Direktiva 2010/41/EU
Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 86/613/EEZ
Pročišćeni tekst na dan 18. studenoga 2026.
Predmet
Članak 1.
1. Ovom se Direktivom utvrđuje okvir za primjenu u državama članicama načela jednakog postupanja prema samozaposlenim muškarcima i ženama, ili muškarcima i ženama koji pridonose obavljanju takve djelatnosti, u pogledu aspekata koji nisu obuhvaćeni direktivama 2006/54/EZ i 79/7/EEZ.
2. Provedba načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe odnosno pružanju usluga ostaje obuhvaćena Direktivom 2004/113/EZ.
Opseg
Članak 2.
Ova se Direktiva odnosi na:
(a) samozaposlene osobe, odnosno sve osobe koje obavljaju djelatnost s ciljem ostvarenja dohotka za svoj račun, pod uvjetima utvrđenim nacionalnim pravom;
(b) bračne drugove samozaposlenih osoba ili, ako su i u mjeri u kojoj su priznati nacionalnim pravom, životne partnere samozaposlenih osoba koji nisu zaposlenici ni poslovni partneri kad oni pod uvjetima utvrđenim nacionalnim pravom redovito sudjeluju u djelatnostima samozaposlene osobe ili obavljaju iste ili pomoćne poslove.
Definicije
Članak 3.
Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
(a) „izravna diskriminacija” postoji ako osoba zbog svoga spola ima nepovoljniji tretman nego što ga ima ili bi ga imala druga osoba u usporedivoj situaciji;
(b) „neizravna diskriminacija” postoji ako prividno neutralna odredba, kriterij ili postupak može na određeni način staviti u nepovoljniji položaj osobe jednog spola u odnosu na osobe drugog spola, osim ako je ta odredba, kriterij odnosno postupak objektivno opravdan legitimnim ciljem i ako su sredstva za postizanje tog cilja primjerena i nužna;
(c) „uznemiravanje” je svako neželjeno ponašanje uvjetovano spolom osobe kojim se želi povrijediti njezino osobno dostojanstvo i stvoriti zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje odnosno kojim se postiže takav učinak;
(d) „spolno uznemiravanje” je svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja spolne naravi kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe odnosno kojim se postiže takav učinak, posebno kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
Načelo jednakog postupanja
Članak 4.
1. Načelo jednakog postupanja znači da u javnom ili privatnom sektoru ne smije biti nikakve diskriminacije na temelju spola, bilo izravno ili neizravno, primjerice u odnosu na osnivanje, opremanje ili širenje poduzeća ili pokretanje ili širenje bilo kojih drugih oblika djelatnosti samozaposlenih osoba.
2. U područjima obuhvaćenim stavkom 1. uznemiravanje i spolno uznemiravanje smatraju se diskriminacijom na temelju spola te su stoga zabranjeni. Činjenica da osoba takvo ponašanje ne prihvaća ili mu se podvrgava ne može se koristiti kao osnova za donošenje odluke koja ima utjecaja na tu osobu.
3. U područjima obuhvaćenim stavkom 1. uputa da se osobe diskriminira na temelju spola smatra se diskriminacijom.
Pozitivno djelovanje
Članak 5.
Države članice mogu održavati ili donositi mjere u smislu članka 157. stavka 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kako bi u praksi osigurale punu jednakost muškaraca i žena u poslovnom životu, primjerice s ciljem promicanja poduzetničke inicijative među ženama.
Osnivanje trgovačkog društva
Članak 6.
Ne dovodeći u pitanje specifične uvjete za pristup određenim djelatnostima koji se jednako primjenjuju na oba spola, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da uvjeti za osnivanje trgovačkog društva između bračnih drugova ili između životnih partnera, ako su i u mjeri u kojoj su priznati nacionalnim pravom, nisu restriktivniji od uvjeta za osnivanje trgovačkog društva između drugih osoba.
Socijalna zaštita
Članak 7.
1. Kad u državi članici postoji sustav socijalne zaštite za samozaposlene osobe, ta država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da bračni drugovi i životni partneri iz članka 2. točke (b) mogu imati pravo na socijalnu zaštitu u skladu s nacionalnim pravom.
2. Države članice mogu odlučiti provodi li se socijalna zaštita iz stavka 1. na obveznoj ili dobrovoljnoj osnovi.
Davanja za majčinstvo
Članak 8.
1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da samozaposlene osobe, supruge i životne partnerice iz članka 2. mogu, u skladu s nacionalnim pravom, primati dostatni doplatak za majčinstvo koji im omogućuje prekide njihove profesionalne djelatnosti zbog trudnoće ili majčinstva u trajanju od najmanje 14 tjedana.
2. Države članice mogu odlučiti odobrava li se doplatak za majčinstvo iz stavka 1. na obveznoj ili dobrovoljnoj osnovi.
3. Doplatak iz stavka 1. smatra se dovoljnim ako jamči dohodak koji je barem ekvivalentan:
(a) doplatku koji bi dotična osoba primala u slučaju prekida svoje djelatnosti na osnovi povezanoj s njezinim zdravstvenim stanjem i/ili;
(b) prosječnom gubitku dohotka ili dobiti u odnosu na usporedivo prethodno razdoblje, koji je podložan eventualnoj gornjoj graničnoj vrijednosti utvrđenoj na temelju nacionalnog prava i/ili;
(c) bilo kojem drugom doplatku koji se odnosi na obitelj, koji je utvrđen nacionalnim pravom i podložan eventualnoj gornjoj graničnoj vrijednosti utvrđenoj na temelju nacionalnog prava.
4. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da samozaposlene osobe, supruge i životne partnerice iz članka 2. imaju pristup svim postojećim uslugama privremenog zapošljavanja ili svim postojećim socijalnim uslugama na nacionalnoj razini. Države članice mogu predvidjeti da pristup tim uslugama bude alternativa doplatku, ili nekom njegovom dijelu, iz stavka 1. ovog članka.
Pravna zaštita
Članak 9.
1. Države članice osiguravaju da su pravni ili administrativni postupci, uključujući i postupke mirenja kad država članica to smatra primjerenim, za provedbu obveza sukladno ovoj Direktivi dostupni svim osobama koje smatraju da su pretrpjele gubitak ili štetu kao posljedicu toga što na njih nije primijenjeno načelo jednakog postupanja, čak i nakon prestanka odnosa u kojem se diskriminacija navodno dogodila.
2. Države članice osiguravaju da se udruge, organizacije i druga pravna tijela koja u skladu s kriterijima utvrđenim nacionalnim pravom imaju legitimni interes osigurati poštovanje ove Direktive mogu uključiti, bilo u ime tužitelja odnosno tužiteljice ili kao potpora njima, uz njegovo odnosno njezino odobrenje, u sve sudske ili upravne postupke predviđene za osiguranje provedbe obveza sukladno ovoj Direktivi.
3. Stavcima 1. i 2. ne dovode se u pitanje nacionalna pravila o rokovima za podnošenje tužbi koje se odnose na načelo jednakog postupanja.
Naknada ili restitucija
Članak 10.
Države članice uvode u svoje nacionalne pravne sustave odgovarajuće mjere potrebne za osiguravanje stvarne i učinkovite naknade ili restitucije, ako države članice tako odrede, za gubitak ili štetu koju je osoba pretrpjela kao posljedicu diskriminacije na temelju spola, s tim da je ta naknada ili restitucija odvraćajuća i proporcionalna pretrpljenom gubitku ili šteti. Ta naknada ili restitucija ne smije biti ograničena prethodnim određivanjem gornje granice.
Rodno osviještena politika
Članak 12.
Pri izradi i provedbi zakona, propisa, upravnih odredbi, politika i aktivnosti u područjima iz ove Direktive, države članice aktivno uzimaju u obzir cilj jednakosti muškaraca i žena.
Širenje informacija
Članak 13.
Države članice osiguravaju da se odredbe donesene sukladno ovoj Direktivi, zajedno s relevantnim odredbama koje su već na snazi, obznanjuju dotičnim osobama svim odgovarajućim sredstvima i na cijelom njihovom državnom području.
Razina zaštite
Članak 14.
Za zaštitu načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama države članice mogu uvesti ili održavati odredbe koje su povoljnije od odredaba utvrđenih u ovoj Direktivi.
Provedba ove Direktive ne smije ni u kojim okolnostima predstavljati osnovu za smanjenje razine zaštite od diskriminacije koju države članice već pružaju u područjima na koja se odnosi ova Direktiva.
Izvješća
Članak 15.
1. Države članice dostavljaju Komisiji sve dostupne informacije o primjeni ove Direktive do 5. kolovoza 2015.
Komisija sastavlja skraćeno izvješće koje podnosi Europskom parlamentu i Vijeću najkasnije 5. kolovoza 2016. U tom izvješću treba uzeti u obzir sve pravne izmjene u vezi s trajanjem rodiljnog dopusta djelatnica. Ako je potrebno, uz izvješće se dostavljaju prijedlozi za izmjenu ove Direktive.
2. U izvješću Komisije u obzir se uzimaju stajališta zainteresiranih strana.
Provedba
Članak 16.
1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 5. kolovoza 2012. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.
Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja utvrđuju države članice.
2. Kada je to opravdano zbog određenih teškoća, države članice mogu, ako je nužno, dobiti dodatni rok od dvije godine do 5. kolovoza 2014. kako bi se uskladile s člankom 7. kao i s člankom 8. s obzirom na supruge i životne partnerice iz članka 2. točke (b).
3. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Stavljanje izvan snage
Članak 17.
Direktiva 86/613/EEZ stavlja se izvan snage s učinkom od 5. kolovoza 2012.
Upućivanje na Direktivu stavljenu izvan snage tumači se kao upućivanje na ovu Direktivu.
Stupanje na snagu
Članak 18.
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Adresati
Članak 19.
Ova je Direktiva upućena državama članicama.