određuje da država zastave mora pokrenuti istragu o određenim pomorskim nesrećama ili nezgodama na otvorenom moru, koju provodi odgovarajuće osposobljena osoba ili osobe ili se ta istraga provodi pred takvom osobom.
Uvodna izjava (6)
Pravilo I/21 Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskog života na moru od 1. studenoga 1974. (dalje u tekstu: SOLAS 74), Međunarodna konvencija o teretnim linijama od 5. travnja 1966. i Međunarodna konvencija za sprečavanje onečišćenja s brodova od 2. studenoga 1973. propisuju obveze država zastave da provode istraživanja o nesrećama i da rezultate tih istraživanja dostavljaju Međunarodnoj pomorskoj organizaciji (IMO).
Uvodna izjava (7)
Kodeks za provedbu obveznih dokumenata IMO-a, koji je priložen rezoluciji A.996(25) Skupštine IMO-a od 29. studenoga 2007. podsjeća da je obveza država zastave osigurati da pomorske sigurnosne istrage provode odgovarajuće osposobljeni istražitelji, mjerodavni za pitanja u vezi s pomorskim nesrećama i nezgodama. Navedeni kodeks nadalje zahtijeva da države zastave budu spremne osigurati osposobljene istražitelje za tu svrhu, bez obzira na mjesto nesreće ili nezgode.
Uvodna izjava (8)
Treba uzeti u obzir Kodeks o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda, priložen rezoluciji A.849(20) Skupštine IMO-a od 27. studenoga 1997. (dalje u tekstu Kodeks IMO-a o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda), kojim se osigurava provedba zajedničkog pristupa sigurnosnim istragama pomorskih nesreća i nezgoda, te suradnja među državama u utvrđivanju odlučujućih faktora koji su prouzrokovali pomorske nesreće i nezgode. Isto tako, treba uzeti u obzir rezoluciju A.861(20) Skupštine IMO-a od 27. studenoga 1997. i rezoluciju MSC.163(78) Odbora za pomorsku sigurnost IMO-a od 17. svibnja 2004., u kojima se navodi definicija zapisivača podataka o putovanju.
Uvodna izjava (9)
Pomorci su priznati kao posebna kategorija radnika te, s obzirom na globalni značaj brodarskoga gospodarstva i različitih područja nadležnosti s kojima mogu biti povezani, trebaju posebnu zaštitu, posebno u kontaktima s javnim tijelima. U interesu povećane pomorske sigurnosti, pomorcima bi trebalo omogućiti da se pouzdaju u pravedno postupanje kod pomorske nesreće. U svakom trenutku treba štititi njihova ljudska prava i dostojanstvo, a sve sigurnosne istrage treba provoditi pravedno i brzo. Radi toga države članice trebaju, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, uzeti u obzir i odgovarajuće odredbe smjernica IMO-a o pravednom postupanju prema pomorcima kod pomorske nesreće.
Uvodna izjava (10)
Države članice trebaju, u okviru svog pravnog sustava, zaštititi izjave svjedoka nakon nesreće te spriječiti njihovo korištenje u neke druge svrhe osim sigurnosne istrage, kako bi se izbjegle sve diskriminirajuće ili protupravne mjere protiv svjedoka zbog njihovog sudjelovanja u istragama.
Uvodna izjava (11)
Direktiva Vijeća 1999/35/EZ od 29. travnja 1999. o sustavu obveznih pregleda radi sigurnog obavljanja linijske plovidbe ro-ro putničkih brodova i brzih putničkih plovila(5), od država članica zahtijeva da u okviru svog pravnog sustava odrede pravni status koji će njima i svim drugim bitno zainteresiranim državama članicama omogućiti sudjelovanje, suradnju ili, ako je to predviđeno Kodeksom IMO-a, o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda, provođenje istraga o svim pomorskim nesrećama ili nezgodama koje uključuju ro-ro putničke brodove ili brza putnička plovila.
Uvodna izjava (12)
Direktiva 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2002. o uspostavi sustava nadzora plovidbe i informacijskog sustava Zajednice(6), zahtijeva da države članice postupaju u skladu s Kodeksom IMO-a o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda, te da osiguraju objavljivanje rezultata istraživanja o nesreći što je prije moguće nakon završetka istrage.
Uvodna izjava (13)
Nepristrano provođenje sigurnosnih istraga o nesrećama i nezgodama, koje uključuju morska plovila ili druga plovila u lukama ili drugim ograničenim morskim područjima, od temeljne je važnosti za učinkovito utvrđivanje okolnosti i uzroka takvih nesreća i nezgoda. Zato te istrage trebaju obavljati osposobljeni istražitelji pod nadzorom neovisnog tijela ili subjekta s potrebnim ovlastima, da bi se spriječio svaki sukob interesa.
Uvodna izjava (14)
Države članice trebaju osigurati, u skladu sa svojim zakonodavstvom u pogledu ovlasti tijela nadležnih za sudsku istragu i u suradnji s tim tijelima, ako je potrebno, da se osobama odgovornima za tehničku istragu omogući obavljanje njihovih zadataka pod najboljim mogućim uvjetima.
Uvodna izjava (15)
Ova Direktiva ne bi smjela dovoditi u pitanje Direktivu 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu takvih podataka(7).
Uvodna izjava (16)
Države članice trebaju osigurati da njihovi pravni sustavi omoguće njima i svim drugim bitno zainteresiranim državama članicama sudjelovanje i suradnju ili provođenje istraživanja o nesrećama na temelju odredaba Kodeksa IMO-a o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda.
Uvodna izjava (17)
U načelu, svaka pomorska nesreća ili nezgoda trebala bi biti podvrgnuta samo jednoj istrazi koju provodi država članica ili država članica koja vodi istragu uz sudjelovanje svih drugih bitno zainteresiranih država. U iznimnim propisno utemeljenim slučajevima koji uključuju dvije ili više država članica u vezi sa zastavom dotičnog broda, mjestom nesreće ili državljanstvom žrtava, mogu se provoditi paralelne istrage.
Uvodna izjava (18)
Država članica može povjeriti drugoj državi članici dužnost vođenja sigurnosne istrage o pomorskoj nesreći ili nezgodi (dalje u tekstu: sigurnosna istraga) ili posebne zadatke te istrage, ako se o tome međusobno dogovore.
Uvodna izjava (19)
Države članice trebaju poduzeti sve napore da ne naplaćuju troškove za pomoć koja se zahtijeva u okviru sigurnosnih istraga, u kojima su uključene dvije ili više država članica. Ako se pomoć traži od države članice koja nije uključena u sigurnosnu istragu, države članice bi se trebale sporazumjeti o naknadi nastalih troškova.
Uvodna izjava (20)
U skladu s pravilom V/20 SOLAS 74, putnički brodovi i drugi brodovi čija je bruto tonaža 3000 i više, izgrađeni 1. srpnja 2002. ili nakon tog datuma, moraju imati zapisivače podataka o putovanju koji će pomoći u istraživanju nesreće. Zbog njene važnosti u pripremi mjera za sprečavanje pomorskih nesreća, takva bi se oprema trebala sustavno zahtijevati na brodovima koji obavljaju nacionalna ili međunarodna putovanja te pristaju u lukama Zajednice.
Uvodna izjava (21)
Podaci koje osigurava sustav za zapisivanje podataka o putovanju, te drugi elektronički uređaji, mogu se koristiti i retroaktivno nakon pomorske nesreće ili nezgode da bi se istražili njeni uzroci te preventivno da bi se steklo iskustvo o okolnostima koje mogu uzrokovati takve događaje. Države članice trebaju osigurati da se takvi podaci, ako su dostupni, pravilno upotrebljavaju u obje svrhe.
Uvodna izjava (22)
Uredba (EZ) br. 1406/2002 Europskog parlamenta i Vijeća(8) zahtijeva da Europska agencija za sigurnost pomorskog prometa (dalje u tekstu Agencija) surađuje s državama članicama na razvoju tehničkih rješenja i pružanju tehničke pomoći u vezi s provedbom zakonodavstva Zajednice. U području istraživanja nesreća, Agencija ima poseban zadatak da potakne suradnju između država članica i Komisije u razvoju zajedničke metodologije za istraživanje pomorskih nesreća prema dogovorenim međunarodnim načelima, vodeći računa o različitim pravnim sustavima država članica.
Uvodna izjava (23)
U skladu s Uredbom (EZ) br. 1406/2002, Agencija potiče suradnju u pružanju podrške država članica u djelatnostima vezanima za istraživanja te u analiziranju postojećih izvješća o istrazi nesreće.
Uvodna izjava (24)
Prilikom razvoja ili izmjena zajedničke metodologije za istraživanje pomorskih nesreća i nezgoda, treba uzeti u obzir sve korisne primjere iz istraživanja nesreća.
Uvodna izjava (25)
Države članice i Zajednica trebaju uredno voditi računa o sigurnosnim preporukama koje proizlaze iz sigurnosne istrage.
Uvodna izjava (26)
Budući da je svrha tehničke sigurnosne istrage sprečavanje pomorskih nesreća i nezgoda, zaključci i sigurnosne preporuke ni u kom slučaju ne bi smjeli određivati odgovornost ili pripisivati krivnju.
Uvodna izjava (27)
Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti cilj ove Direktive, to jest poboljšati pomorsku sigurnost u Zajednici i time smanjiti opasnost od pomorskih nesreća u budućnosti, a taj se cilj zbog opsega ili učinaka mjera može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti iz navedenog članka, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.
Uvodna izjava (28)
Mjere potrebne za provedbu ove Direktive moraju se donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji(9).
Uvodna izjava (29)
Komisija bi posebno trebala biti ovlaštena za izmjene ove Direktive radi primjene daljnjih izmjena na međunarodne konvencije, protokole, pravilnike i rezolucije povezane s ovom Direktivom, te za donošenje ili izmjene zajedničke metodologije za istraživanje pomorskih nesreća i nezgoda. Kako su te mjere općeg opsega, a namijenjene su za izmjene elemenata ove Direktive koji nisu ključni, među ostalim i njenim dopunjavanjem novim elementima koji nisu ključni, moraju se donijeti u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 5.a Odluke 1999/468/EZ.
Uvodna izjava (30)
U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva(10), države članice se potiču da, za svoje potrebe i u interesu Zajednice, sastave i objave vlastite tablice u kojima će što bolje prikazati korelaciju između ove Direktive i mjera prenošenja,
Predmet
Članak 1.
1. Svrha je ove Direktive poboljšati pomorsku sigurnost i spriječiti onečišćenje s brodova te na taj način smanjiti opasnost od pomorskih nesreća u budućnosti:
(a) poticanjem brze provedbe sigurnosnih istraga i pravilne analize pomorskih nesreća i nezgoda radi utvrđivanja njihovih uzroka; i
(b) osiguravanjem pravovremenog i točnog izvješćivanja o sigurnosnim istragama te predlaganjem korektivnih mjera.
2. Budući da svrha pomorskih sigurnosnih istraga („sigurnosne istrage”) na temelju ove Direktive nije određivanje odgovornosti ili pripisivanje krivnje, na temelju nalaza tih istraga ne donose se zaključci o krivnji ili odgovornosti. Države članice osiguravaju da tijela za pomorske sigurnosne istrage („tijela za sigurnosne istrage”) nisu spriječena ili ometana u potpunom izvješćivanju o uzrocima pomorske nesreće ili nezgode.
Područje primjene
Članak 2.
1. Ova se Direktiva primjenjuje na pomorske nesreće i nezgode:
(a) u kojima sudjeluju brodovi koji plove pod zastavom jedne od država članica;
(b) koje se dogode unutar teritorijalnog mora i unutarnjih morskih voda država članica, kao što je određeno u UNCLOS-u; ili
(c) koje uključuju druge bitne interese država članica.
2. Ova se Direktiva ne primjenjuje na pomorske nesreće i nezgode u kojima sudjeluju isključivo:
(a) ratni brodovi i brodovi za prijevoz trupa te drugi brodovi koji su u vlasništvu ili pod upravljanjem države članice, a upotrebljavaju se isključivo za državne negospodarske svrhe;
(b) brodovi bez mehaničkog poriva, drveni brodovi jednostavne gradnje, jahte za razonodu i plovila za razonodu koja nisu uključena u gospodarsku djelatnost, osim ako imaju ili će imati posadu i prevoze više od 12 putnika za gospodarske svrhe;
(c) plovila unutarnje plovidbe koja plove na plovnim putovima unutarnje plovidbe;
(e) nepomični odobalni objekti za eksploataciju podmorja.
Definicije
Članak 3.
Za potrebe ove Direktive, primjenjuju se sljedeće definicije:
1. „Kodeks IMO-a o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda” znači ažurirana verzija Kodeksa međunarodnih normi i preporučenih praksi za sigurnosnu istragu pomorskih nesreća ili nezgoda u prilogu Rezoluciji MSC.255(84) Odbora za pomorsku sigurnost IMO-a od 16. svibnja 2008.;
2. „Smjernice IMO-a za pomoć istražiteljima u provedbi Kodeksa o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda” znači ažurirana verzija smjernica u prilogu rezoluciji IMO-a A.1075(28) koje je Skupština IMO-a donijela 4. prosinca 2013.;
3. Sljedeći pojmovi razumijevaju se u skladu s definicijama iz Kodeksa IMO-a o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda:
(a) „pomorska nesreća”;
(b) „vrlo ozbiljna pomorska nesreća”;
(c) „pomorska nezgoda”;
(d) „pomorska sigurnosna istraga”;
(e) „tijelo za pomorsku sigurnosnu istragu”;
(f) „država koja provodi pomorsku sigurnosnu istragu”;
(g) „bitno zainteresirana država”;
(h) „teška ozljeda”;
4. „Smjernice IMO-a o pravednom postupanju prema pomorcima u slučaju pomorske nesreće” znači ažurirane smjernice u prilogu Rezoluciji IMO-a LEG.3(91) od 27. travnja 2006. Pravnog odbora IMO-a, kako ih je odobrilo upravno tijelo Međunarodne organizacije rada na svojoj 296. sjednici od 12. do 16. lipnja 2006.;
5. „ro-ro putnički brod” znači „ro-ro putnički brod” kako je definiran u članku 2. točki 1. Direktive (EU) 2017/2110 Europskog parlamenta i Vijeća(1);
6. „brzo putničko plovilo” znači „brzo putničko plovilo” kako je definirano u članku 2. točki 2. Direktive (EU) 2017/2110;
7. „zapisivač podataka o putovanju” („VDR”) znači „uređaj za snimanje podataka o putovanju” kako je definiran u točki 4.1. Priloga rezoluciji IMO-a MSC.333(90) Odbora za pomorsku sigurnost IMO-a od 22. svibnja 2012., u ažuriranoj verziji i kako je dopunjen odgovarajućim standardima učinkovitosti IMO-a primjenjivima na datum ugradnje tog VDR-a na plovilo, ne dovodeći u pitanje pravo Unije;
8. „pojednostavljeni zapisivač podataka o putovanju” („S-VDR”) znači „pojednostavljeni zapisivač podataka o putovanju” kako je definiran u točki 4.1. Priloga rezoluciji IMO-a MSC.163(78) Odbora za pomorsku sigurnost IMO-a od 17. svibnja 2004., u ažuriranoj verziji i kako je dopunjen odgovarajućim standardima učinkovitosti IMO-a primjenjivima na datum ugradnje tog S-VDR-a na plovilo, ne dovodeći u pitanje pravo Unije;
9. „sigurnosna preporuka” znači svaki prijedlog, među ostalim u svrhu registracije i nadzora, koji daje:
(a) tijelo za sigurnosne istrage države koja provodi ili vodi sigurnosnu istragu, na temelju podataka dobivenih iz te istrage; ili
(b) prema potrebi, Komisija koja djeluje na temelju dokumentirane analize podataka i rezultata provedenih sigurnosnih istraga;
10. „duljina ribarskog plovila” znači „duljina ribarskog plovila” u smislu članka 2. Uredbe (EU) 2017/1130 Europskog parlamenta i Vijeća(2);
11. „smrtna ozljeda” znači ozljeda koju je osoba pretrpjela u nesreći i koja dovede do smrti te osobe u roku od 30 dana od datuma nesreće, ako su dostupne povezane informacije.
Status sigurnosnih istraga
Članak 4.
1. Države članice, u skladu sa svojim pravnim sustavima, određuju pravni status sigurnosne istrage tako da se omogući što učinkovitije i što brže obavljanje tih istraga.
Države članice, u skladu sa svojim zakonodavstvom, te prema potrebi suradnjom s tijelima nadležnima za sudsku istragu, osiguravaju da sigurnosne istrage:
(a) budu neovisne o kaznenim ili drugim paralelnim istragama kojima se utvrđuje odgovornost ili određuje stupanj krivnje te da tijela za sigurnosne istrage mogu izvješćivati o rezultatima sigurnosnih istraga bez utjecanja ili uplitanja bilo kojih osoba, organizacija ili stranaka na koje bi mogao utjecati ishod tih sigurnosnih istraga;
(b) ne budu nepropisno zabranjene, obustavljene ili odgođene zbog navedenih istraga.
2. Pravila koja moraju uspostaviti države članice, u skladu sa stalnim okvirom suradnje iz članka 10., uključuju odredbe koje omogućuju:
(a) suradnju i uzajamnu pomoć u sigurnosnim istragama koje vode druge države članice, ili povjeravanje dužnosti vođenja takve istrage drugoj državi članici u skladu s člankom 7.; i
(b) koordinaciju aktivnosti njihovih tijela za sigurnosne istrage u mjeri potrebnoj za postizanje cilja ove Direktive.
Obveza provođenja istrage
Članak 5.
1. Svaka država članica osigurava da tijelo za sigurnosne istrage iz članka 8. provede sigurnosnu istragu nakon bilo koje vrlo ozbiljne pomorske nesreće:
(a) u kojoj sudjeluje brod koji plovi pod njezinom zastavom, bez obzira na mjesto nesreće;
(b) koja se dogodila unutar njezina teritorijalnog mora i unutarnjih morskih voda, kako je definirano u UNCLOS-u, bez obzira na zastavu broda ili brodova uključenih u nesreću; ili
(c) koja uključuje bitan interes države članice, bez obzira na mjesto nesreće i zastavu broda ili brodova uključenih u nesreću.
2. U slučaju ribarskog plovila duljine manje od 15 metara, tijelo za sigurnosne istrage bez odgode te najkasnije dva mjeseca nakon vrlo ozbiljne pomorske nesreće iz stavka 1. ovog članka provodi preliminarnu procjenu kako bi utvrdilo treba li provesti sigurnosnu istragu. Ako tijelo za sigurnosne istrage odluči da neće provesti takvu sigurnosnu istragu, razlozi za tu odluku moraju se bez odgode te najkasnije dva mjeseca nakon vrlo ozbiljne pomorske nesreće zabilježiti te se o njima mora obavijestiti u skladu s člankom 17. stavkom 3.
3. Pri odlučivanju o provođenju sigurnosne istrage u skladu sa stavkom 2. tijelo za sigurnosne istrage uzima u obzir dostupne dokaze, kao i mogućnost da nalazi sigurnosne istrage dovedu do sprečavanja budućih pomorskih nesreća i nezgoda.
4. U slučaju pomorske nesreće ili nezgode koja nije obuhvaćena stavcima 1., 2. ili 3., tijelo za sigurnosne istrage odlučuje o provođenju sigurnosne istrage.
5. Područje primjene i praktične aranžmane za provođenje sigurnosne istrage određuje tijelo za sigurnosne istrage države članice koja vodi istragu u suradnji s odgovarajućim tijelima drugih bitno zainteresiranih država, na način koji tijelo za sigurnosne istrage države članice koja vodi istragu smatra najpogodnijim za postizanje cilja ove Direktive, te radi sprečavanja budućih pomorskih nesreća i nezgoda.
6. Pri provođenju sigurnosnih istraga tijelo za sigurnosne istrage postupa po Smjernicama IMO-a za pomoć istražiteljima u provedbi Kodeksa o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda. Istražitelji mogu odstupiti od tih smjernica ako se to prema njihovu stručnom mišljenju može smatrati opravdanim kako bi se postigli ciljevi sigurnosne istrage. Komisija može donijeti preporuke za provedbu tih smjernica, uzimajući u obzir sve relevantne pouke iz sigurnosnih istraga i nakon savjetovanja s tijelima za sigurnosne istrage u kontekstu stalnog okvira suradnje iz članka 10.
7. Pri odlučivanju o tome je li se pomorska nesreća ili nezgoda koja se dogodila uz brod, dok je brod na vezu ili u pristaništu, a u kojoj su sudjelovali radnici na kopnu ili lučki radnici, nastupila „izravno u vezi s operacijama broda” te je stoga predmet sigurnosne istrage, države članice, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, posebnu pozornost posvećuju uključenosti brodske strukture, opreme, postupaka, posade i upravljanja brodom u okviru djelatnosti koja se obavlja te njihovoj relevantnosti za tu djelatnost.
8. Sigurnosna istraga započinje bez odgode nakon pomorske nesreće ili nezgode, a u svakom slučaju najkasnije dva mjeseca nakon toga.
9. U skladu s nacionalnim pravom, ako tijekom sigurnosne istrage postane poznato, ili ako postoji sumnja, da je počinjeno kazneno djelo iz članka 3., 3.a, 3.b ili 3.c ažurirane verzije Konvencije IMO-a o suzbijanju nezakonitih radnji protiv sigurnosti pomorske plovidbe od 10. ožujka 1988., tijelo za sigurnosne istrage odmah obavješćuje tijela nadležna za pomorsku sigurnost države članice ili država članica i bilo koje treće zemlje o kojoj je riječ.
Obveza obavješćivanja
Članak 6.
Država članica, u okviru svojeg pravnog sustava, zahtijeva da nadležna tijela ili uključene strane bez odgode obavijeste njezino tijelo za sigurnosne istrage o svim pomorskim nesrećama i nezgodama koje su obuhvaćene područjem primjene ove Direktive.
Vođenje i sudjelovanje u sigurnosnim istragama
Članak 7.
1. U načelu, svaka pomorska nesreća ili nezgoda predmet je samo jedne istrage koju obavlja država članica ili država članica koja vodi istragu uz sudjelovanje svih drugih bitno zainteresiranih država članica.
U slučaju sigurnosnih istraga koje uključuju dvije ili više država članica, dotične države članice surađuju kako bi se što prije sporazumjele o tome koja će od njih biti država članica koja vodi istragu. One ulažu sve napore da bi se dogovorile o postupcima istrage. U okviru tog dogovora, druge bitno zainteresirane države imaju jednaka prava i pristup svjedocima i dokazima kao država članica koja provodi sigurnosnu istragu. One isto tako imaju pravo da država članica koja vodi istragu uzme u obzir njihovo mišljenje.
Provođenje paralelnih sigurnosnih istraga o istoj pomorskoj nesreći ili nezgodi strogo je ograničeno na iznimne slučajeve. U takvim slučajevima, države članice obavješćuju Komisiju o razlozima provođenja tih paralelnih sigurnosnih istraga. Države članice koje provode paralelne sigurnosne istrage međusobno surađuju. Osobito, uključena tijela za sigurnosne istrage pravodobno razmjenjuju sve relevantne informacije koje su prikupili tijekom svojih sigurnosnih istraga, posebno da bi, u mjeri u kojoj je to moguće, došli do zajedničkih zaključaka.
Države članice dužne su uzdržati se od svih mjera kojima bi se moglo nepropisno zabraniti, obustaviti ili odgoditi provođenje sigurnosne istrage koja spada u područje primjene ove Direktive.
1.a Tijekom provođenja sigurnosne istrage bitno zainteresirane države članice, u mjeri u kojoj je to praktično, pomažu državi članici ili državama članicama koje provode pomorsku istragu tako da im omoguće pristup informacijama relevantnima za sigurnosnu istragu. Istražitelju ili istražiteljima koji provode sigurnosnu istragu također se omogućuje, ako se to smatra potrebnim, pristup informacijama u posjedu državnih inspektora, službenikâ obalne straže, pružateljâ usluga u pomorskom prometu, peljarâ i drugog pomorskog osoblja bitno zainteresirane države, u skladu s njezinim nacionalnim pravom.
2. Neovisno o stavku 1., svaka država članica ostaje odgovorna za sigurnosnu istragu i koordinaciju s drugim bitno zainteresiranim državama članicama sve dok se međusobno ne dogovore koja od njih će voditi istragu.
3. Ne dovodeći u pitanje svoje obveze u skladu s ovom Direktivom i međunarodnim pravom, država članica može, za svaki pojedini slučaj, međusobnim dogovorom povjeriti drugoj državi članici dužnost vođenja sigurnosne istrage ili posebne zadatke povezane s provođenjem takve istrage.
4. Ako je u pomorsku nesreću ili nezgodu uključen ro-ro putnički brod ili brzo putničko plovilo, postupak sigurnosne istrage pokreće država članica u čijem se teritorijalnom moru ili unutarnjim morskim vodama, kako je definirano u UNCLOS-u, nesreća ili nezgoda dogodila. Ako se pomorska nesreća ili nezgoda dogodi u drugim vodama, postupak sigurnosne istrage pokreće zadnja država članica u kojoj je plovio taj ro-ro putnički brod ili brzo putničko plovilo. Država članica koja je pokrenula postupak sigurnosne istrage ostaje odgovorna za sigurnosnu istragu i koordinaciju s drugim bitno zainteresiranim državama članicama dok se međusobno ne dogovore koja će od tih država članica voditi istragu.
Tijelo za sigurnosne istrage
Članak 8.
1. Države članice osiguravaju da se sigurnosne istrage provode u nadležnosti nepristranog, neovisnog i stalnog tijela za sigurnosne istrage, koje ima potrebne ovlasti te dostatna sredstva i financijske resurse te odgovarajuće osposobljene istražitelje nadležne za pitanja povezana s pomorskim nesrećama i nezgodama kako bi ispunile svoje obveze na temelju ove Direktive.
Tijela za sigurnosne istrage ne smiju biti spriječena privremeno imenovati odgovarajuće istražitelje s potrebnim specijaliziranim vještinama za sudjelovanje u sigurnosnoj istrazi ili se koristiti savjetnicima da im pružaju stručne savjete o bilo kojem aspektu sigurnosne istrage.
Radi nepristranog provođenja sigurnosne istrage tijelo za sigurnosne istrage organizacijski je, pravno i u donošenju odluka neovisno od svih strana čiji bi interesi mogli biti u sukobu sa zadaćom koja mu je povjerena.
Države članice bez izlaza na more koje nemaju brodova ni plovila pod svojom zastavom obuhvaćenih područjem primjene ove Direktive određuju neovisno tijelo koje će služiti kao kontaktna točku za suradnju u vezi sigurnosne istrage na temelju članka 5. stavka 1. točke (c).
2. Tijelo za sigurnosne istrage osigurava da svaki istražitelj ima praktično znanje i iskustvo u područjima koja se odnose na njihove uobičajene istražne poslove. Osim toga, tijelo za sigurnosne istrage prema potrebi osigurava brzu dostupnost odgovarajućeg stručnog znanja.
3. Poslovi povjereni tijelu za sigurnosne istrage mogu se proširiti na prikupljanje i analizu podataka povezanih s pomorskom sigurnošću, posebno u preventivne svrhe, u mjeri u kojoj ti poslovi ne utječu na njegovu neovisnost i ne podrazumijevaju odgovornost u regulatornim, administrativnim ili normizacijskim pitanjima.
4. Države članice, djelujući u okviru svojih pravnih sustava, osiguravaju da istražitelji njihovih tijela za sigurnosne istrage ili bilo kojeg drugog tijela za sigurnosne istrage kojem su delegirale zadaću provođenja sigurnosne istrage, prema potrebi u suradnji s tijelima nadležnima za sudsku istragu, dobiju sve informacije i tehnološka sredstva korisne za provođenje sigurnosne istrage te da su ovlašteni:
(a) imati pristup svakom relevantnom području ili mjestu nesreće te svim brodovima, podrtinama ili objektima, uključujući teret, opremu ili ostatke;
(b) odmah osigurati popis dokaza te kontrolirano traganje za podrtinom, ostacima ili drugim dijelovima ili tvarima i njihovo uklanjanje radi ispitivanja ili analize;
(c) zahtijevati ispitivanje ili analizu predmeta iz točke (b) te imati slobodan pristup rezultatima tih ispitivanja ili analize;
(d) imati slobodan pristup svim relevantnim informacijama i zabilježenim podacima, uključujući VDR podatke ili S-VDR podatke, koji se odnose na brod, zapise službe za nadzor i upravljanje pomorskim prometom, putovanje, teret, posadu ili druge osobe, predmete, uvjete ili okolnosti, te imati mogućnost kopirati i upotrebljavati takve informacije i podatke;
(e) imati slobodan pristup rezultatima pregleda tijela žrtava ili testova obavljenih na uzorcima s tijela žrtava;
(f) zahtijevati i imati slobodan pristup rezultatima ispitivanja ili testova obavljenih na uzorcima uzetima od ljudi koji su uključeni u operacije na brodu ili bilo koje druge relevantne osobe;
(g) razgovarati sa svjedocima u odsutnosti svih osoba čiji se interesi mogu smatrati štetnima za sigurnosnu istragu;
(h) dobiti dokumentaciju o pregledu i relevantne informacije koje ima država zastave, vlasnici, klasifikacijska društva ili bilo koja druga relevantna strana, kada te strane ili njihovi predstavnici imaju poslovni nastan u državi članici;
(i) tražiti pomoć relevantnih tijela u predmetnim državama, uključujući inspektore države zastave i države luke, službenike obalne straže, operatere sustava nadzora plovidbe, timove za traganje i spašavanje, peljare i drugo lučko ili pomorsko osoblje.
5. Tijelu za sigurnosne istrage omogućuje se da reagira čim primi obavijest o nesreći, bez obzira na vrijeme primitka, te da dobije dostatna sredstva za neovisno obavljanje svojih zadaća. Njegovim istražiteljima dodjeljuje se status koji im daje potrebna jamstva neovisnosti.
6. Tijelo za sigurnosne istrage može kombinirati svoje zadaće na temelju ove direktive s istraživanjem drugih događaja koji nisu pomorske nesreće ili nezgode, pod uvjetom da takve sigurnosne istrage ne ugrožavaju njegovu neovisnost.
7. Svaka država članica može razviti, provesti i održavati sustav upravljanja kvalitetom za svoje tijelo za sigurnosne istrage.
8. Stalnim okvirom za suradnju iz članka 10. podupiru se tijela za sigurnosne istrage i jačaju njihovi kapaciteti za sigurnosne istrage izradom smjernica i preporuka kako bi se osiguralo dosljedno provođenje sigurnosnih istraga te on u tom pogledu razvija i provodi program istorazinskih ocjena.
Povjerljivost
Članak 9.
1. Ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(3), država članica djelujući u okviru svojeg pravnog sustava, osigurava da se sljedeća evidencija ne stavlja na raspolaganje u svrhu koja nije sigurnosna istraga, osim ako nadležno tijelo te države članice utvrdi da za objavu te evidencije postoji prevladavajući javni interes, uključujući kada to nadležno tijelo zaključi da koristi od otkrivanja nadmašuju negativne posljedice na domaćoj i međunarodnoj razini koje bi takvo objavljivanje moglo imati na tu ili bilo koju buduću sigurnosnu istragu:
(a) sve izjave osoba koje je tijelo za sigurnosne istrage uzelo tijekom sigurnosne istrage;
(b) dokumentacija kojom se otkriva identitet osoba koje su iznijele dokaze u okviru sigurnosne istrage;
(c) informacije koje je prikupilo tijelo za sigurnosne istrage, a koje su posebno osjetljive i osobne naravi, uključujući informacije o zdravlju pojedinaca;
(d) građa koja je nastala tijekom sigurnosne istrage, primjerice bilješke, nacrti i mišljenja istražitelja te mišljenja izražena pri analizi informacija;
(e) informacije i dokazi koje su dali istražitelji iz drugih država članica ili trećih zemalja u skladu s međunarodnim standardima i preporučenim praksama, ako to zahtijeva njihovo tijelo za sigurnosne istrage;
(f) nacrt privremenih, sažetih ili završnih izvješća;
(g) cjelokupna komunikacija među osobama koje su bile uključene u operacije na brodu;
(h) pisani ili elektronički zapisi i prijepisi zapisa službi za nadzor pomorskog prometa, uključujući njihova izvješća i rezultate za unutarnju upotrebu.
2. Zapisi VDR-a i S-VDR-a iz sigurnosne istrage ne smiju se stavljati na raspolaganje niti upotrebljavati u svrhu koja nije sigurnosna istraga ili sigurnost broda, osim ako su takvi zapisi anonimizirani ili objavljeni u okviru sigurnih postupaka.
3. Za potrebe iz stavka 1. otkrivaju se samo podaci koji su nužno potrebni.
4. Države članice mogu, poštujući pravo Unije, odlučiti ograničiti slučajeve u kojima može doći do otkrivanja iz stavka 3.
Stalni okvir suradnje
Članak 10.
1. Države članice, u bliskoj suradnji s Komisijom, uspostavljaju stalni okvir suradnje koji omogućuje njihovim tijelima za sigurnosne istrage da međusobno surađuju u mjeri potrebnoj za postizanje ciljeva ove Direktive.
2. Pravilnik o stalnom okviru suradnje i u tu svrhu predviđen organizacijski sustav određuju se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 19. stavka 2.
3. Unutar stalnog okvira suradnje, tijela za sigurnosne istrage dogovaraju se osobito o najboljim načinima suradnje radi:
(a) omogućavanja tijelima za sigurnosne istrage da dijele tehnička sredstva, uređaje i opremu za tehničku istragu podrtina te brodske opreme i drugih predmeta relevantnih za sigurnosne istrage, uključujući izvlačenje i evaluaciju informacija iz VDR-ova ili S-VDR-ova i drugih elektroničkih uređaja;
(b) osiguravanja međusobne suradnje ili stručnog mišljenja potrebnog za obavljanje posebnih zadataka;
(c) pribavljanja i zajedničkog korištenja informacija bitnih za analizu podataka o nesreći i izradu odgovarajućih sigurnosnih preporuka na razini Zajednice;
(d) sastavljanja zajedničkih načela za daljnje sigurnosne preporuke i prilagodbu istražnih metoda razvoju tehničkog i znanstvenog napretka;
(e) odgovarajuće upotrebe sustava za rano uzbunjivanje iz članka 16.;
(f) uspostavljanja pravila o povjerljivosti za zajedničko korištenje iskaza svjedoka te obradu podataka i druge dokumentacije iz članka 9., i u odnosima s trećim zemljama, u skladu s nacionalnim propisima;
(g) organiziranja, ako je potrebno, odgovarajućeg osposobljavanja za pojedine istražitelje;
(h) promicanja suradnje s tijelima za sigurnosne istrage trećih zemalja i s međunarodnim organizacijama za istraživanje pomorskih nesreća u područjima koje obuhvaća ova Direktiva;
(i) pružanja svih relevantnih sigurnosnih informacija tijelima za sigurnosne istrage koja provode sigurnosne istrage.
Troškovi
Članak 11.
1. Ako sigurnosne istrage uključuju dvije ili više država članica, djelatnosti koje se odnose na te istrage su besplatne.
2. Ako se zahtijeva pomoć države članice koja nije uključena u sigurnosnu istragu, države članice se dogovaraju o naknadi nastalih troškova.
Suradnja s bitno zainteresiranim trećim zemljama
Članak 12.
1. Države članice u najvećoj mogućoj mjeri surađuju s drugim bitno zainteresiranim trećim zemljama u sigurnosnim istragama.
2. Međusobnim dogovorom može se dopustiti bitno zainteresiranim trećim zemljama da se pridruže sigurnosnoj istrazi koju vodi država članica u skladu s ovom Direktivom, u bilo kojoj fazi istrage.
3. Suradnja države članice u sigurnosnoj istrazi koju provodi bitno zainteresirana treća zemlja ne dovodi u pitanje njezino postupanje u skladu sa zahtjevima provođenja sigurnosnih istraga i zahtjevima u pogledu izvješćivanja na temelju ove Direktive. Ako bitno zainteresirana treća zemlja vodi sigurnosnu istragu koja uključuje jednu ili više država članica, te države članice mogu odlučiti da neće provoditi paralelnu sigurnosnu istragu, pod uvjetom da se sigurnosna istraga koju vodi treća zemlja provodi u skladu s Kodeksom IMO-a o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda. U takvim slučajevima članak 14. ne primjenjuje se na tijela za sigurnosne istrage.
Zaštita dokaza
Članak 13.
Države članice donose mjere kako bi osigurale da strane na koje se odnose nesreće i nezgode u skladu s ovom Direktivom, nastoje:
(a) sačuvati sve informacije s pomorskih karata, iz brodskih dnevnika, elektroničkih i magnetskih zapisa i videovrpci, uključujući informacije iz VDR-ova ili S-VDR-ova i drugih elektroničkih uređaja, koji se odnose na razdoblje prije, za vrijeme i nakon nesreće;
(b) spriječiti dopisivanje ili zapisivanje preko tih podataka, brisanje ili druge promjene tih podataka;
(c) spriječiti ometanje svih drugih uređaja koji bi se opravdano mogli smatrati korisnima za sigurnosnu istragu nesreće;
(d) u najbržem roku prikupiti i zaštititi sve dokaze u svrhu sigurnosne istrage.
Izvješća o nesreći
Članak 14.
1. Sigurnosne istrage koje se provode u skladu s ovom Direktivom rezultiraju objavljenim izvješćem o nesreći koje se predstavlja u formatu koji odredi nadležno tijelo za sigurnosne istrage i u skladu s relevantnim odjeljcima Priloga I.
Tijelo za sigurnosne istrage može odlučiti objaviti samo sažeto izvješće o sigurnosnoj istrazi ako:
(a) sigurnosna istraga ne odnosi se na vrlo ozbiljnu pomorsku nesreću; ili
(b) nalazi sigurnosne istrage koja se odnosi na pomorsku nesreću ili nezgodu nemaju potencijal dovesti do sprečavanja pomorskih nesreća ili nezgoda u budućnosti.
2. Tijelo za sigurnosne istrage ulaže sve napore da izvješće o nesreći iz stavka 1., uključujući rezultate tog izvješća te sve moguće preporuke, stave na raspolaganje javnosti, posebno pomorskom sektoru, u roku od 12 mjeseci od datuma pomorske nesreće ili nezgode. Ako u slučaju vrlo ozbiljne pomorske nesreće nije moguće izraditi konačno izvješće o nesreći u tom roku, objavljuje se privremeno izvješće o nesreći u roku od 12 mjeseci od datuma pomorske nesreće ili nezgode.
3. Tijelo za sigurnosne istrage države članice koja vodi istragu šalje primjerak konačnog ili privremenog izvješća Komisiji. Tijelo za sigurnosne istrage uzima u obzir sve tehničke primjedbe Komisije na konačna izvješća, pod uvjetom da te primjedbe ne utječu na bit nalaza, kako bi se poboljšala kvaliteta izvješća o nesreći na način koji najbolje doprinosi postizanju cilja ove Direktive.
4. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 20. radi izmjena sljedećih dijelova Priloga I. ovoj Direktivi: „2. Objektivni podaci”, „3. Opis događaja” i „4. Analiza”.
Sigurnosne preporuke
Članak 15.
1. Države članice osiguravaju da adresati propisno uzimaju u obzir sigurnosne preporuke tijela za sigurnosne istrage, posebno radi sprečavanja budućih nesreća, te da se na temelju tih preporuka prema potrebi primjereno dalje postupa u skladu s pravom Unije i međunarodnim pravom.
2. Ako je potrebno, tijelo za sigurnosne istrage ili Komisija izrađuju sigurnosne preporuke na temelju dokumentirane analize podataka i ukupnih rezultata provedenih sigurnosnih istraga.
3. Sigurnosna preporuka ni u kom slučaju ne određuje odgovornost niti pripisuje krivnju za nesreću.
Sustav za rano uzbunjivanje
Članak 16.
Ne dovodeći u pitanje pravo na rano uzbunjivanje, tijelo za sigurnosne istrage bez odgode obavješćuje Komisiju o potrebi ranog uzbunjivanja, u bilo kojoj fazi sigurnosne istrage, ako smatra da treba hitno djelovati na razini Unije radi sprečavanja opasnosti od novih nesreća.
Ako je potrebno, Komisija izdaje upozorenje namijenjeno nadležnim tijelima svih drugih država članica, brodarskom gospodarstvu i svim drugim zainteresiranim stranama.
Europska baza podataka za pomorske nesreće
Članak 17.
1. Podaci o pomorskim nesrećama i nezgodama pohranjuju se i obrađuju pomoću Europske elektroničke baze podataka koju uspostavlja Komisija pod nazivom Europska informacijska platforma za pomorske nesreće (European Marine Casualty Information Platform – EMCIP).
2. Države članice obavješćuju Komisiju o ovlaštenim tijelima koja će imati pristup bazi podataka.
2.a Države članice obavješćuju u EMCIP-o svim pomorskim nesrećama i nezgodama u skladu s formatom iz Priloga II. i, u slučaju provođenja sigurnosne istrage, dostavljaju podatke koji proizlaze iz te sigurnosne istrage u skladu sa sustavom baze podataka EMCIP. U slučaju ribarskih plovila duljine manje od 15 metara potrebno je prijaviti samo vrlo ozbiljne pomorske nesreće. Ako se u slučaju vrlo ozbiljne pomorske nesreće koja uključuje ribarska plovila duljine manje od 15 metara ne provodi istraga, razlozi za to dostavljaju se u EMCIP.
3. Tijela za sigurnosne istrage obavješćuju EMCIP o svim vrlo ozbiljnim pomorskim nesrećama. Države članice mogu odlučiti o nadležnom nacionalnom tijelu ili tijelima za izvješćivanje o svim drugim pomorskim nesrećama i nezgodama i imenovati ih. Kad Komisija sazna za pomorsku nesreću ili nezgodu, o tome obavješćuje nadležna nacionalna tijela.
4. Komisija i države članice razvijaju sustav baze podataka i postupak obavješćivanja o podacima u odgovarajućem vremenskom roku.
5. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 20. radi izmjene Priloga II. ovoj Direktivi u cilju ažuriranja popisa podataka o obavijesti o pomorskoj nesreći ili nezgodi kako bi se uzele u obzir izmjene Kodeksa IMO-a o istraživanju nesreća i nezgoda koje je donio IMO.
Osposobljavanje i operativna potpora
Članak 17.a.
1. Komisija, uz pomoć Agencije i u suradnji s državama članicama, olakšava razvoj kapaciteta, kao i dijeljenje znanja u okviru tijela za sigurnosne istrage i među njima pružanjem redovitog osposobljavanja o novim pravnim i tehnološkim dostignućima, posebnim tehnikama, alatima i tehnologijama povezanima s brodovima, njihovom opremom i radom, ovisno o potrebama tijela za sigurnosne istrage.
2. Na zahtjev tijela za sigurnosne istrage i pod pretpostavkom da neće doći do sukoba interesa, Komisija tim državama članicama pruža operativnu potporu u provođenju njihovih sigurnosnih istraga. Takva potpora može uključivati osiguravanje specijaliziranih analitičkih alata ili opreme, kao i posebnog stručnog znanja, pod uvjetom da pružanje potpore ne dovede u pitanje neovisnost dotičnih tijela za sigurnosne istrage.
Pravedno postupanje prema pomorcima
Članak 18.
Države članice, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, uzimaju u obzir odgovarajuće odredbe smjernica IMO-a o pravednom postupanju prema pomorcima kod pomorske nesreće u vodama pod njihovom nadležnošću.
Postupak odbora
Članak 19.
1. Komisiji pomaže Odbor za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) osnovan Uredbom (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća(4). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(5).
2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.
Izvršavanje delegiranja ovlasti
Članak 20.
1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 14. stavka 4. i članka 17. stavka 5. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od 26. prosinca 2024.
3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 14. stavka 4. i članka 17. stavka 5. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4. Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(6)
5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
6. Delegirani akt donesen na temelju članka 14. stavka 4. i članka 17. stavka 5. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
Dodatne mjere
Članak 21.
Nijedna odredba ove Direktive ne sprečava državu članicu da poduzme dodatne mjere pomorske sigurnosti koje nisu obuhvaćene ovom Direktivom, pod uvjetom da te mjere ne krše odredbe ove Direktive niti na bilo koji način negativno utječu na postizanje njezinog cilja niti ugrožavaju postizanje njezinog cilja.
Izmjene Kodeksa IMO-a o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda
Članak 20.a.
Izmjene Kodeksa IMO-a o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda primjenjuju se, ne dovodeći u pitanje postupak provjere usklađenosti utvrđen u članku 5. Uredbe (EZ) br. 2099/2002.
Sankcije
Članak 22.
Države članice određuju pravila o sankcijama za kršenje nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom, te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu primjenu. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.
Izmjene postojećih akata
Članak 24.
1. Članak 12. Direktive 1999/35/EZ briše se.
2. Članak 11. Direktive 2002/59/EZ briše se.
Preispitivanje provedbe
Članak 23.
Komisija do 27. lipnja 2032. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi ove Direktive i usklađenosti s njom te, ako je potrebno, predlaže daljnje mjere s obzirom na preporuke navedene u tom izvješću, uključujući razmatranje mogućnosti uvrštavanja obavezne sigurnosne istrage za ribarska plovila duljine manje od 15 metara u područje primjene ove Direktive i učinak tog uvrštavanja na radno opterećenje tijela za sigurnosne istrage.
Prenošenje u nacionalne propise
Članak 25.
1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 17. lipnja 2011.
Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.
2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Stupanje na snagu
Članak 26.
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Adresati
Članak 27.
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
Prilog I
Sadržaj izvješća o sigurnosnoj istrazi
PredgovorU ovom se dijelu određuje isključivi cilj sigurnosne istrage i navodi se da sigurnosna istraga ni u kom slučaju ne stvara pretpostavku odgovornosti ili krivnje, te da izvješće sadržajno i stilski nije namijenjeno za upotrebu u pravnim postupcima.(Izvješće ne bi smjelo upućivati na iskaze svjedoka niti povezivati osobu navedenu u izvješću s osobama koje su dale iskaz tijekom sigurnosne istrage.)
1. SAŽETAK
Ovaj dio sadrži osnovne činjenice o pomorskoj nesreći ili nezgodi: što se dogodilo, kada, gdje i kako se to dogodilo; također se navodi je li bilo poginulih, ozlijeđenih, šteta nanesenih brodu, teretu, trećim stranama ili okolišu.
2. OBJEKTIVNI PODACI
Ovaj dio sadrži nekoliko odjeljaka u kojima se navode bitni podaci za koje je istražno tijelo utvrdilo da su točni te mogu poslužiti kao dokaz za analizu i lakše razumijevanje.
Posebno su navedeni ovi podaci:
2.1. Podaci o brodu
Zastava/upisnik,
Identifikacija,
Glavne karakteristike,
Vlasništvo i upravljanje,
Podaci o konstrukciji
Najmanji broj članova posade,
Odobreni teret,
Za ribarska plovila, vrsta ribolova koji se obavljao u trenutku nesreće.
2.2. Podaci o putovanju
Luke pristajanja,
Vrsta putovanja,
Podaci o teretu,
Broj članova posade.
2.3. Podaci o pomorskoj nesreći ili nezgodi
Vrsta pomorske nesreće ili nezgode,
Datum i vrijeme,
Pozicija i mjesto pomorske nesreće ili nezgode,
Vanjski i unutarnji okoliš,
Operacije broda i dio putovanja,
Mjesto na brodu,
Za pomorske nesreće ili nezgode u kojima sudjeluju radnici na kopnu ili u luci, teret koji se prevozi,
Podaci o ljudskom faktoru,
Posljedice (za ljude, brod, teret, okoliš, ostalo).
2.4. Uključenost obalnih službi i djelovanje u nuždi
Tko je uključen,
Korištena sredstva,
Brzina djelovanja,
Poduzete mjere,
Postignuti rezultati.
3. OPIS DOGAĐAJA
Ovaj dio prikazuje rekonstrukciju pomorske nesreće ili nezgode opisom slijeda događaja kronološkim redom, prije, tijekom i nakon pomorske nesreće ili nezgode, te uključenost svih sudionika (tj. osoba, materijala, okoliša, opreme ili vanjskih utjecaja). Razdoblje koje obuhvaća rekonstrukcija ovisi o trenutku zbivanja slučajnih događaja koji su izravno utjecali na pomorsku nesreću ili nezgodu. Ovaj dio sadrži i bitne podatke o obavljenoj sigurnosnoj istrazi te rezultate istraživanja ili ispitivanja.
4. ANALIZA
Ovaj dio sadrži nekoliko odjeljaka u kojima se daje analiza svih slučajnih događaja, s napomenama o rezultatima svih potrebnih istraživanja ili ispitivanja obavljenih tijekom sigurnosne istrage te o svim sigurnosnim mjerama koje su možda bile poduzete radi sprečavanja pomorskih nesreća.
Navedeni odjeljci trebali bi obuhvatiti:
— okolnosti i okruženje nepredvidivog događaja,
— ljudske pogreške i propuste, događaje u vezi s opasnim tvarima, utjecaje okoliša, kvarove na opremi i vanjske utjecaje,
— odlučujuće faktore u vezi s dužnostima pojedinih osoba, radnim procesima na brodu, obalnim službama ili regulativnim utjecajima.
Pomoću analize i napomena u izvješću se izvode logični zaključci utvrđivanjem svih odlučujućih faktora, uključujući i faktore rizika za koje se postojeća zaštita za sprečavanje slučajnog događaja i/ili za uklanjanje ili umanjivanje njegovih posljedica procijeni neodgovarajućom ili nepostojećom.
5. ZAKLJUČCI
U ovom su dijelu navedeni odlučujući faktori koji su utjecali na pomorsku nesreću te nepostojeća ili neodgovarajuća zaštita (materijalna, funkcionalna, simbolična ili proceduralna), zbog čega bi trebalo uspostaviti sigurnosne mjere za sprečavanje pomorskih nesreća.
6. SIGURNOSNE PREPORUKE
Ovaj dio izvješća prema potrebi sadrži sigurnosne preporuke koje se temelje na analizama i zaključcima, a odnose se na pojedina područja, kao što su zakonski propisi, projektiranje, postupci, inspekcijski nadzor, upravljanje, zaštita zdravlja i sigurnost na radu, osposobljavanje, popravci, održavanje, pomoć s obale i djelovanje u nuždi.
Sigurnosne preporuke namijenjene su onima koji su najmjerodavniji za njihovu primjenu, kao što su vlasnici brodova, kompanije, priznate organizacije, pomorske vlasti, službe nadzora i upravljanja pomorskim prometom, službe za djelovanje u nuždi, međunarodne pomorske organizacije i europske institucije, s ciljem sprečavanja pomorskih nesreća.
Ovaj dio sadrži i sve privremene sigurnosne preporuke ili sve sigurnosne mjere poduzete tijekom sigurnosne istrage.
7. DODACI
Izvješću se prema potrebi prilaže sljedeći neiscrpan popis podataka u tiskanom i/ili elektroničkom obliku:
— fotografije, filmovi, zvučni zapisi, pomorske karte, crteži,
— primjenjivi standardi,
— tehnički izrazi i kratice,
— posebne studije o sigurnosti,
— drugi podaci.
Prilog II
PODACI KOJE MORA SADRŽAVATI OBAVIJEST O POMORSKOJ NESREĆI ILI NEZGODI
(Dio Europske informacijske platforme za pomorske nesreće)
Napomena:Podcrtani brojevi znače da treba dostaviti podatke za svaki brod ako je u pomorsku nesreću ili nezgodu uključeno više od jednog broda.
01. Nadležna država članica/osoba za kontakt
02. Istražitelj države članice
03. Uloga države članice
04. Pogođena obalna država
05. Broj bitno zainteresiranih država
06. Bitno zainteresirane države
07. Tijelo koje obavješćuje
08. Vrijeme obavijesti
09. Datum obavijesti
10. Ime broda
11. IMO broj/posebna oznaka
12. Zastava broda
13. Vrsta pomorske nesreće ili nezgode
14. Vrsta broda
15. Datum pomorske nesreće ili nezgode
16. Vrijeme pomorske nesreće ili nezgode
17. Pozicija – geografska širina
18. Pozicija – geografska dužina
19. Mjesto pomorske nesreće ili nezgode
20. Polazna luka
21. Luka odredišta
22. Sustav odvojene plovidbe
23. Dio putovanja
24. Operacije broda
25. Mjesto na brodu
26. Izgubljeni ljudski životi:— Posada— Putnici— Ostali
27. Teško ozlijeđeni:— Posada— Putnici— Ostali
28. Onečišćenje
29. Štete na brodu
30. Oštećenje tereta, uključujući kontejnere izgubljene na moru
31. Ostale štete
32. Kratki opis pomorske nesreće ili nezgode
33. Kratki opis razloga zbog kojih se neće provesti sigurnosna istraga.