Direktiva 2010/63/EU
Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe
Pročišćeni tekst na dan 18. studenoga 2026.
POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBE
Predmet i područje primjene
Članak 1.
1. Ovom Direktivom utvrđuju se mjere za zaštitu životinja koje se koriste u znanstvene ili obrazovne svrhe.
U tu svrhu donose se pravila o sljedećem:
(a) zamjeni i smanjenju upotrebe životinja u postupcima i poboljšanju uzgoja, smještaja, skrbi i upotrebe životinja u postupcima;
(b) podrijetlu, uzgoju, označivanju, skrbi i smještaju i usmrćivanju životinja;
(c) aktivnostima uzgajivača, dobavljača i korisnika;
(d) procjeni i odobrenju projekata koji uključuju korištenje životinja u postupcima.
2. Ova Direktiva primjenjuje se kad se životinje koriste ili namjeravaju koristiti u postupcima ili kad se uzgajaju posebno s namjenom da se njihovi organi ili tkiva mogu koristiti u znanstvene svrhe.
Ova Direktiva primjenjuje se dok životinje iz prvog podstavka nisu usmrćene, ponovno udomljene ili vraćene u odgovarajuće stanište ili sustav uzgoja.
Uklanjanje boli, patnje, stresa ili trajnog oštećenja pomoću uspješnog korištenja anestezije, analgezije ili drugih metoda ne isključuje korištenje životinja u postupcima iz područja primjene ove Direktive.
3. Ova Direktiva primjenjuje se za sljedeće životinje:
(a) žive kralježnjake osim čovjeka, uključujući:
i. larvalne oblike koji se hrane samostalno; i
ii. fetalne oblike sisavaca od zadnje trećine njihova uobičajenog razvoja;
(b) žive glavonošce.
4. Ova Direktiva primjenjuje se na životinje koje se koriste u postupcima i koje su na ranijem stupnju razvoja od onih iz stavka 3.točke (a), ako je životinja puštena da živi nakon tog razvojnog stupnja, a vjerojatno je da će zbog provedenih postupaka osjećati bol, patnju, stres ili trajno oštećenje nakon što je dostigla taj razvojni stupanj.
5. Ova Direktiva ne primjenjuje se na sljedeće:
(a) nepokusne poljoprivredne prakse;
(b) nepokusne kliničke veterinarske prakse;
(c) veterinarska klinička ispitivanja potrebna za dobivanje dozvole za stavljanje na tržište proizvoda koji se upotrebljavaju u veterinarskoj medicini;
(d) prakse koje se provode za potrebe priznatog uzgoja životinja;
(e) prakse koje se provode ponajprije za potrebe identifikacije životinja;
(f) prakse za koje nije vjerojatno da uzrokuju bol, patnju, stres ili trajno oštećenje koje je jednako ili veće od onog izazvanog ubodom igle u skladu s dobrom veterinarskom praksom.
6. Ova Direktiva primjenjuje se ne dovodeći u pitanje Direktivu Vijeća 76/768/EEZ od 27. srpnja 1976. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kozmetičke proizvode(1).
Strože nacionalne mjere
Članak 2.
1. Države članice mogu, poštujući opća pravila utvrđena u UFEU-u, zadržati odredbe na snazi na dan 9. studenoga 2010. namijenjene osiguravanju opsežnije zaštite životinja iz područja primjene ove Direktive nego što je ona sadržana u ovoj Direktivi.
Države članice prije 1. siječnja 2013. obavješćuju Komisiju o takvim nacionalnim odredbama. Komisija o njima obavješćuje druge države članice.
2. Kad država članica djeluje u skladu sa stavkom 1., ona ne smije zabraniti ili spriječiti nabavu ili korištenje životinja uzgojenih ili držanih u drugoj državi članici u skladu s ovom Direktivom, niti zabraniti ili spriječiti stavljanje na tržište proizvoda koji su proizvedeni pomoću upotrebe takvih životinja u skladu s ovom Direktivom.
Definicije
Članak 3.
Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
1. „postupak” znači bilo koja invazivna ili neinvazivna upotreba životinja u pokusne ili druge znanstvene svrhe sa znanim ili neznanim rezultatom, ili u obrazovne svrhe, koja životinji može prouzročiti određenu razinu boli, patnje, stresa ili trajnog oštećenja u jednakoj ili većoj mjeri od uboda igle izvedenog u skladu s dobrom veterinarskom praksom.
To uključuje bilo koju aktivnost koja namjerno prouzroči ili može prouzročiti rođenje ili valjenje životinje ili stvaranje i održavanje na životu genetski modificirane životinjske linije u bilo kojem od takvih stanja, ali isključuje usmrćivanje životinja samo radi upotrebe njihovih organa i tkiva;
2. „projekt” znači program rada koji ima definirani znanstveni cilj i uključuje jedan ili više postupaka;
3. „objekt” znači svako postrojenje, zgrada, skupina zgrada ili drugi prostori i može uključivati prostor koji nije u potpunosti ograđen ili pokriven te mobilne objekte;
4. „uzgajivač” znači svaka fizička ili pravna osoba koja uzgaja životinje iz Priloga I. radi njihova korištenja u postupcima ili za upotrebu njihovih tkiva ili organa u znanstvene svrhe, ili ponajprije u tu svrhu uzgaja druge životinje, uz zaradu ili bez nje;
5. „dobavljač” znači svaka fizička ili pravna osoba, osim uzgajivača, koja dobavlja životinje radi njihova korištenja u postupcima ili za upotrebu njihovih tkiva ili organa u znanstvene svrhe, uz zaradu ili bez nje;
6. „korisnik” znači svaka fizička ili pravna osoba koja koristi životinje u postupcima, uz zaradu ili bez nje;
7. „nadležno tijelo” znači tijelo ili tijela koja su odredile države članice za ispunjavanje obveza koje proizlaze iz ove Direktive.
Načelo zamjene, smanjenja i poboljšanja
Članak 4.
1. Države članice osiguravaju da se, kad god je to moguće, umjesto postupka koristi znanstveno zadovoljavajuća metoda ili strategija ispitivanja, koja ne uključuje korištenje živih životinja.
2. Države članice osiguravaju da se broj životinja koje se koriste u projektima smanji na minimum bez dovođenja u pitanje ciljeva projekta.
3. Države članice osiguravaju poboljšanje uzgoja, smještaja i skrbi te poboljšanje metoda koje se koriste u postupcima tako da se moguća bol, patnja, stres ili trajna oštećenja nanesena životinjama uklone ili smanje na minimum.
4. Pri odabiru metoda ovaj se članak provodi u skladu s člankom 13.
Namjene postupaka
Članak 5.
Postupci se mogu provoditi samo za sljedeće namjene:
(a) temeljna istraživanja;
(b) translacijska ili primijenjena istraživanja s bilo kojom od sljedećih namjena:
i. zaštita, prevencija, dijagnosticiranje ili liječenje bolesti, boležljivosti ili drugih nepravilnosti ili njihovih učinaka kod ljudi, životinja ili biljaka;
ii. ocjena, otkrivanje, reguliranje ili izmjena fizioloških stanja kod ljudi, životinja ili biljaka; ili
iii. dobrobit životinja i poboljšanje proizvodnih uvjeta za životinje iz uzgoja za poljoprivredne potrebe;
(c) za bilo koji cilj iz točke (b) pri razvoju, proizvodnji ili ispitivanju kvalitete, učinkovitosti i sigurnosti lijeka, prehrambenih proizvoda i hrane za životinje te drugih tvari ili proizvoda;
(d) zaštita prirodnog okoliša u interesu zdravlja ili dobrobiti ljudi ili životinja;
(e) istraživanja usmjerena na zaštitu vrsta;
(f) visokoškolsko obrazovanje, ili osposobljavanje za stjecanje, održavanje ili unapređivanje strukovnih vještina;
(g) forenzička ispitivanja.
Metode usmrćivanja
Članak 6.
1. Države članice osiguravaju da se životinje usmrćuju uz najmanju moguću razinu boli, patnje i stresa.
2. Države članice osiguravaju da životinje usmrćuje kompetentna osoba u objektu uzgajivača, dobavljača ili korisnika.
Međutim, u slučaju terenske studije kompetentna osoba može usmrtiti životinju izvan objekta.
3. U vezi sa životinjama iz Priloga IV. koristi se odgovarajuća metoda usmrćivanja, kako je određeno u tom Prilogu.
4. Nadležna tijela mogu odobriti izuzeća od zahtjeva iz stavka 3.:
(a) kako bi se dopustila upotreba druge metode ako se na temelju znanstvenih dokaza smatra da je ta metoda barem jednako humana; ili
(b) kad na temelju znanstvenog opravdanja svrhu postupka nije moguće postići korištenjem metode usmrćivanja iz Priloga IV.
5. Stavci 2. i 3. ne primjenjuju se kad životinju treba usmrtiti u izvanrednim okolnostima zbog dobrobiti životinja, javnog zdravlja, javne sigurnosti, zdravlja životinja ili zbog razloga povezanih s okolišem.
POGLAVLJE II. ODREDBE O KORIŠTENJU ODREĐENIH ŽIVOTINJA U POSTUPCIMA
Ugrožene vrste
Članak 7.
1. Primjerci ugroženih vrsta koje su navedene u Prilogu A Uredbi Vijeća (EZ) br. 338/97 od 9. prosinca 1996. o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima(2), koje nisu obuhvaćene područjem primjene članka 7. stavka 1. te Uredbe, ne koriste se u postupcima, uz izuzetak onih postupaka koji ispunjavaju sljedeće uvjete:
(a) postupak ima jednu od namjena navedenih u članku 5. točki (b) podtočki i., točki (c) ili točki (e) ove Direktive; i
(b) postoji znanstveno opravdanje da svrhu postupka nije moguće postići korištenjem životinjskih vrsta koje nisu one navedene u tom Prilogu.
2. Stavak 1. ne primjenjuje se ni na jednu vrstu primata koji nisu čovjek.
Primati osim čovjeka
Članak 8.
1. Podložno stavku 2., primjerci primata osim čovjeka ne koriste se u postupcima, uz izuzetak onih postupaka koji ispunjavaju sljedeće uvjete:
(a) postupak ima jednu od namjena navedenih u
i. članku 5. točki (b) podtočki i. ili točki (c) ove Direktive i provodi se za izbjegavanje, prevenciju, dijagnosticiranje ili liječenje opće slabosti ili kliničkih stanja potencijalno opasnih po život kod ljudi; ili
ii. članku 5. točki (a) ili (e);
i
(b) postoji znanstveno opravdanje da namjenu postupka nije moguće postići koristeći životinjske vrste koje nisu primati osim čovjeka.
Kliničko stanje opće slabosti za potrebe ove Direktive znači smanjenje čovjekove normalne fizičke ili psihičke sposobnosti funkcioniranja.
2. Primjerci primata osim čovjeka iz Priloga A Uredbi (EZ) br. 338/97 koji nisu obuhvaćeni područjem primjene članka 7. stavka 1. te Uredbe ne koriste se u postupcima, uz izuzetak onih postupaka koji ispunjavaju sljedeće uvjete:
(a) postupak ima jednu od namjena navedenih u:
i. članku 5. točki (b) podtočki i. ili točki (c) ove Direktive i provodi se za izbjegavanje, prevenciju, dijagnosticiranje ili liječenje opće slabosti ili kliničkih stanja potencijalno opasnih po život kod ljudi; ili
ii. članku 5. točki (e);
i
(b) postoji znanstveno opravdanje da namjenu postupka nije moguće postići koristeći životinjske vrste koje nisu primati osim čovjeka i koristeći životinjske vrste koje nisu navedene u tom Prilogu.
3. Neovisno o stavcima 1. i 2., čovjekoliki majmuni ne koriste se u postupcima, podložno primjeni zaštitne klauzule iz članka 55. stavka 2.
Životinje uzete iz prirodnog okoliša
Članak 9.
1. Životinje uzete iz prirodnog okoliša ne koriste se u postupcima.
2. Nadležna tijela mogu odobriti izuzeća od stavka 1. na temelju znanstvenog opravdanja da svrhu postupka nije moguće postići koristeći životinje koje su uzgojene za korištenje u postupcima.
3. Hvatanje životinja u prirodnom okolišu obavljaju samo kompetentne osobe koristeći metode koje ne uzrokuju životinjama nepotrebnu bol, patnju, stres ili trajno oštećenje.
Svaku životinju za koju se ustanovi da je pri hvatanju ili nakon hvatanja ozlijeđena ili lošeg zdravlja pregledava veterinar ili druga kompetentna osoba te se poduzimaju mjere kako bi se smanjila patnja životinje. Nadležna tijela mogu odobriti izuzeća od zahtjeva za intervencijom za ublažavanje patnje životinje ako za to postoji znanstveno opravdanje.
Životinje koje se uzgajaju za korištenje u postupcima
Članak 10.
1. Države članice osiguravaju da se životinje koje pripadaju vrstama navedenima u Prilogu I. mogu koristiti u postupcima samo ako su uzgojene za korištenje u postupcima.
Međutim, od datuma određenih u Prilogu II. države članice osiguravaju da primati osim čovjeka koji su u njemu navedeni mogu biti korišteni u postupcima samo ako su potomci primata osim čovjeka koji su uzgojeni u zatočeništvu ili ako potječu iz samoodrživih kolonija.
Za potrebe ovog članka „samoodrživa kolonija” znači kolonija u kojoj se životinje uzgajaju samo unutar kolonije ili potječu iz drugih kolonija, ali nisu uzete iz prirodnog okoliša, i u kojima se životinje uzgajaju na način koji osigurava da su naviknute na ljude.
Komisija u savjetovanju s državama članicama i zainteresiranim stranama provodi studiju izvedivosti o zahtjevima iz drugog podstavka koja uključuje procjenu zdravlja životinja i njihove dobrobiti. Studija se objavljuje najkasnije 10. studenoga 2017. Prema potrebi, prilažu joj se prijedlozi za izmjene Priloga II.
2. Komisija nadzire korištenje primata osim čovjeka iz samoodrživih kolonija i u savjetovanju s državama članicama i zainteresiranim stranama provodi studiju u kojoj analizira izvedivost dobivanja životinja samo iz zatvorenih uzgojnih kolonija.
Studija se objavljuje najkasnije 10. studenoga 2022.
3. Nadležna tijela mogu odobriti izuzeća od stavka 1. ako za to postoji znanstveno opravdanje.
Lutalice i divlje životinje domaćih životinjskih vrsta
Članak 11.
1. Lutalice i divlje životinje domaćih životinjskih vrsta ne smiju se koristiti u postupcima.
2. Nadležna tijela mogu odobriti izuzeća od stavka 1. pod sljedećim uvjetima:
(a) prijeko su potrebne studije o zdravlju i dobrobiti životinja ili ozbiljnim prijetnjama za okoliš ili zdravlje ljudi ili životinja; i
(b) postoji znanstveno opravdanje da je namjenu postupka moguće postići samo korištenjem životinja lutalica ili divljih životinja.
POGLAVLJE III. POSTUPCI
Postupci
Članak 12.
1. Države članice osiguravaju da se postupci provode u objektu korisnika.
Nadležna tijela mogu odobriti izuzeće od prvog podstavka ako za to postoji znanstveno opravdanje.
2. Postupci se mogu provoditi samo u okviru projekta.
Odabir metoda
Članak 13.
1. Ne dovodeći u pitanje nacionalno zakonodavstvo koje zabranjuje neke vrste metoda, države članice osiguravaju da se postupak ne provodi ako postoji druga metoda ili strategija ispitivanja za postizanje željenog rezultata koja ne uključuje korištenje živih životinja i koja je priznata prema zakonodavstvu Unije.
2. Pri odabiru postupaka odabiru se oni koji u najvećoj mjeri ispunjavaju sljedeće zahtjeve:
(a) koriste najmanji broj životinja;
(b) uključuju životinje s najmanjom sposobnošću osjećanja boli, patnje, stresa ili trajnog oštećenja;
(c) uzrokuju najmanje boli, patnje, stresa ili trajnog oštećenja;
i za koje postoji najveća vjerojatnost da će dati zadovoljavajuće rezultate.
3. Smrt kao konačni rezultat pokusa izbjegava se koliko god je to moguće i nadomještava se ranijim i humanim usmrćivanjem. Kad smrt kao konačni rezultat nije moguće izbjeći, postupak se osmišljava tako da:
(a) uzrokuje smrt što je moguće manjeg broja životinja; i
(b) smanji trajanje i intenzitet patnje životinje na mogući minimum i, koliko god je to moguće, omogući bezbolnu smrt.
Anestezija
Članak 14.
1. Države članice osiguravaju da se postupci provode pod općom ili lokalnom anestezijom, osim ako je neprimjereno, i da se koristi analgezija ili druga odgovarajuća metoda kojom se bol, patnja i stres svode na minimum.
Postupci koji uključuju ozbiljne ozljede koje mogu prouzročiti jaku bol ne provode se bez anestezije.
2. Pri donošenju odluke o primjerenosti korištenja anestezije u obzir se uzima sljedeće:
(a) je li anestezija više traumatična za životinju nego sam postupak; i
(b) je li anestezija nekompatibilna sa svrhom postupka.
3. Države članice osiguravaju da se životinjama ne daje nikakav lijek koji bi uklonio i smanjio njihovu sposobnost pokazivanja boli bez odgovarajuće doze anestetika ili analgetika.
U takvim slučajevima predočuje se znanstveno opravdanje, popraćeno pojedinostima o režimu davanja anestetika ili analgetika.
4. Životinja koja može osjećati bol kad anestezija popusti liječi se preventivnim i postoperativnim analgeticima ili drugim odgovarajućim metodama za ublažavanje boli, pod uvjetom da je to kompatibilno sa svrhom postupka.
5. Čim je postignuta svrha postupka, poduzimaju se odgovarajuće mjere da se patnja životinje svede na minimum.
Klasifikacija težine postupaka
Članak 15.
1. Države članice osiguravaju da se svi postupci klasificiraju kao „nepovratni”, „blagi”, „umjereni” ili „teški” za svaki slučaj zasebno koristeći mjerila za klasifikaciju iz Priloga VIII.
2. Podložno primjeni zaštitne klauzule iz članka 55. stavka 3., države članice osiguravaju da se postupak ne izvede ako bi prouzročio jaku bol, patnju ili stres, za koje je vjerojatno da bi bili dugotrajni te ih se ne bi moglo olakšati.
Ponovno korištenje
Članak 16.
1. Države članice osiguravaju da se životinja koja se već koristila u jednom ili više postupaka, kad je također moguće koristiti drugu životinju na kojoj prethodno nije izveden ni jedan postupak, može ponovno koristiti u novom postupku samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) stvarna težina prijašnjeg postupka bila je „blaga” ili „umjerena”;
(b) pokazalo se da su opće zdravstveno stanje životinje i njezina dobrobit u potpunosti vraćeni na normalnu razinu;
(c) daljnji postupak klasificiran je kao „blag”, „umjeren” ili „nepovratan”; i
(d) u skladu je s veterinarskim mišljenjem, koje uzima u obzir životno iskustvo životinje.
2. U iznimnim slučajevima i odstupajući od stavka 1. točke (a), nadležno tijelo može nakon veterinarskog pregleda životinje dopustiti ponovnu upotrebu životinje pod uvjetom da nije bila korištena više od jedanput u postupku koji je uključivao jaku bol, stres ili sličnu razinu patnje.
Kraj postupka
Članak 17.
1. Smatra se da je postupak okončan kad nema više daljnjih opažanja za navedeni postupak ili kad se u slučaju novih genetski izmijenjenih linija životinja kod njihovih potomaka ne primjećuje i ne očekuje da će osjećati bol, patnju, stres ili trajno oštećenje koje je jednako ili veće od onog izazvanog ubodom igle.
2. Na kraju postupka odluku o održanju životinje na životu donosi veterinar ili druga kompetentna osoba. Životinju se usmrćuje kada je vjerojatno da će ostati u stanju u kojem osjeća umjerenu ili jaku bol, patnju, stres ili ima trajno oštećenje.
3. Kad se životinja ostavi na životu, pružaju joj se skrb i smještaj koji odgovaraju njezinu zdravstvenom stanju.
Razmjena organa i tkiva
Članak 18.
Države članice prema potrebi omogućuju uvođenje programa za razmjenu organa i tkiva usmrćenih životinja.
Puštanje životinja na slobodu i ponovno udomljavanje
Članak 19.
Države članice mogu dopustiti životinjama koje se koriste ili namjeravaju koristiti u postupcima ponovno udomljavanje, ili vraćanje u odgovarajuće stanište ili sustav uzgoja primjeren vrsti, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) zdravstveno stanje životinje to dopušta;
(b) ne postoji opasnost po javno zdravlje, zdravlje životinja ili okoliš; i
(c) poduzete su odgovarajuće mjere koje jamče dobrobit životinje.
POGLAVLJE IV. ODOBRENJE / Odjeljak 1. Zahtjevi za uzgajivače, dobavljače i korisnike
Odobravanje uzgajivača, dobavljača i korisnika
Članak 20.
1. Države članice osiguravaju da su svi uzgajivači, dobavljači i korisnici odobreni i registrirani pri nadležnom tijelu. Takvo odobrenje može se izdati za ograničeno razdoblje.
Odobrenje se izdaje samo ako su uzgajivač, dobavljač ili korisnik i njegov objekt sukladni sa zahtjevima ove Direktive.
2. U odobrenju se navodi osoba odgovorna za osiguravanje sukladnosti s odredbama ove Direktive te osoba ili osobe iz članka 24. stavka 1. i članka 25.
3. Obnova odobrenja zahtijeva se za svaku značajnu promjenu u strukturi ili funkciji objekta uzgajivača, dobavljača ili korisnika koja može negativno utjecati na dobrobit životinja.
4. Države članice osiguravaju da nadležno tijelo bude obaviješteno o svim promjenama osobe ili osoba iz stavka 2.
Suspenzija i povlačenje odobrenja
Članak 21.
1. Kad uzgajivač, dobavljač ili korisnik više ne ispunjava zahtjeve iz ove Direktive, nadležno tijelo donosi odgovarajuće popravne mjere, ili zahtijeva provođenje takvih mjera, ili suspendira ili povlači odobrenje.
2. Države članice osiguravaju da suspenzija ili povlačenje odobrenja nema negativnog utjecaja na dobrobit životinja smještenih u objektu.
Zahtjevi za instalacije i opremu
Članak 22.
1. Države članice osiguravaju da svi objekti uzgajivača, dobavljača i korisnika imaju instalacije i opremu koja odgovara vrsti smještenih životinja i, u prostorima u kojima se provode postupci, provođenju tih postupaka.
2. Oblik, konstrukcija i metode funkcioniranja instalacija i opreme iz stavka 1. osiguravaju da se postupci provode na što učinkovitiji način, s ciljem dobivanja pouzdanih rezultata koristeći najmanji broj životinja i uzrokujući najmanji stupanj boli, patnje, stresa ili trajnog oštećenja.
3. Za potrebe provedbe stavaka 1. i 2., države članice osiguravaju da se poštuju relevantni zahtjevi iz Priloga III.
Osposobljenost osoblja
Članak 23.
1. Države članice osiguravaju da svaki uzgajivač, dobavljač i korisnik ima dovoljno osoblja na lokaciji.
2. Osoblje mora biti odgovarajuće obrazovano i osposobljeno prije obavljanja bilo kojeg od sljedećih poslova:
(a) provođenje postupaka na životinjama;
(b) osmišljavanje postupaka i projekata;
(c) skrb o životinjama; ili
(d) usmrćivanje životinja.
Osobe koje obavljaju poslove iz točke (b) moraju imati odgovarajuću izobrazbu iz znanstvenog područja povezanog s poslom koji obavljaju i moraju posjedovati specifično znanje o dotičnoj životinjskoj vrsti.
Osoblje koje obavlja poslove iz točke (a), (c) ili (d) nadzire se u provođenju svojih zadaća dok ne postigne potrebnu stručnu osposobljenost.
Države članice osiguravaju, pomoću odobrenja ili na drugi način, da se zahtjevi iz ovog stavka poštuju.
3. Na temelju elemenata iz Priloga V. države članice objavljuju minimalne zahtjeve u pogledu obrazovanja i osposobljavanja te zahtjeve za dobivanje, održavanje i dokazivanje potrebne stručne osposobljenosti za poslove iz stavka 2.
4. Mogu se usvojiti neobvezujuće smjernice na razini Unije o zahtjevima utvrđenima u stavku 2. u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 56. stavka 2.
Posebni zahtjevi za osoblje
Članak 24.
1. Države članice osiguravaju da svaki uzgajivač, dobavljač i korisnik ima jednu ili više osoba na samoj lokaciji koje:
(a) su odgovorne za nadziranje dobrobiti i skrbi za životinje u objektu;
(b) osiguravaju da osoblje koje postupa sa životinjama ima pristup informacijama koje su specifične za vrstu smještenu u objektu;
(c) su odgovorne da je osoblje odgovarajuće obrazovano, stručno osposobljeno i da se stalno usavršava te da je pod nadzorom dok ne pokaže potrebnu stručnu osposobljenost.
2. Države članice osiguravaju da osobe iz članka 40. stavka 2. točke (b):
(a) osiguraju da se zaustavi svaka nepotrebna bol, patnja, stres ili trajno oštećenje koje se nanosi životinji tijekom postupka; i
(b) osiguraju da se projekti provode u skladu s dozvolom za projekte ili, u slučajevima iz članka 42., u skladu sa zahtjevom poslanim nadležnom tijelu ili bilo kojom odlukom nadležnog tijela, te osiguraju da se u slučaju nesukladnosti donesu i evidentiraju odgovarajuće korektivne mjere.
Imenovani veterinar
Članak 25.
Države članice osiguravaju da svaki uzgajivač, dobavljač i korisnik imenuje veterinara sa stručnim znanjem u području laboratorijske medicine životinja ili, ako je primjerenije, odgovarajuće osposobljenog stručnjaka koji je odgovoran za savjetovanje u vezi s dobrobiti i liječenjem životinja.
Tijelo za dobrobit životinja
Članak 26.
1. Države članice osiguravaju da svaki uzgajivač, dobavljač i korisnik uspostavi tijelo za dobrobit životinja.
2. Tijelo za dobrobit životinja uključuje barem osobu ili osobe odgovorne za dobrobit životinja i skrb o njima, a u slučaju korisnika tijelo uključuje znanstvenog člana. Tijelo za dobrobit životinja također dobiva informacije od imenovanog veterinara ili stručnjaka iz članka 25.
3. Države članice mogu dopustiti malim uzgajivačima, dobavljačima i korisnicima da ispune zadaće iz članka 27. stavka 1. drugim sredstvima.
Zadaće tijela za dobrobit životinja
Članak 27.
1. Tijelo za dobrobit životinja provodi, kao minimum, sljedeće zadaće:
(a) savjetuje osoblje koje postupa sa životinjama o pitanjima u vezi s dobrobiti životinja, u pogledu njihove nabave, smještaja, skrbi i korištenja;
(b) savjetuje osoblje o primjeni zahtjeva za zamjenu, smanjenje i poboljšanje te ga obavješćuje o tehničkom i znanstvenom razvoju u vezi s primjenom tog zahtjeva;
(c) uspostavlja i preispituje interne operativne postupke u pogledu nadzora, izvješćivanja i praćenja u vezi s dobrobiti životinja smještenih u objektu ili koje se u njemu koriste;
(d) prati razvoj i rezultat projekata, uzimajući u obzir učinak na životinje koje se koriste, te identificira i savjetuje u pogledu elemenata koji nadalje doprinose zamjeni, smanjenju i poboljšanju; i
(e) savjetuje o programima ponovnog udomljavanja, uključujući odgovarajuću socijalizaciju životinja koje je potrebno ponovno udomiti.
2. Države članice osiguravaju da se evidencija o svim savjetima koje je izdalo tijelo za dobrobit životinja i odlukama koje su donesene u vezi s takvim savjetovanjem čuva barem 3 godine.
Evidencija se stavlja na raspolaganje nadležnom tijelu na njegov zahtjev.
Strategije za uzgoj primata osim čovjeka
Članak 28.
Države članice osiguravaju da uzgajivači primata osim čovjeka imaju uspostavljenu strategiju za povećanje udjela životinja koje su potomci primata osim čovjeka uzgojenih u zatočeništvu.
Programi za ponovno udomljavanje ili puštanje životinja
Članak 29.
Kada države članice dopuštaju ponovno udomljavanje, uzgajivači, dobavljači i korisnici iz čijih će se prostora životinje ponovno udomljavati raspolažu programom za ponovno udomljavanje koji osigurava socijalizaciju životinja koje se ponovno udomljavaju. U slučaju divljih životinja, kada je primjereno, program rehabilitacije uspostavlja se prije nego što one budu vraćene u svoje stanište.
Evidencija o životinjama
Članak 30.
1. Države članice osiguravaju da svi uzgajivači, dobavljači i korisnici vode evidenciju barem o sljedećem:
(a) broju i životinjskim vrstama koje su uzgojene, dobivene, dobavljene, korištene u postupcima, puštene ili ponovno udomljene;
(b) podrijetlu životinja, uključujući podatak jesu li uzgojene za korištenje u postupcima;
(c) datumima kad su životinje dobivene, dobavljene, puštene ili ponovno udomljene;
(d) od koga su životinje dobivene;
(e) imenu i adresi primatelja životinja;
(f) broju i životinjskim vrstama koje su uginule ili su bile usmrćene u svakom objektu. Za životinje koje su uginule navodi se uzrok smrti ako je poznat; i
(g) u slučaju korisnika, projektima u kojima se životinje koriste.
2. Evidencija iz stavka 1. čuva se najmanje 5 godina te se na zahtjev stavlja na raspolaganje nadležnom tijelu.
Informacije o psima, mačkama i primatima osim čovjeka
Članak 31.
1. Države članice osiguravaju da svi uzgajivači, dobavljači i korisnici čuvaju sljedeće podatke o svakom psu, mački i primatu osim čovjeka:
(a) identitet;
(b) mjesto i datum rođenja, kad je dostupno;
(c) je li životinja uzgajana za korištenje u postupcima; i
(d) u slučaju primata osim čovjeka, je li potomak primata osim čovjeka uzgojenih u zatočeništvu.
2. Svaki pas, mačka i primat osim čovjeka ima osobni karton koji prati životinju sve dok se koristi za potrebe iz ove Direktive.
Karton se izrađuje prilikom rođenja ili čim je prije moguće i sadržava sve relevantne reproduktivne, veterinarske i socijalne podatke o pojedinoj životinji i podatke o projektima u kojima je bila korištena.
3. Informacije navedene u ovom članku čuvaju se najmanje tri godine nakon smrti ili ponovnog udomljavanja životinje i na zahtjev se stavljaju na raspolaganje nadležnom tijelu.
U slučaju ponovnog udomljavanja, relevantni podaci o veterinarskoj skrbi i socijalni podaci iz pojedinačnog kartona iz stavka 2. prilažu se uz životinju.
Označivanje i identifikacija pasa, mačaka i primata osim čovjeka
Članak 32.
1. Svakog psa, mačku ili primata osim čovjeka najkasnije u doba odbijanja označuje se posebnom trajnom identifikacijskom oznakom na što bezbolniji način.
2. Kada se prije odbijanja pas, mačka ili primat osim čovjeka premješta od jednog uzgajivača, dobavljača ili korisnika k drugome, a prethodno označivanje nije izvedivo iz praktičnih razloga, primatelj mora voditi evidenciju u kojoj se navodi posebno majka životinje dok dotična životinja ne bude označena.
3. Kada neoznačenog odbijenog psa, mačku ili primata osim čovjeka zaprimi uzgajivač, dobavljač ili korisnik, životinju trajno označava čim prije moguće i na što bezbolniji način.
4. Uzgajivač, dobavljač i korisnik dostavljaju na zahtjev nadležnog tijela razloge zbog kojih životinja nije označena.
Skrb i smještaj
Članak 33.
1. Države članice osiguravaju u vezi sa skrbi o dotičnim životinjama i njihovim smještajem da:
(a) sve životinje imaju osiguran smještaj, okruženje, hranu, vodu i skrb primjerene njihovu zdravlju i dobrobiti;
(b) su sva ograničenja mjere u kojoj životinje mogu zadovoljiti svoje fiziološke i etološke potrebe smanjena na minimum;
(c) se svakodnevno provjeravaju uvjeti okruženja u kojima se životinje uzgajaju, drže ili koriste;
(d) su donesene mjere kojima se osigurava uklanjanje svakog otkrivenog nedostatka ili nepotrebne boli, patnje, stresa ili trajnog oštećenja čim je prije moguće; i
(e) se životinje prevoze u odgovarajućim uvjetima.
2. Za potrebe stavka 1., države članice osiguravaju da se standardi za skrb i smještaj iz Priloga III. primjenjuju od datuma predviđenih u navedenom prilogu.
3. Države članice mogu iz znanstvenih razloga ili razloga povezanih s dobrobiti ili zdravljem životinja dopustiti izuzeća od zahtjeva iz stavka 1. točke (a) ili stavka 2.
POGLAVLJE IV. ODOBRENJE / Odjeljak 2. Inspekcijski pregledi
Inspekcijski pregledi država članica
Članak 34.
1. Države članice osiguravaju da nadležna tijela provode redovite inspekcijske preglede svih uzgajivača, dobavljača i korisnika, uključujući njihove objekte, radi provjere sukladnosti sa zahtjevima ove Direktive.
2. Nadležno tijelo prilagođava učestalost inspekcijskih pregleda na temelju analize rizika za svaki objekt uzimajući u obzir:
(a) broj i vrstu smještenih životinja;
(b) evidenciju uzgajivača, dobavljača ili korisnika u vezi s poštovanjem zahtjeva ove Direktive;
(c) broj i vrstu projekata koje provodi korisnik o kojem je riječ; i
(d) bilo koje informacije koje mogu upućivati na nesukladnost.
3. Inspekcijski pregledi provode se na barem jednoj trećini korisnika svake godine u skladu s analizom rizika iz stavka 2. Međutim, inspekcijski pregledi uzgajivača, dobavljača i korisnika primata osim čovjeka provode se barem jednom godišnje.
4. Odgovarajući udio inspekcijskih pregleda provodi se bez prethodne najave.
5. Evidencije o inspekcijskim pregledima čuvaju se barem 5 godina.
Nadzor nad inspekcijskim pregledima država članica
Članak 35.
1. Kada postoji opravdani razlog za zabrinutost, Komisija, uzimajući u obzir, inter alia, udio inspekcijskih pregleda provedenih bez prethodne najave provodi nadzor nad infrastrukturom i aktivnostima nacionalnih inspekcijskih službi u državama članicama.
2. Država članica na čijem se državnom području provodi nadzor iz stavka 1. pruža svu potrebnu pomoć stručnjacima Komisije u provođenju njihovih dužnosti. Komisija obavješćuje nadležno tijelo države članice o rezultatima nadzora.
3. Nadležno tijelo dotične države članice poduzima mjere kako bi se uzeli u obzir rezultati nadzora iz stavka 1.
POGLAVLJE IV. ODOBRENJE / Odjeljak 3. Zahtjevi za projekte
Odobrenje projekta
Članak 36.
1. Ne dovodeći u pitanje članak 42., države članice osiguravaju da se projekti ne provode bez prethodnog odobrenja nadležnog tijela i da se projekti provode u skladu s odobrenjem ili, u slučajevima iz članka 42., u skladu sa zahtjevom koji se šalje nadležnom tijelu ili s bilo kojom odlukom koju je donijelo nadležno tijelo.
2. Države članice osiguravaju da se ni jedan projekt ne provodi dok nije zaprimljena zadovoljavajuća procjena projekta od strane nadležnog tijela u skladu s člankom 38.
Zahtjev za odobrenje projekta
Članak 37.
1. Države članice osiguravaju da zahtjev za odobrenje projekta podnosi korisnik ili osoba odgovorna za projekt. Zahtjev sadržava barem sljedeće:
(a) prijedlog projekta;
(b) netehnički sažetak projekta; i
(c) podatke o elementima iz Priloga VI.
2. Države članice mogu odstupiti od zahtjeva iz stavka 1. točke (b) za projekte iz članka 42. stavka 1.
Procjena projekta
Članak 38.
1. Procjena projekta provodi se toliko detaljno koliko je primjereno za vrstu projekta i njome se provjerava ispunjava li projekt sljedeće kriterije:
(a) projekt je utemeljen sa znanstvenog ili obrazovnog stajališta ili ga zahtijeva zakonodavstvo;
(b) svrha projekta opravdava korištenje životinja; i
(c) projekt je osmišljen tako da omogućava provođenje postupaka na što je više moguće human i okolišno osviješten način;
2. Ocjena projekta uključuje posebno:
(a) procjenu ciljeva projekta, predviđene znanstvene koristi ili obrazovne vrijednosti;
(b) procjenu sukladnosti projekta sa zahtjevima zamjene, smanjenja i poboljšanja;
(c) procjenu i dodjelu klasifikacije po težini postupaka;
(d) analizu štete i koristi projekta, radi procjene je li šteta nanesena životinjama u smislu patnje, boli i stresa opravdana s obzirom na očekivani rezultat i uzimajući u obzir etička načela te može li u konačnici koristiti ljudima, životinjama ili okolišu;
(e) procjenu svih opravdanja iz članaka od 6. do 12., 14., 16. i 33.; i
(f) određivanje je li i kada potrebno provesti retroaktivnu procjenu projekta.
3. Nadležno tijelo koje provodi procjenu projekta uzima u obzir stručno znanje posebno iz sljedećih područja:
(a) područja znanstvene upotrebe za koja će se koristiti životinje, uključujući zamjenu, smanjenje i poboljšanje u dotičnim područjima;
(b) koncepta pokusa, uključujući statistiku kad je primjereno;
(c) veterinarske prakse s područja znanosti o laboratorijskim životinjama ili veterinarske prakse u pogledu divljih životinja kad je primjereno;
(d) uzgoja životinja i skrbi o njima u odnosu na vrste koje se namjeravaju koristiti:
4. Ocjena projekta mora biti transparentna.
Podložno zaštiti intelektualnog vlasništva i povjerljivih podataka, procjena projekta provodi se na nepristran način i ona može uključivati mišljenje neovisnih strana.
Retroaktivna ocjena
Članak 39.
1. Države članice osiguravaju da retroaktivnu ocjenu, kad je određena u skladu s člankom 38. stavkom 2. točkom (f), provodi nadležno tijelo koje na temelju potrebne dokumentacije koju je dostavio korisnik procjenjuje sljedeće:
(a) jesu li postignuti ciljevi projekta;
(b) štetu nanesenu životinjama, uključujući broj korištenih životinja i težinu postupaka; i
(c) sve elemente koji mogu doprinijeti daljnjoj provedbi zahtjeva zamjene, smanjenja i poboljšanja.
2. Svi projekti koji koriste primate osim čovjeka i projekti koji uključuju postupke klasificirane kao „teške”, uključujući one iz članka 15. stavka 2., podvrgavaju se retroaktivnoj ocjeni.
3. Ne dovodeći u pitanje stavak 2. i odstupajući od članka 38. stavka 2. točke (f), države članice mogu od zahtjeva za retroaktivnu ocjenu izuzeti projekte koji uključuju samo postupke klasificirane kao „blage” ili „nepovratne”.
Odobrenje projekta
Članak 40.
1. Odobrenje projekta ograničeno je na postupke koji su bili predmet:
(a) ocjene projekta; i
(b) klasifikacije s obzirom na težinu tih postupaka.
2. U odobrenju projekta navode se:
(a) korisnik koji provodi projekt;
(b) osobe koje su odgovorne za cjelokupno provođenje projekta i njegovu sukladnost s odobrenjem projekta:
(c) prema potrebi objekti u kojima će se projekt provoditi; i
(d) bilo koji posebni uvjeti koji proizlaze iz ocjene projekta, uključujući hoće li i kada biti provedena retroaktivna procjena projekta.
3. Odobrenje projekta dodjeljuje se za razdoblje koje ne prelazi pet godina.
4. Države članice mogu dopustiti odobrenje višekratnih generičkih projekata koje provodi isti korisnik ako takvi projekti ispunjavaju regulatorne zahtjeve ili ako se u takvim projektima koriste životinje za proizvodnju ili dijagnostičke namjene pomoću utvrđenih metoda.
Odluke o odobrenju
Članak 41.
1. Države članice osiguravaju da se odluka o odobrenju donese i priopći podnositelju zahtjeva najkasnije 40 radnih dana od primitka potpunog i ispravnog zahtjeva. Taj rok uključuje ocjenu projekta.
2. Kad je to opravdano zbog složenosti i višedisciplinarne naravi projekta, nadležno tijelo može produljiti rok iz stavka 1. jedanput za dodatno razdoblje koje ne prelazi 15 radnih dana. Produljenje i trajanje produljenja moraju biti propisno utemeljeni i o tome se obavješćuje podnositelja zahtjeva prije isteka roka iz stavka 1.
3. Nadležna tijela potvrđuju podnositelju zahtjeva primitak svih zahtjeva za odobrenje čim je prije moguće i naznačuju rok iz stavka 1. unutar kojeg je potrebno donijeti odluku.
4. U slučaju nepotpunog ili neispravnog zahtjeva, nadležno tijelo što prije obavješćuje podnositelja o potrebi dostavljanja dodatne dokumentacije i o eventualnim posljedicama na istjecanje roka za podnošenje zahtjeva.
Pojednostavljeni administrativni postupak
Članak 42.
1. Države članice mogu odlučiti uvesti pojednostavljeni administrativni postupak za projekte koji uključuju postupke klasificirane kao „nepovratne”, „blage” ili „umjerene” i u kojima nisu korišteni primati osim čovjeka, a koji su potrebni za ispunjenje regulatornih zahtjeva, ili u kojima se koriste životinje za proizvodnju ili u dijagnostičke svrhe pomoću utvrđenih metoda.
2. Pri uvođenju pojednostavljenog administrativnog postupka države članice osiguravaju da su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) u zahtjevu su navedeni elementi iz članka 40. stavka 2. točaka (a), (b) i (c);
(b) procjena projekta provedena je u skladu s člankom 38.; i
(c) rok iz članka 41. stavka 1. nije prekoračen.
3. Ako je projekt izmijenjen tako da to može imati negativan utjecaj na dobrobit životinja, države članice zahtijevaju dodatnu ocjenu projekta s povoljnim rezultatom.
4. Članak 40. stavci 3. i 4., članak 41. stavak 3. i članak 44. stavci 3., 4. i 5. primjenjuju se mutatis mutandis na projekte koji su odobreni za provođenje u skladu s ovim člankom.
Netehnički sažeci projekta
Članak 43.
1. Podložno zaštiti intelektualnog vlasništva i povjerljivih informacija, netehnički sažetak projekta sadržava:
(a) podatke o ciljevima projekta, uključujući predviđenu štetu i koristi te broj i vrstu životinja koje će se koristiti;
(b) dokaz o sukladnosti sa zahtjevima zamjene, smanjenja i poboljšanja.
Netehnički sažetak projekta je anoniman i ne sadržava imena i adrese korisnika i njegova osoblja.
2. Države članice mogu zahtijevati da se u netehničkom sažetku projekta navede mora li se projekt podvrgnuti retroaktivnoj procjeni i, ako to jest slučaj, odrediti rok. U tom slučaju, počevši od 1. siječnja 2021., države članice osiguravaju da se u roku od šest mjeseci od završetka retroaktivne ocjene netehnički sažetak projekta ažurira rezultatima te procjene.
3. Do 31. prosinca 2020. države članice objavljuju netehničke sažetke odobrenih projekata i njihova moguća ažuriranja. Od 1. siječnja 2021. države članice elektroničkim prijenosom Komisiji na objavu dostavljaju netehničke sažetke projekata najkasnije u roku od šest mjeseci od njihova odobrenja, kao i njihova moguća ažuriranja.
4. Komisija provedbenim aktima utvrđuje zajednički format za dostavljanje informacija iz stavaka 1. i 2. ovog stavka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 56. stavka 3. Službe Komisije uspostavljaju i održavaju pretraživu bazu podataka za netehničke sažetke projekata i njihova moguća ažuriranja koja ima otvoren pristup.
Izmjena, obnavljanje i povlačenje odobrenja projekta
Članak 44.
1. Države članice osiguravaju da se za bilo koju izmjenu projekta koja može negativno utjecati na dobrobit životinja zahtijeva izmjena ili obnavljanje odobrenja projekta.
2. Svaka izmjena ili obnavljanje odobrenja projekta podliježe daljnjem povoljnom rezultatu procjene projekta.
3. Nadležno tijelo može povući odobrenje projekta kada se projekt ne provodi u skladu s odobrenjem projekta.
4. Povlačenje odobrenja projekta ne smije negativno utjecati na dobrobit životinja koje se koriste ili su se namjeravale koristiti u projektu.
5. Države članice određuju i objavljuju uvjete za izmjene ili obnavljanje odobrenja projekta.
Dokumentacija
Članak 45.
1. Države članice osiguravaju da se sva relevantna dokumentacija, uključujući odobrenja projekata, čuva barem tri godine nakon isteka datuma valjanosti odobrenja projekta ili nakon isteka roka iz članka 41. stavka 1. te da je dostupna nadležnom tijelu.
2. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., dokumentacija za projekte za koje se zahtijeva retroaktivna procjena čuva se do zaključenja retroaktivne procjene.
POGLAVLJE V. IZBJEGAVANJE UDVOSTRUČIVANJA I ALTERNATIVNI PRISTUPI
Izbjegavanje udvostručivanja postupaka
Članak 46.
Svaka država članica prihvaća podatke iz drugih država članica dobivene postupcima koji su priznati zakonodavstvom Unije, osim ako je potrebno provođenje daljnjih postupaka u vezi s tim podacima u svrhu zaštite javnog zdravlja, sigurnosti i okoliša.
Alternativni pristupi
Članak 47.
1. Komisija i države članice doprinose razvoju i vrednovanju alternativnih pristupa koji bi mogli osigurati jednake ili više razine podataka od onih dobivenih u postupcima u kojima se koriste životinje, ali koji ne uključuju korištenje životinja ili koriste manje životinja ili koji uključuju manje bolne postupke, i poduzimaju druge takve mjere za koje smatraju da su primjerene za poticanje istraživanja u tom području.
2. Države članice pomažu Komisiji pri određivanju i imenovanju odgovarajućih specijaliziranih i kvalificiranih laboratorija za provođenje takvih studija vrednovanja.
3. Nakon savjetovanja s državama članicama Komisija određuje prioritete za navedene studije vrednovanja i raspodjeljuje zadaće među laboratorijima za provođenje tih studija.
4. Države članice na nacionalnoj razini osiguravaju promicanje alternativnih pristupa i širenje informacija o tim alternativnim pristupima.
5. Države članice određuju jedinstvenu kontaktnu točku za savjetovanje o regulatornoj relevantnosti i prikladnosti alternativnih pristupa koji su predloženi za vrednovanje.
6. Komisija poduzima odgovarajuće mjere radi dobivanja međunarodnog priznanja alternativnih pristupa vrednovanih u Uniji.
Referentni laboratorij Unije
Članak 48.
1. Referentni laboratorij Unije i njegove dužnosti i zadaće navedene su u Prilogu VII.
2. Referentni laboratorij Unije može zahtijevati pristojbe za usluge koje pruža i koje neposredno ne doprinose daljnjem razvoju zamjene, smanjenja ili poboljšanja.
3. Detaljna pravila potrebna za provedbu stavka 2. ovog članka i Priloga VII. mogu se donijeti u skladu s regulatornim postupkom iz članka 56. stavka 3.
Nacionalni odbori za zaštitu životinja koje se koriste u znanstvene svrhe
Članak 49.
1. Svaka država članica uspostavlja nacionalni odbor za zaštitu životinja koje se koriste u znanstvene svrhe. Odbor savjetuje nadležna tijela i tijela za dobrobit životinja po pitanju nabave, uzgoja, smještaja, skrbi i korištenja životinja u postupcima te osigurava razmjenu najboljih praksi.
2. Nacionalni odbori iz stavka 1. razmjenjuju podatke o aktivnostima tijela za dobrobit životinja i ocjeni projekata te dijele najbolje prakse unutar Unije.
POGLAVLJE VI. ZAVRŠNE ODREDBE
Prilagodba Priloga tehničkom napretku
Članak 50.
Kako bi se osiguralo da odredbe Priloga I. i priloga od III. do VIII. odražavaju stanje tehničkog i znanstvenog napretka, uzimajući u obzir iskustvo stečeno u provedbi ove Direktive, a posebno u sklopu izvješćivanja iz članka 54. stavka 1., Komisija može donijeti, putem delegiranih akata u skladu s člankom 51. i podložno uvjetima iz članaka 52. i 53, izmjene tih priloga, uz izuzetak odredbi iz odjeljaka I. i II. Priloga VIII. Datumi iz odjeljka B Priloga III. ne smiju se pomaknuti naprijed. Pri usvajanju takvih delegiranih akata Komisija djeluje u skladu s relevantnim odredbama ove Direktive.
Izvršavanje ovlasti
Članak 51.
1. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 50. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od osam godina počevši od 9. studenoga 2010. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije 12 mjeseci prije kraja razdoblja od osam godina. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako ga Europski parlament ili Vijeće opozovu u skladu s člankom 52.
2. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
3. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u člancima 52. i 53.
Opoziv delegiranja ovlasti
Članak 52.
1. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 50.
2. Institucija koja je započela unutarnji postupak o mogućem opozivu delegiranja ovlasti nastoji o tome obavijestiti drugu instituciju i Komisiju u razumnom roku prije donošenja konačne odluke, navodeći pritom delegiranu ovlast koja bi se mogla opozvati i moguće razloge za opoziv.
3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Odluka proizvodi učinke odmah ili na kasniji dan koji je u njoj naveden. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi. Odluka se objavljuje u Službenom listu Europske unije.
Prigovori na delegirane akte
Članak 53.
1. Europski parlament i Vijeće mogu uložiti prigovor na delegirani akt u roku od dva mjeseca od datuma priopćenja.
Na inicijativu Europskog parlamenta i Vijeća to razdoblje produljuje se za dva mjeseca.
2. Ako do isteka navedenog razdoblja niti Europski parlament niti Vijeće ne ulože prigovor na delegirani akt, akt se objavljuje u Službenom listu Europske unije i stupa na snagu na dan koji je u njemu određen.
Delegirani akt može biti objavljen u Službenom listu Europske unije i stupiti na snagu prije isteka tog razdoblja ako su i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju o svojoj namjeri da neće uložiti prigovore.
3. Ako Europski parlament i Vijeće ulože prigovor na delegirani akt, akt ne stupa na snagu. Institucija koja je uložila prigovor navodi razloge prigovora na delegirani akt.
Informacije o provedbi i pružanje statističkih podataka
Članak 54.
1. Države članice do 10. studenoga 2023., i svakih pet godina nakon toga, Komisiji šalju informacije o provedbi ove Direktive, a posebno njezina članka 10. stavka 1. te članaka 26., 28., 34., 38., 39., 43. i 46.
Države članice dostavljaju i objavljuju te podatke elektroničkim prijenosom u formatu koji je utvrdila Komisija u skladu sa stavkom 4.
Najkasnije šest mjeseci nakon što države članice dostave podatke navedene u drugom podstavku, službe Komisije objavljuju i redovno ažuriraju pregled na razini Unije na temelju tih podataka.
2. Države članice na godišnjoj osnovi prikupljaju i objavljuju statističke podatke o korištenju životinjama u postupcima, uključujući informacije o stvarnoj težini postupaka te o podrijetlu i vrstama primata osim čovjeka korištenih u postupcima.
Države članice dostavljaju te statističke informacije Komisiji najkasnije do 10. studenoga sljedeće godine, i to elektroničkim prijenosom, u nesažetom formatu koji je utvrdila Komisija u skladu sa stavkom 4.
Komisija uspostavlja i održava pretraživu bazu podataka koja sadržava te statističke informacije i ima otvoren pristup. Službe Komisije svake godine stavljaju javnosti na raspolaganje statističke informacije koje su dostavile države članice u skladu s ovim stavkom te njihovo sažeto izvješće.
3. Države članice dostavljaju Komisiji na godišnjoj osnovi detaljne informacije o izuzećima odobrenima na temelju članka 6. stavka 4. točke (a).
4. Komisija provedbenim aktima utvrđuje zajednički format za dostavljanje informacija iz stavaka 1., 2. i 3. ovog članka te sadržaj tih informacija. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 56. stavka 3.
Zaštitne klauzule
Članak 55.
1. Kada država članica ima znanstveno utemeljene razloge zbog kojih misli da je potrebno koristiti primate osim čovjeka za namjene navedene u članku 8. stavku 1. točki (a) podtočki i. u vezi s ljudima, ali kada njihovo korištenje nije u svrhu izbjegavanja, prevencije, dijagnosticiranja ili liječenja stanja opće slabosti ili kliničkih stanja potencijalno opasnih po život, ona može donijeti privremenu mjeru kojom dopušta takvo korištenje, pod uvjetom da se svrha ne može postići korištenjem drugih životinjskih vrsta koje nisu primati osim čovjeka.
2. Kada država članica ima znanstveno utemeljene razloge zbog kojih misli da je djelovanje bitno za očuvanje životinjskih vrsta ili u vezi s neočekivanim izbijanjem kliničkih stanja opasnih po život ili kliničkih stanja opće slabosti kod čovjeka, može donijeti privremenu mjeru kojom dopušta korištenje čovjekolikih majmuna u postupcima koji imaju jednu od namjena iz članka 5. točke (b) podtočke i., točke (c) ili točke (e), pod uvjetom da namjenu postupka nije moguće postići korištenjem drugih vrsta osim čovjekolikih majmuna ili korištenjem alternativnih metoda. Međutim, pozivanje na članak 5. točku (b) podtočku i. ne uključuje životinje i biljke.
3. Kada na temelju iznimnih i znanstveno opravdanih razloga država članica smatra da je potrebno dopustiti korištenje postupka koji uključuje jaku bol, patnju ili stres za koje je vjerojatno da bi bili dugotrajni i da ih se ne bi moglo olakšati, kako je navedeno u članku 15. stavku 2., ona može donijeti privremenu mjeru kojom dopušta takav postupak. Države članice mogu odlučiti ne dopustiti upotrebu primata osim čovjeka u takvim postupcima.
4. Država članica koja je donijela privremenu mjeru u skladu sa stavcima 1., 2. ili 3. o tome odmah obavješćuje Komisiju i druge države članice uz navođenje razloga za svoju odluku i dostavljanje dokaza za situaciju kako je opisano u stavcima 1., 2. i 3., na kojima se privremena mjera temelji.
Komisija iznosi to pitanje pred Odbor iz članka 56. stavka 1. u roku od 30 dana od primitka obavijesti države članice te u skladu s regulatornim postupkom iz članka 56. stavka 3.:
(a) odobrava privremenu mjeru za razdoblje određeno u toj odluci; ili
(b) zahtijeva od države članice da opozove privremenu mjeru.
Odbor
Članak 56.
1. Komisiji pomaže Odbor.
2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuju se članci 3. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezina članka 8.
3. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezina članka 8.
Razdoblje iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ određuje se na 3 mjeseca.
Preispitivanje
Članak 58.
Komisija preispituje ovu Direktivu do 10. studenoga 2017., uzimajući u obzir napredak u razvoju alternativnih metoda koje ne uključuju korištenje životinja, a posebno primata osim čovjeka, te prema potrebi predlaže izmjene.
Komisija prema potrebi i nakon savjetovanja s državama članicama i dionicima provodi periodička tematska preispitivanja o zamjeni, smanjenju i poboljšanju korištenja životinja u postupcima, obraćajući posebnu pozornost primatima osim čovjeka, tehnološkom razvoju i novim znanstvenim spoznajama te spoznajama o dobrobiti životinja.
Nadležna tijela
Članak 59.
1. Svaka država članica imenuje jedno ili više nadležnih tijela odgovornih za provedbu ove Direktive.
Države članice mogu odrediti tijela koja nisu tijela javne vlasti za provođenje specifičnih zadaća utvrđenih ovom Direktivom samo ako postoji dokaz da to tijelo:
(a) ima stručno znanje i infrastrukturu koja je potrebna za provođenje zadaća; i
(b) nije u sukobu interesa u pogledu provođenja zadaća.
Tako imenovana tijela smatraju se nadležnim tijelima za potrebe ove Direktive.
2. Svaka država članica priopćuje Komisiji do 10. veljače 2011. podatke o nacionalnom tijelu koje služi kao kontaktna točka za potrebe ove Direktive, kao i sva ažuriranja tih podataka.
Komisija objavljuje popis tih kontaktnih točaka.
Sankcije
Članak 60.
Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju za kršenja nacionalnih odredbi donesenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju sve potrebne mjere za osiguranje njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice o tim odredbama obavješćuje Komisiju do 10. veljače 2013. te obavješćuju Komisiju bez odgađanja o svim daljnjim izmjenama koje na njih utječu.
Prenošenje
Članak 61.
1. Države članice do 10. studenoga 2012. donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.
One primjenjuju te odredbe od 1. siječnja 2013.
Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.
2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Stavljanje izvan snage
Članak 62.
1. Direktiva 86/609/EEZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2013., uz izuzetak članka 13., koji se stavlja izvan snage s učinkom od 10. svibnja 2013.
2. Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu.
Izmjena Uredbe (EZ) br. 1069/2009
Članak 63.
U članku 8. točki (a) Uredbe (EZ) br. 1069/2009 podtočka iv. zamjenjuje se sljedećim:
„iv. životinja koje se koriste u postupku ili postupcima utvrđenima u članku 3. Direktive 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe(*1), u slučajevima kada nadležno tijelo odluči da takve životinje ili bilo koji dio njihova tijela zbog navedenog postupka ili navedenih postupaka predstavljaju opasan rizik po zdravlje ljudi ili drugih životinja, ne dovodeći u pitanje članak 3. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1831/2003;
(*1) SL L 276, 20.10.2010., str. 33.”
Prijelazne odredbe
Članak 64.
1. Države članice ne primjenjuju zakone i druge propise donesene u skladu s člancima od 36. do 45. na projekte koji su odobreni prije 1. siječnja 2013. i čije trajanje ne prelazi 1. siječnja 2018.
2. Projekti koji su potvrđeni prije 1. siječnja 2013. i čije trajanje prelazi 1. siječnja 2018. moraju dobiti odobrenje projekta do 1. siječnja 2018.
Stupanje na snagu
Članak 65.
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Adresati
Članak 66.
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
Prilog I
POPIS ŽIVOTINJA IZ ČLANKA 10.
1. Miš (Mus musculus)
2. Štakor (Rattus norvegicus)
3. Zamorčić (Cavia porcellus)
4. Zlatni hrčak (Mesocricetus auratus)
5. Kineski hrčak (Cricetulus griseus)
6. Mongolski skakač (Meriones unguiculatus)
7. Kunić (Oryctolagus cuniculus)
8. Pas (Canis familiaris)
9. Mačka (Felis catus)
10. Sve vrste primata osim čovjeka
11. Žaba (Xenopus (laevis, tropicalis), Rana (temporaria pipens))
12. Zebrica (Danio rerio).
Prilog II
POPIS PRIMATA OSIM ČOVJEKA I DATUMA IZ ČLANKA 10. STAVKA 1. DRUGOG PODSTAVKA
Vrsta | Datumi
Marmozet (Callithrix jacchus) | 1. siječnja 2013.
Dugorepi makaki (Macaca fascicularis) | 5 godina nakon objave studije o izvedivosti iz članka 10. stavka 1. četvrtog podstavka, pod uvjetom da studija ne preporuča produljeno razdoblje
Rezus (Macaca mulatta) | 5 godina nakon objave studije o izvedivosti iz članka 10. stavka 1. četvrtog podstavka, pod uvjetom da studija ne preporuča produljeno razdoblje
Druge vrste primata osim čovjeka | 5 godina nakon objave studije o izvedivosti iz članka 10. stavka 1. četvrtog podstavka, pod uvjetom da studija ne preporuča produljeno razdoblje
Prilog V
POPIS ELEMENATA IZ ČLANKA 23. STAVKA 3.
1. Nacionalno zakonodavstvo na snazi koje se odnosi na nabavu, uzgoj, skrb i korištenje životinja u znanstvene svrhe.
2. Etika u pogledu odnosa čovjek-životinja, o pravoj vrijednosti života i o argumentima za korištenje životinja u znanstvene svrhe i protiv njega.
3. Osnovna biologija i posebna biologija za pojedinačne vrste u vezi s anatomijom, fiziološkim osobinama, uzgojem, genetikom i genetskim izmjenama.
4. Ponašanje životinja, uzgoj i obogaćivanje okoliša.
5. Metode postupanja i postupci za pojedinačne vrste, kad je potrebno.
6. Zdravstvena zaštita životinja i higijena.
7. Prepoznavanje stresa specifičnog za vrstu, boli i patnje kod najčešće korištenih laboratorijskih životinja.
8. Anestezija, metode ublažavanja boli i usmrćivanje.
9. Upotreba humanih metoda okončanja.
10. Zahtjevi za zamjenu, smanjenje i poboljšanje.
11. Izrada postupaka i projekata, prema potrebi.
Prilog VI
POPIS ELEMENATA IZ ČLANKA 37. STAVKA 1. TOČKE (c)
1. Primjerenost i opravdanost sljedećeg:
(a) korištenja životinja uključujući njihovo podrijetlo, procijenjen broj, vrstu i stupanj razvoja;
(b) postupaka.
2. Upotreba metoda za zamjenu, smanjenje i poboljšanje korištenja životinja u postupcima.
3. Planirana upotreba anestezije, analgezije i drugih metoda za ublažavanje bolova.
4. Smanjenje, izbjegavanje i ublažavanje svih oblika patnje životinja, od rođenja do smrti, kad je to potrebno.
5. Korištenje humanih metoda okončanja.
6. Eksperimentalna ili opservacijska strategija i statistički plan za smanjenje broja životinja, boli, patnje, stresa i utjecaja na okoliš, kad je potrebno.
7. Ponovna upotreba životinja i kumulativni učinak upotrebe na životinje.
8. Predložena klasifikacija po težini postupka.
9. Izbjegavanje neopravdanog dupliciranja postupaka kad je primjereno.
10. Uvjeti smještaja, uzgoja i skrbi za životinje.
11. Metode usmrćivanja.
12. Osposobljenost osoba uključenih u projekt.
Prilog VII
DUŽNOSTI I ZADAĆE REFERENTNOG LABORATORIJA UNIJE
1. Referentni laboratorij Unije iz članka 48. je Zajednički istraživački centar Komisije.
2. Referentni laboratorij Unije odgovoran je posebno za:
(a) koordinaciju i poticanje razvoja upotrebe alternativnih metoda za postupke uključujući područja osnovnog i primijenjenog istraživanja i regulatornog testiranja;
(b) koordinaciju vrednovanja alternativnih pristupa na razini Unije;
(c) djelovanje kao kontaktni centar za razmjenu informacija o razvoju alternativnih pristupa;
(d) uvođenje, održavanje i upravljanje javnim bazama podataka i informacijskim sustavima o alternativnim pristupima i njihovu stupnju razvoja;
(e) unapređivanje dijaloga između zakonodavaca, regulatora i svih zainteresiranih stranaka, a posebno s industrijom, znanstvenicima s područja biomedicine, udrugama potrošača i grupama za zaštitu životinja, s ciljem razvoja, vrednovanja, regulatorne prihvatljivosti, međunarodnog priznavanja i primjene alternativnih pristupa.
3. Referentni laboratorij Unije sudjeluje u vrednovanju alternativnih pristupa.
Prilog VIII
KLASIFIKACIJA POSTUPAKA PO TEŽINI
Težina postupka određuje se u odnosu na očekivani stupanj boli, patnje, stresa ili trajnog oštećenja koje će životinja iskusiti tijekom trajanja postupaka.
Odjeljak I: Kategorije težine
Nepovratna:
Postupak koji se u cijelosti provodi u općoj anesteziji nakon koje se životinja neće vratiti k svijesti klasificirat će se kao „nepovratan” postupak.
Blaga:
Postupak na životinjama nakon kojeg životinje mogu osjećati kratkotrajnu blagu bol, patnju ili stres ili postupak bez znatnog oslabljivanja dobrog zdravlja životinja ili općeg stanja životinja klasificirat će se kao „blag” postupak.
Umjerena:
Postupak na životinjama nakon kojeg će životinje vjerojatno iskusiti kratkotrajnu umjerenu bol, patnju ili stres, ili dugotrajnu umjerenu bol, patnju ili stres i postupak za koji je vjerojatno da će prouzročiti umjereno oslabljivanje dobrog zdravlja životinja ili općeg stanja životinja klasificirat će se kao „umjeren” postupak.
Teška:
Postupak na životinjama nakon kojeg će životinje iskusiti jaku bol, patnju ili stres ili dugotrajnu umjerenu bol, patnju ili stres, kao i postupak za koji je vjerojatno da će prouzročiti teško onesposobljavanje dobrog zdravlja životinja ili općeg stanja životinja klasificirat će se kao „težak” postupak.
Odjeljak II: Kriteriji za klasificiranje
Pri određivanju kategorije težine trebaju se uzeti u obzir svi zahvati ili postupanje sa životinjama u okviru definiranog postupka. Klasifikacija se temelji na najtežim posljedicama koje će vjerojatno iskusiti pojedinačna životinja nakon primjene svih odgovarajućih tehnika poboljšanja.
Pri klasifikaciji postupka u pojedinu kategoriju uzet će se u obzir vrsta postupka i brojni drugi faktori. Svi ti faktori razmatrat će se od slučaja do slučaja.
Faktori povezani s postupcima uključuju:
— vrstu zahvata, postupanja,
— vrstu boli, patnje, stresa ili trajnog oštećenja uzrokovanih postupkom (svi elementi postupka) te intenzitet postupka, trajanje, učestalost i raznovrsnost upotrijebljenih tehnika,
— kumulativnu patnju u okviru postupka,
— sprečavanje prirodnog ponašanja uključujući ograničavanje standarda za smještaj, uzgoj i skrb.
U Odjeljku III. navedeni su podaci o postupcima klasificiranim u svaku od kategorija težine na temelju faktora povezanih s vrstom samog postupka. Ti primjeri pokazuju kakva bi klasifikacija bila najprimjerenija za pojedinu vrstu postupka.
Međutim, za potrebe konačne klasifikacije postupka, trebaju se također uzeti u obzir sljedeći dodatni faktori, procijenjeni od slučaja do slučaja:
— tip životinjske vrste ili genotip,
— zrelost, dob i spol životinje,
— iskustvo životinje s obzirom na postupak,
— ako se životinja ponovno koristi, stvarna težina prijašnjih postupaka,
— metode koje su korištene za smanjivanje ili uklanjanje boli, patnje i stresa, uključujući poboljšanja uvjeta smještaja, uzgoja i skrbi,
— humane metode okončanja.
Odjeljak III.:
Primjeri različitih vrsta postupaka, klasificiranih u svaku od kategorija težine na temelju faktora povezanih s vrstom postupka
1. Blag:
(a) davanje anestezije osim za potrebe usmrćivanja;
(b) farmakokinetička studija s jednom danom dozom i ograničenim brojem uzetih uzoraka krvi (ukupno < 10 % cirkulacijskog volumena), pri čemu se očekuje da tvar neće prouzročiti uočljive negativne učinke;
(c) neinvazivno slikanje životinja (npr. magnetska rezonanca MRI) s korištenjem odgovarajućih sredstava za umirenje ili anestezije;
(d) površinski postupci, npr. biopsije ušiju i repa, nekirurška potkožna implantacija minipumpi i transpondera;
(e) primjena vanjskih telemetrijskih naprava koja uzrokuje samo manje tegobe životinjama ili manje smetnje normalne aktivnosti i ponašanja;
(f) davanje tvari potkožno, intramuskularno, u trbušnu šupljinu, neposredno u grlo i intravenozno putem površinskih krvnih žila, kad tvar samo blago djeluje na životinju i daje se u ograničenim dozama primjerenim veličini i vrsti životinje;
(g) indukcija tumora ili prirodno nastali tumori, koji ne uzrokuju uočljive negativne kliničke učinke (npr. mali, potkožni, neinvazivni čvorići);
(h) uzgoj genetički izmijenjenih životinja, što može prouzročiti blage učinke na fenotip;
(i) davanje izmijenjene hrane, koja ne zadovoljava sve prehrambene potrebe životinja i u vremenskom okviru studije očekuje se da će postupak uzrokovati blagu kliničku abnormalnost;
(j) kratkotrajno (< 24 h) zadržavanje životinja u metaboličkim krletkama;
(k) studije koje uključuju kratkotrajno odvajanje od socijalnih partnera, kratkotrajna izolacija u kavezima odraslih druželjubivih vrsta štakora i miševa;
(l) modeli koji izlažu životinje štetnim podražajima koji su kratkotrajno povezani s blagom boli, patnjom ili stresom i koje životinje mogu uspješno izbjeći;
(m) kombinacija ili akumulacija sljedećih primjera može rezultirati klasifikacijom „blag”:
i. procjena sastava tijela neinvazivnim mjerama i uz minimalno ograničavanje;
ii. praćenje EKG-a neinvazivnim tehnikama na već naviknutim životinjama s minimalnim ograničavanjima ili bez njih;
iii. upotreba vanjskih telemetrijskih naprava za koje se ne očekuje da uzrokuju tegobe socijalno prilagođenim životinjama i koje ne utječu na njihovu normalnu aktivnost i ponašanje;
iv. uzgoj genetski izmijenjenih životinja, od kojih se ne očekuje klinički uočljiv štetan utjecaj na fenotip;
v. dodavanje inertnih markera u hranu za praćenje izlučivanja probavnih produkata;
vi. uskraćivanje hrane < 24 h kod odraslih štakora;
vii. test otvorenog prostora (open field testing).
2. Umjeren:
(a) učestala primjena testnih tvari koje proizvode umjerene kliničke učinke, i uzorkovanje krvi (> 10 % cirkulacijskog volumena) kod svjesne životinje u roku od nekoliko dana bez nadomještanja oduzetog volumena;
(b) studije za utvrđivanje opsega doze koje proizvode akutne učinke, testovi kronične toksičnosti/kancerogenosti bez smrtnog ishoda;
(c) operacija u općoj anesteziji s odgovarajućom analgezijom, povezana s postoperativnom boli, patnjom ili oslabljenjem općeg stanja. Primjeri uključuju: torakotomiju, kraniotomiju, laparotomiju, orhidektomiju, limfadenektomiju, tiroidektomiju, ortopedsku operaciju s učinkovitom stabilizacijom i zacjeljivanjem rana, presađivanje organa s učinkovitim sprečavanjem odbacivanja, kirurško usađivanje katetera ili biomedicinskih naprava (npr. telemetrijskih transmitera i minipumpi itd.);
(d) modeli uzrokovanja tumora ili prirodno nastali tumori, koji očekivano uzrokuju umjerenu bol ili stres ili umjeren poremećaj normalnog ponašanja;
(e) zračenje ili kemoterapija sa subletalnom dozom, ili s inače smrtnom dozom ali s ponovnim uspostavljanjem imunosustava. Očekivani negativni učinci su blagi ili umjereni i kratkotrajni (< 5 dana);
(f) uzgoj genetički izmijenjenih životinja, što može imati umjerene učinke na fenotip;
(g) stvaranje genetski izmijenjenih životinja putem kirurških zahvata;
(h) upotreba metaboličkih kaveza uz umjereno ograničavanje kretanja tijekom produljenog razdoblja (do 5 dana)
(i) studije davanja izmijenjene hrane koja ne zadovoljava sve prehrambene potrebe životinja i u vremenskom okviru studije očekuje se da će postupak uzrokovati umjerenu kliničku abnormalnost;
(j) uskraćivanje hrane na 48 sati kod odraslih štakora;
(k) izazivanje reakcije bježanja i izbjegavanja, pri čemu životinja ne može pobjeći ili izbjeći podražaj, te se očekuje da uzrokuje umjeren stres.
3. Težak:
(a) testovi toksičnosti sa smrtnim ishodom, ili pri kojima se smrtni ishod očekuje i koji uzrokuju teška patofiziološka stanja. Na primjer, pokusi akutne toksičnosti s jednom samom dozom (vidjeti smjernice o ispitivanju OECD-a);
(b) ispitivanje naprave čiji kvar može prouzročiti tešku bol, stres ili smrt životinje (npr. srčani stimulatori);
(c) ispitivanje jačine cjepiva koje karakterizira trajno oštećenje stanja životinje i progresivna bolest sa smrtnim ishodom, povezano s dugotrajnom umjerenom boli, stresom ili patnjom;
(d) zračenje ili kemoterapija s letalnom dozom bez ponovnog uspostavljanja imunološkog sustava ili ponovno uspostavljanje imunološkog sustava s imunološkom reakcijom transplantata (graft versus host disease);
(e) modeli uzrokovanja tumora ili prirodno nastali tumori za koje se očekuje da uzrokuju letalne bolesti povezane s dugotrajnom umjerenom boli, stresom ili patnjom. Na primjer, tumori koji uzrokuju kaheksiju, invazivni tumori kosti, tumori koji izazivaju širenje metastaza, i tumori koji uzrokuju ulceracije;
(f) kirurški i drugi zahvati na životinjama u općoj anesteziji za koje se očekuje da uzrokuju tešku i trajnu umjerenu postoperativnu bol, patnju ili stres ili teško i trajno onesposobljenje općeg stanja životinja. Uzrokovanje kompliciranih fraktura, toraktomije bez odgovarajuće analgezije ili traume koje uzrokuju višestruko zatajenje organa;
(g) presađivanje organa kad odbacivanje organa po svoj vjerojatnosti vodi do teškog stresa ili oslabljenja općeg stanja životinja (npr. ksenotransplatacija);
(h) uzgoj životinja s genetskim poremećajima koje očekivano trpe teško i trajno oslabljenje općeg stanja, na primjer Hungtingtonova bolest, mišićna distrofija, kronični ponavljajući modeli neuritisa;
(i) korištenje metaboličkih kaveza uz teško ograničavanje kretanja tijekom produljenog razdoblja;
(j) neizbježan električni šok (npr. za izazivanje naučene bespomoćnosti);
(k) duga razdoblja potpune izolacije druželjubivih životinjskih vrsta npr. pasa i primata osim čovjeka;
(l) imobilizacijski stres za izazivanje gastričkih ulceracija i zatajenja srca kod štakora;
(m) prisilno plivanje ili drugo vježbanje do potpune iscrpljenosti.