Članak 8.
Davanja za majčinstvo
1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da samozaposlene osobe, supruge i životne partnerice iz članka 2. mogu, u skladu s nacionalnim pravom, primati dostatni doplatak za majčinstvo koji im omogućuje prekide njihove profesionalne djelatnosti zbog trudnoće ili majčinstva u trajanju od najmanje 14 tjedana.
2. Države članice mogu odlučiti odobrava li se doplatak za majčinstvo iz stavka 1. na obveznoj ili dobrovoljnoj osnovi.
3. Doplatak iz stavka 1. smatra se dovoljnim ako jamči dohodak koji je barem ekvivalentan:
(a) doplatku koji bi dotična osoba primala u slučaju prekida svoje djelatnosti na osnovi povezanoj s njezinim zdravstvenim stanjem i/ili;
(b) prosječnom gubitku dohotka ili dobiti u odnosu na usporedivo prethodno razdoblje, koji je podložan eventualnoj gornjoj graničnoj vrijednosti utvrđenoj na temelju nacionalnog prava i/ili;
(c) bilo kojem drugom doplatku koji se odnosi na obitelj, koji je utvrđen nacionalnim pravom i podložan eventualnoj gornjoj graničnoj vrijednosti utvrđenoj na temelju nacionalnog prava.
4. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da samozaposlene osobe, supruge i životne partnerice iz članka 2. imaju pristup svim postojećim uslugama privremenog zapošljavanja ili svim postojećim socijalnim uslugama na nacionalnoj razini. Države članice mogu predvidjeti da pristup tim uslugama bude alternativa doplatku, ili nekom njegovom dijelu, iz stavka 1. ovog članka.