Direktiva 2009/18/EZ

Članak 5.

Obveza provođenja istrage

1. Svaka država članica osigurava da tijelo za sigurnosne istrage iz članka 8. provede sigurnosnu istragu nakon bilo koje vrlo ozbiljne pomorske nesreće:

(a) u kojoj sudjeluje brod koji plovi pod njezinom zastavom, bez obzira na mjesto nesreće;

(b) koja se dogodila unutar njezina teritorijalnog mora i unutarnjih morskih voda, kako je definirano u UNCLOS-u, bez obzira na zastavu broda ili brodova uključenih u nesreću; ili

(c) koja uključuje bitan interes države članice, bez obzira na mjesto nesreće i zastavu broda ili brodova uključenih u nesreću.

2. U slučaju ribarskog plovila duljine manje od 15 metara, tijelo za sigurnosne istrage bez odgode te najkasnije dva mjeseca nakon vrlo ozbiljne pomorske nesreće iz stavka 1. ovog članka provodi preliminarnu procjenu kako bi utvrdilo treba li provesti sigurnosnu istragu. Ako tijelo za sigurnosne istrage odluči da neće provesti takvu sigurnosnu istragu, razlozi za tu odluku moraju se bez odgode te najkasnije dva mjeseca nakon vrlo ozbiljne pomorske nesreće zabilježiti te se o njima mora obavijestiti u skladu s člankom 17. stavkom 3.

3. Pri odlučivanju o provođenju sigurnosne istrage u skladu sa stavkom 2. tijelo za sigurnosne istrage uzima u obzir dostupne dokaze, kao i mogućnost da nalazi sigurnosne istrage dovedu do sprečavanja budućih pomorskih nesreća i nezgoda.

4. U slučaju pomorske nesreće ili nezgode koja nije obuhvaćena stavcima 1., 2. ili 3., tijelo za sigurnosne istrage odlučuje o provođenju sigurnosne istrage.

5. Područje primjene i praktične aranžmane za provođenje sigurnosne istrage određuje tijelo za sigurnosne istrage države članice koja vodi istragu u suradnji s odgovarajućim tijelima drugih bitno zainteresiranih država, na način koji tijelo za sigurnosne istrage države članice koja vodi istragu smatra najpogodnijim za postizanje cilja ove Direktive, te radi sprečavanja budućih pomorskih nesreća i nezgoda.

6. Pri provođenju sigurnosnih istraga tijelo za sigurnosne istrage postupa po Smjernicama IMO-a za pomoć istražiteljima u provedbi Kodeksa o istraživanju pomorskih nesreća i nezgoda. Istražitelji mogu odstupiti od tih smjernica ako se to prema njihovu stručnom mišljenju može smatrati opravdanim kako bi se postigli ciljevi sigurnosne istrage. Komisija može donijeti preporuke za provedbu tih smjernica, uzimajući u obzir sve relevantne pouke iz sigurnosnih istraga i nakon savjetovanja s tijelima za sigurnosne istrage u kontekstu stalnog okvira suradnje iz članka 10.

7. Pri odlučivanju o tome je li se pomorska nesreća ili nezgoda koja se dogodila uz brod, dok je brod na vezu ili u pristaništu, a u kojoj su sudjelovali radnici na kopnu ili lučki radnici, nastupila „izravno u vezi s operacijama broda” te je stoga predmet sigurnosne istrage, države članice, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, posebnu pozornost posvećuju uključenosti brodske strukture, opreme, postupaka, posade i upravljanja brodom u okviru djelatnosti koja se obavlja te njihovoj relevantnosti za tu djelatnost.

8. Sigurnosna istraga započinje bez odgode nakon pomorske nesreće ili nezgode, a u svakom slučaju najkasnije dva mjeseca nakon toga.

9. U skladu s nacionalnim pravom, ako tijekom sigurnosne istrage postane poznato, ili ako postoji sumnja, da je počinjeno kazneno djelo iz članka 3., 3.a, 3.b ili 3.c ažurirane verzije Konvencije IMO-a o suzbijanju nezakonitih radnji protiv sigurnosti pomorske plovidbe od 10. ožujka 1988., tijelo za sigurnosne istrage odmah obavješćuje tijela nadležna za pomorsku sigurnost države članice ili država članica i bilo koje treće zemlje o kojoj je riječ.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu