Uredba (EU) br. 1093/2010
Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ
Pročišćeni tekst na dan 18. studenoga 2026.
Uvodna izjava (1)
Financijska kriza u 2007. i 2008. razotkrila je značajne nedostatke u financijskom nadzoru, kako u pojedinim slučajevima tako i u odnosu na financijski sustav u cjelini. Nadzorni modeli na nacionalnoj razini zaostajali su za financijskom globalizacijom i integriranim i međusobno povezanim europskim financijskim tržištima na kojima mnoge financijske institucije obavljaju prekogranične poslove. Kriza je razotkrila nedostatke u područjima suradnje, koordinacije, dosljedne primjene prava Unije i povjerenja među nacionalnim nadzornim tijelima.
Uvodna izjava (2)
Prije i tijekom financijske krize Europski parlament je zahtijevao bolje integrirani europski nadzor kako bi se osigurala istinski jednaka pravila igre za sve činitelje na razini Unije i kako bi se odrazila sve veća integriranost financijskih tržišta u Uniji (u svojim rezolucijama od 13. travnja 2000. o komunikaciji Komisije o provedbi okvira za financijska tržišta: akcijski plan(4) od 21. studenoga 2002. o pravilima bonitetnog nadzora u Europskoj uniji(5), od 11. srpnja 2007. o politici financijskih usluga (od 2005. do 2010.) – Bijela knjiga(6), od 23. rujna 2008. s preporukama Komisiji o spekulativnim fondovima i vlasničkim ulaganjima koja ne kotiraju na burzi(7) (engl. private equity) i od 9. listopada 2008. s preporukama Komisiji o nastavku Lamfalussyjevog procesa: buduća struktura nadzora(8) i u svojim stajalištima od 22. travnja 2009. o izmijenjenom prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II)(9) i od 23. travnja 2009. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o agencijama za procjenu kreditnog rejtinga(10).
Uvodna izjava (3)
U studenome 2008. Komisija je ovlastila Skupinu na visokoj razini kojom je predsjedao Jacques de Larosière da izradi preporuke o tome kako ojačati europske nadzorne režime s ciljem bolje zaštite građana i ponovne izgradnje povjerenja u financijski sustav. U svojem završnom izvješću podnesenom 25. veljače 2009. (dalje u tekstu: „de Larosièreovo izvješće”) Skupina na visokoj razini preporučila je da se nadzorni okvir ojača kako bi se smanjio rizik i ozbiljnost budućih financijskih kriza. Preporučila je reforme strukture nadzora financijskoga sektora u Uniji. Skupina je također zaključila da treba uspostaviti Europski sustav financijskih nadzornih tijela koji bi se sastojao od triju europskih nadzornih tijela: jednog za bankarstvo, jednog za vrijednosne papire i jednog za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje, te preporučila osnivanje Europskog vijeća za sistemske rizike. U izvješću su predstavljene reforme koje su stručnjaci smatrali potrebnima i na kojima se odmah trebalo početi raditi.
Uvodna izjava (4)
U svojoj Komunikaciji od 4. ožujka 2009. pod naslovom „Poticanje europskog oporavka” Komisija je predložila pripremu nacrta zakonodavstva kojim se uspostavlja Europski sustav financijskog nadzora i osniva Europski odbor za sistemske rizike. U svojoj Komunikaciji od 27. svibnja 2009. pod naslovom „Europski financijski nadzor” dala je detaljniji prikaz moguće arhitekture tog novog nadzornog okvira u kojemu se odražava bit de Larosièreova izvješća.
Uvodna izjava (5)
Europsko vijeće je u svojim zaključcima od 19. lipnja 2009. potvrdilo da treba uspostaviti Europski sustav financijskih nadzornih tijela koji bi se sastojao od tri nova europska nadzorna tijela. Sustav bi trebao težiti poboljšanju kvalitete i dosljednosti nacionalnog nadzora, jačanju nadzora prekograničnih grupacija i uspostavljanju jedinstvenih europskih pravila koja bi se primjenjivala na sve financijske institucije na unutarnjem tržištu. Naglasilo je da europska nadzorna tijela također trebaju imati nadzorne ovlasti nad agencijama za procjenu kreditnog rejtinga i pozvalo Komisiju da pripremi konkretne prijedloge o tome kako bi Europski sustav financijskih nadzornih tijela mogao igrati važnu ulogu u kriznim situacijama, naglašavajući da odluke koje donose europska nadzorna tijela ne bi smjele utjecati na fiskalne odgovornosti država članica.
Uvodna izjava (6)
Europsko se vijeće 17. lipnja 2010. složilo da „države članice trebaju uvesti sustave pristojbi i poreza financijskim institucijama kako bi se osigurala pravedna raspodjela tereta i odredili poticaji za obuzdavanje sistemskog rizika. Te pristojbe i porezi trebaju biti dio vjerodostojnog okvira za sanaciju. Hitno je potreban daljnji rad na njihovim glavnim značajkama i potrebno je pažljivo razmotriti pitanja jednakih pravila igre za sve te kumulativne učinke različitih regulatornih mjera”.
Uvodna izjava (7)
Financijska i gospodarska kriza stvorila je stvarne i ozbiljne rizike za stabilnost financijskoga sustava i funkcioniranje unutarnjega tržišta. Ponovno uspostavljanje i održavanje stabilnog i pouzdanog financijskog sustava apsolutni je preduvjet za očuvanje povjerenja i usklađenosti na unutarnjem tržištu, a time i za očuvanje i poboljšanje uvjeta za uspostavu u potpunosti integriranog i funkcionalnog unutarnjeg tržišta u području financijskih usluga. Nadalje, dublja i bolje integrirana financijska tržišta pružaju bolje mogućnosti za financiranje i diverzifikaciju rizika, te time pridonose poboljšanju sposobnosti gospodarstava da apsorbiraju šokove.
Uvodna izjava (8)
Unija je dosegnula granice onoga što se može učiniti sa sadašnjim statusom odborā europskih nadzornih tijela. Unija ne može ostati u situaciji kada ne postoji mehanizam koji bi osigurao da nacionalna nadzorna tijela donose najbolje moguće nadzorne odluke za prekogranične financijske institucije; kada nema dovoljno suradnje i razmjene informacija među nacionalnim nadzornim tijelima, kada zajedničke akcije nacionalnih tijela zahtijevaju složene aranžmane kako bi se u obzir uzeli najrazličitiji regulatorni i nadzorni zahtjevi, kada su nacionalna rješenja najčešće jedini mogući odgovor na probleme na razini Unije i kada postoje različita tumačenja istoga pravnog teksta. Kako bi se uklonili ovi nedostaci i osigurao sustav koji je u skladu s ciljem stabilnog i jedinstvenog financijskog tržišta Unije za financijske usluge te koji nacionalna nadzorna tijela povezuje unutar čvrste mreže Unije potrebno je oblikovati Europski sustav financijskog nadzora (dalje u tekstu: „ESFS”).
Uvodna izjava (9)
ESFS treba biti integrirana mreža nacionalnih i Unijinih nadzornih tijela, pri čemu bi svakodnevni nadzor ostao na nacionalnoj razini. Također treba postići veću usklađenost i dosljednu primjenu pravila za financijske institucije i tržišta u cijeloj Uniji. Osim europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo) (dalje u tekstu: „Tijelo”), također je potrebno osnovati europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), kao i Zajednički odbor europskih nadzornih tijela (dalje u tekstu: „Zajednički odbor”). Europski odbor za sistemske rizike (dalje u tekstu: „ESRB”) treba biti dio ESFS-a za potrebe zadaća navedenih u ovoj Uredbi i Uredbi (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća(11).
Uvodna izjava (10)
Europska nadzorna tijela (dalje u tekstu zajedno se nazivaju: „europska nadzorna tijela”) trebaju zamijeniti Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo koji je osnovan Odlukom Komisije 2009/78/EZ(12), Odbor europskih nadzornih tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje koji je osnovan Odlukom Komisije 2009/79/EZ(13) i Odbor europskih regulatora za vrijednosne papire koji je osnovan Odlukom Komisije 2009/77/EZ(14) i preuzeti sve zadaće i nadležnosti tih odbora, uključujući, prema potrebi, i nastavak rada i projekata koji su u tijeku. Opseg djelovanja svakog europskog nadzornog tijela treba biti jasno definiran. Europska nadzorna tijela trebaju biti odgovorna Europskom parlamentu i Vijeću. Kada se ta odgovornost odnosi na međusektorska pitanja koja su bila koordinirana preko Zajedničkog odbora, europska nadzorna tijela trebaju preko Zajedničkog odbora biti odgovorna za takvu koordinaciju.
Uvodna izjava (11)
Tijelo treba djelovati s ciljem poboljšanja funkcioniranja unutarnjeg tržišta, posebno osiguravanjem visoke, efektivne i dosljedne razine regulative i nadzora, uzimajući u obzir različite interese svih država članica i različitu prirodu financijskih institucija. Tijelo treba štititi javne vrijednosti kao što su stabilnost financijskog sustava, transparentnost tržišta i financijskih proizvoda te zaštita deponenata i ulagatelja. Tijelo također treba sprečavati regulatornu arbitražu i jamčiti jednaka pravila igre za sve te jačati međunarodnu koordinaciju nadzora za dobrobit cjelokupnoga gospodarstva, uključujući financijske institucije i druge zainteresirane strane, potrošače i zaposlenike. Njegove zadaće također trebaju uključivati promicanje konvergencije u području nadzora i pružanje savjeta institucijama Unije u područjima regulacije i nadzora bankarstva, plaćanja i elektroničkog novca te s time povezanih pitanja korporativnog upravljanja, revizije i financijskog izvještavanja. Tijelu također treba povjeriti određene odgovornosti za postojeće i nove financijske djelatnosti.
Uvodna izjava (12)
Tijelo također treba moći privremeno zabraniti ili ograničiti određene financijske djelatnosti koje prijete urednom funkcioniranju i cjelovitosti financijskih tržišta ili stabilnosti cijelog financijskog sustava Unije ili njegova dijela u slučajevima koji su navedeni i pod uvjetima koji su propisani u zakonodavnim aktima navedenima u ovoj Uredbi. Ako se zahtijeva takva privremena zabrana u izvanrednim situacijama, Tijelo treba tako postupiti u skladu s i pod uvjetima propisanim ovom Uredbom. U slučajevima kada privremena zabrana ili ograničenje određenih financijskih djelatnosti ima međusektorski učinak, sektorsko zakonodavstvo treba osigurati da se Tijelo preko Zajedničkog odbora treba posavjetovati i koordinirati svoje djelovanje, prema potrebi, s europskim nadzornim tijelom (Europskim nadzornim tijelom za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i europskim nadzornim tijelom (Europskim nadzornim tijelom za vrijednosne papire i tržišta kapitala).
Uvodna izjava (13)
Tijelo treba na primjeren način uzeti u obzir učinak svojih aktivnosti na tržišno natjecanje i inovacije na unutarnjem tržištu, na globalnu konkurentnost Unije, na financijsku uključenost i na novu strategiju Unije koja se odnosi na radna mjesta i rast.
Uvodna izjava (14)
Kako bi ostvarilo svoje ciljeve, Tijelo treba imati pravnu osobnost te upravnu i financijsku autonomiju.
Uvodna izjava (15)
Na temelju rada međunarodnih tijela, sistemski rizik treba definirati kao rizik od poremećaja u financijskom sustavu koji mogu imati ozbiljne negativne posljedice za unutarnje tržište i realno gospodarstvo. Sve vrste financijskih posrednika, tržišta i infrastruktura mogu u određenoj mjeri biti potencijalno sistemski važne.
Uvodna izjava (16)
Prekogranični rizik uključuje sve rizike koji proizlaze iz gospodarskih neravnoteža ili financijskih poremećaja u svim ili nekim dijelovima Unije koji mogu imati značajne negativne posljedice za transakcije među gospodarskim subjektima dviju ili više država članica, za funkcioniranje unutarnjeg tržišta ili za javne financije Unije ili bilo koje njezine države članice.
Uvodna izjava (17)
Sud Europske unije u svojoj presudi od 2. svibnja 2006. u predmetu C-217/04 (Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske protiv Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije) smatrao je da „ništa u tekstu članka 95. EZ (sada članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU)) ne upućuje na to da se mjere koje je donio zakonodavac Zajednice na temelju te odredbe odnose samo na pojedine države članice. Zakonodavac može smatrati da je potrebno osigurati osnivanje tijela Zajednice koje je odgovorno doprinijeti provedbi procesa usklađivanja u situacijama kada se pokaže da je primjereno donijeti neobvezujuće mjere potpore i okvirne mjere kako bi se olakšala ujednačena provedba i primjena akata koji se temelje na toj odredbi”(15). Cilj i zadaće Tijela – pomaganje nadležnim nacionalnim nadzornim tijelima u dosljednom tumačenju i primjeni pravila Unije i doprinošenje financijskoj stabilnosti koja je potrebna za financijsku integraciju – blisko su povezani s ciljevima pravne stečevine Unije koja se odnosi na unutarnje tržište za financijske usluge. Tijelo bi stoga trebalo osnovati na temelju članka 114. UFEU-a.
Uvodna izjava (18)
Sljedeći zakonodavni akti utvrđuju zadaće za nadležna tijela država članica, uključujući njihovu međusobnu suradnju i suradnju s Komisijom: Direktiva 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija(16), Direktiva 2006/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija(17), Direktiva 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o sustavima osiguranja depozita(18).
Uvodna izjava (19)
Postojeće zakonodavstvo Unije kojim se uređuje područje obuhvaćeno ovom Uredbom uključuje i Direktivu 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dopunskom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu(19), Direktivu 98/78/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 1998. o dodatnom nadzoru društava za osiguranje u grupi osiguravatelja(20), Uredbu (EZ) br. 1781/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenoga 2006. o informacijama o uplatitelju koje se prilažu prijenosu novčanih sredstava(21), Direktivu 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za izdavanje elektroničkog novca(22) i relevantne dijelove Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma(23), Direktive 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o trgovanju na daljinu financijskim uslugama koje su namijenjene potrošačima(24) i Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu(25).
Uvodna izjava (20)
Poželjno je da Tijelo promiče dosljedan pristup u području osiguranja depozita kako bi se osigurala jednaka pravila igre za sve i jednak tretman deponenata u cijeloj Uniji. Budući da sustavi osiguranja depozita podliježu nadzoru u njihovim državama članicama, a ne regulatornom nadzoru, Tijelo treba moći izvršavati svoje ovlasti iz ove Uredbe koje se odnose na sam sustav osiguranja depozita i na njegov subjekt.
Uvodna izjava (21)
U skladu s Deklaracijom (br. 39) o članku 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) koja je priložena Završnom aktu Međuvladine konferencije koja je donijela Ugovor iz Lisabona, za razradu regulatornih tehničkih standarda potrebna je stručna tehnička pomoć u obliku koji je specifičan za područje financijskih usluga. Potrebno je omogućiti Tijelu da takvu stručnu pomoć pruži i u vezi sa standardima ili dijelovima standarda koji nisu utemeljeni na nacrtu tehničkog standarda koji je razradilo Tijelo.
Uvodna izjava (22)
Postoji potreba za uvođenje efektivnog instrumenta za uspostavu usklađenih regulatornih tehničkih standarda u području financijskih usluga kako bi se osigurala, također jedinstvenim pravilnikom, jednaka pravila igre za sve i odgovarajuća zaštita deponenata ulagatelja i potrošača u cijeloj Uniji. Kao tijelu s visoko specijaliziranim stručnim znanjem, učinkovito je i primjereno povjeriti Tijelu, u područjima koja su definirana pravom Unije, razradu nacrta regulatornih tehničkih standarda koji ne uključuju odabir politika.
Uvodna izjava (23)
Komisija treba potvrditi te nacrte regulatornih tehničkih standarda delegiranim aktima iz članka 290. UFEU-a kako bi im dala obvezujući pravni učinak. Oni trebaju podlijegati izmjenama samo u vrlo ograničenim i izvanrednim okolnostima s obzirom na to da je Tijelo u bliskom dodiru s financijskim tržištima i najbolje poznaje njihovo svakodnevno funkcioniranje. Nacrti regulatornih tehničkih standarda podlijegali bi izmjenama ako bi bili neusklađeni s pravom Unije, ako ne bi poštovali načelo proporcionalnosti ili ako bi bili u suprotnosti s temeljnim načelima unutarnjeg tržišta za financijske usluge koja su sadržana u pravnoj stečevini Unije koja se odnosi na područje financijskih usluga. Komisija ne bi trebala mijenjati sadržaj nacrta regulatornih tehničkih standarda koje je Tijelo pripremilo bez prethodnog usklađivanja s Tijelom. Kako bi se osigurao neometan i žuran proces donošenja tih standarda Komisiji bi trebalo odrediti rok za odlučivanje o potvrđivanju nacrta regulatornih tehničkih standarda.
Uvodna izjava (24)
S obzirom na tehničku stručnost Tijela u područjima u kojima bi se trebali razviti regulatorni tehnički standardi, valja primijetiti navedenu namjeru Komisije da se u pravilu oslanja na nacrte regulatornih tehničkih standarda koje joj podnese Tijelo s ciljem donošenja odgovarajućih delegiranih akata. Međutim, u slučajevima kada Tijelo ne podnese nacrt regulatornog tehničkog standarda u roku koji je utvrđen relevantnim zakonodavnim aktom, treba osigurati da se rezultat izvršavanja delegirane ovlasti doista ostvari i da se zadrži učinkovitost procesa odlučivanja. U tim slučajevima, Komisija treba biti ovlaštena za donošenje regulatornih tehničkih standarda ako ne postoji nacrt koji je napravilo Tijelo.
Uvodna izjava (25)
Komisija također treba biti ovlaštena za donošenje provedbenih tehničkih standarda putem provedbenih akata iz članka 291. UFEU-a.
Uvodna izjava (26)
U područjima koja nisu obuhvaćena regulatornim ili provedbenim tehničkim standardima Tijelo treba biti ovlašteno za donošenje smjernica i preporuka o primjeni prava Unije. Kako bi se osigurala transparentnost i ojačala usklađenost nacionalnih nadzornih tijela s tim smjernicama i preporukama, Tijelo treba moći objaviti razloge zbog kojih nadzorna tijela nisu usklađena s tim smjernicama i preporukama.
Uvodna izjava (27)
Osiguravanje pravilne i potpune primjene prava Unije temeljni je preduvjet za cjelovitost, transparentnost, učinkovitost i uredno funkcioniranje financijskih tržišta, stabilnost financijskog sustava i neutralnih uvjeta tržišnog natjecanja za financijske institucije u Uniji. Stoga treba uspostaviti mehanizam kojim Tijelo rješava slučajeve izostanka primjene ili nepravilne primjene prava Unije koji dovode do njegova kršenja. Taj bi se mehanizam trebao primjenjivati u područjima gdje pravo Unije definira jasne i bezuvjetne obveze.
Uvodna izjava (28)
Potrebno je primjenjivati mehanizam od tri koraka kako bi se omogućio proporcionalan odgovor na slučajeve nepravilne ili nedostatne primjene prava Unije. Prvo, Tijelo bi trebalo biti ovlašteno za ispitivanje navodne nepravilne ili nedostatne primjene obveza iz prava Unije od strane nacionalnih tijela u njihovoj nadzornoj praksi, što se zaključuje preporukom. Drugo, ako nadležno nacionalno tijelo ne poštuje preporuku, Komisija bi trebala biti ovlaštena za izdavanje formalnog mišljenja, uzimajući u obzir preporuku Tijela, u kojem se od nadležnog tijela zahtijeva poduzimanje potrebnih mjera kako bi se osigurala usklađenost s pravom Unije.
Uvodna izjava (29)
Treće, radi prevladavanja iznimnih situacija dugotrajnog nedjelovanja dotičnog nadležnog tijela, Tijelo bi trebalo biti ovlašteno da u krajnjem slučaju donese odluke upućene pojedinim financijskim institucijama. Ta bi ovlast trebala biti ograničena na iznimne okolnosti u kojima nadležno tijelo nije usklađeno s formalnim mišljenjem koje mu je upućeno, te u kojima je pravo Unije izravno primjenjivo na financijske institucije na temelju postojećih ili budućih propisa Unije.
Uvodna izjava (30)
Ozbiljne prijetnje urednom funkcioniranju i cjelovitosti financijskih tržišta ili stabilnosti financijskog sustava u Uniji zahtijevaju brz i usklađen odgovor na razini Unije. Stoga bi Tijelo trebalo moći zahtijevati od nacionalnih nadzornih tijela poduzimanje određenih mjera za rješavanje izvanrednih situacija. Ovlast da odredi postojanje izvanredne situacije trebala bi biti dodijeljena Vijeću, na zahtjev bilo kojeg europskog nadzornog tijela, Komisije ili ESRB-a.
Uvodna izjava (31)
Tijelo bi trebalo moći zahtijevati od nacionalnih nadzornih tijela poduzimanje određenih mjera za rješavanje izvanrednih situacija. Mjere koje Tijelo poduzme u tom pogledu ne bi trebale dovesti u pitanje ovlasti Komisije iz članka 258. UFEU-a da pokrene postupak zbog povrede obveze protiv države članice tog nadzornog tijela zbog toga što je propustila poduzeti te mjere, te ne bi trebale dovesti u pitanje pravo Komisije da u takvim okolnostima zatraži privremene mjere u skladu s poslovnikom Suda Europske unije. Nadalje, one ne bi trebale dovesti u pitanje bilo kakvu obvezu koja bi mogla nastati za državu članicu u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije ako njezina nadzorna tijela propuste poduzeti mjere koje zahtijeva Tijelo.
Uvodna izjava (32)
Radi osiguranja učinkovitog i efektivnog nadzora i uravnoteženog razmatranja stajališta nadležnih tijela u različitim državama članicama, Tijelo bi trebalo moći rješavati sporove u prekograničnim pitanjima među tim nadležnim tijelima, uključujući i unutar kolegija nadzornih tijela, pri čemu bi njegove odluke imale obvezujući učinak. Potrebno je osigurati fazu mirenja tijekom koje nadležna tijela mogu postići sporazum. Nadležnost Tijela trebala bi obuhvaćati sporove oko postupka nadležnog tijela države članice, sadržaj njegovog djelovanja ili propuštanja djelovanja u slučajevima navedenima u pravno obvezujućim aktima Unije iz ove Uredbe. U takvoj situaciji jedno od uključenih nadzornih tijela trebalo bi biti ovlašteno uputiti predmet Tijelu, koje bi trebalo djelovati u skladu s ovom Uredbom. Tijelo bi trebalo biti ovlašteno zahtijevati od dotičnih nadležnih tijela da poduzmu određenu mjeru ili da se suzdrže od djelovanja radi rješavanja tog pitanja i osiguranja usklađenosti s pravom Unije, što ima obvezujući učinak na dotična nadležna tijela. Ako nadležno tijelo ne postupi u skladu s odlukom o rješavanju spora koja mu je upućena, Tijelo bi trebalo biti ovlašteno donijeti odluke izravno upućene financijskim institucijama u područjima prava Unije koja su na njih izravno primjenjiva. Ovlast donošenja takvih odluka trebala bi se primjenjivati samo u krajnjem slučaju, a i tada samo radi osiguranja pravilne i dosljedne primjene prava Unije. U slučajevima kada relevantno zakonodavstvo Unije dodjeljuje diskrecijsko pravo nadležnim tijelima država članica, odluke koje donosi Tijelo ne mogu zamijeniti ostvarivanje tog diskrecijskog prava u skladu s pravom Unije.
Uvodna izjava (33)
Kriza je pokazala da je sadašnji sustav suradnje među nacionalnim tijelima čije su ovlasti ograničene na pojedine države članice nedovoljan u pogledu financijskih institucija koje obavljaju prekogranične poslove.
Uvodna izjava (34)
Stručne skupine koje su osnovale države članice radi ispitivanja uzroka krize i davanja prijedloga za poboljšanje regulacije i nadzora financijskog sektora potvrdile su da sadašnje uređenje ne predstavlja dobru osnovu za buduću regulaciju i nadzor prekograničnih financijskih institucija u cijeloj Uniji.
Uvodna izjava (35)
Kao što se navodi u de Larosièreovu izvješću, „zapravo imamo dvije alternative: prva je ‚svatko za sebe’, moli susjeda za pomoć, ili druga, poboljšana, pragmatična, razborita europska suradnja za dobrobit svih da bi se očuvalo otvoreno svjetsko gospodarstvo. To bi bez sumnje donijelo gospodarske dobiti.”
Uvodna izjava (36)
Kolegiji nadzornih tijela imaju važnu ulogu u učinkovitom, efektivnom i dosljednom nadzoru financijskih institucija koje obavljaju prekogranične poslove. Tijelo bi trebalo doprinijeti promicanju i praćenju učinkovitog, efektivnog i dosljednog funkcioniranja kolegija nadzornih tijela i, u tom pogledu, imati vodeću ulogu u osiguravanju dosljednog i usklađenog funkcioniranja kolegija nadzornih tijela za prekogranične financijske institucije u cijeloj Uniji. Tijelo bi stoga trebalo imati potpuno pravo sudjelovanja u kolegijima nadzornih tijela radi racionalizacije funkcioniranja kolegija nadzornih tijela i procesa razmjene informacija unutar njih te poticanja konvergencije i dosljednosti među kolegijima u primjeni prava Unije. Kao što se navodi u de Larosièreovu izvješću, „narušavanje tržišnog natjecanja i regulatorna arbitraža koja proizlazi iz različitih nadzornih praksi moraju se izbjegavati jer mogu narušiti financijsku stabilnost – među ostalim, poticanjem premještanja financijske djelatnosti u države u kojima je nadzor blaži. Nadzorni sustav mora se smatrati pravednim i uravnoteženim.”
Uvodna izjava (37)
Konvergencija u području sprečavanja, upravljanja i rješavanja kriza, uključujući mehanizme financiranja, potrebna je kako bi financijski sustav snosio troškove i kako bi tijela javne vlasti mogla sanirati posrnule financijske institucije, uz istodobno minimiziranje učinka na financijski sustav, oslanjanje na sredstva poreznih obveznika za spašavanje banaka i korištenje sredstava javnog sektora, ograničavajući štetu za gospodarstvo i koordinirajući primjenu nacionalnih mjera za sanaciju. U tom je pogledu nužno razviti zajednički skup pravila za cjelokupni skup instrumenata za sprečavanje i saniranje posrnulih banaka, posebno za rješavanje krize velikih, prekograničnih ili međusobno povezanih institucija, te je potrebno procijeniti potrebu za delegiranjem dodatnih relevantnih ovlasti Tijelu, kao i način na koji bi banke i štedne institucije mogle odrediti zaštitu štediša kao prioritet.
Uvodna izjava (38)
U trenutačnom preispitivanju Direktive 94/19/EZ i Direktive 97/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. ožujka 1997.(26) o sustavima za zaštitu ulagatelja zamijećena je namjera Komisije da posveti posebnu pozornost potrebi da se osigura daljnje usklađivanje u cijeloj Uniji. U sektoru osiguranja zamijećena je i namjera Komisije da ispita mogućnost uvođenja pravila Unije o zaštiti osiguranika u slučaju posrnulih društava za osiguranje. Europska nadzorna tijela bi trebala imati važnu ulogu u tim područjima te im treba dodijeliti odgovarajuće ovlasti u pogledu europskih sustava jamstava.
Uvodna izjava (39)
Delegiranje zadaća i odgovornosti može biti koristan instrument u funkcioniranju mreže nadzornih tijela kako bi se smanjilo dupliciranje nadzornih zadaća, poticala suradnja i time racionalizirao nadzorni proces, te smanjilo opterećenje za financijske institucije. Ova bi Uredba stoga trebala osigurati jasnu pravnu osnovu za takvo delegiranje. Poštujući opće pravilo da bi delegiranje trebalo biti dopušteno, države članice trebale bi moći uvesti posebne uvjete za delegiranje odgovornosti, na primjer, vezano uz informacije i obavijesti o postupcima delegiranja. Delegiranje zadaća znači da zadaće provodi Tijelo ili nacionalno nadzorno tijelo koje nije odgovorno tijelo, dok je za nadzorne odluke i dalje odgovorno tijelo koje je zadaće delegiralo. Delegiranjem odgovornosti, Tijelo ili nacionalno nadzorno tijelo (na koje se delegira) bi trebale moći odlučivati o određenim nadzornim pitanjima u svoje ime umjesto tijela koje delegira odgovornosti. Na delegiranja bi se trebalo primjenjivati načelo da se nadležnost za nadzor dodjeljuje nadzornom tijelu koje je najprimjerenije za poduzimanje mjera u vezi s određenim predmetom. Preraspodjela odgovornosti bila bi primjerena, na primjer, zbog ekonomije razmjera ili opsega, usklađenosti grupnog nadzora i optimalne upotrebe tehničke stručnosti u nacionalnim nadzornim tijelima. Tijelo koje delegira odgovornosti i ostala nadležna tijela trebaju priznati odluke tijela kojem se delegiraju odgovornosti kao odlučujuće ako su te odluke unutar opsega tog delegiranja. Relevantno zakonodavstvo Unije moglo bi dodatno definirati načela za preraspodjelu odgovornosti na temelju sporazuma. Tijelo bi trebalo svim odgovarajućim sredstvima olakšati i pratiti sporazume o delegiranju među nacionalnim nadzornim tijelima.
Tijelo bi trebalo biti unaprijed obaviješteno o namjeravanim sporazumima o delegiranju kako bi moglo, gdje je primjereno, iskazati svoje mišljenje. Trebalo bi centralizirati objavljivanje takvih sporazuma kako bi se svim dotičnim stranama osigurale pravodobne, transparentne i lako dostupne informacije o sporazumima. Tijelo bi trebalo utvrditi i distribuirati najbolje prakse u pogledu delegiranja i sporazuma o delegiranju.
Uvodna izjava (40)
Tijelo bi trebalo aktivno poticati konvergenciju u području nadzora u cijeloj Uniji s ciljem uspostave zajedničke kulture nadzora.
Uvodna izjava (41)
Stručni pregledi učinkovito su i efektivno sredstvo za poticanje dosljednosti unutar mreže financijskih nadzornih tijela. Tijelo bi stoga trebalo razviti metodološki okvir za takve preglede, te bi ih trebalo redovito provoditi. Pregledi bi trebali biti usmjereni ne samo na konvergenciju nadzornih praksi, već i na sposobnost nadzornih tijela da postignu visoko kvalitetne rezultate nadzora, kao i na neovisnost tih nadležnih tijela. Rezultati stručnih pregleda trebali bi se objavljivati uz suglasnost nadležnog tijela koje podliježe pregledu. Također je potrebno utvrditi najbolje prakse i objaviti ih.
Uvodna izjava (42)
Tijelo bi trebalo aktivno promicati koordinirani odgovor Unije u vezi s nadzorom, posebno radi osiguranja urednog funkcioniranja i cjelovitosti financijskih tržišta te stabilnosti financijskog sustava u Uniji. Osim ovlasti da poduzme mjere u izvanrednim situacijama, Tijelu bi stoga trebala biti povjerena opća koordinacijska funkcija unutar ESFS-a. Djelovanje Tijela trebalo bi biti posebno usmjereno na neometani protok svih relevantnih informacija među nadležnim tijelima.
Uvodna izjava (43)
Kako bi se zaštitila financijska stabilnost potrebno je u ranoj fazi utvrditi prekogranične i međusektorske trendove, potencijalne rizike i osjetljivosti koje proizlaze iz mikrobonitetne razine. Tijelo bi trebalo pratiti i procjenjivati takva kretanja u području svoje nadležnosti te, prema potrebi, obavješćivati redovito i, ukoliko je potrebno, izvanredno Europski parlament, Vijeće, Komisiju, ostala europska nadzorna tijela i ESRB. Isto tako, Tijelo bi u suradnji s ESRB-om trebalo pokrenuti i koordinirati testiranja otpornosti na stres na razini Unije radi procjene otpornosti financijskih institucija na nepovoljna tržišna kretanja, te bi trebalo osigurati da se na ta testiranja na nacionalnoj razini primjenjuje što dosljednija metodologija. Kako bi pravilno obavljalo svoje funkcije, Tijelo bi trebalo provoditi ekonomske analize tržišta i učinka potencijalnih tržišnih kretanja.
Uvodna izjava (44)
S obzirom na globalizaciju financijskih usluga i povećanu važnost međunarodnih standarda, Tijelo bi trebalo poticati dijalog i suradnju sa nadzornim tijelima izvan Unije. Trebalo bi biti ovlašteno za razvijanje kontakata i sklapanje administrativnih sporazuma s nadzornim tijelima i administracijom trećih zemalja i s međunarodnim organizacijama, uz potpuno poštovanje postojećih uloga i odgovarajućih nadležnosti država članica i institucija Unije. U radu Tijela trebale bi moći sudjelovati države s kojima je Unija sklopila sporazume kojima su one usvojile i primjenjuju pravo Unije, a Tijelo bi trebalo moći surađivati s trećim zemljama koje primjenjuju zakonodavstvo koje se priznaje kao istovjetno zakonodavstvu Unije.
Uvodna izjava (45)
Tijelo bi trebalo djelovati u okviru svoje nadležnosti kao neovisno savjetodavno tijelo za Europski parlament, Vijeće i Komisiju. Ne dovodeći u pitanje nadležnosti dotičnih nadležnih tijela, Tijelo bi trebalo moći dati svoje mišljenje o bonitetnoj procjeni spajanja i preuzimanja na temelju Direktive 2006/48/EZ kako je izmijenjena Direktivom 2007/44/EZ(27), u slučajevima kada se prema toj Direktivi zahtijevaju savjetovanja među nadležnim tijelima iz dviju ili više država članica.
Uvodna izjava (46)
Kako bi efektivno obavljalo svoje dužnosti Tijelo treba imati pravo zahtijevati sve potrebne informacije. Da bi se izbjeglo dupliciranje obveza financijskih institucija u pogledu izvješćivanja, te bi informacije uobičajeno trebala osigurati nacionalna nadzorna tijela koja su najbliža financijskim tržištima i institucijama, te bi trebala uzimati u obzir već postojeće statističke podatke. Međutim, u krajnjem slučaju, Tijelo bi trebalo moći uputiti opravdan i obrazložen zahtjev za informacijama izravno financijskoj instituciji ako nacionalno nadležno tijelo ne osigura ili ne može osigurati takve informacije pravodobno. Nadzorna tijela država članica trebaju biti obvezna pomagati Tijelu u provedbi takvih izravnih zahtjeva. U tom kontekstu, nužno je izraditi zajedničke obrasce za izvješćivanje. Mjere za prikupljanje informacija ne bi smjele dovoditi u pitanje pravni okvir Europskog statističkog sustava i Europskog sustava središnjih banaka u području statistike. Ova Uredba stoga ne smije dovoditi u pitanje ni Uredbu (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o europskoj statistici(28) ni Uredbu Vijeća (EZ) br. 2533/98 od 23. studenoga 1998. o prikupljanju statističkih podataka od strane Europske središnje banke(29).
Uvodna izjava (47)
Bliska suradnja između Tijela i ESRB-a nužna je za potpunu efektivnost funkcioniranja ESRB-a i daljnje praćenje njegovih upozorenja i preporuka. Tijelo i ESRB trebali bi međusobno razmjenjivati relevantne informacije. Podaci koji se odnose na pojedina poduzeća trebali bi se dostavljati samo na temelju obrazloženog zahtjeva. Nakon primitka upozorenja ili preporuka koje je ESRB uputio Tijelu ili nacionalnom nadzornom tijelu, Tijelo bi trebalo, prema potrebi, osigurati daljnje praćenje.
Uvodna izjava (48)
Tijelo bi se trebalo savjetovati sa zainteresiranim stranama o regulatornim ili provedbenim tehničkim standardima, smjernicama i preporukama, te im osigurati realnu mogućnost davanja primjedbi na predložene mjere. Prije donošenja nacrta regulatornih ili provedbenih tehničkih standarda, smjernica i preporuka, Tijelo bi trebalo provesti studiju učinka. Radi učinkovitosti, s tim bi ciljem trebalo upotrebljavati Interesnu skupinu za bankarstvo u kojoj bi proporcionalno trebali biti zastupljene kreditne i investicijske institucije Unije, koje predstavljaju različite modele i veličine financijskih institucija i poduzeća, uključujući, gdje je to primjereno, institucionalne ulagatelje i ostale financijske institucije koje same upotrebljavaju financijske usluge, mala i srednja poduzeća, sindikate, akademike, potrošače i druge korisnike bankovnih usluga. Interesna skupina za bankarstvo trebala bi djelovati kao veza s drugim skupinama korisnika u području financijskih usluga koje je osnovala Komisija ili koje su osnovane na temelju zakonodavstva Unije.
Uvodna izjava (49)
Članovi Interesne skupine za bankarstvo koji predstavljaju neprofitne organizacije ili akademike trebali bi primati odgovarajuću naknadu da bi se osobama koje nemaju dovoljno financijskih sredstava i nisu predstavnici sektora omogućilo potpuno sudjelovanje u raspravama o financijskoj regulativi.
Uvodna izjava (50)
Države članice imaju temeljnu odgovornost osigurati koordinirano upravljanje u kriznim situacijama i očuvati financijsku stabilnost u kriznim situacijama, posebno u vezi sa stabilizacijom i sanacijom pojedinih posrnulih financijskih institucija. Odluke koje donosi Tijelo u izvanrednim situacijama ili slučajevima rješavanja spora, a koje utječu na stabilnost financijske institucije, ne bi smjele utjecati na fiskalne odgovornosti država članica. Trebalo bi uspostaviti mehanizam kojim bi se države članice mogle pozvati na tu zaštitnu mjeru i u konačnici uputiti predmet Vijeću da donese odluku. Međutim, taj se zaštitni mehanizam ne bi smio zloupotrebljavati, posebno s obzirom na odluku koju je donijelo Tijelo i koja nema supstancijalan ili značajan fiskalni učinak, kao što je smanjenje prihoda povezano s privremenom zabranom određenih djelatnosti ili proizvoda radi zaštite potrošača. Pri donošenju odluka u okviru zaštitnog mehanizma, Vijeće bi trebalo glasovati u skladu s načelom prema kojemu svaki član ima jedan glas. Primjereno je da se Vijeću dodijeli uloga u tom pitanju s obzirom na posebne odgovornosti država članica. Zbog osjetljivosti pitanja treba osigurati strogu tajnost.
Uvodna izjava (51)
U postupcima odlučivanja Tijelo bi trebalo biti vezano pravilima Unije i općim načelima zakonitog postupanja i transparentnosti. U cijelosti bi trebalo poštovati pravo adresata odluka Tijela da daju izjave. Akti Tijela trebali bi biti sastavni dio prava Unije.
Uvodna izjava (52)
Odbor nadzornih tijela sastavljen od rukovoditelja relevantnih nadležnih tijela u svakoj državi članici, a kojim predsjeda predsjednik Tijela, trebao bi biti glavna instanca za odlučivanje Tijela. Predstavnici Komisije, ESRB-a, Europske središnje banke, europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala) trebaju sudjelovati kao promatrači. Članovi Odbora nadzornih tijela trebaju djelovati neovisno i isključivo u interesu Unije.
Uvodna izjava (53)
Odbor nadzornih tijela bi u pravilu trebao donositi svoje odluke običnom većinom u skladu s načelom prema kojem svaki član ima jedan glas. Međutim, za akte opće prirode, uključujući one koji se odnose na regulatorne i provedbene tehničke standarde, smjernice i preporuke, proračunska pitanja i zahtjeve država članica za ponovnim razmatranjem odluke Tijela o privremenoj zabrani ili ograničavanju određenih financijskih djelatnosti, primjereno je primijeniti pravila glasovanja kvalificiranom većinom kao što je propisano člankom 16. stavkom 4. Ugovora o Europskoj uniji i Protokolom (br. 36) o prijelaznim odredbama priloženim Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije. Slučajeve koji se odnose na rješavanje sporova među nacionalnim nadzornim tijelima trebalo bi ispitati ograničen, objektivni panel koje se sastoji od članova koji nisu ni predstavnici nadležnih tijela koja su stranke u sporu niti imaju bilo kakav interes u sukobu ili izravne veze s dotičnim nadležnim tijelima. Sastav tog panela treba biti primjereno uravnotežen. Odluke koje donosi panel trebao bi odobriti Odbor nadzornih tijela običnom većinom u skladu s načelom prema kojem svaki član ima jedan glas. Međutim, s obzirom na odluke koje donosi konsolidirajuće nadzorno tijelo, članovi koji predstavljaju blokirajuću manjinu mogu odbiti odluku koju predlaže panel kao što je određeno u članku 16. stavku 4. Ugovora o Europskoj uniji i članku 3. Protokola (br. 36) o prijelaznim odredbama.
Uvodna izjava (54)
Upravni odbor sastavljen od predsjednika Tijela, predstavnika nacionalnih nadzornih tijela i Komisije trebao bi osigurati da Tijelo provodi svoju misiju i obavlja zadaće koje su mu dodijeljene. Upravnom odboru trebaju biti dodijeljene potrebne ovlasti, između ostalog, predlaganja godišnjeg i višegodišnjeg programa rada, izvršavanja određenih proračunskih ovlasti, donošenja plana politike Tijela koji se odnosi na osoblje, donošenja posebnih odredbi o pravu na pristup dokumentima i predlaganja godišnjeg izvješća.
Uvodna izjava (55)
Tijelo bi trebao zastupati predsjednik zaposlen na puno radno vrijeme kojega Odbor nadzornih tijela imenuje na temelju postignuća, vještina, znanja o financijskim institucijama i tržištima, te iskustva relevantnog za financijski nadzor i regulativu, nakon provedbe otvorenog selekcijskog postupka koji organizira Odbor nadzornih tijela uz pomoć Komisije. Za imenovanje prvog predsjednika Tijela Komisija bi, između ostalog, trebala sastaviti uži popis kandidata na temelju postignuća, vještina, znanja o financijskim institucijama i tržištima, te iskustva relevantnog za financijski nadzor i regulativu. Kod naknadnih imenovanja trebala bi se u izvješću sastavljenom u skladu s ovom Uredbom preispitati mogućnost da Komisija sastavi uži popis kandidata. Prije nego što odabrana osoba preuzme svoje dužnosti, te najkasnije mjesec dana nakon što ju je odabrao Odbor nadzornih tijela, Europski parlament trebao bi imati pravo, nakon saslušanja odabrane osobe, iznijeti prigovor na njezino imenovanje.
Uvodna izjava (56)
Upravljanje Tijelom trebalo bi biti povjereno izvršnom direktoru koji bi trebao imati pravo sudjelovanja na sastancima Odbora nadzornih tijela i upravnog odbora, ali ne bi imao pravo glasa.
Uvodna izjava (57)
Kako bi se osigurala međusektorska dosljednost u djelatnostima europskih nadzornih tijela, ona bi se trebala koordinirati preko Zajedničkog odbora i, prema potrebi, donositi zajednička stajališta. Zajednički odbor trebao bi koordinirati funkcije europskih nadzornih tijela s obzirom na financijske konglomerate i ostala međusektorska pitanja. Prema potrebi, dotična europska nadzorna tijela trebala bi usporedno donositi akte koji su također u području nadležnosti europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala). Zajedničkim odborom trebali bi naizmjenično predsjedati predsjednik europskih nadzornih tijela s mandatom od 12 mjeseci. Predsjednik Zajedničkog odbora trebao bi biti potpredsjednik ESRB-a. Zajednički odbor trebao bi imati osoblje koje daju europska nadzorna tijela kako bi se omogućila neformalna razmjena informacija i razvoj zajedničke kulture u području nadzora u svim europskim nadzornim tijelima.
Uvodna izjava (58)
Potrebno je osigurati da se stranke na koje se odnose odluke koje donosi Tijelo mogu poslužiti potrebnim pravnim lijekovima. Radi efektivne zaštite prava stranaka i radi ekonomičnosti postupka, kada Tijelo ima ovlast donošenja odluka, strankama treba biti dano pravo žalbe Odboru za žalbe. Radi učinkovitosti i dosljednosti, Odbor za žalbe bi trebao biti zajedničko tijelo europskih nadzornih tijela, neovisno o njihovim administrativnim i regulatornim strukturama. Na odluke Odbora za žalbe može se podnijeti žalba Sudu Europske unije.
Uvodna izjava (59)
Kako bi bila zajamčena njegova potpuna autonomija i neovisnost, Tijelu bi trebalo dodijeliti autonomni proračun s prihodima uglavnom iz obveznih doprinosa nacionalnih nadzornih tijela i iz općeg proračuna Europske unije. Financiranje Tijela od strane Unije podliježe suglasnosti proračunskog tijela u skladu s točkom 47 Međuinstitucionalnoga sporazuma između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije od 17. svibnja 2006. o proračunskoj disciplini i dobrom financijskom upravljanju(30). Trebao bi se primjenjivati postupak donošenja proračuna Unije. Revizorski sud trebao bi provoditi reviziju financijskih izvještaja. Na cjelokupni proračun primjenjuje se postupak davanja razrješnice.
Uvodna izjava (60)
Uredba (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF)(31) treba se primjenjivati na Tijelo. Tijelo bi također trebalo pristupiti Međuinstitucionalnom sporazumu od 25. svibnja 1999. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Komisije Europskih zajednica o unutarnjim istragama Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF)(32).
Uvodna izjava (61)
Kako bi se osigurali otvoreni i transparentni uvjeti zapošljavanja i jednako postupanje s osobljem, na osoblje Tijela trebaju se primjenjivati Pravilnik o osoblju za dužnosnike i uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica(33).
Uvodna izjava (62)
Nužno je da poslovne tajne i druge povjerljive informacije budu zaštićene. Na povjerljivost informacija koje se daju na raspolaganje Tijelu i koje se razmjenjuju unutar mreže trebaju se primjenjivati stroga i efektivna pravila o povjerljivosti.
Uvodna izjava (63)
Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu takvih podataka(34) i Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom prijenosu takvih podataka(35) u potpunosti se primjenjuju na obradu osobnih podataka za potrebe ove Uredbe.
Uvodna izjava (64)
Radi osiguranja transparentnog djelovanja Tijela, na njega se treba primjenjivati Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(36).
Uvodna izjava (65)
Trećim zemljama trebalo bi biti dopušteno sudjelovanje u radu Tijela u skladu s odgovarajućim sporazumima koje sklapa Unija.
Uvodna izjava (66)
Budući da ciljeve ove Uredbe, odnosno poboljšanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta osiguravanjem visoke, efektivne i dosljedne razine bonitetne regulative i nadzora, zaštitu deponenata i ulagatelja, zaštitu cjelovitosti, učinkovitosti i urednog funkcioniranja financijskih tržišta, održavanje stabilnosti financijskog sustava, te jačanje međunarodne koordinacije nadzora ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se može na bolji način ostvariti na razini Unije zbog razmjera djelovanja, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti kako je određeno u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.
Uvodna izjava (67)
Tijelo treba preuzeti sve sadašnje zadaće i ovlasti Odbora europskih nadzornih tijela za bankarstvo. Odluku Komisije 2009/78/EZ stoga treba staviti izvan snage na dan osnivanja Tijela, a Odluku br. 716/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o uspostavi programa Zajednice za podupiranje određenih djelatnosti u području financijskih usluga, financijskog izvještavanja i revizije(37) treba izmijeniti na odgovarajući način. S obzirom na postojeće strukture i poslove Odbora europskih nadzornih tijela za bankarstvo, važno je osigurati vrlo blisku suradnju između Odbora europskih nadzornih tijela za bankarstvo i Komisije pri određivanju odgovarajućeg prijelaznog režima kako bi se osiguralo da razdoblje tijekom kojeg je Komisija odgovorna za administrativno uspostavljanje i početno administrativno djelovanje Tijela bude što kraće.
Uvodna izjava (68)
Primjereno je odrediti rok za primjenu ove Uredbe kako bi se osiguralo da Tijelo bude na odgovarajući način pripremljeno za početak djelovanja i neometani prijenos zadaća Odbora europskih nadzornih tijela za bankarstvo. Tijelo treba primjereno financirati. Barem u početku, trebalo bi biti financirano 40 % sredstvima Unije, a 60 % doprinosima država članica koji se uplaćuju u skladu s ponderiranjem glasova kako je utvrđeno u članku 3. stavku 3. Protokola (br. 36) o prijelaznim odredbama.
Uvodna izjava (69)
Kako bi se omogućilo da Tijelo bude osnovano 1. siječnja 2011., ova Uredba treba stupiti na snagu dan nakon dana objave u Službenom listu Europske unije,
POGLAVLJE I. OSNIVANJE I PRAVNI STATUS
Osnivanje i opseg djelovanja
Članak 1.
1. Ovom Uredbom osniva se europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (dalje u tekstu: „Tijelo”).
2. Tijelo djeluje u okviru ovlasti koje su mu dodijeljene ovom Uredbom te u području primjene Direktive 2002/87/EZ, Direktive 2008/48/EZ(1), Direktive 2009/110/EZ, Uredbe (EU) br. 575/2013(2), Direktive 2013/36/EU(3), Direktive 2014/49/EU(4), Direktive 2014/92/EU(5), Direktive (EU) 2015/2366(6), Uredbe (EU) 2023/1114(7) Europskog parlamenta i Vijeća i, u mjeri u kojoj se ti akti primjenjuju na kreditne i financijske institucije i nadležna tijela koja ih nadziru, u okviru relevantnih dijelova Direktive 2002/65/EZ, uključujući sve direktive, uredbe i odluke koje se temelje na tim aktima, te u okviru bilo kojeg drugog pravno obvezujućeg akta Unije kojim se Nadzornom tijelu dodjeljuju zadaće. Tijelo djeluje i u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 1024/2013(8).
3. Tijelo djeluje u području djelatnosti kreditnih institucija, financijskih konglomerata, investicijskih društava, institucija za platni promet i institucija za elektronički novac, u vezi s pitanjima koja nisu izravno obuhvaćena zakonodavnim aktima iz stavka 2., među ostalim pitanjima korporativnog upravljanja, revizije i financijskog izvješćivanja, vodeći računa o održivim poslovnim modelima i integraciji okolišnih, socijalnih i upravljačkih čimbenika, pod uvjetom da je to djelovanje neophodno radi osiguravanja djelotvorne i dosljedne primjene tih akata.
4. Odredbe ove Uredbe ne dovode u pitanje ovlasti Komisije da, posebno u skladu s člankom 258. UFEU-a, osigura usklađenost s pravom Unije.
5. Cilj je Tijela zaštititi javni interes doprinošenjem kratkoročnoj, srednjoročnoj i dugoročnoj stabilnosti i djelotvornosti financijskog sustava u korist gospodarstva Unije, njezinih građana i poduzeća. U okviru svojih nadležnosti Tijelo doprinosi:
(a) poboljšanju funkcioniranja unutarnjeg tržišta, uključujući posebno pouzdanu, efektivnu i dosljednu razinu regulative i nadzora;
(b) osiguravanju cjelovitosti, transparentnosti, učinkovitosti i urednom funkcioniranju financijskih tržišta;
(c) jačanju međunarodne koordinacije nadzora;
(d) sprečavanju regulatorne arbitraže i promicanju jednakih uvjeta tržišnog natjecanja;
(e) osiguranju da preuzimanje kreditnog rizika i drugih rizika bude primjereno regulirano i nadzirano;
(f) poboljšanju zaštite korisnika i potrošača; te
(g) jačanju konvergencije nadzora na cijelom unutarnjem tržištu.
U te svrhe Tijelo doprinosi osiguranju dosljedne, učinkovite i djelotvorne primjene akata iz stavka 2. ovog članka, potiče konvergenciju nadzora i daje mišljenja Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji u skladu s člankom 16.a.
U obavljanju zadaća koje su mu dodijeljene ovom Uredbom Tijelo posvećuje posebnu pozornost svakom sistemskom riziku koji predstavljaju financijske institucije čija bi propast mogla narušiti djelovanje financijskog sustava ili realno gospodarstvo.
Pri obavljanju svojih zadaća Tijelo djeluje neovisno, objektivno te na nediskriminirajući i transparentan način u interesu Unije kao cjeline i poštuje načelo proporcionalnosti, prema potrebi. Tijelo odgovara za svoj rad i djeluje časno i savjesno te osigurava pošteno postupanje prema svim dionicima.
Sadržaj i oblik djelovanja i mjera Tijela, posebno smjernica, preporuka, mišljenja, pitanja i odgovora, nacrta regulatornih standarda i nacrta provedbenih standarda, u potpunosti su u skladu s primjenjivim odredbama ove Uredbe i zakonodavnih akata iz stavka 2. U mjeri u kojoj je to u skladu s navedenim odredbama dopušteno i relevantno, djelovanjima i mjerama Tijela na odgovarajući način uzimaju se u obzir, u skladu s načelom proporcionalnosti, priroda, opseg i složenost rizika prisutnih u poslovanju financijske institucije, društva, nekog drugog subjekta ili u financijskoj djelatnosti na koje utječu djelovanja i mjere Tijela.
6. Tijelo kao svoj sastavni dio osniva odbor koji ga savjetuje o načinu na koji bi se, u potpunom skladu s primjenjivim pravilima, njegovim djelovanjima i mjerama trebale uzimati u obzir specifične razlike u sektoru koje se odnose na prirodu, opseg i složenost rizika, na poslovne modele i prakse kao i na veličinu financijskih institucija i financijskih tržišta u mjeri u kojoj su ti čimbenici relevantni s obzirom na dotična pravila.
Europski sustav financijskog nadzora
Članak 2.
1. Tijelo je dio Europskog sustava financijskog nadzora (ESFS). Glavni je cilj ESFS-a osigurati odgovarajuću provedbu pravila primjenjivih na financijski sektor kako bi se očuvala financijska stabilnost i osigurali povjerenje u financijski sustav u cjelini te djelotvorna i dostatna zaštita korisnicima i potrošačima financijskih usluga.
2. ESFS obuhvaća sljedeće:
(a) Europski odbor za sistemske rizike (ESRB), za potrebe zadaća određenih u Uredbi (EU) br. 1092/2010 i ovoj Uredbi;
(b) Tijelo;
(c) europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća(9);
(d) europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća(10);
(e) Zajednički odbor europskih nadzornih tijela (dalje u tekstu: Zajednički odbor), za potrebe provedbe zadaća određenih u člancima od 54. do 57. ove Uredbe, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010;
(f) nadležna ili nadzorna tijela navedena u aktima Unije iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe, uključujući Europsku središnju banku u odnosu na zadaće koje su joj dodijeljene Uredbom (EU) br. 1024/2013, Uredbom (EU) br. 1094/2010 i Uredbom (EU) br. 1095/2010.
3. Tijelo redovito i blisko surađuje s ESRB-om, kao i s europskim nadzornim tijelom (Europskim nadzornim tijelom za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i europskim nadzornim tijelom (Europskim nadzornim tijelom za vrijednosne papire i tržišta kapitala) preko Zajedničkog odbora, osiguravajući međusektorsku dosljednost u radu i donoseći zajednička stajališta u području nadzora financijskih konglomerata i drugih međusektorskih pitanja.
4. U skladu s načelom lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) sudionici u ESFS-u moraju surađivati s povjerenjem i potpunim uzajamnim poštovanjem, posebno u osiguranju protoka odgovarajućih i pouzdanih informacija među njima te od Tijela prema Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.
5. Tijela koja su sudionici u ESFS-u moraju nadzirati financijske institucije koje posluju u Uniji u skladu s aktima iz članka 1. stavka 2.
Ne dovodeći u pitanje nacionalne nadležnosti, upućivanja na nadzor u ovoj Uredbi obuhvaćaju sve relevantne aktivnosti svih nadležnih tijela koje se moraju provoditi u skladu sa zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2.
Odgovornost tijela
Članak 3.
1. Tijela iz članka 2. stavka 2. točaka od (a) do (d) odgovaraju Europskom parlamentu i Vijeću. Europska središnja banka odgovara Europskom parlamentu i Vijeću u vezi s izvršenjem svojih nadzornih zadaća koje su joj dodijeljene Uredbom (EU) br. 1024/2013 u skladu s tom uredbom.
2. U skladu s člankom 226. UFEU-a Tijelo u potpunosti surađuje s Europskim parlamentom tijekom svih istraga koje se provode na temelju tog članka.
3. Odbor nadzornih tijela donosi godišnje izvješće o aktivnostima Tijela, među ostalim o rezultatima rada predsjednika te do 15. lipnja svake godine dostavlja to izvješće Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji, Revizorskom sudu i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru. Izvješće se objavljuje.
4. Na zahtjev Europskog parlamenta predsjednik sudjeluje na saslušanju u Europskom parlamentu o rezultatima rada Tijela. Saslušanje se održava barem jedanput godišnje. Predsjednik daje izjavu pred Europskim parlamentom i odgovara na sva pitanja koja mu postave zastupnici u Europskom parlamentu, kad god se to zatraži.
5. Predsjednik u pisanom obliku izvješćuje Europski parlament o aktivnostima Tijela kada se to zatraži, a najkasnije 15 dana prije davanja izjave iz stavka 4.
6. Osim informacija iz članaka od 11. do 18. i članaka 20. i 33., izvješće sadržava i sve relevantne informacije koje Europski parlament zatraži na ad hoc osnovi.
7. Tijelo u usmenom ili pisanom obliku odgovara na sva pitanja koja su mu uputili Europski parlament ili Vijeće u roku od pet tjedana od primitka pitanja.
8. Predsjednik na zahtjev održava povjerljive rasprave iza zatvorenih vrata s predsjednikom, potpredsjednicima i koordinatorima nadležnog odbora Europskog parlamenta. Svi sudionici poštuju obvezu čuvanja poslovne tajne.
9. Ne dovodeći u pitanje njegove obveze čuvanja povjerljivosti koje proizlaze iz sudjelovanja na međunarodnim forumima, Tijelo na zahtjev izvješćuje Europski parlament o svojem doprinosu ujedinjenom, zajedničkom, dosljednom i djelotvornom zastupanju interesa Unije na takvim međunarodnim forumima.
Definicije
Članak 4.
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
(1) „financijska institucija” znači svako društvo koje podliježe regulativi i nadzoru u skladu s bilo kojim od zakonodavnih akata iz članka 1. stavka 2;
(2) „nadležna tijela” znači:
i. nadležna tijela kako su definirana u članku 4. stavku 1. točki 40. Uredbe (EU) br. 575/2013, uključujući Europsku središnju banku u vezi s pitanjima koja se odnose na zadaće koje su joj dodijeljene Uredbom (EU) br. 1024/2013;
ii. s obzirom na Direktivu 2002/65/EZ, tijela vlasti i tijela koja su nadležna za osiguravanje da financijske institucije ispunjavaju zahtjeve iz te direktive;
iv. s obzirom na sustave osiguranja depozita, tijela koja upravljaju sustavima osiguranja depozita u skladu s Direktivom 2014/49/EU ili, kada djelovanjem sustava osiguranja depozita upravlja privatno trgovačko društvo, tijelo javne vlasti koje nadzire te sustave u skladu s tom direktivom i mjerodavna upravna tijela navedena u toj direktivi;
v. s obzirom na Direktivu 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća(11) i Uredbu (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(12), sanacijska tijela imenovana u skladu s člankom 3. Direktive 2014/59/EU, Jedinstveni sanacijski odbor osnovan Uredbom (EU) br. 806/2014 te Vijeće i Komisija kada poduzimaju mjere na temelju članka 18. Uredbe (EU) br. 806/2014 osim ako primjenjuju diskrecijske ovlasti ili odabiru politiku;
vi. „nadležna tijela” iz Direktive 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća(13), Uredbe (EU) 2015/751 Europskog parlamenta i Vijeća(14), Direktive (EU) 2015/2366, Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(15) i Uredbe (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(16);
vii. „tijela i javna tijela vlasti” iz članka 20. Direktive 2008/48/EZ;
viii. s obzirom na Uredbu (EU) 2019/2033 Europskog parlamenta i Vijeća(17) i Direktivu (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća(18), nadležna tijela kako su definirana u članku 3. stavku 1. točki 5. te direktive.
Pravni status
Članak 5.
1. Tijelo je tijelo Unije koje ima pravnu osobnost.
2. U svakoj državi članici Tijelo mora imati najširu pravnu sposobnost koju nacionalno pravo priznaje pravnim osobama. Ono može, posebno, stjecati pokretnine i nekretnine i njima raspolagati, te biti stranka u sudskim postupcima.
3. Tijelo zastupa predsjednik.
Sastav
Članak 6.
Tijelo čine:
(1) Odbor nadzornih tijela, koji obavlja zadaće navedene u članku 43.;
(2) upravni odbor, koji obavlja zadaće navedene u članku 47.;
(3) predsjednik, koji obavlja zadaće navedene u članku 48.;
(4) izvršni direktor, koji obavlja zadaće navedene u članku 53.;
(5) Odbor za žalbe, koji obavlja zadaće navedene u članku 60.
Sjedište
Članak 7.
Sjedište Tijela je u Parizu u Francuskoj.
Mjesto sjedišta Tijela ne utječe na izvršavanje njegovih zadaća i ovlasti, ustroj njegove upravljačke strukture, funkcioniranje njegove glavne organizacije ili glavno financiranje njegovih aktivnosti, ali omogućuje, kada je to primjenjivo, dijeljenje s drugim agencijama Unije usluga administrativne podrške i usluga upravljanja objektima koje nisu povezane s temeljnim aktivnostima Tijela. Do 30. ožujka 2019. i svakih 12 mjeseci nakon toga Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o usklađenosti europskih nadzornih tijela s navedenim zahtjevom.
POGLAVLJE II. ZADAĆE I OVLASTI TIJELA
Izvršavanje delegiranja
Članak 11.
1. Ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz članka 10. dodjeljuje se Komisiji za razdoblje od četiri godine od 16. prosinca 2010. Komisija izrađuje izvješće u vezi s delegiranom ovlasti najkasnije šest mjeseci prije isteka četverogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja osim ako ga Europski parlament ili Vijeće ne opozovu u skladu s člankom 14.
2. Čim donese regulatorni tehnički standard, Komisija o tome istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.
3. Ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima iz članaka od 12. do 14.
Opoziv delegiranja
Članak 12.
1. Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 10.
2. Institucija koja je započela interni postupak za odlučivanje o opozivu delegiranja ovlasti nastoji o tome obavijestiti drugu instituciju i Komisiju u razumnom roku prije donošenja konačne odluke, uz navođenje delegirane ovlasti koja bi mogla biti predmetom opoziva.
3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Opoziv proizvodi učinke odmah ili na kasniji datum naveden u toj odluci. On ne utječe na valjanost regulatornih tehničkih standarda koji su već na snazi. Ta se odluka objavljuje u Službenom listu Europske unije.
Dopisi o nepoduzimanju mjera
Članak 9.c.
1. Tijelo poduzima mjere iz stavka 2. ovog članka samo u iznimnim okolnostima kada smatra da bi primjena jednog od zakonodavnih akata iz članka 1. stavka 2. ili bilo kojeg od delegiranih ili provedbenih akata koji se na njemu temelje mogla stvoriti bitne probleme zbog nekog od sljedećih razloga:
(a) Tijelo smatra da bi odredbe iz tog akta mogle biti u izravnom sukobu s nekim drugim relevantnim aktom;
(b) ako je akt jedan od zakonodavnih akata iz članka 1. stavka 2., nepostojanje delegiranih ili provedbenih akata kojima bi se dopunio ili pojasnio dotični akt moglo bi izazvati opravdane sumnje u pravne posljedice zakonodavnog akta ili njegovu pravilnu primjenu;
(c) nepostojanje smjernica i preporuka iz članka 16. moglo bi izazvati praktične poteškoće pri primjeni relevantnog zakonodavnog akta.
2. U slučajevima iz stavka 1. Tijelo nadležnim tijelima i Komisiji šalje dopis u kojem detaljno navodi probleme za koje smatra da postoje.
U slučajevima iz stavka 1. točaka (a) i (b) Tijelo Komisiji dostavlja mišljenje o mjerama koje smatra primjerenima, u obliku novog zakonodavnog prijedloga ili prijedloga novog delegiranog ili provedbenog akta te o žurnosti problema, prema prosudbi Tijela. Tijelo objavljuje svoje mišljenje.
U slučaju iz stavka 1. točke (c) ovog članka Tijelo što prije ocjenjuje je li potrebno donijeti relevantne smjernice ili preporuke u skladu s člankom 16.
Tijelo postupa žurno, posebno kako bi se, kad god je to moguće, spriječili problemi iz stavka 1.
3. Ako je to potrebno u slučajevima iz stavka 1. i do donošenja i primjene novih mjera nakon poduzimanja koraka iz stavka 2., Tijelo izdaje mišljenja o specifičnim odredbama akata iz stavka 1. radi daljnjeg poticanja usklađenih, učinkovitih i djelotvornih nadzornih i provedbenih praksi te zajedničke, ujednačene i dosljedne primjene prava Unije.
4. Ako na temelju informacija koje dobije osobito od nadležnih tijela smatra da bilo koji od zakonodavnih akata iz članka 1. stavka 2. ili bilo koji delegirani ili provedbeni akti koji se na njima temelji stvaraju bitne iznimne probleme koji se odnose na povjerenje u tržište, zaštitu potrošača, klijenata ili ulagatelja, uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili tržišta robe ili stabilnost cijelog financijskog sustava Unije ili njegova dijela, Tijelo nadležnim tijelima i Komisiji bez nepotrebne odgode šalje dopis u kojem detaljno navodi probleme za koje smatra da postoje. Tijelo može Komisiji dostaviti mišljenje o mjerama koje smatra primjerenima, u obliku novog zakonodavnog prijedloga ili prijedloga novog delegiranog ili provedbenog akta te o žurnosti problema. Tijelo objavljuje svoje mišljenje.
Regulatorni tehnički standardi
Članak 10.
1. Ako Europski parlament i Vijeće delegiraju Komisiji ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda s pomoću delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a kako bi se osigurala dosljedna usklađenost u područjima koja su izričito navedena u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe, Tijelo može izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda. Tijelo podnosi Komisiji na donošenje svoj nacrt regulatornih tehničkih standarda. Tijelo taj nacrt regulatornih tehničkih standarda istodobno prosljeđuje Europskom parlamentu i Vijeću za njihovu informaciju.
Regulatorni tehnički standardi tehničkog su karaktera te ne podrazumijevaju strateške odluke ili odabir politika, a njihov sadržaj ograničen je na zakonodavne akte na kojima se temelje.
Prije nego što regulatorne tehničke standarde podnese Komisiji Tijelo provodi otvorena javna savjetovanja o nacrtu regulatornih tehničkih standarda te analizira potencijalne povezane troškove i koristi, osim ako su takva savjetovanja i analize izrazito neproporcionalni u odnosu na opseg i učinak dotičnog nacrta regulatornih tehničkih standarda ili u odnosu na posebnu žurnost predmeta. Tijelo traži i savjete Interesne skupine za bankarstvo iz članka 37.
U roku od tri mjeseca od primitka nacrta regulatornog tehničkog standarda Komisija odlučuje hoće li ga donijeti. Komisija pravodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće ako donošenje nije moguće u roku od tri mjeseca. Komisija može donijeti nacrt regulatornog tehničkog standarda samo djelomično ili uz izmjene, ako je to u interesu Unije.
Ako ne namjerava donijeti nacrt regulatornog tehničkog standarda ili ga namjerava donijeti djelomično ili uz izmjene, Komisija nacrt regulatornog tehničkog standarda vraća Tijelu uz objašnjenje razloga zbog kojih ga nije donijela ili uz objašnjenje razloga za svoje izmjene. Komisija šalje presliku svojeg dopisa Europskom parlamentu i Vijeću. Tijelo može u razdoblju od šest tjedana izmijeniti nacrt regulatornog tehničkog standarda na temelju Komisijina prijedloga izmjena te ga ponovno podnijeti Komisiji u obliku formalnog mišljenja. Tijelo šalje presliku svojeg formalnog mišljenja Europskom parlamentu i Vijeću.
Ako po isteku tog razdoblja od šest tjedana Tijelo ne podnese izmijenjeni nacrt regulatornog tehničkog standarda ili podnese nacrt regulatornog tehničkog standarda koji nije izmijenjen tako da je u skladu s izmjenama koje je predložila Komisija, Komisija može donijeti regulatorni tehnički standard s izmjenama koje ona smatra relevantnima ili ga može odbaciti.
Komisija ne smije mijenjati sadržaj nacrta regulatornog tehničkog standarda koji je pripremilo Tijelo bez prethodnog usklađivanja s Tijelom kako je određeno u ovom članku.
2. Ako Tijelo nije podnijelo nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku navedenom u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2., Komisija može zatražiti da se takav nacrt dostavi u novom roku. Tijelo pravodobno obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju o tome da neće poštovati novi rok.
3. Samo ako Tijelo ne podnese nacrt regulatornog tehničkog standarda Komisiji u rokovima koji su u skladu sa stavkom 2., Komisija može donijeti regulatorni tehnički standard delegiranim aktom bez nacrta Tijela.
Komisija provodi otvorena javna savjetovanja o nacrtu regulatornih tehničkih standarda te analizira potencijalne povezane troškove i koristi, osim ako su takva savjetovanja i analize neproporcionalni u odnosu na opseg i učinak dotičnog nacrta regulatornih tehničkih standarda ili u odnosu na posebnu žurnost predmeta. Komisija traži i savjete Interesne skupine za bankarstvo iz članka 37.
Komisija odmah prosljeđuje nacrt regulatornog tehničkog standarda Europskom parlamentu i Vijeću.
Komisija šalje svoj nacrt regulatornog tehničkog standarda Tijelu. Tijelo može u razdoblju od šest tjedana izmijeniti nacrt regulatornog tehničkog standarda i podnijeti ga Komisiji u obliku formalnog mišljenja. Tijelo šalje presliku svojeg formalnog mišljenja Europskom parlamentu i Vijeću.
Ako po isteku razdoblja od šest tjedana navedenog u četvrtom podstavku Tijelo ne podnese izmijenjeni nacrt regulatornog tehničkog standarda, Komisija može donijeti regulatorni tehnički standard.
Ako u razdoblju od šest tjedana Tijelo podnese izmijenjeni nacrt regulatornog tehničkog standarda, Komisija može izmijeniti nacrt regulatornog tehničkog standarda na temelju predloženih izmjena Tijela ili može donijeti regulatorni tehnički standard s izmjenama koje ona smatra relevantnima. Komisija ne smije mijenjati sadržaj nacrta regulatornog tehničkog standarda koji je pripremilo Tijelo bez prethodnog usklađivanja s Tijelom kako je određeno u ovom članku.
4. Regulatorni tehnički standardi donose se u obliku uredbi ili odluka. Naslov takvih uredbi ili odluka mora sadržavati riječi „regulatorni tehnički standard”. Ti standardi objavljuju se u Službenom listu Europske unije i stupaju na snagu na datum koji je u njima naveden.
Nepotvrđivanje ili izmjene nacrta regulatornih tehničkih standarda
Članak 14.
1. U slučaju da Komisija ne potvrdi nacrt regulatornog tehničkog standarda ili ga izmjeni u skladu s člankom 10., Komisija o tome obavješćuje Tijelo, Europski parlament i Vijeće, navodeći svoje razloge.
2. Prema potrebi, Europski parlament ili Vijeće mogu pozvati odgovornog člana Komisije zajedno s predsjednikom Tijela u roku mjesec dana od obavijesti iz stavka 1. na izvanredan sastanak nadležnog odbora Europskog parlamenta ili Vijeća da iznesu i objasne razlike u svojim stajalištima.
Prigovori na regulatorne tehničke standarde
Članak 13.
1. Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na regulatorni tehnički standard u razdoblju od tri mjeseca od datuma obavijesti o regulatornom tehničkom standardu koji je donijela Komisija. Na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća to se razdoblje produljuje za tri mjeseca.
2. Ako po isteku razdoblja iz stavka 1. ni Europski parlament ni Vijeće ne ulože prigovor na regulatorni tehnički standard, on se objavljuje u Službenom listu Europske unije i stupa na snagu na dan koji je u njemu naveden.
Regulatorni tehnički standard može se objaviti u Službenom listu Europske unije i stupiti na snagu prije isteka tog razdoblja ako i Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovor.
3. Regulatorni tehnički standard na koji Europski parlament ili Vijeće ulože prigovor u razdoblju iz stavka 1. ne stupa na snagu. U skladu s člankom 296. UFEU-a, institucija koja ulaže prigovor dužna je navesti razloge za ulaganje prigovora na regulatorni tehnički standard.
Provedbeni tehnički standardi
Članak 15.
1. Ako Europski parlament i Vijeće dodijele Komisiji provedbene ovlasti za donošenje provedbenih tehničkih standarda s pomoću provedbenih akata u skladu s člankom 291. UFEU-a, u područjima koja su navedena u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe, Tijelo može izraditi nacrt provedbenih tehničkih standarda. Provedbeni tehnički standardi tehničkog su karaktera te ne podrazumijevaju strateške odluke ili odabir politika, a njihovim sadržajem određuju se uvjeti primjene tih akata. Tijelo podnosi Komisiji na donošenje svoj nacrt provedbenih tehničkih standarda. Tijelo te tehničke standarde istodobno prosljeđuje Europskom parlamentu i Vijeću za njihovu informaciju.
Prije nego što nacrt provedbenih tehničkih standarda podnese Komisiji Tijelo provodi otvorena javna savjetovanja te analizira potencijalne povezane troškove i koristi, osim ako su takva savjetovanja i analize izrazito neproporcionalni u odnosu na opseg i učinak nacrta provedbenih tehničkih standarda ili u odnosu na posebnu žurnost predmeta. Tijelo traži i savjete Interesne skupine za bankarstvo iz članka 37.
U roku od tri mjeseca od primitka nacrta provedbenog tehničkog standarda Komisija odlučuje hoće li ga donijeti. Komisija taj rok može produljiti za mjesec dana. Komisija pravodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće ako donošenje nije moguće u roku od tri mjeseca. Komisija može donijeti nacrt provedbenog tehničkog standarda samo djelomično ili uz izmjene, ako je to u interesu Unije.
Ako ne namjerava donijeti nacrt provedbenog tehničkog standarda ili ga namjerava donijeti djelomično ili uz izmjene, Komisija nacrt vraća Tijelu uz objašnjenje razloga zbog kojih ga ne namjerava donijeti ili uz objašnjenje razloga za svoje izmjene. Komisija šalje presliku svojeg dopisa Europskom parlamentu i Vijeću. Tijelo može u razdoblju od šest tjedana izmijeniti nacrt provedbenog tehničkog standarda na temelju Komisijina prijedloga izmjena te ga ponovno podnijeti Komisiji u obliku formalnog mišljenja. Tijelo šalje presliku svojeg formalnog mišljenja Europskom parlamentu i Vijeću.
Ako po isteku razdoblja od šest tjedana iz četvrtog podstavka Tijelo nije podnijelo izmijenjeni nacrt provedbenog tehničkog standarda ili je podnijelo nacrt provedbenog tehničkog standarda koji nije izmijenjen tako da je u skladu s izmjenama koje je predložila Komisija, Komisija može donijeti provedbeni tehnički standard s izmjenama koje ona smatra relevantnima ili ga može odbiti.
Komisija ne smije mijenjati sadržaj nacrta provedbenog tehničkog standarda, koji je izradilo Tijelo, bez prethodne koordinacije s Tijelom, kako je određeno u ovom članku.
2. Ako Tijelo nije podnijelo nacrt provedbenog tehničkog standarda u roku navedenom u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2., Komisija može zatražiti da se takav nacrt dostavi u novom roku. Tijelo pravodobno obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju o tome da neće poštovati novi rok.
3. Samo ako Tijelo ne podnese nacrt provedbenog tehničkog standarda Komisiji u rokovima koji su u skladu sa stavkom 2., Komisija može donijeti provedbeni tehnički standard provedbenim aktom, bez nacrta Tijela.
Komisija provodi otvorena javna savjetovanja o nacrtu provedbenih tehničkih standarda te analizira potencijalne povezane troškove i koristi, osim ako su takva savjetovanja i analize neproporcionalni u odnosu na opseg i učinak dotičnog nacrta provedbenih tehničkih standarda ili u odnosu na posebnu žurnost predmeta. Komisija traži i savjete Interesne skupine za bankarstvo iz članka 37.
Komisija odmah prosljeđuje nacrt provedbenog tehničkog standarda Europskom parlamentu i Vijeću.
Komisija šalje nacrt provedbenog tehničkog standarda Tijelu. Tijelo može u razdoblju od šest tjedana izmijeniti nacrt provedbenog tehničkog standarda i podnijeti ga Komisiji u obliku formalnog mišljenja. Tijelo šalje presliku svojeg formalnog mišljenja Europskom parlamentu i Vijeću.
Ako po isteku razdoblja od šest tjedana navedenog u četvrtom podstavku Tijelo ne podnese izmijenjeni nacrt provedbenog tehničkog standarda, Komisija može donijeti provedbeni tehnički standard.
Ako u razdoblju od šest tjedana Tijelo podnese izmijenjeni nacrt provedbenog tehničkog standarda, Komisija može izmijeniti nacrt provedbenog tehničkog standarda na temelju izmjena koje je Tijelo predložilo ili može donijeti provedbeni tehnički standard s izmjenama koje ona smatra relevantnima.
Komisija ne smije mijenjati sadržaj nacrta provedbenih tehničkih standarda koji je pripremilo Tijelo, bez prethodnog usklađivanja s Tijelom, kako je određeno u ovom članku.
4. Provedbeni tehnički standardi donose se u obliku uredbi ili odluka. Naslov takvih uredbi ili odluka mora sadržavati riječi „provedbeni tehnički standard”. Ti standardi objavljuju se u Službenom listu Europske unije i stupaju na snagu na datum koji je u njima naveden.
Smjernice i preporuke
Članak 16.
1. S ciljem uspostavljanja dosljednih, učinkovitih i djelotvornih nadzornih praksi unutar ESFS-a te osiguravanja zajedničke, ujednačene i dosljedne primjene prava Unije, Tijelo izdaje smjernice upućene svim nadležnim tijelima ili svim financijskim institucijama i izdaje preporuke namijenjene jednom ili više nadležnih tijela ili jednoj ili više financijskih institucija.
Smjernice i preporuke moraju biti u skladu s ovlaštenjima dodijeljenima zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. ili iz ovog članka.
2. Tijelo, prema potrebi, provodi otvorena javna savjetovanja o smjernicama i preporukama koje izdaje te analizira potencijalne povezane troškove i koristi njihova izdavanja. Ta savjetovanja i analize moraju biti proporcionalni u odnosu na opseg, prirodu i učinak smjernica i preporuka. Tijelo, prema potrebi, traži i savjete Interesne skupine za bankarstvo iz članka 37. Ako Tijelo ne provodi otvorena javna savjetovanja ili ne traži savjete Interesne skupine za bankarstvo, dužno je za to navesti razloge.
2.a U smjernicama i preporukama ne smije se samo upućivati na elemente zakonodavnih akata niti samo preuzimati te elemente. Prije izdavanja nove smjernice ili preporuke Tijelo najprije preispituje postojeće smjernice i preporuke kako bi se izbjeglo svako dupliciranje.
3. Nadležna tijela i financijske institucije moraju ulagati napore da se usklade s tim smjernicama i preporukama.
U razdoblju od dva mjeseca od izdavanja smjernice ili preporuke svako nadležno tijelo dužno je potvrditi da je usklađeno ili da se namjerava uskladiti s tom smjernicom ili preporukom. U slučaju da nadležno tijelo nije usklađeno ili da se ne namjerava uskladiti, dužno je o tome obavijestiti Tijelo, navodeći svoje razloge.
Tijelo objavljuje činjenicu da nadležno tijelo nije usklađeno ili da se ne namjerava uskladiti s tom smjernicom ili preporukom. Tijelo također može odlučiti, na pojedinačnoj osnovi, objaviti razloge koje je navelo nadležno tijelo za neusklađivanje s tom smjernicom ili preporukom. Nadležno tijelo mora o toj objavi biti unaprijed obaviješteno.
Ako se to zahtijeva u toj smjernici ili preporuci, financijske institucije moraju jasno i detaljno izvješćivati o tome jesu li usklađene s tom smjernicom ili preporukom.
4. U izvješću iz članka 43. stavka 5. Tijelo obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju o smjernicama i preporukama koje su izdane.
Mišljenja
Članak 16.a.
1. Na zahtjev Europskog parlamenta, Vijeća ili Komisije ili na vlastitu inicijativu Tijelo može Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji davati mišljenja o svim pitanjima koja se odnose na njegovo područje nadležnosti.
Tijelo u svojim mišljenjima prema potrebi može razmotriti funkcioniranje zakonodavnih akata koji su na snazi, među ostalim primjerenost uklanjanja svih suvišnih ili zastarjelih zahtjeva o izvješćivanju i objavljivanju iz prava Unije ili iz mjera nacionalnog prava kojima se prenosi pravo Unije.
Kako bi dalo mišljenja o zakonodavnim aktima koji su na snazi, kako je navedeno u drugom podstavku, Tijelo se može savjetovati sa svim relevantnim dionicima posebno o tom pitanju i uzeti u obzir njihov doprinos. Nakon što razmotri ta mišljenja, Komisija prema potrebi može podnijeti zakonodavni prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću.
2. Zahtjev iz stavka 1. može uključivati javno savjetovanje ili tehničku analizu.
3. Kada je riječ o procjenama iz članka 22. Direktive 2013/36/EU za koje je u skladu s tim člankom obvezno savjetovanje među nadležnim tijelima iz dviju ili više država članica, Tijelo može na zahtjev jednog od dotičnih nadležnih tijela donijeti i objaviti mišljenje o tim procjenama. Mišljenje se donosi žurno, a u svakom slučaju prije kraja razdoblja procjene iz tog članka.
4. Tijelo može Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji na njihov zahtjev dostaviti tehničke savjete u područjima utvrđenima u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2.
Kršenje prava Unije
Članak 17.
1. Ako nadležno tijelo ne primjenjuje akte iz članka 1. stavka 2., ili ih primjenjuje na način za koji se čini da predstavlja kršenje prava Unije, uključujući regulatorne tehničke standarde i provedbene tehničke standarde utvrđene u skladu s člancima od 10. do 15., a posebno ako nije osiguralo da financijska institucija zadovoljava zahtjeve propisane tim aktima, Tijelo djeluje u skladu s ovlastima iz stavaka 2., 3. i 6. ovog članka.
2. Na zahtjev jednog nadležnog tijela ili više njih, Europskog parlamenta, Vijeća, Komisije, Interesne skupine za bankarstvo ili na vlastitu inicijativu, među ostalim kada se to temelji na potkrijepljenim informacijama fizičkih ili pravnih osoba, i nakon što je obavijestilo dotično nadležno tijelo, Tijelo opisuje način na koji namjerava postupiti u tom predmetu i, prema potrebi, istražuje navodno kršenje ili neprimjenu prava Unije.
Ne dovodeći u pitanje ovlasti utvrđene u članku 35., nadležno tijelo, bez odgode, pruža Tijelu sve informacije koje Tijelo smatra neophodnim za istragu, uključujući i kako se akti navedeni u članku 1. stavku 2. primjenjuju u skladu s pravom Unije.
Ne dovodeći u pitanje ovlasti utvrđene u članku 35., Tijelo može, nakon što je obavijestilo dotično nadležno tijelo, drugim nadležnim tijelima izravno uputiti valjano opravdan i obrazložen zahtjev za informacije kad god se pokaže ili se smatra da je zahtjev za informacije upućen dotičnom nadležnom tijelu nedovoljan da bi se dobile informacije koje se smatraju potrebnima u svrhu provedbe istrage navodnog kršenja ili neprimjene prava Unije.
Adresat takvog zahtjeva bez nepotrebne odgode dostavlja Tijelu jasne, točne i potpune informacije.
2.a Ne dovodeći u pitanje ovlasti iz ove Uredbe i prije izdavanja preporuke iz stavka 3., Tijelo stupa u kontakt s dotičnim nadležnim tijelom ako smatra da je to primjereno kako bi se razriješilo pitanje kršenja prava Unije, a kako bi pokušalo postići dogovor o mjerama koje su potrebne da bi nadležno tijelo poštovalo pravo Unije.
3. Najkasnije dva mjeseca od početka istrage, Tijelo može uputiti preporuku dotičnom nadležnom tijelu te navesti mjeru koja je potrebna za usklađivanje s pravom Unije.
Nadležno tijelo izvješćuje u roku deset radnih dana od primitka preporuke Tijelo o mjerama koje je poduzelo ili koje namjerava poduzeti kako bi se osigurala usklađenost s pravom Unije.
4. Ako se nadležno tijelo nije uskladilo s pravom Unije u roku mjesec dana od primitka preporuke Tijela, Komisija može, nakon što ju je Tijelo o tome obavijestilo ili na vlastitu inicijativu, izdati formalno mišljenje u kojemu od nadležnog tijela zahtijeva da poduzme mjere potrebne za usklađivanje s pravom Unije. Formalno mišljenje Komisije uzima u obzir preporuku Tijela.
Komisija mora izdati takvo formalno mišljenje najkasnije tri mjeseca od donošenja preporuke. Komisija može produljiti to razdoblje za mjesec dana.
Tijelo i nadležna tijela moraju osigurati Komisiji sve potrebne informacije.
5. Nadležno tijelo dužno je u roku deset radnih dana od primitka formalnog mišljenja iz stavka 4. izvijestiti Komisiju i Tijelo o mjerama koje je poduzelo ili koje namjerava poduzeti radi usklađivanja s tim formalnim mišljenjem.
6. Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije iz članka 258. UFEU-a, ako se nadležno tijelo ne uskladi s formalnim mišljenjem iz stavka 4. ovog članka u razdoblju koje je u njemu navedeno te ako je potrebno pravodobno ispraviti takvu neusklađenost kako bi se održali ili ponovno uspostavili neutralni uvjeti tržišnog natjecanja ili osiguralo uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskog sustava, Tijelo može, ako su relevantni zahtjevi iz zakonodavnih akata navedenih u članku 1. stavku 2. ove Uredbe izravno primjenjivi na financijske institucije, donijeti pojedinačnu odluku upućenu financijskoj instituciji kojom se od nje zahtijeva da poduzme sve potrebne mjere kako bi ispunila svoje obveze na temelju prava Unije, uključujući prestanak bilo kakve prakse.
Odluka Tijela mora biti u skladu s formalnim mišljenjem koje je izdala Komisija na temelju stavka 4.
7. Odluke donesene u skladu sa stavkom 6. imaju prednost pred svim prethodnim odlukama koje su o istom pitanju donijela nadležna tijela.
Kada poduzimaju mjere u vezi s pitanjima koja su predmet formalnog mišljenja u skladu sa stavkom 4. ili odluke u skladu sa stavkom 6., nadležna tijela moraju poštovati formalno mišljenje ili odluku, ovisno o slučaju.
8. U izvješću iz članka 43. stavka 5. Tijelo mora navesti koja se nadležna tijela i financijske institucije nisu uskladili s formalnim mišljenjem ili odlukama iz stavaka 4. i 6. ovog članka.
Rješavanje sporova među nadležnim tijelima na međusektorskoj razini
Članak 20.
Zajednički odbor dužan je u skladu s postupkom propisanim u članku 19. i članku 56. rješavati međusektorske sporove koji mogu nastati među nadležnim tijelima kako je definirano člankom 4. stavkom 2. ove Uredbe, Uredbom (EU) 1094/2010 odnosno Uredbom (EU) 1095/2010.
Pitanja i odgovori
Članak 16.b.
1. Ne dovodeći u pitanje stavak 5. ovog članka, svaka fizička ili pravna osoba, uključujući nadležna tijela te institucije i tijela Unije, može Tijelu na bilo kojem službenom jeziku Unije postaviti pitanja u vezi s praktičnom primjenom ili provedbom odredbi zakonodavnih akata iz članka 1. stavka 2., povezanih delegiranih i provedbenih akata te smjernica i preporuka donesenih na temelju tih zakonodavnih akata.
Prije nego što Tijelu postave pitanje financijske institucije razmatraju hoće li pitanje najprije uputiti svojem nadležnom tijelu.
Prije objavljivanja odgovora na dopuštena pitanja Tijelo može zatražiti dodatno objašnjenje pitanja koja je postavila fizička ili pravna osoba iz ovog stavka.
2. Odgovori Tijela na pitanja iz stavka 1. nisu obvezujući. Odgovori moraju biti dostupni barem na jeziku na kojem je pitanje podneseno.
3. Tijelo uvodi internetski alat dostupan na njegovim internetskim stranicama te upravlja njime, za potrebe podnošenja pitanja te pravodobne objave svih primljenih pitanja kao i svih odgovora na sva dopuštena pitanja u skladu sa stavkom 1., osim ako je takva objava protivna legitimnom interesu navedenih osoba ili bi uključivala rizike za stabilnost financijskog sustava. Tijelo može odbaciti pitanja na koja ne namjerava odgovoriti. Tijelo objavljuje odbačena pitanja na svojim internetskim stranicama tijekom razdoblja od dva mjeseca.
4. Tri člana Odbora nadzornih tijela koji imaju pravo glasa mogu od Odbora nadzornih tijela zatražiti da u skladu s člankom 44. odluči hoće li predmet dopuštenog pitanja iz stavka 1. ovog članka razmatrati u smjernicama u skladu s člankom 16., zatražiti savjete Interesne skupine iz članka 37., revidirati pitanja i odgovore u odgovarajućim vremenskim razmacima, provesti otvorena javna savjetovanja ili analizirati potencijalne povezane troškove i koristi. Takva savjetovanja i analize moraju biti proporcionalni u odnosu na opseg, prirodu i učinak dotičnog nacrta pitanja i odgovora ili u odnosu na posebnu žurnost predmeta. U slučaju uključivanja Interesne skupine iz članka 37. primjenjuje se dužnost čuvanja povjerljivosti.
5. Tijelo prosljeđuje Komisiji pitanja za koja je potrebno tumačenje prava Unije. Tijelo objavljuje sve odgovore koje dostavi Komisija.
Zaštita osoba koje podnose prijave
Članak 17.a.
1. Tijelo raspolaže posebnim sustavima prijavljivanja za primanje i obradu informacija od fizičkih ili pravnih osoba koje podnose prijave o stvarnim ili mogućim povredama, zlouporabi prava ili neprimjeni prava Unije.
2. Fizičke ili pravne osobe koje podnose prijave putem tih sustava moraju biti zaštićene od odmazde u skladu s Direktivom (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća(20), kada je to primjenjivo.
3. Tijelo osigurava anonimno ili povjerljivo te sigurno dostavljanje svih informacija. Ako smatra da dostavljene informacije sadržavaju dokaze ili značajne naznake o nekoj bitnoj povredi, Tijelo dostavlja povratne informacije osobi koja je podnijela prijavu.
Konvergencija postupaka nadzorne provjere
Članak 20.a.
Tijelo unutar područja primjene svojih ovlasti promiče konvergenciju postupaka nadzorne provjere i ocjene u skladu s Direktivom 2013/36/EU kako bi se u Uniji razvili jaki nadzorni standardi.
Rješavanje sporova među nadležnim tijelima u prekograničnim pitanjima
Članak 19.
1. U slučajevima koji su navedeni u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. i ne dovodeći u pitanje ovlasti utvrđene u članku 17., Tijelo može pomoći nadležnim tijelima u postizanju dogovora u skladu s postupkom utvrđenim u stavcima od 2. do 4. ovog članka u bilo kojoj od sljedećih okolnosti:
(a) na zahtjev jednog ili više dotičnih nadležnih tijela, kada se nadležno tijelo ne slaže s postupkom ili sadržajem mjere, predložene mjere ili s nedjelovanjem drugog nadležnog tijela;
(b) u slučajevima u kojima se zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. propisuje da Tijelo može pomoći na vlastitu inicijativu kada je postojanje neslaganja među nadležnim tijelima moguće utvrditi na temelju objektivnih razloga.
U slučajevima u kojima se zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. zahtijeva donošenje zajedničke odluke nadležnih tijela i kada u skladu s tim aktima Tijelo može na vlastitu inicijativu pomoći dotičnim nadležnim tijelima u postizanju dogovora u skladu s postupkom utvrđenim u stavcima od 2. do 4. ovog članka, u nedostatku zajedničke odluke tih tijela donesene u rokovima utvrđenima u tim aktima presumira se postojanje neslaganja.
1.a Dotična nadležna tijela u sljedećim slučajevima bez nepotrebne odgode obavješćuju Tijelo o nepostizanju dogovora:
(a) kada je rok za postizanje dogovora među nadležnim tijelima utvrđen u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2., a nastupi bilo koji od sljedećih događaja:
i. rok je istekao; ili
ii. najmanje dva dotična nadležna tijela donijela su na temelju objektivnih razloga zaključak o postojanju neslaganja;
(b) kada rok za postizanje dogovora među nadležnim tijelima nije utvrđen u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2., a nastupi bilo koji od sljedećih događaja:
i. najmanje dva dotična nadležna tijela donijela su na temelju objektivnih razloga zaključak o postojanju neslaganja; ili
ii. protekla su dva mjeseca od datuma na koji je nadležno tijelo primilo zahtjev drugog nadležnog tijela za poduzimanje određenih mjera radi usklađivanja s tim aktima, a tijelo koje je primilo zahtjev još nije donijelo odluku kojom se udovoljava tom zahtjevu.
1.b Predsjednik procjenjuje treba li Tijelo postupiti u skladu sa stavkom 1. Ako Tijelo intervenira na vlastitu inicijativu, ono o tome obavješćuje dotična nadležna tijela.
Dok se čeka odluka Tijela u skladu s postupkom utvrđenim u članku 44. stavku 3.a, u slučajevima u kojima se zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. zahtijeva donošenje zajedničke odluke, sva nadležna tijela koja sudjeluju u zajedničkom odlučivanju odgađaju svoje pojedinačne odluke. Ako Tijelo odluči djelovati, sva nadležna tijela koja sudjeluju u zajedničkom odlučivanju odgađaju svoje odluke sve do zaključenja postupka utvrđenog u stavcima 2. i 3. ovog članka.
2. Tijelo određuje rok za mirenje među nadležnim tijelima uzimajući u obzir relevantne rokove navedene u aktima iz članka 1. stavka 2. kao i složenost i žurnost pitanja. U toj fazi Tijelo djeluje kao posrednik.
3. Ako dotična nadležna tijela tijekom faze mirenja iz stavka 2. ne uspiju postići dogovor, Tijelo može donijeti odluku kojom se od tih tijela zahtijeva da radi rješavanja tog pitanja i osiguravanja usklađenosti s pravom Unije poduzmu određenu mjeru ili da se suzdrže od poduzimanja određene mjere. Odluka Tijela obvezujuća je za dotična nadležna tijela. Odlukom Tijela može se od nadležnih tijela zahtijevati da opozovu ili izmijene odluku koju su donijela ili da primijene ovlasti koje imaju u skladu s relevantnim pravom Unije.
3.a Tijelo obavješćuje dotična nadležna tijela o zaključenju postupaka provedenih u skladu sa stavcima 2. i 3. kao i o, prema potrebi, svojoj odluci donesenoj u skladu sa stavkom 3.
4. Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije iz članka 258. UFEU-a, ako se nadležno tijelo ne uskladi s odlukom Tijela te time ne osigura da financijska institucija zadovoljava zahtjeve koji su izravno na nju primjenjivi na temelju zakonodavnih akata iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe, Tijelo može donijeti pojedinačnu odluku upućenu toj financijskoj instituciji kojom se od nje zahtijeva da poduzme sve potrebne mjere kako bi ispunila svoje obveze na temelju prava Unije, uključujući prestanak bilo kakve prakse.
5. Odluke koje su donesene u skladu sa stavkom 4. prevladavaju nad svim prethodnim odlukama koje su o istom pitanju donijela nadležna tijela. Sve mjere nadležnih tijela u vezi s činjenicama koje su predmet odluka na temelju stavka 3. ili 4. moraju biti usklađene s tim odlukama.
6. U izvješću iz članka 50. stavka 2. predsjednik Tijela mora navesti prirodu i vrstu sporova među nadležnim tijelima, postignute sporazume i odluke donesene radi rješavanja takvih sporova.
Mjere u izvanrednim situacijama
Članak 18.
1. U slučaju nepovoljnih kretanja koja mogu ozbiljno ugroziti pravilno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili stabilnost cijelog ili dijela financijskog sustava Unije, Tijelo aktivno olakšava i, ako to smatra potrebnim, koordinira sve mjere koje su poduzela odgovarajuća nadležna nadzorna tijela.
Kako bi bilo u mogućnosti vršiti tu ulogu olakšavanja i koordiniranja, Tijelo se u cijelosti obavješćuje o svim relevantnim kretanjima i poziva se da kao promatrač sudjeluje u svim relevantnim skupovima odgovarajućih nadležnih nadzornih tijela.
2. Vijeće, uz savjetovanje s Komisijom i ESRB-om te, prema potrebi, s europskim nadzornim tijelima, može donijeti odluku upućenu Tijelu kojom se utvrđuje postojanje izvanredne situacije u smislu ove Uredbe, nakon zahtjeva Tijela, Komisije ili ESRB-a. Vijeće mora preispitivati tu odluku u odgovarajućim razmacima, a najmanje jednom mjesečno. Ako odluka ne bude obnovljena na kraju jednomjesečnog razdoblja, ona automatski prestaje važiti. Vijeće može u bilo kojem trenutku objaviti prestanak izvanredne situacije.
Ako ESRB ili Tijelo smatraju da može nastati izvanredna situacija, oni izdaju povjerljivu preporuku upućenu Vijeću i dostavljaju mu procjenu situacije. Vijeće zatim procjenjuje postoji li potreba za sastankom. U tom je postupku zajamčena povjerljivost.
Ako Vijeće utvrdi postojanje izvanredne situacije, ono o tomu bez odlaganja izvješćuje Europski parlament i Komisiju.
3. Ako je Vijeće donijelo odluku na temelju stavka 2. ovog članka te u iznimnim okolnostima kada je potrebno koordinirano djelovanje nadležnih tijela kao odgovor na nepovoljna kretanja koja mogu ozbiljno ugroziti pravilno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili stabilnost cijelog ili dijela financijskog sustava u Uniji ili zaštitu korisnika i potrošača, Tijelo može donijeti pojedinačne odluke u kojima od nadležnih tijela zahtijeva da poduzmu potrebne mjere u skladu sa zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. kako bi se suočila s takvim kretanjima na način da se osigura da financijske institucije i nadležna tijela ispunjavaju zahtjeve utvrđene u tim zakonodavnim aktima.
4. Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije iz članka 258. UFEU-a, ako se nadležno tijelo ne uskladi s odlukom Tijela iz stavka 3. u razdoblju propisanom u toj odluci, u slučaju da su relevantni zahtjevi propisani u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. i regulatornim tehničkim standardima i provedbenim tehničkim standardima donesenima u skladu s tim aktima izravno primjenjivi na financijske institucije, Tijelo može donijeti pojedinačnu odluku upućenu financijskoj instituciji kojom zahtijeva da provede potrebne mjere kako bi ispunio svoje obveze prema tom zakonodavstvu, uključujući prestanak bilo kakve prakse. To se primjenjuje samo u situacijama u kojima nadležno tijelo ne primjenjuje zakonodavne akte iz članka 1. stavka 2., uključujući regulatorne tehničke standarde i provedbene tehničke standarde donesene u skladu s tim aktima, ili ih primjenjuje na način za koji se čini da predstavlja očito kršenje tih akata te ako je potrebno hitno ispravljanje radi ponovnog uspostavljanja urednog funkcioniranja i cjelovitosti financijskih tržišta i stabilnosti cijelog financijskog sustava Unije ili njegova dijela.
5. Odluke koje su donesene u skladu sa stavkom 4. prevladavaju nad svim prethodnim odlukama koje su o istom pitanju donijela nadležna tijela.
Sve mjere nadležnih tijela u vezi s pitanjima koja su predmet odluka na temelju stavka 3. ili 4. moraju biti usklađene s tim odlukama.
Stalna sposobnost odgovora na sistemske rizike
Članak 24.
1. Tijelo osigurava postojanje specijalizirane i kontinuirane sposobnosti učinkovitog odgovora na materijalizaciju sistemskih rizika kao što je navedeno u člancima 22. i 23., posebno s obzirom na institucije koje predstavljaju sistemski rizik.
2. Tijelo ispunjava zadaće koje su mu dodijeljene ovom Uredbom i zakonodavstvom iz članka 1. stavka 2. te doprinosi osiguravanju dosljednog i koordiniranog sustava za upravljanje u kriznim situacijama i rješavanje krize u Uniji.
Postupci za oporavak i sanaciju
Članak 25.
1. Tijelo aktivno doprinosi i sudjeluje u izradi i koordinaciji djelotvornih, dosljednih i ažuriranih planova za oporavak i sanaciju financijskih institucija. Tijelo također, kada je to predviđeno aktima Unije iz članka 1. stavka 2., pomaže u razvoju postupaka za izvanredne situacije i preventivnih mjera za smanjivanje sistemskog učinka bilo kakvih neuspjeha.
1.a Tijelo može organizirati i provoditi stručne revizije razmjene podataka i zajedničkih aktivnosti Odbora iz Uredbe (EU) br. 806/2014 i nacionalnih sanacijskih tijela država članica koje nisu uključene u Jedinstveni sanacijski mehanizam pri sanaciji prekograničnih grupa kako bi se ojačala učinkovitost i dosljednost rezultata. U tu svrhu Tijelo razvija metode kojima se omogućuje objektivna procjena i usporedba.
2. Tijelo može utvrditi najbolje prakse s ciljem olakšavanja sanacije posrnulih institucija te, posebno, prekograničnih grupa, tako da se izbjegne širenje štetnih učinaka, osiguravajući postojanje odgovarajućih sredstava, uključujući dovoljno resursa te da se omogući institucijama ili grupi da budu sanirane na pravilan, isplativ i pravodoban način.
3. Tijelo može izraditi regulatorne i provedbene tehničke standarde kao što je navedeno u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. u skladu s postupkom propisanim člancima od 10. do 15.
Europski sustavi osiguranja depozita
Članak 26.
1. Tijelo doprinosi jačanju Europskog sustava nacionalnih sustava osiguranja depozita djelujući u okviru ovlasti koje su mu dodijeljene ovom Uredbom kako bi se osigurala pravilna primjena Direktive 94/19/EZ s ciljem osiguranja da su nacionalni sustavi osiguranja depozita primjereno financirani doprinosima financijskih institucija, kao i onih financijskih institucija koje imaju poslovni nastan i primaju depozite u Uniji, no koje imaju sjedište izvan Unije, kako je određeno Direktivom 94/19/EZ, te osiguranja visoke razine zaštite svim deponentima u usklađenom okviru u cijeloj Uniji, čuvajući nedodirnutom stabilizacijsku, zaštitnu ulogu uzajamnih jamstvenih programa, ako su oni u skladu sa zakonodavstvom Unije.
2. Članak 16. koji se odnosi na ovlasti Tijela za donošenje smjernica i preporuka primjenjuje se na sustave osiguranja depozita.
3. Tijelo može izraditi regulatorne i provedbene tehničke standarde kao što je navedeno u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. u skladu s postupkom propisanim člancima od 10. do 15.
4. Preispitivanje ove Uredbe predviđeno člankom 81. posebno ispituje konvergenciju Europskog sustava nacionalnih sustava osiguranja depozita.
Kolegij nadzornih tijela
Članak 21.
1. Tijelo u okviru svojih ovlasti promiče i prati učinkovito, djelotvorno i dosljedno funkcioniranje kolegija nadzornih tijela ako su osnovani zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. te potiče usklađenost i dosljednost primjene prava Unije među kolegijima nadzornih tijela. S ciljem konvergencije najboljih nadzornih praksi Tijelo promiče zajedničke nadzorne planove i zajedničke nadzore, a članovi osoblja Tijela punopravni su članovi kolegija nadzornih tijela te stoga mogu sudjelovati u njihovim aktivnostima, uključujući nadzore na licu mjesta koje zajednički provode dva nadležna tijela ili više njih.
2. Tijelo ima vodeću ulogu u osiguravanju dosljednog i skladnog funkcioniranja kolegija nadzornih tijela za prekogranične institucije diljem Unije, uzimajući u obzir sistemski rizik koji predstavljaju financijske institucije iz članka 23. i, po potrebi, saziva sastanak kolegija.
Za potrebe ovog stavka i stavka 1. ovog članka Tijelo se smatra „nadležnim tijelom” u smislu relevantnog zakonodavstva.
Tijelo može:
(a) prikupljati i razmjenjivati sve relevantne informacije u suradnji s nadležnim tijelima radi olakšavanja rada kolegija i uspostavljanja središnjeg sustava i upravljanja središnjim sustavom koji omogućuje nadležnim tijelima u kolegiju pristup tim informacija;
(b) pokrenuti i koordinirati testiranja otpornosti na stres na razini Unije u skladu s člankom 32. radi procjene otpornosti financijskih institucija, a posebno sistemskog rizika koji predstavljaju financijske institucije kako je navedeno u članku 23., na nepovoljna tržišna kretanja i radi evaluacije mogućnosti povećanja sistemskog rizika u stresnim okolnostima, osiguravajući da se na takva testiranja primjenjuje dosljedna metodologija na nacionalnoj razini te, prema potrebi, uputiti preporuka nadležnom tijelu da ispravi nedostatke utvrđene prilikom testiranja otpornosti na stres, uključujući preporuku za provedbu posebnih procjena; ono može nadležnim tijelima preporučiti da provedu nadzore na licu mjesta te može sudjelovati u tim nadzorima na licu mjesta kako bi se osigurale usporedivost i pouzdanost metoda, praksi i rezultata procjena na razini Unije;
(c) promicati efektivne i učinkovite nadzorne aktivnosti, uključujući procjenu rizika kojima su izložene ili kojima mogu biti izložene financijske institucije, kako je utvrđeno u okviru procesa supervizijskog nadzora ili u stresnim okolnostima;
(d) nadzirati, u skladu sa zadaćama i ovlastima navedenima u ovoj Uredbi, zadaće koje provode nadležna tijela; te
(e) tražiti daljnje rasprave kolegija u svim slučajevima u kojima smatra da bi odluka dovela do nepravilne primjene prava Unije ili da ne bi doprinijela cilju konvergencije nadzornih praksi. Ono također može zahtijevati od konsolidirajućeg nadzornog tijela da sazove sastanak kolegija ili da doda točku na dnevnom redu sastanka.
3. Tijelo može izraditi nacrt regulatornih i provedbenih tehničkih standarda u skladu s ovlaštenjima utvrđenima u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. i u skladu s člancima od 10. do 15. kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti primjene u vezi s odredbama koje se odnose na operativno funkcioniranje kolegijâ nadzornih tijela. Tijelo može izdavati smjernice i preporuke u skladu s člankom 16. radi promicanja konvergencije nadzornog funkcioniranja i najboljih praksi koje su donijeli kolegiji nadzornih tijela.
4. Tijelo ima pravno obvezujuću posredničku ulogu u rješavanju sporova među nadležnim tijelima u skladu s postupkom navedenim u članku 19. Tijelo može donositi nadzorne odluke koje su izravno primjenjive na dotičnu instituciju u skladu s člankom 19.
Delegiranje zadaća i odgovornosti
Članak 28.
1. Nadležna tijela mogu, uz suglasnost tijela kojemu se delegiraju odgovornosti, delegirati zadaće i odgovornosti Tijelu ili drugim nadležnim tijelima pod uvjetima navedenima u ovom članku. Države članice mogu odrediti konkretne postupke u pogledu delegiranja odgovornosti kojih se treba pridržavati prije nego što njihova nadležna tijela sklope takve sporazume o delegiranju, te mogu ograničiti opseg delegiranja na ono što je neophodno za efektivni nadzor prekograničnih financijskih institucija ili grupa.
2. Tijelo potiče i olakšava delegiranje zadaća i odgovornosti među nadležnim tijelima utvrđujući one zadaće i odgovornosti koje mogu biti delegirane ili se mogu zajednički izvršavati te promičući najbolje prakse.
3. Delegiranje odgovornosti rezultira preraspodjelom nadležnosti propisanih aktima iz članka 1. stavka 2. Postupak, provedbu te upravni i sudski nadzor koji se odnose na delegirane odgovornosti uređuje pravo tijela kojemu se delegiraju odgovornosti.
4. Nadležna tijela moraju obavijestiti Tijelo o sporazumima o delegiranju koje namjeravaju sklopiti. Sporazumi mogu stupiti na snagu najranije mjesec dana nakon obavješćivanja Tijela.
Tijelo može dati mišljenje o namjeravanom sporazumu u roku mjesec dana nakon što je o njemu obaviješteno.
Tijelo odgovarajućim sredstvima objavljuje sve sporazume o delegiranju koje su sklopila nadležna tijela kako bi osiguralo da su sve relevantne stranke obaviještene na odgovarajući način.
Opće odredbe o sistemskom riziku
Članak 22.
1. Tijelo na odgovarajući način razmatra sistemski rizik kako je definiran Uredbom (EU) br. 1092/2010. Uzima u obzir sve rizike od poremećaja financijskih usluga koji:
(a) su uzrokovani narušavanjem cijelog financijskog sustava ili njegova dijela; i
(b) mogu imati ozbiljne negativne posljedice za unutarnje tržište i realno gospodarstvo.
Tijelo, prema potrebi, razmatra praćenje i procjenu sistemskog rizika koje su razvili ESRB i Tijelo te odgovara na upozorenja i preporuke ESRB-a u skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 1092/2010.
1.a Najmanje jednom godišnje, Tijelo razmatra prikladnost provođenja procjena otpornosti financijskih institucija diljem Unije u skladu s člankom 32. i obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju o svojim razmatranjima. Kad se provode takve procjene diljem Unije, Tijelo, ako smatra prikladnim tako postupiti, objavljuje rezultate za svaku financijsku instituciju sudionicu.
2. U suradnji s ESRB-om i u skladu s člankom 23. Nadzorno tijelo izrađuje zajednički pristup za utvrđivanje i mjerenje sistemske važnosti, uključujući, prema potrebi, kvantitativne i kvalitativne pokazatelje.
Tijelo također izrađuje odgovarajući sustav testiranja otpornosti na stres kako bi pomoglo u utvrđivanju onih institucija koje mogu predstavljati sistemski rizik. Te institucije moraju biti pod pojačanim nadzorom te, ako je to potrebno, obuhvaćene postupkom za oporavak i sanaciju iz članka 25.
3. Ne dovodeći u pitanje akte iz članka 1. stavka 2., Tijelo, prema potrebi, sastavlja dodatne smjernice i preporuke za financijske institucije kako bi se uzeo u obzir sistemski rizik koji one predstavljaju.
Tijelo mora osigurati da se sistemski rizik koji predstavljaju financijske institucije uzme u obzir prilikom izrade nacrta regulatornih i provedbenih tehničkih standarda u područjima koja su propisana zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2.
4. Na zahtjev jednog nadležnog tijela ili više njih, Europskog parlamenta, Vijeća ili Komisije, ili na vlastitu inicijativu, Tijelo može provesti istragu u vezi s određenom vrstom financijske institucije ili vrstom proizvoda ili vrstom ponašanja kako bi procijenilo potencijalne prijetnje za stabilnost financijskog sustava ili za zaštitu korisnika ili potrošača.
Nakon istrage provedene u skladu s prvim podstavkom Odbor nadzornih tijela može dotičnim nadležnim tijelima dati preporuke za poduzimanje mjera.
Za te potrebe Tijelo može primijeniti ovlasti koje su mu dodijeljene ovom Uredbom, među ostalim člankom 35.
5. Zajednički odbor osigurava cjelokupnu i međusektorsku koordinaciju aktivnosti koje se provode u skladu s ovim člankom.
Utvrđivanje i mjerenje sistemskog rizika
Članak 23.
1. U suradnji s ESRB-om Tijelo izrađuje kriterije za utvrđivanje i mjerenje sistemskog rizika i odgovarajući sustav testiranja otpornosti na stres, što uključuje evaluaciju mogućnosti povećanja sistemskog rizika koji bi financijske institucije mogle predstavljati u stresnim okolnostima ili takvog rizika koji im prijeti, uključujući mogući sistemski rizik povezan s okolišem. Financijske institucije koje bi mogle predstavljati sistemski rizik podliježu pojačanom nadzoru i, prema potrebi, postupcima za oporavak i sanaciju iz članka 25.
2. Tijelo u potpunosti mora uzeti u obzir relevantne međunarodne pristupe kada izrađuje kriterije za utvrđivanje i mjerenje sistemskog rizika koji predstavljaju financijske institucije, uključujući one koje su utvrdili Odbor za financijsku stabilnost, Međunarodni monetarni fond i Banka za međunarodne namire.
Europski sustav za aranžmane sanacije i financiranje banaka
Članak 27.
1. Tijelo doprinosi razvoju metoda za sanaciju posrnulih financijskih institucija, posebno onih koje mogu predstavljati sistemski rizik, tako da se izbjegne širenje zaraze i da se omogući prestanak njihovih aktivnosti na ispravan i pravodoban način, uključujući, gdje je primjenjivo, usklađene i snažne mehanizme financiranja, prema potrebi.
2. Tijelo predstavlja svoju procjenu o tome postoji li potreba za sustavom usklađenih, snažnih i vjerodostojnih mehanizama financiranja pomoću odgovarajućih financijskih instrumenata povezanih sa skupom koordiniranih dogovora za upravljanje krizom.
Tijelo doprinosi radu u području jednakih pravila igre za sve i kumulativnih učinaka svih sustava davanja i doprinosa financijskih institucija koji mogu biti uvedeni kako bi se osigurala pravedna raspodjela opterećenja i poticaja za obuzdavanje sistemskog rizika kao dijela usklađenog i vjerodostojnog okvira za sanaciju.
Zajednička kultura u području nadzora
Članak 29.
1. Tijelo ima aktivnu ulogu u izgradnji zajedničke kulture u području nadzora i dosljednih nadzornih praksi u Uniji, kao i u osiguravanju ujednačenih postupaka i dosljednih pristupa u cijeloj Uniji. Tijelo provodi najmanje sljedeće aktivnosti:
(a) daje mišljenje nadležnim tijelima;
(aa) utvrđuje strateške prioritete Unije u području nadzora u skladu s člankom 29.a;
(ab) osniva koordinacijske skupine u skladu s člankom 45.b s ciljem promicanja konvergencije nadzora i utvrđivanja najboljih praksi;
(b) promiče djelotvornu bilateralnu i multilateralnu razmjenu informacija među nadležnim tijelima o svim relevantnim pitanjima, među ostalim o kibersigurnosti i kibernapadima, u potpunosti poštujući primjenjive odredbe o povjerljivosti i zaštiti podataka koje su predviđene u relevantnim zakonodavnim aktima Unije;
(c) doprinosi razvoju visokokvalitetnih i ujednačenih nadzornih standarda, uključujući standarde izvješćivanja, te međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s člankom 1. stavkom 3.;
(d) preispituje primjenu relevantnih regulatornih i provedbenih tehničkih standarda koje je donijela Komisija te smjernica i preporuka koje je izdalo Tijelo i prema potrebi predlaže izmjene, uključujući izmjene s ciljem:
i. uklanjanja suvišnih ili zastarjelih zahtjeva o izvješćivanju i objavljivanju te smanjena troškova, čuvajući pritom upotrebljivost i kvalitetu podataka;
ii. osiguravanja razmjernih i dosljednih zahtjeva o izvješćivanju i objavljivanju; i
iii. popunjavanja regulatornih praznina povezanih sa zahtjevima o izvješćivanju i objavljivanju;
(e) uspostavlja sektorske i međusektorske programe osposobljavanja, među ostalim i o tehnološkim inovacijama, olakšava razmjenu osoblja i potiče nadležna tijela na češću upotrebu sustava upućivanja zaposlenika i ostalih alata; i
(f) uvodi sustave praćenja za procjenu značajnih okolišnih, socijalnih i upravljačkih rizika, pri čemu se uzima u obzir Pariški sporazum iz Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama.
2. Tijelo može, prema potrebi, izraditi nove praktične instrumente i alate konvergencije radi promicanja zajedničkih nadzornih pristupa i praksi.
U svrhu izgradnje zajedničke kulture u području nadzora Tijelo izrađuje i ažurira Unijin priručnik o nadzoru nad financijskim institucijama u Uniji, kojim se na odgovarajući način u obzir uzimaju priroda, opseg i složenost rizika, poslovne prakse, poslovni modeli te veličina financijskih institucija i financijskih tržišta. Tijelo također izrađuje i ažurira Unijin priručnik o sanaciji za potrebe sanacije financijskih institucija u Uniji, kojim se na odgovarajući način uzimaju u obzir priroda, opseg i složenost rizika, poslovne prakse, poslovni modeli te veličina financijskih institucija i financijskih tržišta. I u Unijinu priručniku o nadzoru i u Unijinu priručniku o sanaciji utvrđuju se najbolje prakse te se opisuju visokokvalitetne metodologije i procesi.
Tijelo provodi, prema potrebi, otvorena javna savjetovanja o mišljenjima iz stavka 1. točke (a) i alatima i instrumentima iz ovog stavka. Tijelo također analizira povezane potencijalne troškove i koristi. Takva savjetovanja i analize moraju biti proporcionalni u odnosu na opseg, prirodu i učinak mišljenja ili alata i instrumenata. Tijelo, prema potrebi, traži i savjete Interesne skupine za bankarstvo iz članka 37.
Strateški prioriteti Unije u području nadzora
Članak 29.a.
Nakon rasprave u Odboru nadzornih tijela i uzimajući u obzir prijedloge nadležnih tijela, postojeće aktivnosti institucija Unije i analize, upozorenja i preporuke koje je objavio ESRB, Tijelo najmanje svake tri godine do 31. ožujka određuje najviše dva prioriteta koja su relevantna na razini Unije i kojima se u obzir uzimaju buduća kretanja i trendovi. Nadležna tijela pri sastavljanju svojih programa rada uzimaju u obzir te prioritete i o tome obavješćuju Tijelo. Tijelo raspravlja o relevantnim aktivnostima nadležnih tijela u sljedećoj godini i donosi zaključke. Tijelo raspravlja o mogućim daljnjim aktivnostima koje mogu uključivati smjernice i preporuke nadležnim tijelima te stručne preglede u određenom području.
Prioriteti koji su relevantni na razini Unije koje je utvrdilo Tijelo ne sprečavaju nadležna tijela da primijene svoje najbolje prakse niti da djeluju na temelju svojih dodatnih prioriteta i kretanja te se u obzir uzimaju nacionalne posebnosti.
Stručni pregledi nadležnih tijela
Članak 30.
1. Tijelo periodično provodi stručne preglede pojedinih ili svih aktivnosti nadležnih tijela radi dodatnog jačanja usklađenosti i djelotvornosti rezultata nadzora. Tijelo u tu svrhu izrađuje metode kojima se omogućuju objektivna procjena i usporedba nadležnih tijela koja su predmetom stručnog pregleda. Pri planiranju i provedbi stručnih pregleda u obzir se uzimaju postojeće informacije i provedene evaluacije dotičnog nadležnog tijela, uključujući sve relevantne informacije koje su Tijelu dostavljene u skladu s člankom 35., te sve relevantne informacije od dionika.
2. Za potrebe ovog članka Tijelo osniva ad hoc odbore za stručne preglede, koje čine članovi osoblja Tijela i članovi nadležnih tijela. Odborima za stručne preglede predsjeda član osoblja Tijela. Nakon savjetovanja s upravnim odborom i na temelju javnog poziva na sudjelovanje predsjednik predlaže predsjednika i članove odbora za stručne preglede, a taj prijedlog odobrava Odbor nadzornih tijela. Smatra se da je prijedlog odobren osim ako Odbor nadzornih tijela u roku od 10 dana od prijedloga predsjednika donese odluku o odbijanju prijedloga.
3. Stručni pregled uključuje, ali se ne ograničava na procjenu sljedećeg:
(a) adekvatnosti resursa, stupnja neovisnosti i sustava upravljanja nadležnog tijela, s posebnim naglaskom na djelotvornoj primjeni zakonodavnih akata iz članka 1. stavka 2. i kapacitetima za odgovor na tržišna kretanja;
(b) djelotvornosti i stupnja postignute konvergencije u primjeni prava Unije i u nadzornim praksama, uključujući regulatorne tehničke standarde i provedbene tehničke standarde, smjernice i preporuke donesene na temelju članaka od 10. do 16., te mjere u kojoj se nadzornim praksama ostvaruju ciljevi određeni u pravu Unije;
(c) primjene najboljih praksi koje su razvila pojedina nadležna tijela čije bi preuzimanje moglo biti korisno za druga nadležna tijela;
(d) djelotvornosti i stupnja postignute konvergencije u pogledu provedbe odredbi donesenih u okviru provedbe prava Unije, uključujući administrativne sankcije i druge administrativne mjere izrečene protiv osoba koje su odgovorne za nepoštovanje tih odredbi;
(e) djelotvornosti i stupnja konvergencije zahtjeva o izvješćivanju i objavljivanju donesenih primjenom ili provedbom prava Unije, uzimajući u obzir specifičnosti nacionalnih financijskih pravnih okvira.
4. Tijelo izrađuje izvješće o rezultatima stručnog pregleda. To izvješće o stručnom pregledu sastavlja odbor za stručne preglede i donosi Odbor nadzornih tijela u skladu s člankom 44. stavkom 3.a. Pri izradi tog izvješća odbor za stručne preglede savjetuje se s upravnim odborom kako bi se održala dosljednost s drugim izvješćima o stručnom pregledu i osigurali jednaki uvjeti. Upravni odbor posebno ocjenjuje je li metodologija primijenjena na isti način. U izvješću se objašnjavaju i navode daljnje mjere koje se smatraju prikladnima, proporcionalnima i potrebnima na temelju stručnog pregleda. Te se daljnje mjere mogu donijeti u obliku smjernica i preporuka u skladu s člankom 16. i u obliku mišljenjâ u skladu s člankom 29. stavkom 1. točkom (a).
U skladu s člankom 16. stavkom 3. nadležna tijela poduzimaju sve napore kako bi uskladila svoje postupanje s donesenim smjernicama i preporukama.
Pri izradi nacrta regulatornih tehničkih standarda ili nacrta provedbenih tehničkih standarda u skladu s člancima od 10. do 15. ili smjernica ili preporuka u skladu s člankom 16. Tijelo uzima u obzir rezultate stručnog pregleda, kao i sve ostale informacije koje je prikupilo pri obavljanju svojih zadaća, kako bi osiguralo konvergenciju prema najkvalitetnijim nadzornim praksama.
5. Tijelo dostavlja Komisiji mišljenje kada na temelju rezultata stručnog pregleda ili svih ostalih informacija koje je prikupilo pri obavljanju svojih zadaća smatra da bi iz perspektive Unije bilo potrebno daljnje usklađivanje propisa Unije koji se primjenjuju na financijske institucije ili nadležna tijela.
6. Tijelo sastavlja izvješće o daljnjim mjerama dvije godine nakon objave izvješća o stručnom pregledu. Izvješće o daljnjim mjerama izrađuje odbor za stručne preglede i donosi Odbor nadzornih tijela u skladu s člankom 44. stavkom 3.a. Pri izradi nacrta tog izvješća odbor za stručne preglede savjetuje se s upravnim odborom kako bi se održala dosljednost s drugim izvješćima o daljnjim mjerama. Izvješće o daljnjim mjerama sadržava, ali se ne ograničava na procjenu adekvatnosti i djelotvornosti mjera koje poduzimaju nadležna tijeka koja podliježu stručnom pregledu kao odgovor na daljnje mjere iz izvješća o stručnom pregledu.
7. Nakon savjetovanja s nadležnim tijelima koja podliježu stručnom pregledu odbor za stručne preglede utvrđuje obrazložene glavne rezultate stručnog pregleda. Tijelo objavljuje obrazložene glavne rezultate stručnog pregleda i izvješća o daljnjim mjerama iz stavka 6. Ako se obrazloženi glavni rezultati Tijela razlikuju od glavnih rezultata koje je utvrdio odbor za stručne preglede, Tijelo na povjerljivoj osnovi dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji rezultate koje je utvrdio odbor za stručne preglede. Ako je nadležno tijelo koje podliježe stručnom pregledu zabrinuto da bi objava obrazloženih glavnih rezultata koje je Tijelo utvrdilo mogla predstavljati rizik za stabilnost financijskog sustava, ono može taj predmet uputiti Odboru nadzornih tijela. Odbor nadzornih tijela može odlučiti da te dijelove neće objaviti.
8. Za potrebe ovog članka upravni odbor iznosi prijedlog plana rada za provedbu stručnih pregleda za predstojeće dvije godine, u kojem se među ostalim uzimaju u obzir iskustva stečena u prošlim postupcima provedbe stručnog pregleda i raspravama koordinacijskih skupina iz članka 45.b. Plan rada za provedbu stručnih pregleda zasebni je dio godišnjeg i višegodišnjeg programa rada. Plan rada za provedbu stručnih pregleda objavljuje se. U slučaju hitnosti ili nepredviđenih događaja Tijelo može odlučiti provesti dodatne stručne preglede.
Zaštitne mjere
Članak 38.
1. Tijelo osigurava da nijedna odluka koja je donesena u skladu s člancima 18. ili 19. ni na koji način ne utječe na fiskalne odgovornosti država članica.
2. Ako država članica smatra da odluka donesena u skladu s člankom 19. stavkom 3. utječe na njezine fiskalne odgovornosti ona može obavijestiti Tijelo i Komisiju u roku dva tjedna od dostavljanja odluke Tijela nadležnom tijelu da nadležno tijelo neće provesti tu odluku.
U svojoj obavijesti država članica mora jasno i točno objasniti zašto i kako ta odluka utječe na njezine fiskalne odgovornosti.
U slučaju takve obavijesti odluka Tijela se suspendira.
U roku od mjesec dana od slanja obavijesti od strane države članice, Tijelo obavješćuje državu članicu zadržava li svoju odluku ili je mijenja ili opoziva. Ako se odluka zadržava ili mijenja, Tijelo navodi da ne utječe na fiskalne odgovornosti.
Ako Tijelo zadrži svoju odluku, Vijeće donosi odluku većinom danih glasova na jednom od svojih sastanaka najkasnije dva mjeseca nakon što je Tijelo obavijestilo državu članicu, kao što je navedeno u četvrtom podstavku, da je odluka Tijela zadržana.
Ako Vijeće, nakon što je razmotrilo to pitanje, ne donese odluku o zadržavanju odluke Tijela u skladu s petim podstavkom, odluka Tijela se ukida.
3. Ako država članica smatra da odluka donesena u skladu s člankom 18. stavkom 3. utječe na njezine fiskalne odgovornosti ona može obavijestiti Tijelo, Komisiju i Vijeće u roku tri radna dana od dostavljanja odluke Tijela nadležnom tijelu da nadležno tijelo neće provesti tu odluku.
U svojoj obavijesti država članica mora jasno i točno objasniti zašto i kako ta odluka utječe na njezine fiskalne odgovornosti.
U slučaju takve obavijesti odluka Tijela se suspendira.
U roku deset radnih dana Vijeće saziva sastanak i običnom većinom svojih članova donosi odluku o tome hoće li odluka Tijela biti opozvana.
Ako Vijeće, nakon što je razmotrilo to pitanje, ne donese odluku o opozivu odluke Tijela u skladu s četvrtim podstavkom, suspendiranje odluke Tijela se ukida.
4. Ako Vijeće donese odluku u skladu sa stavkom 3. da neće opozvati odluku Tijela koja se odnosi na članak 18. stavak 3., a dotična država članica još uvijek smatra da odluka Tijela utječe na njezine fiskalne odgovornosti, ta država članica može obavijestiti Komisiju i Tijelo, te zatražiti od Vijeća da preispita to pitanje. Dotična država članica mora jasno navesti razloge za svoje neslaganje s odlukom Vijeća.
U roku od četiri tjedna od obavijesti iz prvog podstavka, Vijeće potvrđuje svoju izvornu odluku ili donosi novu odluku u skladu sa stavkom 3.
Vijeće može produljiti rok od četiri tjedna za četiri dodatna tjedna ako to zahtijevaju posebne okolnosti slučaja.
5. Svaka zloporaba ovog članka, posebno s obzirom na odluku Tijela koja nema bitan ili značajan fiskalni učinak, zabranjuje se jer nije u skladu s unutarnjim tržištem.
Koordinacijska funkcija
Članak 31.
1. Tijelo ima opću koordinacijsku ulogu među nadležnim tijelima, posebno u situacijama u kojima bi nepovoljna kretanja mogla ugroziti uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili stabilnost financijskog sustava u Uniji.
2. Tijelo promiče koordinirani odgovor Unije, među ostalim:
(a) olakšavanjem razmjene informacija među nadležnim tijelima;
(b) određivanjem opsega i, ako je to prikladno, provjerom pouzdanosti informacija koje bi trebale biti na raspolaganju svim dotičnim nadležnim tijelima;
(c) provođenjem neobvezujućeg posredovanja, na zahtjev nadležnih tijela ili na vlastitu inicijativu, ne dovodeći u pitanje članak 19.;
(d) obavješćivanjem, bez odlaganja, ESRB-a, Vijeća i Komisije o svim potencijalnim izvanrednim situacijama”;
(e) poduzimanjem odgovarajućih mjera u slučaju kretanja koja mogu ugroziti funkcioniranje financijskih tržišta s ciljem koordinacije mjera koje poduzimaju relevantna nadležna tijela;
(ea) poduzimanjem odgovarajućih mjera radi koordinacije mjera koje poduzimaju relevantna nadležna tijela kako bi se akterima ili proizvodima koji se oslanjaju na tehnološke inovacije olakšao ulazak na tržište;
(f) centraliziranjem informacija primljenih od nadležnih tijela u skladu s člancima 21. i 35. kao rezultat obveze regulatornog izvješćivanja za institucije. Tijelo dijeli te informacije s drugim odgovarajućim nadležnim tijelima.
3. Kako bi doprinijelo definiranju zajedničkog europskog pristupa tehnološkim inovacijama, Tijelo promiče konvergenciju u području nadzora, prema potrebi uz potporu Odbora za zaštitu potrošača i financijske inovacije, tako što akterima ili proizvodima koji se oslanjaju na tehnološke inovacije olakšava ulazak na tržište, osobito razmjenom informacija i najbolje prakse. Tijelo može prema potrebi donijeti smjernice ili preporuke u skladu s člankom 16.
Razmjena informacija o prikladnosti i primjerenosti
Članak 31.a.
Tijelo zajedno s europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) uspostavlja sustav za razmjenu informacija relevantnih za ocjenu prikladnosti i primjerenosti imatelja kvalificiranih udjela, direktora i osoba koje u financijskim institucijama obavljaju ključne funkcije, a koju provode nadležna tijela u skladu sa zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2.
Međunarodni odnosi uključujući istovjetnost
Članak 33.
1. Ne dovodeći u pitanje odgovarajuće nadležnosti država članica i institucija Unije, Tijelo može uspostaviti kontakte i sklopiti administrativne sporazume s regulatornim, nadzornim i, prema potrebi, sanacijskim tijelima, međunarodnim organizacijama i administracijama trećih zemalja. Tim sporazumima ne nastaju pravne obveze za Uniju i njezine države članice niti se njima sprečavaju države članice i njihova nadležna tijela da sklapaju bilateralne ili multilateralne sporazume s tim trećim zemljama.
2. Tijelo pomaže Komisiji pri izradi odluka o istovjetnosti koje se odnose na regulatorne i nadzorne sustave u trećim zemljama, slijedom posebnog Komisijina zahtjeva za savjetovanje ili kada se to od njega zahtijeva zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2.
3. Tijelo prati, s posebnim naglaskom na njihove posljedice za financijsku stabilnost, cjelovitost tržišta, zaštitu ulagatelja i funkcioniranje unutarnjeg tržišta, relevantna regulatorna kretanja, nadzorna kretanja i, prema potrebi, kretanja u području sanacije, provedbene prakse te promjene na tržištima trećih zemalja, u mjeri u kojoj su one relevantne za procjene istovjetnosti sustava utemeljene na rizicima u vezi s kojima je Komisija donijela odluke o istovjetnosti na temelju zakonodavnih akata iz članka 1. stavka 2.
Nadalje, ono provjerava jesu li i dalje ispunjeni kriteriji na temelju kojih su donesene te odluke o istovjetnosti i svi u njima utvrđeni uvjeti.
Tijelo se može stupiti u kontakt s relevantnim tijelima u trećim zemljama. Tijelo podnosi povjerljivo izvješće Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji, europskom nadzornom tijelu (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i europskom nadzornom tijelu (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) u kojem sažeto navodi rezultate svojeg praćenja svih trećih zemalja čiji su sustavi istovjetni. U izvješću se poseban naglasak stavlja na posljedice za financijsku stabilnost, cjelovitost tržišta, zaštitu ulagatelja ili funkcioniranje unutarnjeg tržišta.
Ako utvrdi da u trećim zemljama iz ovog stavka postoje relevantna kretanja u vezi s regulativom, nadzorom ili, ovisno o slučaju, sanacijom ili provedbenim praksama koja bi mogla utjecati na financijsku stabilnost Unije ili jedne ili više njezinih država članica, cjelovitost tržišta, zaštitu ulagatelja ili funkcioniranje unutarnjeg tržišta, Tijelo na povjerljivoj osnovi i bez nepotrebne odgode o tome obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju.
4. Ne dovodeći u pitanje posebne zahtjeve utvrđene u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. i ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. druge rečenice ovog članka, Tijelo surađuje, ako je to moguće, s relevantnim nadležnim tijelima te, ovisno o slučaju, i sa sanacijskim tijelima trećih zemalja čiji su regulatorni i nadzorni sustavi priznati kao istovjetni. U načelu, ta se suradnja odvija na temelju administrativnih sporazuma sklopljenih s relevantnim tijelima tih trećih zemalja. Tijelo tijekom pregovora o tim administrativnim sporazumima u njih uključuje odredbe o sljedećem:
(a) mehanizmima na temelju kojih Tijelo može ishoditi relevantne informacije, uključujući informacije o regulatornom sustavu, pristupu nadzoru, relevantnim tržišnim kretanjima te o svim promjenama koje bi mogle utjecati na odluku o istovjetnosti;
(b) u mjeri u kojoj je to potrebno za praćenje takvih odluka o istovjetnosti, o postupcima koji se odnose na koordinaciju nadzornih aktivnosti, uključujući prema potrebi nadzore na licu mjesta.
Tijelo obavješćuje Komisiju ako nadležno tijelo treće zemlje odbije sklopiti takve administrativne sporazume ili ako odbije djelotvornu suradnju.
5. Tijelo može izraditi model administrativnih sporazuma kako bi se uspostavile usklađene, učinkovite i djelotvorne nadzorne prakse u Uniji te osnažila međunarodna koordinacija nadzora. Nadležna tijela poduzimaju sve napore kako bi primijenila taj model sporazuma.
U izvješću iz članka 43. stavka 5. Tijelo navodi informacije o administrativnim sporazumima koji su dogovoreni s nadzornim tijelima, međunarodnim organizacijama ili administracijama u trećim zemljama, o pomoći koju je Tijelo pružilo Komisiji prilikom pripreme odluka o istovjetnosti i praćenju koje provodi Tijelo u skladu sa stavkom 3. ovog članka.
6. U okviru svojih ovlasti iz ove Uredbe i zakonodavnih akata iz članka 1. stavka 2. Tijelo doprinosi ujedinjenom, zajedničkom, dosljednom i djelotvornom zastupanju interesa Unije na međunarodnim forumima.
Procjena tržišnih kretanja, uključujući testiranja otpornosti na stres
Članak 32.
1. Tijelo prati i procjenjuje tržišna kretanja u području svoje nadležnosti i, prema potrebi, obavješćuje europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), ESRB i Europski parlament, Vijeće i Komisiju o relevantnim mikrobonitetnim trendovima, potencijalnim rizicima i osjetljivostima. Tijelo u svoje procjene uključuje analizu tržišta na kojima posluju financijske institucije i procjenu učinka potencijalnih tržišnih kretanja na te institucije.
2. Tijelo pokreće i koordinira procjene otpornosti, na razini Unije, financijskih institucija na nepovoljna tržišna kretanja. Ono u tu svrhu izrađuje:
(a) zajedničke metodologije za procjenu učinka ekonomskih scenarija na financijski položaj financijske institucije, uzimajući u obzir među ostalim i rizike koji proizlaze iz nepovoljnih kretanja povezanih s okolišem;
(aa) zajedničke metodologije za identifikaciju financijskih institucija koje se mora uključiti u procjene na razini Unije;
(b) zajedničke pristupe priopćavanju ishoda tih procjena otpornosti financijskih institucija;
(c) zajedničke metodologije za procjenu učinka određenih proizvoda ili distribucijskih procesa na financijsku instituciju;
(d) zajedničke metodologije za ocjenu imovine, prema potrebi, u svrhu testiranja otpornosti na stres i
(e) zajedničke metodologije za procjenu učinka okolišnih rizika na financijsku stabilnost financijskih institucija.
Za potrebe ovog stavka Tijelo surađuje s ESRB-om.
3. Ne dovodeći u pitanje zadaće ESRB-a utvrđene u Uredbi (EU) br. 1092/2010, Nadzorno tijelo jednom godišnje, a prema potrebi i češće, Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i ESRB-u dostavlja procjene trendova, potencijalnih rizika i osjetljivosti u svojem području nadležnosti, zajedno s pokazateljima iz članka 22. stavka 2. ove Uredbe.
Tijelo u te procjene uključuje klasifikaciju glavnih rizika i osjetljivosti te, prema potrebi, preporučuje preventivne ili korektivne mjere.
3.a U svrhu provođenja diljem Unije procjena otpornosti financijskih institucija u skladu s ovim člankom, Tijelo može izravno od tih financijskih institucija zatražiti informacije u skladu s člankom 35. i podložno u njemu utvrđenim uvjetima. Također od nadležnih tijela može zatražiti da provedu posebne nadzore. Može od nadležnih tijela zatražiti da provedu nadzore na licu mjesta te može sudjelovati u takvim nadzorima na licu mjesta, u skladu s člankom 21. i podložno u njemu utvrđenim uvjetima, radi osiguravanja usporedivosti i pouzdanosti metoda, praksi i rezultata.
3.b Tijelo može od nadležnih tijela zahtijevati da financijske institucije podvrgnu neovisnoj reviziji informacije koje moraju dostaviti u skladu sa stavkom 3.a.
4. Tijelo osigurava odgovarajuću pokrivenost međusektorskih kretanja, rizika i osjetljivosti bliskom suradnjom s europskim nadzornim tijelom (Europskim nadzornim tijelom za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i europskim nadzornim tijelo (Europskim nadzornim tijelom za vrijednosne papire i tržišta kapitala) preko Zajedničkog odbora.
Razmjena informacija među tijelima i s drugim subjektima
Članak 35.a.
1. Tijelo i, u smislu članka 4. točke 2. podtočke i., Europska središnja banka redovito ili na pojedinačnoj osnovi dijele s drugim tijelima, na njihov zahtjev, informacije koje su dobili od financijskih institucija ili drugih tijela pri obavljanju svojih dužnosti i koje proizlaze iz primjene i provedbe prava Unije, pod uvjetom da tijelo koje podnosi zahtjev ima pravo dobiti te informacije od financijskih institucija ili drugih tijela na temelju prava Unije.
2. Tijelo i, u smislu članka 4. točke 2. podtočke i., Europska središnja banka traže informacije od bilo kojeg drugog tijela koje je dobilo te informacije, a ne izravno od financijskih institucija, pod uvjetom da Tijelo ili Europska središnja banka, ovisno o slučaju, ima pravo dobiti te informacije na temelju prava Unije.
Prvim podstavkom ovog stavka ne dovode se u pitanje ovlasti Tijela ili, u smislu članka 4. točke 2. podtočke i., Europske središnje banke da zatražene informacije dobiju od financijskih institucija ako drugo tijelo nije u mogućnosti podijeliti te informacije, ako je potrebno hitno djelovanje ili ako je dobivanje informacija izravno od financijskih institucija potrebno za obavljanje zadaća Tijela ili Europske središnje banke na temelju prava Unije.
3. U zahtjevu za razmjenu informacija na temelju stavka 1. ovog članka navodi se pravna osnova predviđena u pravu Unije na temelju koje tijelo koje podnosi zahtjev ima pravo dobiti te informacije od financijskih institucija ili drugih tijela.
Tijelo koje podnosi zahtjev, Tijelo i, u smislu članka 4. točke 2. podtočke i., Europska središnja banka podliježu obvezama čuvanja poslovne tajne i zaštite podataka utvrđenima u člancima 70. i 71. ove Uredbe, u članku 27. Uredbe (EU) br. 1024/2013 i u sektorskom zakonodavstvu koje se primjenjuju na dijeljenje informacija između financijske institucije i tijela koje podnosi zahtjev te između financijske institucije i Tijela te, u smislu članka 4. točke 2. podtočke i., Europske središnje banke.
4. Ako Tijelo ili, u smislu članka 4. točke 2. podtočke i., Europska središnja banka razmjenjuju informacije na temelju stavka 1. ovog članka, o tome bez nepotrebne odgode obavješćuju svako tijelo od kojeg su dobili informacije ili, ako su informacije dobivene izravno od financijskih institucija, svaku financijsku instituciju. U slučaju opetovane ili periodične razmjene informacija Tijelo ili, u smislu članka 4. točke 2. podtočke i., Europska središnja banka obvezni su samo jedanput o tome obavijestiti financijsku instituciju ili tijelo od koje odnosno od kojeg su dobili informacije.
5. Odstupajući od stavka 4. ovog članka, Tijelo i, u smislu članka 4. točke 2. podtočke i., Europska središnja banka nisu obvezni obavijestiti tijelo ili financijsku instituciju, ovisno o slučaju, o razmjeni informacija ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:
(a) informacije su anonimizirane tako da se više ne mogu povezati ni s jednom fizičkom osobom koja je identificirana ili se može identificirati te tako da se više ne može identificirati financijska institucija ili drugi pravni subjekt; ili
(b) informacije su izmijenjene, agregirane ili obrađene bilo kojom drugom metodom kontrole otkrivanja kako bi se zaštitile povjerljive informacije, uključujući poslovne tajne, te kako bi se osobni podaci zaštitili odgovarajućim tehničkim i organizacijskim mjerama u skladu s uredbama (EU) 2016/679(21) i (EU) 2018/1725(22) Europskog parlamenta i Vijeća.
6. Odstupajući od stavka 4. ovog članka, Tijelo i, u smislu članka 4. točke 2. podtočke i., Europska središnja banka ne obavješćuju financijsku instituciju o razmjeni informacija ako utvrde odnosno ako ih tijelo koje podnosi zahtjev obavijesti da bi to moglo ugroziti nadzorne ili sanacijske postupke, mjere ili istrage.
7. Stavci od 1. do 6. ovog članka primjenjuju se i na informacije koje su Tijelo i, u smislu članka 4. točke 2. podtočke i., Europska središnja banka dobili od financijske institucije ili drugih tijela i nad kojima su zatim proveli provjere kvalitete ili ih obradili na neki drugi način.
8. Kako bi se olakšala razmjena informacija iz stavaka od 1. do 7. ovog članka, Tijelo i, u smislu članka 4. točke 2. podtočke i., Europska središnja banka i druga tijela mogu sklopiti memorandume o razumijevanju u vezi s aranžmanima za takvu razmjenu. U memorandumima o razumijevanju mogu se precizirati i aranžmani za dijeljenje resursa za prikupljanje i obradu podijeljenih informacija. Komisija može, nakon savjetovanja s Tijelom i, u smislu članka 4. točke 2. podtočke i., Europskom središnjom bankom, te drugim tijelima, izraditi smjernice o glavnim elementima takvih memoranduma o razumijevanju.
9. Stavcima od 1. do 8. ovog članka ne dovodi se u pitanje zaštita prava intelektualnog vlasništva te se ne sprečava niti ograničava razmjena informacija između Tijela ili, u smislu članka 4. točke 2. podtočke i., Europske središnje banke, i drugih tijela u skladu s drugim odredbama ove Uredbe ili s drugim zakonodavstvom Unije.
U slučaju da je ovaj članak u sukobu s drugim odredbama ove Uredbe ili drugim zakonodavstvom Unije kojim se uređuje razmjena informacija između Tijela ili, u smislu članka 4. točke 2. podtočke i., Europske središnje banke, i drugih tijela, te druge odredbe imaju prednost.
10. Tijelo, Europska središnja banka u smislu članka 4. točke 2. podtočke i. i nadležna tijela mogu, prema vlastitu nahođenju, odobriti pristup informacijama koje su dobili pri obavljanju svojih dužnosti kako bi ih financijske institucije, istraživači i drugi subjekti koji imaju legitiman interes za takve informacije ponovno iskoristili za potrebe istraživanja i inovacija, pod uvjetom da su Tijelo, Europska središnja banka u smislu članka 4. točke 2. podtočke i. ili nadležno tijelo koje odobrava pristup osigurali da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(a) poduzete su potrebne mjere za anonimizaciju informacija tako da nije moguće identificirati pojedinačne financijske institucije, subjekte, ispitanike i, ako pristup informacijama odobravaju Tijelo ili Europska središnja banka, države članice;
(b) informacije su izmijenjene, agregirane ili obrađene bilo kojom drugom metodom kontrole otkrivanja kako bi se zaštitile povjerljive informacije, uključujući poslovne tajne ili sadržaj obuhvaćen pravima intelektualnog vlasništva.
Informacije dobivene od bilo kojeg tijela dijele se u skladu s prvim podstavkom samo uz suglasnost tijela koje je prvotno dobilo te informacije.
11. Tijelo i, u smislu članka 4. točke 2. podtočke i., Europska središnja banka do 11. studenog 2027. u bliskoj suradnji s nadležnim tijelima izvješćuju Komisiju o svim pravnim preprekama u sektorskom zakonodavstvu koje ih na bilo koji način sprečavaju u razmjeni informacija s drugim tijelima ili s drugim subjektima. Izvješće se može odnositi i na nematerijalne, zastarjele, dvostruke ili na drugi način nerelevantne zahtjeve o izvješćivanju. Može uključivati i prijedloge za poboljšanje dosljednosti između zahtjeva o izvješćivanju za financijske subjekte i onih za nefinancijske subjekte. Izvješće se prema potrebi redovito ažurira.
Uzimajući u obzir izvješće iz prvog podstavka, zaštitu prava intelektualnog vlasništva te obveze čuvanja poslovne tajne i zaštite podataka, Komisija prema potrebi podnosi Europskom parlamentu i Vijeću zakonodavni prijedlog za uklanjanje takvih pravnih prepreka u sektorskom zakonodavstvu kako bi se potaknula razmjena informacija među tijelima i s drugim subjektima.
12. Za potrebe ovog članka, članka 35. stavka 4. i članka 70. stavka 3. ‚druga tijela’ znači bilo koje od sljedećih tijela:
(a) ESRB;
(b) europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje);
(c) europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala);
(d) nadležna tijela, kako su definirana u članku 4. točki 2. ove Uredbe;
(e) nadležna tijela, kako su definirana u članku 4. točki 2. Uredbe (EU) br. 1094/2010;
(f) nadležna tijela, kako su definirana u članku 4. točki 3. Uredbe (EU) br. 1095/2010;
(g) tijela od kojih je sastavljen Jedinstveni nadzorni mehanizam, kako je definiran u članku 2. točki 9. Uredbe (EU) br. 1024/2013;
(h) Jedinstveni sanacijski odbor (SRB), kako je osnovan Uredbom (EU) br. 806/2014;
(i) sanacijska tijela, kao što su ona navedena u članku 3. stavku 3. Direktive 2014/59/EU;
(j) Tijelo za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma (AMLA), kako je osnovano Uredbom (EU) 2024/1620 Europskog parlamenta i Vijeća(23);
(k) financijski nadzornici, kako su definirani u članku 2. drugom podstavku točki 1. Direktive (EU) 2024/1640 Europskog parlamenta i Vijeća(24).
Za potrebe ovog članka ‚financijska institucija’ znači financijska institucija kako je definirana u članku 2. točki (a) Uredbe (EU) br. 1092/2010.
Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, ako se stavci 1. i 2. ovog članka primjenjuju na Europsku središnju banku u smislu članka 4. točke 2. podtočke i. ove Uredbe, ‚druga tijela’ znači bilo koje tijelo navedeno u prvom podstavku ovog stavka, osim nacionalnih nadležnih tijela koja su dio Jedinstvenog nadzornog mehanizma.
Prikupljanje informacija
Članak 35.
1. Na zahtjev Tijela, nadležna tijela dostavljaju Tijelu, u utvrđenom obliku, sve potrebne informacije za provođenje zadaća koje su mu dodijeljene ovom Uredbom, pod uvjetom da imaju zakonit pristup relevantnim informacijama. Informacije su točne, usklađene, potpune i pravodobne.
2. Tijelo također može tražiti višekratno dostavljanje informacija u određenim vremenskim razmacima i u utvrđenom obliku ili na usporedivim predlošcima koje je odobrilo Tijelo. Ako je to moguće, takvi se zahtjevi postavljaju na uobičajenim obrascima za izvješćivanje.
3. Na opravdan zahtjev nadležnog tijela Tijelo pruža sve informacije koje smatra potrebnima kako bi nadležnom tijelu omogućilo obavljanje njegovih zadaća, u skladu s obvezom čuvanja poslovne tajne propisanom sektorskim zakonodavstvom i u članku 70. ove Uredbe.
4. Prije nego što zatraži informacije u skladu s ovim člankom i kako bi osiguralo da se zahtjevi o izvješćivanju ne udvostručuju, Tijelo uzima u obzir informacije koje su prikupila druga tijela definirana u članku 35.a stavku 12. i sve relevantne postojeće statističke podatke koje su pripremili i distribuirali Europski statistički sustav i Europski sustav središnjih banaka.
5. Ako informacije nisu dostupne ili ako ih nadležna tijela ne stave pravodobno na raspolaganje, Tijelo može uputiti opravdan i obrazložen zahtjev drugim nadzornim tijelima, ministarstvu odgovornom za financiranje ako ono ima na raspolaganju bonitetne informacije, nacionalnoj središnjoj banci ili statističkom uredu dotične države članice.
6. Ako potpune ili točne informacije nisu dostupne ili ako se pravodobno ne učine dostupnima, u skladu sa stavkom 1. ili 5., Tijelo može zahtijevati informacije opravdanim i obrazloženim zahtjevom izravno od:
(a) relevantne financijske institucije,
(b) holdinga i/ili podružnica dotične financijske institucije,
(c) nereguliranih operativnih subjekata unutar financijske skupine ili konglomerata koje su od značaja za financijske aktivnosti relevantnih financijskih institucija.
Primatelji takvog zahtjeva Tijelu brzo i bez nepotrebnog odlaganja dostavljaju jasne, točne, i potpune informacije.
Tijelo obavješćuje relevantna nadležna tijela o zahtjevima u skladu s ovim stavkom i stavkom 5.
Na zahtjev Tijela, nadležna tijela pomažu mu u prikupljanju informacija.
7. Tijelo može upotrebljavati povjerljive informacije koje je primilo u skladu s ovim člankom samo za potrebe obavljanja dužnosti koje su mu dodijeljene ovom Uredbom.
7.a Ako adresati zahtjeva u skladu sa stavkom 6. ne pruže jasne, točne i potpune informacije, Tijelo obavješćuje Europsku središnju banku, ako je to primjenjivo, i odgovarajuća tijela u dotičnim državama članicama koja podložno nacionalnom pravu surađuju s Tijelom s ciljem osiguravanja potpunog pristupa informacijama i svim dokumentima, knjigama ili evidencijama kojima primatelj ima zakonit pristup u svrhu provjere informacija.
Odnos s ESRB-om
Članak 36.
1. Tijelo blisko i redovito surađuje s ESRB-om.
2. Tijelo osigurava ESRB-u redovite i pravodobne informacije koje su mu potrebne za ostvarivanje njegovih zadaća. Svi podaci koji su potrebni za ostvarivanje njegovih zadaća, a koji nisu u sažetom ili agregiranom obliku bez odgađanja se dostavljaju ESRB-u na njegov obrazložen zahtjev kao što je navedeno u članku 15. Uredbe (EU) br. 1092/2010. U suradnji s ESRB-om, Tijelo mora imati primjerene interne postupke za prijenos povjerljivih informacija, posebno informacija koje se odnose na pojedine financijske institucije.
4. Nakon primitka upozorenja ili preporuke koje je ESRB uputio Tijelu, Tijelo raspravlja o tom upozorenju ili toj preporuci na sljedećem sastanku Odbora nadzornih tijela ili, prema potrebi i ranije, kako bi procijenilo posljedice koje bi takvo upozorenje ili takva preporuka mogli imati na obavljanje njegovih zadaća te moguće daljnje mjere u vezi s time.
U okviru relevantnog postupka odlučivanja Tijelo odlučuje o svakoj mjeri koju treba poduzeti u skladu s ovlastima koje su mu dodijeljene ovom Uredbom za rješavanje pitanja utvrđenih u upozorenjima i preporukama.
Ako ne djeluje u skladu s upozorenjem ili preporukom, Tijelo ESRB-u obrazlaže svoje razloge za takvo nepostupanje. ESRB o tome obavješćuje Europski parlament u skladu s člankom 19. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1092/2010. ESRB o tome obavješćuje i Vijeće.
5. Nakon primitka upozorenja ili preporuke koje je ESRB uputio nadležnom tijelu, Tijelo upotrebljava, prema potrebi, ovlasti koje su mu dodijeljene ovom Uredbom kako bi osiguralo pravodobno daljnje praćenje.
Ako ne namjerava slijediti preporuku ESRB-a, adresat obavješćuje Odbor nadzornih tijela o svojim razlozima za takvo nepostupanje te o njima raspravlja s Odborom nadzornih tijela.
Ako u skladu s člankom 17. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1092/2010 obavijesti Europski parlament, Vijeće, Komisiju i ESRB o mjerama koje je poduzelo kao odgovor na preporuku ESRB-a, nadležno tijelo na odgovarajući način uzima u obzir stajališta Odbora nadzornih tijela.
Integrirani sustav izvješćivanja
Članak 35.b.
1. Europska nadzorna tijela u okviru Zajedničkog odbora i u bliskoj suradnji s ESRB-om, Europskom središnjom bankom, AMLA-om, SRB-om, nadležnim tijelima i drugim relevantnim dionicima do 11. studenog 2030. pripremaju izvješće u kojem predstavljaju mogućnosti za poboljšanje učinkovitosti prikupljanja nadzornih podataka u Uniji. Nadovezujući se na sektorski rad europskih nadzornih tijela na integraciji izvješćivanja, to izvješće sadržava studiju izvedivosti međusektorskog integriranog sustava izvješćivanja, koja uključuje procjenu učinaka, troškova i koristi te se, na temelju te studije izvedivosti u izvješću predstavlja plan za provedbu.
Izvješće iz prvog podstavka obuhvaća:
(a) zajednički rječnik podataka, uključujući repozitorij zahtjeva o izvješćivanju i objavljivanju, kojim se osiguravaju dosljednost i jasnoća zahtjeva o izvješćivanju i standardizacija podataka; i
(b) podatkovni prostor za prikupljanje i razmjenu informacija.
Uzimajući u obzir nalaze izvješća iz prvog podstavka i nakon temeljite procjene učinka, Komisija, ako je to primjereno i potrebno, podnosi Europskom parlamentu i Vijeću zakonodavni prijedlog kako bi se osigurali financijski, ljudski i informatički resursi potrebni za uspostavu integriranog sustava izvješćivanja.
2. Europska nadzorna tijela u okviru Zajedničkog odbora i u bliskoj suradnji s ESRB-om, Europskom središnjom bankom, AMLA-om, SRB-om i nadležnim tijelima brzo uspostavljaju stalnu jedinstvenu kontaktnu točku putem koje subjekti prijavljuju dvostruke, suvišne ili zastarjele zahtjeve o izvješćivanju i objavljivanju.
Interesna skupina za bankarstvo
Članak 37.
1. Radi lakšeg savjetovanja sa zainteresiranim stranama u područjima relevantnima za zadaće Tijela osniva se Interesna skupina za bankarstvo. Interesna skupina za bankarstvo daje mišljenje o mjerama poduzetima u skladu s člancima od 10. do 15. u vezi s regulatornim tehničkim standardima i provedbenim tehničkim standardima, te u mjeri u kojoj se one ne odnose na pojedine financijske institucije, u skladu s člankom 16. u vezi sa smjernicama i preporukama. Ako je žurno potrebno provesti mjere, a savjetovanje postane nemoguće, Interesna skupina za bankarstvo se obavješćuje što je prije moguće.
Interesna skupina za bankarstvo sastaje se na vlastitu inicijativu prema potrebi, no najmanje četiri puta godišnje.
2. Interesna skupina za bankarstvo sastoji se od 30 članova. To članstvo sastavljeno je od:
(a) 13 članova koji u uravnoteženom omjeru zastupaju financijske institucije koje posluju u Uniji, od kojih tri člana zastupaju zadruge i štedne banke;
(b) 13 članova koji zastupaju predstavnike zaposlenika financijskih institucija koje posluju u Uniji, potrošače, korisnike bankovnih usluga i predstavnike malih i srednjih poduzeća; te
(c) četiri člana koji dolaze iz redova neovisnih uglednih akademika.
3. Članove Interesne skupine za bankarstvo imenuje Odbor nadzornih tijela nakon provedbe javnog i transparentnog selekcijskog postupka. Pri donošenju svoje odluke Odbor nadzornih tijela, u mjeri u kojoj je to moguće, osigurava da se na odgovarajući način uzmu u obzir raznolikost bankarskog sektora, geografska i rodna ravnoteža i zastupljenost dionika iz cijele Unije. Članovi Interesne skupine za bankarstvo biraju se na temelju njihovih kvalifikacija, vještina, relevantnog znanja i dokazane stručnosti.
3.a Članovi Interesne skupine za bankarstvo biraju predsjednika među članovima te interesne skupine. Mandat predsjednika traje dvije godine.
Europski parlament može pozvati predsjednika Interesne skupine za bankarstvo da pred njim da izjavu i odgovori na sva pitanja koja postave zastupnici u Europskom parlamentu kad god se to zatraži.
4. Tijelo dostavlja sve potrebne informacije koje podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne, kako je utvrđena u članku 70. ove Uredbe, i osigurava prikladnu tajničku potporu za Interesnu skupinu za bankarstvo. Članovima Interesne skupine za bankarstvo koji zastupaju neprofitne organizacije, isključujući predstavnike industrija, isplaćuje se odgovarajuća naknada. Naknada se temelji na pripremnom i daljnjem radu članova, a iznos te naknade jednak je najmanje stopama naknade za dužnosnike u skladu s glavom V. poglavljem 1. odjeljkom 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije utvrđenima u Uredbi Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68(25) (Pravilnik o osoblju). Interesna skupina za bankarstvo može osnovati radne skupine za tehnička pitanja. Mandat članova Interesne skupine za bankarstvo traje četiri godine, nakon čega se provodi novi selekcijski postupak.
Članove Interesne skupine za bankarstvo mogu biti imenovani na dva uzastopna mandata.
5. Interesna skupina za bankarstvo može Tijelu dostaviti savjete u vezi sa svim pitanjima koja se odnose na zadaće Tijela, s posebnim naglaskom na zadaće utvrđene u člancima od 10. do 16., člancima 29., 30. i 32.
Ako se članovi Interesne skupine za bankarstvo ne mogu usuglasiti o pojedinom savjetu, jednoj trećini njezinih članova ili članovima koji zastupaju jednu skupinu dionika dopušteno je objaviti zasebni savjet.
Interesna skupina za bankarstvo, Interesna skupina za vrijednosne papire i tržišta kapitala, Interesna skupina za osiguranje i reosiguranje i Interesna skupina za strukovno mirovinsko osiguranje mogu izdavati zajedničke savjete u vezi s pitanjima koja se odnose na rad europskih nadzornih tijela u skladu s člankom 56. o zajedničkim stajalištima i zajedničkim aktima.
6. Interesna skupina za bankarstvo donosi svoj poslovnik dvotrećinskom većinom svojih članova.
7. Tijelo objavljuje savjete Interesne skupine za bankarstvo, zasebne savjete svojih članova i rezultate svojih savjetovanja te informacije o načinu na koji su savjeti i rezultati savjetovanja uzeti u obzir.
Postupci odlučivanja
Članak 39.
1. Pri donošenju odluka u skladu s člancima 17., 18. i 19. Tijelo djeluje u skladu sa stavcima od 2. do 6. ovog članka.
2. Tijelo obavješćuje sve adresate odluke na službenom jeziku adresata o svojoj namjeri da donese odluku, utvrđujući rok u kojem adresat može iznijeti svoja stajališta o predmetu odluke, uzimajući u potpunosti u obzir žurnost, složenost i moguće posljedice tog pitanja. Adresat može iznijeti svoja stajališta na svojem službenom jeziku. Odredba utvrđena u prvoj rečenici primjenjuje se mutatis mutandis na preporuke iz članka 17. stavka 3.
3. U odlukama Tijela navode se razlozi na kojima se one temelje.
4. Adresate odluka Tijela obavješćuje se o pravnim lijekovima koji su im na raspolaganju u skladu s ovom Uredbom.
5. Ako je donijelo odluku na temelju članka 18. stavka 3. ili stavka 4., Tijelo tu odluku preispituje u primjerenim vremenskim razmacima.
6. Odluke koje Tijelo donese u skladu s člankom 17., člankom 18. ili člankom 19. objavljuju se. Prilikom objave tih odluka navodi se identitet dotičnog nadležnog tijela ili dotične financijske institucije i glavni sadržaj odluke, osim ako je takva objava u suprotnosti s legitimnim interesima tih financijskih institucija ili sa zaštitom njihovih poslovnih tajni ili ako bi to moglo ozbiljno ugroziti uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili stabilnost cijelog financijskog sustava Unije ili njegova dijela.
POGLAVLJE III. ORGANIZACIJA / ODJELJAK 1. Odbor nadzornih tijela
Sastav
Članak 40.
1. Odbor nadzornih tijela sastoji se od:
(a) predsjednika;
(b) rukovoditelja nacionalnog javnog tijela koje je nadležno za nadzor kreditnih institucija u svakoj državi članici, a koji se osobno sastaju najmanje dva puta godišnje;
(c) jednog predstavnika Komisije, koji nema pravo glasa;
(d) jednog predstavnika kojeg imenuje nadzorni odbor Europske središnje banke, koji nema pravo glasa;
(e) jednog predstavnika ESRB-a, koji nema pravo glasa;
(f) po jednog predstavnika svakoga od drugih dvaju europskih nadzornih tijela, koji nemaju pravo glasa.
2. Odbor nadzornih tijela redovito, a najmanje dva puta godišnje, saziva sastanke s Interesnom skupinom za bankarstvo.
3. Svako nadležno tijelo odgovorno je za imenovanje zamjenika na visokoj razini iz svojeg tijela koji može zamijeniti člana Odbora nadzornih tijela iz stavka 1. točke (b) u slučaju spriječenosti.
4. Ako tijelo iz stavka 1. točke (b) nije središnja banka, član Odbora nadzornih tijela iz te točke može odlučiti povesti predstavnika iz središnje banke države članice koji neće imati pravo glasa.
4.a U raspravama koje nisu vezane uz pojedine financijske institucije, kako je predviđeno u članku 44. stavku 4., predstavnika kojeg je imenovao nadzorni odbor Europske središnje banke može pratiti predstavnik Europske središnje banke sa stručnim poznavanjem zadaća središnjih banaka.
5. U državama članicama u kojima je više tijela odgovorno za nadzor u skladu s ovom Uredbom, ta se tijela dogovaraju o zajedničkom predstavniku. Unatoč tome, kada tema o kojoj raspravlja Odbor nadzornih tijela nije u području nadležnosti nacionalnog tijela koje predstavlja član iz stavka 1. točke (b), tog člana može pratiti predstavnik relevantnog nacionalnog tijela, koji nema pravo glasa.
6. Za potrebe djelovanja u području primjene Direktive 94/19/EZ člana Odbora nadzornih tijela iz stavka 1. točke (b) može, prema potrebi, pratiti predstavnik relevantnih tijela koja upravljaju sustavima osiguranja depozita u svakoj državi članici, koji nema pravo glasa.
Za potrebe djelovanja unutar područja primjene Direktive 2014/59/EU, člana Odbora nadzornih tijela iz stavka 1. točke (b) može u svakoj državi članici prema potrebi pratiti predstavnik sanacijskog tijela, koji nema pravo glasa.
Za potrebe djelovanja u području primjene Direktive 2014/59/EU predsjednik Jedinstvenog sanacijskog odbora ima ulogu promatrača u Odboru nadzornih tijela.
7. Odbor nadzornih tijela može dopustiti prisutnost promatrača. Odbor nadzornih tijela posebno prima predstavnika Tijela za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma osnovanog Uredbom (EU) 2024/1620 Europskog parlamenta i Vijeća(26) ako se raspravlja ili odlučuje o pitanjima koja su obuhvaćena njegovim mandatom.
Izvršni direktor može sudjelovati na sastancima Odbora nadzornih tijela bez prava glasa.
8. Ako nacionalno javno tijelo iz stavka 1. točke (b) nije nadležno za provedbu propisâ o zaštiti potrošača, član Odbora nadzornih tijela iz te točke može odlučiti pozvati predstavnika tijela države članice nadležnog za zaštitu potrošača, koji nema pravo glasa. Ako je u pojedinoj državi članici nekoliko tijela nadležno za zaštitu potrošača, ta se tijela dogovaraju o zajedničkom predstavniku.
Interni odbori
Članak 41.
1. Odbor nadzornih tijela na vlastiti zahtjev ili na zahtjev predsjednika može osnovati interne odbore za posebne zadaće koje su mu dodijeljene. Na zahtjev upravnog odbora ili predsjednika Odbor nadzornih tijela može osnovati interne odbore za posebne zadaće koje su dodijeljene upravnom odboru. Odbor nadzornih tijela može odrediti da se određene jasno definirane zadaće i odluke delegiraju internim odborima, upravnom odboru ili predsjedniku.
2. Za potrebe članka 17. i ne dovodeći u pitanje ulogu odbora iz članka 9.a stavka 7., predsjednik podnosi prijedlog odluke o sazivanju neovisnog povjerenstva koju donosi Odbor nadzornih tijela. Neovisno povjerenstvo sastoji se od predsjednika i šest drugih članova koje predlaže predsjednik nakon savjetovanja s upravnim odborom i slijedom javnog poziva na sudjelovanje. Šest drugih članova ne smiju biti predstavnici nadležnog tijela za koje postoji sumnja da je prekršilo pravo Unije niti smiju imati bilo kakav interes u predmetu ni izravne veze s dotičnim nadležnim tijelom.
Svaki član povjerenstva ima jedan glas.
Odluke povjerenstva donose se ako barem četiri člana glasuju za odluku.
3. Za potrebe članka 19. i ne dovodeći u pitanje ulogu odbora iz članka 9.a stavka 7., predsjednik podnosi prijedlog odluke o sazivanju neovisnog povjerenstva koju donosi Odbor nadzornih tijela. Neovisno povjerenstvo sastoji se od predsjednika i šest drugih članova koje predlaže predsjednik nakon savjetovanja s upravnim odborom i slijedom javnog poziva na sudjelovanje. Šest drugih članova ne smiju biti predstavnici nadležnih tijela između kojih postoji neslaganje niti smiju imati bilo kakav interes u predmetu ni izravne veze s dotičnim nadležnim tijelima.
Svaki član povjerenstva ima jedan glas.
Odluke povjerenstva donose se ako barem četiri člana glasuju za odluku.
4. Za potrebe provedbe istrage predviđene u članku 22. stavku 4. prvom podstavku, predsjednik može predložiti odluku o pokretanju istrage i odluku o sazivanju neovisnog povjerenstva, o čemu odlučuje Odbor nadzornih tijela. Neovisno povjerenstvo sastoji se od predsjednika i šest drugih članova koje predlaže predsjednik nakon savjetovanja s upravnim odborom i slijedom javnog poziva na sudjelovanje.
Svaki član povjerenstva ima jedan glas.
Odluke povjerenstva donose se ako barem četiri člana glasuju za odluku.
5. Povjerenstva iz stavaka 2. i 3. ovog članka ili predsjednik predlažu odluke u skladu s člankom 17. ili člankom 19. o kojima konačnu odluku donosi Odbor nadzornih tijela, osim kada je riječ o pitanjima koja se odnose na sprečavanje korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma. Povjerenstvo iz stavka 4. ovog članka prezentira Odboru nadzornih tijela rezultate istrage provedene u skladu s člankom 22. stavkom 4. prvim podstavkom.
6. Odbor nadzornih tijela donosi poslovnik povjerenstava navedenih u ovom članku.
Neovisnost Odbora nadzornih tijela
Članak 42.
1. U provedbi zadaća koje su im dodijeljene ovom Uredbom članovi Odbora nadzornih tijela djeluju neovisno i objektivno isključivo u interesu Unije kao cjeline, te ne traže niti primaju upute od institucija ili tijela Unije, od vlada ili od bilo kojeg drugog javnog ili privatnog tijela.
2. Države članice, institucije ili tijela Unije i bilo koja druga javna ili privatna tijela ne smiju utjecati na članove Odbora nadzornih tijela u obavljanju njihovih zadaća.
3. Članovi Odbora nadzornih tijela, predsjednik i predstavnici koji nemaju pravo glasa te promatrači koji sudjeluju na sastancima Odbora nadzornih tijela daju uoči tih sastanaka točnu i potpunu izjavu u kojoj navode nepostojanje ili postojanje bilo kakvih interesa za koje bi se moglo smatrati da dovode u pitanje njihovu neovisnost u vezi s bilo kojom točkom dnevnog reda te se suzdržavaju od sudjelovanja u raspravi i glasanju o tim točkama.
4. Odbor nadzornih tijela u svojem poslovniku utvrđuje praktične aranžmane za pravila o izjavi o postojanju ili nepostojanju interesa iz stavka 3. i za sprečavanje sukoba interesa i upravljanje njime.
Zadaće
Članak 43.
1. Odbor nadzornih tijela daje smjernice za rad Tijelu i odgovoran je za donošenje odluka iz poglavlja II. Odbor nadzornih tijela na prijedlog relevantnog internog odbora ili povjerenstva, predsjednika ili upravnog odbora, ovisno o slučaju, donosi mišljenja, preporuke, smjernice i odluke Tijela te daje savjete iz poglavlja II.
4. Prije 30. rujna svake godine Odbor nadzornih tijela donosi program rada Tijela za sljedeću godinu na temelju prijedloga upravnog odbora, te ga prosljeđuje na znanje Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.
Program rada donosi se ne dovodeći u pitanje postupak donošenja godišnjeg proračuna, te se objavljuje.
5. Na temelju prijedloga upravnog odbora Odbor nadzornih tijela donosi godišnje izvješće o aktivnostima Tijela, među ostalim i o rezultatima rada predsjednika, te do 15. lipnja svake godine dostavlja izvješće Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji, Revizorskom sudu i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru. Izvješće se objavljuje.
6. Odbor nadzornih tijela donosi višegodišnji program rada Tijela, te ga prosljeđuje na znanje Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.
Višegodišnji program rada donosi se ne dovodeći u pitanje postupak donošenja godišnjeg proračuna, te se objavljuje.
7. Odbor nadzornih tijela donosi proračun u skladu s člankom 63.
8. Odbor nadzornih tijela ima disciplinske ovlasti nad predsjednikom i izvršnim direktorom. On može izvršnog direktora razriješiti dužnosti u skladu s člankom 51. stavkom 5.
POGLAVLJE III. ORGANIZACIJA / ODJELJAK 4. Izvršni direktor
Imenovanje
Članak 51.
1. Tijelom upravlja izvršni direktor koji je neovisni stručnjak zaposlen na puno radno vrijeme.
2. Izvršnog direktora imenuje Odbor nadzornih tijela, nakon potvrđivanja Europskog parlamenta, na temelju postignuća, vještina, znanja o financijskim institucijama i tržištima, i iskustva relevantnog za financijski nadzor i regulativu te rukovodećeg iskustva, nakon provedbe otvorenog selekcijskog postupka.
3. Mandat izvršnog direktora traje pet godina i može se jedanput produljiti.
4. Tijekom devet mjeseci prije kraja mandata izvršnog direktora Odbor nadzornih tijela posebno ocjenjuje:
(a) rezultate postignute u prvom mandatu i način na koji su ostvareni;
(b) dužnosti i zahtjeve Tijela u sljedećim godinama.
Uzimajući u obzir ocjenu iz prvog podstavka, Odbor nadzornih tijela može jedanput produljiti mandat izvršnog direktora.
5. Izvršni direktor može biti razriješen dužnosti samo na temelju odluke Odbora nadzornih tijela.
POGLAVLJE III. ORGANIZACIJA / ODJELJAK 1. Odbor nadzornih tijela
Transparentnost odluka koje donosi Odbor nadzornih tijela
Članak 43.a.
Ne dovodeći u pitanje članak 70., Tijelo u roku od šest tjedana od svakog sastanka Odbora nadzornih tijela Europskom parlamentu dostavlja barem sveobuhvatan i sadržajan zapisnik tog sastanka, koji omogućuje potpuno razumijevanje rasprava, uključujući popis odluka s komentarima. Taj zapisnik ne sadržava rasprave u okviru Odbora nadzornih tijela koje se odnose na pojedinačne financijske institucije, osim ako je drukčije predviđeno u članku 75. stavku 3. ili u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2.
POGLAVLJE III. ORGANIZACIJA / ODJELJAK 4. Izvršni direktor
Neovisnost
Članak 52.
Ne dovodeći u pitanje odgovarajuće uloge upravnog odbora i Odbora nadzornih tijela s obzirom na zadaće izvršnog direktora, izvršni direktor ne traži i ne prima upute od institucija ili tijela Unije, od vlada država članica ili od bilo kojeg drugog javnog ili privatnog tijela.
Ni države članice, institucije ili tijela Unije ni bilo koja druga javna ili privatna tijela ne smiju utjecati na izvršnog direktora u obavljanju njegovih zadaća.
U skladu s Pravilnikom o osoblju iz članka 68., izvršnog direktora nakon napuštanja službe još uvijek obvezuje dužnost časnog i diskretnog ponašanja u pogledu prihvaćanja određenih imenovanja ili pogodnosti.
POGLAVLJE III. ORGANIZACIJA / ODJELJAK 1. Odbor nadzornih tijela
Donošenje odluka
Članak 44.
1. Odluke Odbora nadzornih tijela donose se običnom većinom glasova njegovih članova. Svaki član s pravom glasa ima jedan glas.
U vezi s aktima navedenima u člancima od 10. do 16. ove Uredbe i mjerama i odlukama donesenima u skladu s člankom 9. stavkom 5. trećim podstavkom ove Uredbe i poglavljem VI. ove Uredbe i odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, Odbor nadzornih tijela donosi odluke kvalificiranom većinom glasova svojih članova kako je definirana u članku 16. stavku 4. UEU-a i u članku 3. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama, koja uključuje barem običnu većinu članova nazočnih tijekom glasovanja iz nadležnih tijela država članica koje su države članice sudionice kako je definirano u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) br. 1024/2013 („države članice sudionice”) i običnu većinu članova nazočnih tijekom glasovanja iz nadležnih tijela država članica koje nisu države članice sudionice („države članice nesudionice”).
Predsjednik ne glasuje o odlukama iz drugog podstavka.
U vezi sa sastavom povjerenstava u skladu s člankom 41. stavcima 2., 3. i 4. i članovima odbora za stručne preglede iz članka 30. stavka 2., Odbor nadzornih tijela nastoji postići konsenzus kada razmatra prijedloge svojeg predsjednika. Ako se ne postigne konsenzus, odluke Odbora nadzornih tijela donose se tročetvrtinskom većinom njegovih članova s pravom glasa. Svaki član s pravom glasa ima jedan glas.
U vezi s odlukama donesenima u skladu s člankom 18. stavcima 3. i 4. te odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, Odbor nadzornih tijela donosi odluke na temelju obične većine svojih članova s pravom glasa, koja uključuje običnu većinu njegovih članova iz nadležnih tijela država članica sudionica i običnu većinu njegovih članova iz nadležnih tijela država članica nesudionica.
2. Sastanke Odbora nadzornih tijela saziva predsjednik na vlastitu inicijativu ili na zahtjev jedne trećine članova Odbora nadzornih tijela, a njima predsjeda predsjednik.
3. Odbor nadzornih tijela donosi i objavljuje svoj poslovnik.
3.a U vezi s odlukama u skladu s člankom 30. Odbor nadzornih tijela glasuje o predloženim odlukama pisanim postupkom. Članovi Odbora nadzornih tijela koji imaju pravo glasa imaju osam radnih dana za glasovanje. Svaki član s pravom glasa ima jedan glas. Predložena odluka smatra se donesenom osim ako obična većina članova Odbora nadzornih tijela koji imaju pravo glasa na nju uloži prigovor. Suzdržani glasovi ne pribrajaju se ni glasovima u prilog odluke ni glasovima protiv odluke te se ne uzimaju u obzir prilikom izračuna broja danih glasova. Ako tri člana Odbora nadzornih tijela koji imaju pravo glasa ulože prigovor na pisani postupak, Odbor nadzornih tijela raspravlja i odlučuje o nacrtu odluke u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 1. ovog članka.
3.b U vezi s odlukama u skladu s člancima 17. i 19. Odbor nadzornih tijela glasuje o predloženoj odluci pisanim postupkom. Članovi Odbora nadzornih tijela koji imaju pravo glasa imaju osam radnih dana za glasovanje. Svaki član s pravom glasa ima jedan glas. Predložena odluka smatra se donesenom osim ako obična većina članova iz nadležnih tijela država članica sudionica ili obična većina članova iz nadležnih tijela država članica nesudionica na nju uloži prigovor. Suzdržani glasovi ne pribrajaju se ni glasovima u prilog odluke ni glasovima protiv odluke te se ne uzimaju u obzir prilikom izračuna broja danih glasova. Ako tri člana Odbora nadzornih tijela koji imaju pravo glasa ulože prigovor na pisani postupak, Odbor nadzornih tijela raspravlja o nacrtu odluke te je može donijeti običnom većinom glasova članova Odbora nadzornih tijela koji imaju pravo glasa, što uključuje običnu većinu njegovih članova iz nadležnih tijela država članica sudionica i običnu većinu njegovih članova iz nadležnih tijela država članica nesudionica.
Odstupajući od prvog podstavka, od dana kada četvoro ili manje članova s pravom glasa dolazi iz nadležnih tijela država članica nesudionica, odluka se donosi običnom većinom članova s pravom glasa Odbora nadzornih tijela, koja uključuje barem jedan glas članova koji dolaze iz nadležnih tijela država članica nesudionica.
4. Članovi koji nemaju pravo glasa i promatrači ne prisustvuju raspravama u okviru Odbora nadzornih tijela koje se odnose na pojedinačne financijske institucije, osim ako je drukčije predviđeno u članku 75. stavku 3. ili u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2.
Prvi podstavak ne primjenjuje se na izvršnog direktora i predstavnika Europske središnje banke kojeg je imenovao njezin Nadzorni odbor.
4.a Predsjednik Tijela ima pravo zatražiti glasovanje u bilo kojem trenutku. Ne dovodeći u pitanje tu ovlast i djelotvornost postupaka donošenja odluka Tijela, Odbor nadzornih tijela Tijela pri donošenju svojih odluka nastoji postići konsenzus.
POGLAVLJE III. ORGANIZACIJA / ODJELJAK 4. Izvršni direktor
Zadaće
Članak 53.
1. Izvršni direktor odgovoran je za upravljanje Tijelom i priprema rad upravnog odbora.
2. Izvršni direktor odgovoran je za provedbu godišnjeg programa rada Tijela prema smjernicama Odbora nadzornih tijela i pod kontrolom upravnog odbora.
3. Izvršni direktor poduzima potrebne mjere, posebno donošenje internih administrativnih uputa i objavljivanja obavijesti, kako bi se osiguralo funkcioniranje Tijela u skladu s ovom Uredbom.
4. Izvršni direktor priprema višegodišnji program rada kako je navedeno u članku 47. stavku 2.
5. Svake godine do 30. lipnja, izvršni direktor priprema program rada za sljedeću godinu kako je navedeno u članku 47. stavku 2.
6. Izvršni direktor priprema prednacrt proračuna Tijela na temelju članka 63. te izvršava proračun Tijela u skladu s člankom 64.
7. Izvršni direktor svake godine priprema nacrt izvješća koji sadrži odjeljak o regulatornim i nadzornim aktivnostima Tijela i odjeljak o financijskim i administrativnim pitanjima.
8. S obzirom na osoblje Tijela, izvršni direktor izvršava ovlasti propisane člankom 68. i upravlja pitanjima koja se odnose na osoblje.
POGLAVLJE III. ORGANIZACIJA / ODJELJAK 2. Upravni odbor
Sastav
Članak 45.
1. Upravni odbor sastoji se od predsjednika i šest članova Odbora nadzornih tijela koje su između sebe izabrali članovi Odbora nadzornih tijela koji imaju pravo glasa.
Osim predsjednika, svaki član upravnog odbora ima zamjenika koji ga može zamijeniti u slučaju spriječenosti.
2. Mandat članova koje je izabrao Odbor nadzornih tijela traje dvije i pol godine. Taj se mandat može jednom produljiti. Sastav upravnog odbora mora biti rodno uravnotežen i proporcionalan te odražavati Uniju u cjelini. U upravni odbor moraju biti uključena najmanje dva predstavnika država članica nesudionica. Mandati se preklapaju i primjenjuje se odgovarajući sustav rotacije.
3. Sastanke upravnog odbora saziva predsjednik na vlastitu inicijativu ili na zahtjev najmanje jedne trećine članova, a sastancima predsjeda predsjednik. Upravni odbor sastaje se prije svakog sastanka Odbora nadzornih tijela i onoliko često koliko to upravni odbor smatra potrebnim. Upravni odbor sastaje se najmanje pet puta godišnje.
4. Članovima upravnog odbora mogu, podložno poslovniku, pomagati savjetnici ili stručnjaci. Članovi koji nemaju pravo glasa, uz iznimku izvršnog direktora, ne prisustvuju raspravama u okviru upravnog odbora koje se odnose na pojedinačne financijske institucije.
Odlučivanje
Članak 45.a.
1. Odluke upravnog odbora donose se običnom većinom njegovih članova uz nastojanje da se postigne konsenzus. Svaki član ima jedan glas. Predsjednik je član s pravom glasa.
2. Izvršni direktor i predstavnik Komisije sudjeluju bez prava glasa na sastancima upravnog odbora. Predstavnik Komisije ima pravo glasa o pitanjima iz članka 63.
3. Upravni odbor donosi i objavljuje svoj poslovnik.
POGLAVLJE III. ORGANIZACIJA / ODJELJAK 4. Izvršni direktor
Izdaci
Članak 52.a.
Izvršni direktor čini javnima održane sastanke i primljene usluge ugošćenja. Izdaci se javno evidentiraju u skladu s Pravilnikom o osoblju
POGLAVLJE III. ORGANIZACIJA / ODJELJAK 2. Upravni odbor
Koordinacijske skupine
Članak 45.b.
1. Upravni odbor može na vlastitu inicijativu ili na zahtjev nadležnog tijela osnovati koordinacijske skupine za određene teme za koje bi mogla biti potrebna koordinacija s obzirom na specifična tržišna kretanja. Upravni odbor osniva koordinacijske skupine za određene teme na zahtjev pet članova Odbora nadzornih tijela.
2. Sva nadležna tijela sudjeluju u koordinacijskim skupinama te im u skladu s člankom 35. dostavljaju informacije koje su koordinacijskim skupinama potrebne da bi obavile svoje koordinacijske zadaće u skladu sa svojim mandatom. Rad koordinacijskih skupina temelji se na informacijama koje su dostavila nadležna tijela i eventualnim rezultatima koje je utvrdilo Tijelo.
3. Koordinacijskim skupinama predsjeda član upravnog odbora. Svake godine član upravnog odbora koji je zadužen za određenu koordinacijsku skupinu izvješćuje Odbor nadzornih tijela o glavnim elementima rasprava i rezultata te, kada je to relevantno, predlaže regulatorne daljnje mjere ili stručni pregled u dotičnom području. Nadležna tijela obavješćuju Tijelo o načinu na koji su u svojim aktivnostima u obzir uzela rad koordinacijskih skupina.
4. Pri praćenju tržišnih kretanja koja mogu biti u fokusu rada koordinacijskih skupina Tijelo može od nadležnih tijela u skladu s člankom 35. zahtijevati da dostave informacije koje su potrebne kako bi Tijelo moglo obavljati svoju ulogu praćenja.
Neovisnost upravnog odbora
Članak 46.
Članovi upravnog odbora postupaju neovisno i objektivno i isključivo u interesu Unije kao cjeline, te ne traže niti primaju upute od institucija ili tijela Unije, od vlada ili od bilo kojeg drugog javnog ili privatnog tijela.
Države članice, institucije ili tijela Unije i bilo koja druga javna ili privatna tijela ne smiju utjecati na članove upravnog odbora u obavljanju njihovih zadaća.
Zadaće
Članak 47.
1. Upravni odbor mora osigurati da Tijelo provodi svoju misiju i obavlja zadaće koje su mu povjerene u skladu s ovom Uredbom.
2. Upravni odbor predlaže godišnji i višegodišnji program rada koji donosi Odbor nadzornih tijela.
3. Upravni odbor izvršava svoje proračunske ovlasti u skladu s člancima 63. i 64.
3.a Upravni odbor može razmatrati sva pitanja, osim u vezi sa zadaćama utvrđenima u člancima 9.a, 9.b i 30. kao i člancima 17. i 19. o pitanjima koja se odnose na sprečavanje korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, te dati mišljenje i iznijeti prijedloge o tim pitanjima.
4. Upravni odbor donosi politiku osoblja Tijela i, u skladu s člankom 68. stavkom 2., potrebne provedbene mjere Pravilnika o osoblju.
5. Upravni odbor donosi posebne odredbe o pravu na pristup dokumentima Tijela u skladu s člankom 72.
6. Upravni odbor predlaže Odboru nadzornih tijela da odobri godišnje izvješće o aktivnostima Tijela, među ostalim o dužnostima predsjednika.
7. Upravni odbor donosi i objavljuje svoj poslovnik.
8. Upravni odbor imenuje i razrješuje članove Odbora za žalbe u skladu s člankom 58. stavcima 3. i 5., uzimajući na odgovarajući način u obzir prijedlog Odbora nadzornih tijela.
9. Članovi upravnog odbora obavješćuju javnost o svim održanim sastancima i primljenim uslugama ugošćenja. Troškovi se javno evidentiraju u skladu s Pravilnikom o osoblju.
POGLAVLJE III. ORGANIZACIJA / ODJELJAK 3. Predsjednik
Imenovanje i zadaće
Članak 48.
1. Tijelo zastupa predsjednik koji je neovisni stručnjak zaposlen na puno radno vrijeme.
Predsjednik je odgovoran za pripremu rada Odbora nadzornika, uključujući utvrđivanje dnevnog reda koji treba usvojiti Odbor nadzornika, sazivanje sastanaka i iznošenje točaka o kojima se treba donijeti odluka te predsjeda sastancima Odbora nadzornika.
Predsjednik je odgovoran za utvrđivanje dnevnog reda upravljačkog odbora koji treba usvojiti upravljački odbor i predsjeda sastancima upravljačkog odbora.
Predsjednik može pozvati upravljački odbor da razmotri osnivanje koordinacijske skupine u skladu s člankom 45.b.
2. Predsjednika se bira na temelju postignuća, vještina, znanja o financijskim institucijama i tržištima te iskustva relevantnog za financijski nadzor i regulativu, slijedom otvorenog selekcijskog postupka u kojem se poštuje načelo rodne ravnoteže i koji se objavljuje u Službenom listu Europske unije. Odbor nadzornih tijela sastavlja, uz pomoć Komisije, uži popis kandidata koji ispunjavaju uvjete za obavljanje dužnosti predsjednika. Na temelju užeg popisa kandidata Vijeće donosi odluku o imenovanju predsjednika nakon potvrde od strane Europskog parlamenta.
Ako predsjednik više ne ispunjava uvjete iz članka 49. ili je utvrđeno da je kriv za težak propust u radu, Vijeće može na prijedlog Komisije, koji je odobrio Europski parlament, donijeti odluku kojom ga razrješava dužnosti.
Odbor nadzornih tijela također među svojim članovima bira potpredsjednika koji obavlja funkcije predsjednika u njegovoj odsutnosti. Tog potpredsjednika ne smije se birati među članovima upravnog odbora.
3. Mandat predsjednika traje pet godina i može se još jedanput produljiti.
4. Tijekom devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg mandata predsjednika Odbor nadzornih tijela ocjenjuje:
(a) rezultate postignute u prvom mandatu i način na koji su ostvareni;
(b) dužnosti i zahtjeve Tijela u sljedećim godinama.
Za potrebe procjene iz prvog podstavka zadaće predsjednika obavlja potpredsjednik.
Vijeće na prijedlog Odbora nadzornika i uz pomoć Komisije i uzimajući u obzir procjenu iz prvog podstavka može jedanput produljiti mandat predsjednika.
5. Predsjednika se može razriješiti dužnosti samo zbog ozbiljnih razloga. Predsjednika može razriješiti dužnosti samo Europski parlament slijedom odluke Vijeća koja je donesena nakon savjetovanja s Odborom nadzornih tijela.
Neovisnost predsjednika
Članak 49.
Ne dovodeći u pitanje ulogu Odbora nadzornika u vezi sa zadaćama predsjednika, predsjednik ne traži niti prima upute od institucija ili tijela Unije, od vlada ili od bilo kojeg drugog javnog ili privatnog tijela.
Ni države članice, institucije ili tijela Unije ni bilo koja druga javna ili privatna tijela ne smiju utjecati na predsjednika u obavljanju njegovih zadaća.
U skladu s Pravilnikom o osoblju iz članka 68., predsjednika nakon napuštanja službe još uvijek obvezuje dužnost časnog i diskretnog ponašanja u pogledu prihvaćanja određenih imenovanja ili pogodnosti.
Troškovi
Članak 49.a.
Predsjednik obavješćuje javnost o svim sastancima održanima s vanjskim dionicima u roku od dva tjedna nakon sastanka i o primljenim uslugama ugošćenja. Troškovi se javno evidentiraju u skladu s Pravilnikom o osoblju.
POGLAVLJE V. PRAVNI LIJEKOVI
Postupci pred Sudom Europske unije
Članak 61.
1. U skladu s člankom 263. UFEU-a, može se pokrenuti postupak pred Sudom Europske unije, kojom se osporava odluka koju je donio Odbor za žalbe ili Tijelo u slučajevima kada ne postoji pravo žalbe Odboru za žalbe.
2. Države članice i institucije Unije, kao i sve fizičke ili pravne osobe, mogu pokrenuti postupak pred Sudom Europske unije protiv odluka Tijela u skladu s člankom 263. UFEU-a.
3. U slučaju da Tijelo ima obvezu djelovati, a ne donese odluku, postupak zbog propuštanja djelovanja može se pokrenuti pred Sudom Europske unije u skladu s člankom 265. UFEU-a.
4. Od Tijela se zahtijeva poduzimanje potrebnih mjera kako bi se postupilo u skladu s presudom Suda Europske unije.
POGLAVLJE IV. ZAJEDNIČKA TIJELA EUROPSKIH NADZORNIH TIJELA / ODJELJAK 1. Zajednički odbor europskih nadzornih tijela
Sastav
Članak 55.
1. Zajednički odbor sastoji se od predsjednika europskih nadzornih tijela i, prema potrebi, predsjednika bilo kojeg pododbora koji je osnovan u skladu s člankom 57.
2. Izvršni direktor, predstavnik Komisije i ESRB-a pozivaju se kao promatrači na sastanke Zajedničkog odbora, kao i bilo kojeg pododbora iz članka 57.
3. Predsjednika Zajedničkog odbora imenuje se prema načelu godišnje rotacije iz redova predsjednika europskih nadzornih tijela. Predsjednik Zajedničkog odbora drugi je potpredsjednik ESRB-a.
4. Zajednički odbor donosi i objavljuje svoj poslovnik. Poslovnik može odrediti dodatne sudionike na sastancima Zajedničkog odbora.
Zajednički odbor sastaje se najmanje jedanput u tri mjeseca.
5. Predsjednik Tijela redovito obavješćuje Odbor nadzornih tijela o stajalištima zauzetima na sastancima Zajedničkog odbora.
POGLAVLJE VII. OPĆE ODREDBE
Povlastice i imuniteti
Članak 67.
Na Tijelo i njegovo osoblje primjenjuje se Protokol (br. 7) o povlasticama i imunitetima Europske unije koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i UFEU-u.
POGLAVLJE IV. ZAJEDNIČKA TIJELA EUROPSKIH NADZORNIH TIJELA / ODJELJAK 1. Zajednički odbor europskih nadzornih tijela
Zajednička stajališta i zajednički akti
Članak 56.
U okviru svojih zadaća iz poglavlja II. ove Uredbe, te posebno uzimajući u obzir provedbu Direktive 2002/87/EZ, Tijelo, prema potrebi, donosi konsenzusom zajednička stajališta s, ovisno o slučaju, europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala).
Ako je to propisano pravom Unije, mjere u skladu s člancima od 10. do 16. i odluke u skladu s člancima 17., 18. i 19. ove Uredbe u vezi s primjenom Direktive 2002/87/EZ i bilo kojih drugih zakonodavnih akata iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe koje su također u području nadležnosti europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) ili europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), istodobno donose, ovisno o slučaju, Tijelo, europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala).
POGLAVLJE VII. OPĆE ODREDBE
Osoblje
Članak 68.
1. Na osoblje Tijela, uključujući njegovog izvršnog direktora i njegovog predsjednika, primjenjuju se Pravilnik o osoblju, Uvjeti zaposlenja ostalih službenika i pravila koja radi njihove primjene zajednički donose institucije Unije.
2. Upravni odbor, uz suglasnost Komisije, donosi potrebne provedbene mjere u skladu s postupcima iz članka 110. Pravilnika o osoblju.
3. U pogledu svojeg osoblja Tijelo izvršava ovlasti koje se Pravilnikom o osoblju dodjeljuju tijelu za imenovanja i koje se Uvjetima zaposlenja ostalih službenika dodjeljuju tijelu ovlaštenom za sklapanje ugovora.
4. Upravni odbor donosi odredbe koje omogućuju da nacionalni stručnjaci iz država članica budu upućeni u Tijelo.
POGLAVLJE IV. ZAJEDNIČKA TIJELA EUROPSKIH NADZORNIH TIJELA / ODJELJAK 1. Zajednički odbor europskih nadzornih tijela
Pododbori
Članak 57.
1. Zajednički odbor može osnovati pododbore radi pripreme nacrta zajedničkih stajališta i zajedničkih akata za Zajednički odbor.
2. Svaki pododbor sastoji se od osoba navedenih u članku 55. stavku 1. i jednog predstavnika na visokoj razini koji je zaposlenik relevantnog nadležnog tijela iz svake države članice.
3. Svaki pododbor iz redova predstavnika relevantnih nadležnih tijela bira predsjednika, koji djeluje i kao promatrač u Zajedničkom odboru.
4. Za potrebe članka 56. u okviru Zajedničkog odbora osniva se Pododbor za financijske konglomerate.
5. Zajednički odbor na svojim internetskim stranicama objavljuje sve osnovane pododbore, uključujući njihove mandate te popis njihovih članova i njihovih dužnosti u pododboru.
POGLAVLJE VII. OPĆE ODREDBE
Odgovornost Tijela
Članak 69.
1. U slučaju izvanugovorne odgovornosti Tijelo u skladu s općim načelima koja su zajednička zakonodavstvima država članica nadoknađuje svaku štetu koju je uzrokovalo Tijelo ili njegovo osoblje u obavljanju svojih dužnosti. Sud Europske unije nadležan je za sve sporove u vezi s nadoknadom takve štete.
2. Relevantne odredbe koje se primjenjuju na osoblje Tijela uređuju osobnu financijsku odgovornost i disciplinsku odgovornost osoblja Tijela prema Tijelu.
POGLAVLJE IV. ZAJEDNIČKA TIJELA EUROPSKIH NADZORNIH TIJELA / ODJELJAK 2. Odbor za žalbe
Sastav i djelovanje
Članak 58.
1. Osniva se Odbor za žalbe europskih nadzornih tijela.
2. Žalbeno vijeće sastoji se od šest članova i šest zamjenika članova koji su ugledne osobe s dokazanim relevantnim znanjem o pravu Unije i međunarodnim stručnim iskustvom na dovoljno visokoj razini u područjima bankarstva, osiguranja, strukovnog mirovinskog osiguranja, tržišta vrijednosnih papira ili drugih financijskih usluga, isključujući sadašnje osoblje nadležnih tijela ili drugih nacionalnih institucija ili institucija ili tijela Unije uključenih u aktivnosti Nadzornog tijela te članove Interesne skupine za osiguranje i reosiguranje i Interesne skupine za strukovno mirovinsko osiguranje. Članovi i zamjenici članova moraju biti državljani jedne od država članica i odlično poznavati barem dva službena jezika Unije. Žalbeno vijeće mora imati adekvatnu pravnu stručnost za pružanje stručnih pravnih savjeta o zakonitosti, među ostalim i o proporcionalnosti, izvršavanja ovlasti Nadzornog tijela.
Odbor za žalbe imenuje svojeg predsjednika.
3. Upravni odbor Tijela imenuje dva člana Odbora za žalbe i dva zamjenika s užeg popisa kandidata koji predlaže Komisija, nakon objave javnog poziva za iskaz interesa u Službenom listu Europske unije i nakon savjetovanja s Odborom nadzornih tijela.
Nakon što zaprimi uži popis kandidata Europski parlament može pozvati kandidate za članove i zamjenike da pred njim daju izjavu i odgovore na sva pitanja koja im postave zastupnici u Europskom parlamentu.
Europski parlament može pozvati članove Odbora za žalbe da pred njim, kad god se to zatraži, daju izjavu i odgovore na sva pitanja koja im postave zastupnici u Europskom parlamentu, što isključuje izjave, pitanja ili odgovore koji se odnose na pojedinačne predmete o kojima je Odbor donio odluku ili o kojima je donošenje odluke u tijeku.
4. Mandat članova Odbora za žalbe traje pet godina. Taj je mandat moguće jedanput produljiti.
5. Član Odbora za žalbe kojeg je imenovao upravni odbor Tijela ne razrješuje se dužnosti za vrijeme svojeg mandata, osim ako je proglašen krivim za ozbiljan propust i upravni odbor donese takvu odluku nakon savjetovanja s Odborom nadzornih tijela.
6. Odluke Odbora za žalbe donose se na temelju većine od barem četiriju od šest njegovih članova. Ako je odluka na koju je podnesena žalba u području primjene ove Uredbe, većina potrebna za donošenje odluke mora uključivati barem jednog od dvaju članova Odbora za žalbe koje je imenovalo Tijelo.
7. Odbor za žalbe saziva njegov predsjedsjednik prema potrebi.
8. Europska nadzorna tijela moraju preko Zajedničkog odbora osigurati odgovarajuću operativnu i tajničku potporu Odboru za žalbe.
Neovisnost i nepristranost
Članak 59.
1. Članovi odbora za žalbe neovisni su u donošenju svojih odluka. Oni ne smiju biti vezani bilo kakvim uputama. Ne smiju obavljati nikakve druge dužnosti s obzirom na Tijelo, njegov upravni odbor ili njegov Odbor nadzornih tijela.
2. Članovi Odbora za žalbe i osoblje Tijela koje pruža operativnu i tajničku potporu ne smiju sudjelovati u žalbenim postupcima u kojima imaju bilo kakav osobni interes ako su prethodno bili uključeni kao predstavnici jedne od stranaka u postupku ili ako su sudjelovali u donošenju odluke protiv koje je podnesena žalba.
3. Ako zbog razloga navedenih u stavcima 1. i 2. ili iz bilo kojih drugih razloga, član Odbora za žalbe smatra da neki drugi član ne bi trebao sudjelovati u nekom žalbenom postupku, dužan je o tome izvijestiti Odbor za žalbe.
4. Svaka stranka u žalbenom postupku može iznijeti prigovor u vezi sa sudjelovanjem nekog člana Odbora za žalbe na temelju razloga navedenih u stavcima 1. i 2. ili zbog sumnje da djeluje pristrano.
Prigovor se ne može temeljiti na nacionalnosti članova, a također je neprihvatljiv ako stranka u žalbenom postupku, iako svjesna da postoji razlog za prigovor, ipak poduzima postupovnu mjeru, a ne iznose prigovor na sastav Odbora za žalbe.
5. Odbor za žalbe odlučuje o mjeri koju je potrebno poduzeti u slučajevima navedenima u stavcima 1. i 2., bez sudjelovanja dotičnog člana.
Radi donošenja takve odluke dotičnog člana zamjenjuje njegov zamjenik u Odboru za žalbe. Ako je zamjenik u sličnoj situaciji, predsjednik određuje zamjenu među ostalim zamjenicima koji su na raspolaganju.
6. Članovi Odbora za žalbe obvezuju se djelovati neovisno i u javnom interesu.
S tim ciljem, oni daju izjavu o obvezama i izjavu o interesima u kojima navode ili da ne postoje nikakvi interesi za koje bi se moglo smatrati da dovode u pitanje njihovu neovisnost ili da ne postoji bilo koji izravan ili neizravan interes za koji bi se moglo smatrati da dovodi u pitanje njihovu neovisnost.
Te se izjave objavljuju jedanput godišnje u pisanom obliku.
POGLAVLJE V. PRAVNI LIJEKOVI
Žalbe
Članak 60.
1. Svaka fizička ili pravna osoba, uključujući nadležna tijela, može se žaliti protiv odluke Tijela iz članaka 17., 18. i 19. i protiv svake druge odluke koju je Tijelo donijelo u skladu s aktima Unije iz članka 1. stavka 2. koja je naslovljena na tu osobu, ili protiv odluke koja se, iako je u obliku odluke naslovljene na drugu osobu, od izravnog i osobnog interesa za tu osobu.
2. Žalba se zajedno s obrazloženjem podnosi Tijelu u pisanom obliku u roku tri mjeseca od datuma kada je dotična osoba primila obavijest o odluci ili, ako nema takve obavijesti, od dana kada je Tijelo objavilo svoju odluku.
Odbor za žalbe odlučuje o žalbi u roku od tri mjeseca od podnošenja žalbe.
3. Žalba podnesena u skladu sa stavkom 1. nema suspenzivni učinak.
Međutim, Odbor za žalbe može suspendirati primjenu osporavane odluke ako smatra da to okolnosti zahtijevaju.
4. Ako je žalba dopuštena, Odbor za žalbe ispituje je li osnovana. On poziva stranke u žalbenom postupku da u određenom roku podnesu primjedbe na njegove obavijesti ili na priopćenja drugih stranaka u žalbenom postupku. Stranke u žalbenom postupku imaju pravo dati usmene izjave.
5. Odbor za žalbe može potvrditi odluku koju je donijelo nadležno tijelo Tijela ili može proslijediti slučaj nadležnom tijelu Tijela. To tijelo obvezuje odluka Odbora za žalbe te ono donosi izmijenjenu odluku o dotičnom slučaju.
6. Odbor za žalbe donosi i objavljuje svoj poslovnik.
7. Odluke koje donosi Odbor za žalbe moraju biti obrazložene, a Tijelo ih mora objaviti.
Prekoračenje ovlasti koje počini Tijelo
Članak 60.a.
Svaka fizička ili pravna osoba može Komisiji poslati obrazloženi savjet ako ta osoba smatra da je Tijelo prekoračilo svoje ovlasti, među ostalim i nepoštovanjem načela proporcionalnosti iz članka 1. stavka 5., kada je djelovalo u skladu s člancima 16. i 16.b te ako je to od izravnog i osobnog interesa za tu osobu.
POGLAVLJE VI. FINANCIJSKE ODREDBE
Proračun Tijela
Članak 62.
1. Prihodi Tijela, europskog tijela u skladu s člankom 70. Uredbe (EZ, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća(27) („Financijska uredba”), sastoje se, posebno, od bilo koje kombinacije sljedećeg:
(a) obveznih doprinosa nacionalnih javnih tijela nadležnih za nadzor financijskih institucija koji se uplaćuju u skladu s formulom koja se temelji na ponderiranju glasova kao što je navedeno u članku 3. stavku 3. Protokola (br. 36) o prijelaznim odredbama. Za potrebe ovog članka, članak 3. stavak 3. Protokola (br. 36) o prijelaznim odredbama nastavlja se primjenjivati i nakon roka koji je u njemu utvrđen, tj. 31. listopada 2014.;
(b) subvencije Unije iz općeg proračuna Europske unije (odjeljak o Komisiji);
(c) svih naknada koje se plaćaju Tijelu u slučajevima navedenima u relevantnim instrumentima prava Unije;
(d) svih dobrovoljnih doprinosa država članica ili promatrača;
(e) dogovorenih naknada za publikacije, osposobljavanja i druge usluge koje je pružilo Tijelo ako su ih izričito zatražile jedno nadležno tijelo ili više njih.
Svi dobrovoljni doprinosi država članica ili promatrača iz prvog podstavka točke (d) ne prihvaćaju se ako bi se takvim prihvaćanjem dovela u sumnju neovisnost i nepristranost Tijela. Ne smatra se da se neovisnost Tijela dovodi u sumnju dobrovoljnim doprinosima kojima se nadoknađuju troškovi obavljanja zadaća koje je nadležno tijelo delegiralo Tijelu.
2. Rashodi Tijela uključuju najmanje troškove za osoblje, naknade za rad, administrativne troškove, troškove za infrastrukturu, stručno osposobljavanje i operativne troškove.
3. Prihodi i rashodi moraju biti u ravnoteži.
4. Procjena svih prihoda i rashoda Tijela priprema se za svaku financijsku godinu, koja odgovara kalendarskoj godini, te se iskazuje u proračunu Tijela.
POGLAVLJE VII. OPĆE ODREDBE
Sudjelovanje trećih zemalja
Članak 75.
1. Sudjelovanje u radu Tijela otvoreno je trećim zemljama koje su sklopile sporazume s Unijom kojima su prihvatile i primjenjuju pravo Unije u područjima nadležnosti Tijela kao što je navedeno u članku 1. stavku 2.
2. Tijelo može surađivati s državama iz stavka 1. koje primjenjuju zakonodavstvo koje je priznato kao istovjetno u područjima nadležnosti Tijela iz članka 1. stavka 2., kao što je predviđeno međunarodnim sporazumima koje je Unija sklopila u skladu s člankom 216. UFEU-a.
3. Prema relevantnim odredbama sporazuma iz stavaka 1. i 2., propisuje se uređenje koje određuje, osobito, prirodu, opseg i postupovne aspekte uključenosti zemalja iz stavka 1. u rad Tijela, uključujući odredbe koje se odnose na financijske doprinose i osoblje. Njima se može osigurati sudjelovanje u Odboru nadzornih tijela u ulozi promatrača, ali se i osigurava da te zemlje ne prisustvuju bilo kakvim raspravama koje se odnose na pojedine financijske institucije, osim ako za to postoji izravan interes.
POGLAVLJE VI. FINANCIJSKE ODREDBE
Donošenje proračuna
Članak 63.
1. Izvršni direktor svake godine sastavlja privremeni nacrt jedinstvenog programskog dokumenta Tijela za sljedeće tri financijske godine u kojemu se navode predviđeni prihodi i rashodi te informacije o osoblju, na temelju godišnjeg i višegodišnjeg planiranja programa te ga zajedno s planom radnih mjesta dostavlja upravnom odboru i Odboru nadzornih tijela.
2. Odbor nadzornih tijela donosi nacrt jedinstvenog programskog dokumenta za sljedeće tri financijske godine na temelju nacrta koji je odobrio upravni odbor.
3. Upravni odbor dostavlja Komisiji, Europskom parlamentu i Vijeću kao i Europskom revizorskom sudu jedinstveni programski dokument do 31. siječnja.
4. Uzimajući u obzir jedinstveni programski dokument Komisija u nacrt proračuna Unije uključuje procjenu koju smatra potrebnom s obzirom na plan radnih mjesta i iznos doprinosa za uravnoteženje kojim tereti opći proračun Europske unije u skladu s člancima 313. i 314. UFEU-a.
5. Europski parlament i Vijeće donose plan radnih mjesta Tijela. Europski parlament i Vijeće odobravaju proračunska sredstva kao doprinos uravnoteženom financiranju Tijela.
6. Proračun Tijela donosi Odbor nadzornih tijela. On postaje konačan nakon konačnog donošenja općeg proračuna Unije. Proračun se prema potrebi na odgovarajući način usklađuje.
7. Upravni odbor bez nepotrebne odgode obavješćuje Europski parlament i Vijeće o svojoj namjeri provedbe svakog projekta koji bi mogao imati značajne financijske posljedice za financiranje njegova proračuna, a posebno svakog projekta koji se odnosi na nekretnine, kao što su zakup ili kupnja zgrada.
8. Ne dovodeći u pitanje članke 266. i 267. Financijske uredbe odobrenje Europskog parlamenta i Vijeća zahtijeva se za svaki projekt koji bi mogao imati značajne financijske ili dugoročne posljedice za financiranje proračuna Tijela, a posebno za svaki projekt koji se odnosi na nekretnine, kao što su zakup ili kupnja zgrada, uključujući klauzule o raskidu.
Izvršenje i kontrola proračuna
Članak 64.
1. Izvršni direktor djeluje kao dužnosnik za ovjeravanje i izvršava godišnji proračun Tijela.
2. Računovodstveni službenik Tijela dostavlja računovodstvenom službeniku Komisije i Revizorskom sudu privremenu računovodstvenu dokumentaciju do 1. ožujka sljedeće godine. Članak 70. ne sprječava Tijelo da Revizorskom sudu dostavi sve informacije koje on zatraži, a koje su u njegovoj nadležnosti.
3. Računovodstveni službenik Tijela do 1. ožujka sljedeće godine dostavlja računovodstvenom službeniku Komisije potrebne računovodstvene informacije za potrebe konsolidacije na način i u formatu koje odredi računovodstveni službenik Komisije.
4. Računovodstveni službenik Tijela do 31. ožujka sljedeće godine dostavlja i izvješće o proračunskom i financijskom upravljanju članovima Odbora nadzornih tijela, Europskom parlamentu, Vijeću i Revizorskom sudu.
5. Nakon što primi opažanja Revizorskog suda o privremenoj računovodstvenoj dokumentaciji Tijela u skladu s člankom 246. Financijske uredbe, računovodstveni službenik Tijela sastavlja završnu računovodstvenu dokumentaciju Tijela. Tu završnu računovodstvenu dokumentaciju izvršni direktor dostavlja Odboru nadzornih tijela koji o njoj iznosi mišljenje.
6. Računovodstveni službenik Tijela do 1. srpnja sljedeće godine dostavlja računovodstvenom službeniku Komisije, Europskom parlamentu, Vijeću i Revizorskom sudu završnu računovodstvenu dokumentaciju zajedno s mišljenjem Odbora nadzornih tijela.
Računovodstveni službenik Tijela dostavlja računovodstvenom službeniku Komisije do 15. lipnja svake godine i paket dokumentacije u standardiziranom formatu koji je odredio računovodstveni službenik Komisije za potrebe konsolidacije.
7. Završna računovodstvena dokumentacija objavljuju se u Službenom listu Europske unije do 15. studenoga sljedeće godine.
8. Izvršni direktor do 30. rujna dostavlja Revizorskom sudu odgovor na njegova opažanja, a presliku tog odgovora također dostavlja upravnom odboru i Komisiji.
9. Izvršni direktor podnosi Europskom parlamentu, na njegov zahtjev i kako je predviđeno u članku 261. stavku 3. Financijske uredbe, sve informacije potrebne za neometanu primjenu postupka razrješnice za dotičnu financijsku godinu.
10. Na preporuku Vijeća, koje odlučuje kvalificiranom većinom, Europski parlament prije 15. svibnja godine N + 2 daje Tijelu razrješnicu za izvršenje proračuna za financijsku godinu N.
11. Tijelo daje obrazloženo mišljenje o stajalištu Europskog parlamenta i o svim ostalim opažanjima Europskog parlamenta iz postupka davanja razrješnice.
POGLAVLJE VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Prijelazne odredbe koje se odnose na osoblje
Članak 77.
1. Odstupajući od članka 68., svi ugovori o radu i sporazumi o upućivanju zaposlenika koje je sklopio CEBS ili njegovo Tajništvo i koji su na snazi 1. siječnja 2011. moraju se poštovati do datuma njihovog isteka. Oni se ne smiju produljivati.
2. Svim članovima osoblja na koje se odnose ugovori iz stavka 1. nudi se mogućnost sklapanja ugovora za privremene službenike u skladu s člankom 2. točkom (a) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika na različitim stupnjevima, kao što je navedeno u kadrovskom planu Tijela.
Nakon stupanja na snagu ove Uredbe, tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora provest će interni selekcijski postupak ograničen na osoblje koje ima ugovore s CEBS-om ili njegovim Tajništvom kako bi se provjerile sposobnosti, učinkovitost i integritet osoba koje bi se zaposlile. U interni selekcijskom postupku u potpunosti se uzimaju u obzir vještine i iskustvo koje je pojedinac pokazao u svojem prethodnom radu.
3. Uspješnim kandidatima se ovisno o vrsti i razini funkcija koje će obavljati nude ugovori za privremene službenike za razdoblje koje je barem jednako preostalom razdoblju iz prijašnjeg ugovora.
4. Relevantno nacionalno pravo koje se odnosi na ugovore o radu i ostali relevantni instrumenti i dalje se primjenjuju na članove osoblja koji su već imali ugovore, a koji su odlučili da se neće prijaviti za ugovore za privremene službenike ili kojima ne budu ponuđeni ugovori za privremene službenike u skladu sa stavkom 2.
POGLAVLJE VI. FINANCIJSKE ODREDBE
Financijska pravila
Članak 65.
Financijska pravila koja se primjenjuju na Tijelo donosi upravni odbor nakon savjetovanja s Komisijom. Ta pravila ne smiju odstupati od Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/715(28) osim ako to zahtijevaju posebne operativne potrebe funkcioniranja Tijela, te samo uz prethodnu suglasnost Komisije.
POGLAVLJE VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Nacionalne odredbe
Članak 78.
Države članice donose odgovarajuće odredbe kako bi osigurale učinkovitu primjenu ove Uredbe.
POGLAVLJE VI. FINANCIJSKE ODREDBE
Mjere za suzbijanje prijevara
Članak 66.
1. Za potrebe suzbijanja prijevara, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti, Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(29) primjenjuje se na Tijelo bez ograničenja.
2. Tijelo mora pristupiti Međuinstitucionalnom sporazumu o unutarnjim istragama OLAF-a i odmah donijeti odgovarajuće odredbe za cjelokupno osoblje Tijela.
3. Odluke o financiranju te sporazumi i provedbeni instrumenti koji iz njih proizlaze izričito određuju da Revizorski sud i OLAF mogu, u slučaju potrebe, provoditi izravne kontrole korisnika novčanih sredstava koje je isplatilo Tijelo, kao i osoblja odgovornog za dodjelu tih novčanih sredstava.
POGLAVLJE VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Izmjene
Članak 79.
Odluka br. 716/2009/EZ izmjenjuje se tako da se CEBS uklanja s popisa korisnika iz odjeljka B Priloga toj Odluci.
Stavljanje izvan snage
Članak 80.
Odluka Komisije 2009/78/EZ o osnivanju CEBS-a stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2011.
Stupanje na snagu
Članak 82.
Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od 1. siječnja 2011., osim članka 76. i članka 77. stavaka 1. i 2. koji se primjenjuju od dana njezinog stupanja na snagu.
Tijelo se osniva na dan 1. siječnja 2011.
POGLAVLJE VII. OPĆE ODREDBE
Obveza čuvanja profesionalne tajne
Članak 70.
1. Članovi Odbora nadzornih tijela i svi članovi osoblja Tijela, uključujući službenike koje su privremeno uputile države članice, te sve druge osobe koje obavljaju zadaće za Tijelo na ugovornoj osnovi, podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne na temelju članka 339. UFEU-a i relevantnih odredbi zakonodavstva Unije, čak i nakon što prestanu obavljati svoje dužnosti.
2. Ne dovodeći u pitanje slučajeve obuhvaćene kaznenim pravom, nikakve povjerljive informacije koje su primile osobe iz stavka 1. u obavljanju svojih dužnosti ne smiju biti otkrivene bilo kojoj osobi ili tijelu, osim u sažetom ili agregiranom obliku, tako da se ne može utvrditi identitet pojedine financijske institucije.
Obveza iz stavka 1. ovog članka i prvog podstavka ovog stavka ne sprječava Nadzorno tijelo i nadležna tijela da upotrebljavaju informacije radi provedbe zakonodavnih akata iz članka 1. stavka 2., te posebno u pravnim postupcima donošenja
2.a Upravni odbor i Odbor nadzornih tijela osiguravaju da osobe koje izravno ili neizravno, stalno ili povremeno, pružaju bilo koju uslugu koja se odnosi na zadaće Tijela, uključujući dužnosnike i druge osobe koje je za te potrebe ovlastio upravni odbor i Odbor nadzornih tijela ili koje je imenovalo nadležno tijelo, podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne koja je jednaka obvezi iz stavaka 1. i 2.
Ista obveza čuvanja poslovne tajne primjenjuje se i na promatrače koji prisustvuju sastancima upravnog odbora i Odbora nadzornih tijela i koji sudjeluju u aktivnostima Tijela.
3. Stavcima 1. i 2. ovog članka Tijelo se ne sprečava da razmjenjuje informacije s nadležnim tijelima i drugim tijelima definiranima u članku 35.a stavku 12. u skladu s ovom Uredbom i drugim zakonodavstvom Unije koje se primjenjuje na financijske institucije.
Te informacije podliježu uvjetima čuvanja poslovne tajne iz stavaka 1. i 2. Tijelo u svojem internom poslovniku utvrđuje praktične aranžmane za provedbu pravila o čuvanju povjerljivosti iz stavaka 1. i 2.
4. Tijelo primjenjuje Odluku Komisije (EU, Euratom) 2015/444(30).
Zaštita podataka
Članak 71.
Ovom Uredbom ne dovode se u pitanje obveze država članica koje se odnose na njihovu obradu osobnih podataka u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 ili obveze Tijela koje se odnose na njegovu obradu osobnih podataka u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća(31) pri ispunjavanju njegovih odgovornosti.
Pristup dokumentima
Članak 72.
1. Uredba (EZ) br. 1049/2001 primjenjuje se na dokumente koje čuva Tijelo.
2. Upravni odbor donosi praktične mjere za primjenu Uredbe (EZ) br. 1049/2001.
3. Na odluke koje je donijelo Tijelo u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 moguće je uputiti pritužbu Europskom ombudsmanu ili se u vezi s njima može pokrenuti postupak pred Sudom Europske unije, nakon žalbe Odboru za žalbe, prema potrebi, u skladu s uvjetima propisanima člancima 228. i 263. UFEU-a.
POGLAVLJE VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Preispitivanje postupaka glasovanja
Članak 81.a.
Od dana kada broj država članica nesudionica dosegne četiri, Komisija, uzimajući u obzir sva iskustva stečena primjenom ove Uredbe, preispituje provođenje postupaka glasovanja opisanih u člancima 41. i 44. te o tome izvješćuje Europski parlament, Europsko vijeće i Vijeće.
POGLAVLJE VII. OPĆE ODREDBE
Pravila u pogledu jezika
Članak 73.
1. Na Tijelo se primjenjuje Uredba Vijeća br. 1 o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici(32).
2. Upravni odbor odlučuje o internim pravilima u pogledu jezika za Tijelo.
3. Usluge prijevoda koje su potrebne za funkcioniranje Tijela pruža Prevoditeljski centar za tijela Europske unije.
Sporazum o sjedištu
Članak 74.
Potrebni aranžmani koji se odnose na smještaj Nadzornog tijela u državi članici u kojoj se nalazi njegovo sjedište, kao i objekte koje ta država članica stavlja na raspolaganje, te posebna pravila koja se u toj državi članici primjenjuju na osoblje Nadzornog tijela i članove njihovih obitelji utvrđuju se u Sporazumu o sjedištu između Nadzornog tijela i te države članice koji su sklopili nakon odobrenja upravljačkog odbora.
Država članica mora osigurati najbolje moguće uvjete kako bi omogućila pravilno funkcioniranje Tijela, uključujući višejezično, europski orijentirano školovanje i odgovarajuću prometnu povezanost.
POGLAVLJE VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Odnos s Odborom europskih nadzornih tijela za bankarstvo
Članak 76.
Tijelo se smatra pravnim sljednikom Odbora europskih nadzornih tijela za bankarstvo (CEBS). Na dan osnivanja Tijela sva imovina i obveze te svi poslovi CEBS-a koji su u tijeku automatski se prenose na Tijelo. CEBS sastavlja izvješće u kojem iskazuje završno stanje svoje imovine i svojih obveza na dan tog prijenosa. CEBS i Komisija provode reviziju tog izvješća i odobravaju ga.
Preispitivanje
Članak 81.
1. Komisija do 31. prosinca 2021. i svake tri godine nakon toga objavljuje opće izvješće o stečenom iskustvu koje je rezultat rada Tijela i o postupcima koji su utvrđeni u ovoj Uredbi. U tom se izvješću, među ostalim, evaluira:
(a) djelotvornost i konvergencija koje su ostvarila nadležna tijela u nadzornim praksama:
i. neovisnost nadležnih tijela i konvergencija standarda koji su istovjetni korporativnom upravljanju;
ii. nepristranost, objektivnost i autonomija Tijela;
(b) funkcioniranje kolegija nadzornih tijela;
(c) napredak ostvaren u konvergenciji u područjima sprečavanja krize, upravljanja u kriznim situacijama i rješavanje krize, uključujući mehanizme financiranja Unije;
(d) uloga Tijela u pogledu sistemskog rizika;
(e) primjena zaštitne odredbe utvrđene člankom 38.;
(f) primjena obvezujuće posredničke uloge utvrđene člankom 19;
(g) funkcioniranje Zajedničkog odbora;
(h) prepreke za bonitetnu konsolidaciju ili učinak na bonitetnu konsolidaciju u skladu s člankom 8.
2. Izvješće iz stavka 1. također mora ispitati:
(a) je li primjereno nastaviti sa zasebnim nadzorom bankovnog tržišta, tržišta osiguranja, strukovnih mirovina, vrijednosnih papira i financijskih tržišta;
(b) je li primjereno provoditi bonitetan nadzor i nadzor poslovanja odvojeno ili od strane istog nadzornog tijela;
(c) je li primjereno pojednostavniti i pojačati arhitekturu ESFS-a kako bi se povećala usklađenost između makro i mikro razina te među europskim nadzornim tijelima;
(d) je li razvoj ESFS-a usklađen s globalnim razvojem;
(e) postoji li dovoljno različitosti i izvrsnosti u ESFS-u;
(f) jesu li odgovornost i transparentnost primjerene u odnosu na zahtjeve u pogledu objavljivanja;
(g) jesu li resursi Tijela primjereni za izvršavanje njegovih odgovornosti;
(h) je li primjereno da sjedište Tijela ostane isto ili je primjereno preseliti europska nadzorna tijela u jedno sjedište kako bi se poboljšala koordinacija između njih.
2.a Nakon savjetovanja sa svim relevantnim tijelima i dionicima Komisija provodi, u okviru općeg izvješća iz stavka 1. ovog članka, sveobuhvatnu procjenu primjene članka 9.c.
3. Komisija u vezi s pitanjem izravnog nadzora nad paneuropskim institucijama ili infrastrukturama te uzimajući u obzir tržišna kretanja, stabilnost unutarnjeg tržišta i koheziju cijele Unije, sastavlja godišnje izvješće o prikladnosti povjeravanja Tijelu dodatnih nadzornih odgovornosti u tom području.
4. Izvješće i, prema potrebi, priloženi prijedlozi dostavljaju se Europskom parlamentu i Vijeću.