Članak 1.
Predmet i područje primjene
1. Ovom Direktivom utvrđuju se mjere za zaštitu životinja koje se koriste u znanstvene ili obrazovne svrhe.
U tu svrhu donose se pravila o sljedećem:
(a) zamjeni i smanjenju upotrebe životinja u postupcima i poboljšanju uzgoja, smještaja, skrbi i upotrebe životinja u postupcima;
(b) podrijetlu, uzgoju, označivanju, skrbi i smještaju i usmrćivanju životinja;
(c) aktivnostima uzgajivača, dobavljača i korisnika;
(d) procjeni i odobrenju projekata koji uključuju korištenje životinja u postupcima.
2. Ova Direktiva primjenjuje se kad se životinje koriste ili namjeravaju koristiti u postupcima ili kad se uzgajaju posebno s namjenom da se njihovi organi ili tkiva mogu koristiti u znanstvene svrhe.
Ova Direktiva primjenjuje se dok životinje iz prvog podstavka nisu usmrćene, ponovno udomljene ili vraćene u odgovarajuće stanište ili sustav uzgoja.
Uklanjanje boli, patnje, stresa ili trajnog oštećenja pomoću uspješnog korištenja anestezije, analgezije ili drugih metoda ne isključuje korištenje životinja u postupcima iz područja primjene ove Direktive.
3. Ova Direktiva primjenjuje se za sljedeće životinje:
(a) žive kralježnjake osim čovjeka, uključujući:
i. larvalne oblike koji se hrane samostalno; i
ii. fetalne oblike sisavaca od zadnje trećine njihova uobičajenog razvoja;
(b) žive glavonošce.
4. Ova Direktiva primjenjuje se na životinje koje se koriste u postupcima i koje su na ranijem stupnju razvoja od onih iz stavka 3.točke (a), ako je životinja puštena da živi nakon tog razvojnog stupnja, a vjerojatno je da će zbog provedenih postupaka osjećati bol, patnju, stres ili trajno oštećenje nakon što je dostigla taj razvojni stupanj.
5. Ova Direktiva ne primjenjuje se na sljedeće:
(a) nepokusne poljoprivredne prakse;
(b) nepokusne kliničke veterinarske prakse;
(c) veterinarska klinička ispitivanja potrebna za dobivanje dozvole za stavljanje na tržište proizvoda koji se upotrebljavaju u veterinarskoj medicini;
(d) prakse koje se provode za potrebe priznatog uzgoja životinja;
(e) prakse koje se provode ponajprije za potrebe identifikacije životinja;
(f) prakse za koje nije vjerojatno da uzrokuju bol, patnju, stres ili trajno oštećenje koje je jednako ili veće od onog izazvanog ubodom igle u skladu s dobrom veterinarskom praksom.
6. Ova Direktiva primjenjuje se ne dovodeći u pitanje Direktivu Vijeća 76/768/EEZ od 27. srpnja 1976. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kozmetičke proizvode(1).