Uredba (EU) br. 1093/2010 · POGLAVLJE II. ZADAĆE I OVLASTI TIJELA

Članak 19.

Rješavanje sporova među nadležnim tijelima u prekograničnim pitanjima

1. U slučajevima koji su navedeni u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. i ne dovodeći u pitanje ovlasti utvrđene u članku 17., Tijelo može pomoći nadležnim tijelima u postizanju dogovora u skladu s postupkom utvrđenim u stavcima od 2. do 4. ovog članka u bilo kojoj od sljedećih okolnosti:

(a) na zahtjev jednog ili više dotičnih nadležnih tijela, kada se nadležno tijelo ne slaže s postupkom ili sadržajem mjere, predložene mjere ili s nedjelovanjem drugog nadležnog tijela;

(b) u slučajevima u kojima se zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. propisuje da Tijelo može pomoći na vlastitu inicijativu kada je postojanje neslaganja među nadležnim tijelima moguće utvrditi na temelju objektivnih razloga.

U slučajevima u kojima se zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. zahtijeva donošenje zajedničke odluke nadležnih tijela i kada u skladu s tim aktima Tijelo može na vlastitu inicijativu pomoći dotičnim nadležnim tijelima u postizanju dogovora u skladu s postupkom utvrđenim u stavcima od 2. do 4. ovog članka, u nedostatku zajedničke odluke tih tijela donesene u rokovima utvrđenima u tim aktima presumira se postojanje neslaganja.

1.a Dotična nadležna tijela u sljedećim slučajevima bez nepotrebne odgode obavješćuju Tijelo o nepostizanju dogovora:

(a) kada je rok za postizanje dogovora među nadležnim tijelima utvrđen u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2., a nastupi bilo koji od sljedećih događaja:

i. rok je istekao; ili

ii. najmanje dva dotična nadležna tijela donijela su na temelju objektivnih razloga zaključak o postojanju neslaganja;

(b) kada rok za postizanje dogovora među nadležnim tijelima nije utvrđen u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2., a nastupi bilo koji od sljedećih događaja:

i. najmanje dva dotična nadležna tijela donijela su na temelju objektivnih razloga zaključak o postojanju neslaganja; ili

ii. protekla su dva mjeseca od datuma na koji je nadležno tijelo primilo zahtjev drugog nadležnog tijela za poduzimanje određenih mjera radi usklađivanja s tim aktima, a tijelo koje je primilo zahtjev još nije donijelo odluku kojom se udovoljava tom zahtjevu.

1.b Predsjednik procjenjuje treba li Tijelo postupiti u skladu sa stavkom 1. Ako Tijelo intervenira na vlastitu inicijativu, ono o tome obavješćuje dotična nadležna tijela.

Dok se čeka odluka Tijela u skladu s postupkom utvrđenim u članku 44. stavku 3.a, u slučajevima u kojima se zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. zahtijeva donošenje zajedničke odluke, sva nadležna tijela koja sudjeluju u zajedničkom odlučivanju odgađaju svoje pojedinačne odluke. Ako Tijelo odluči djelovati, sva nadležna tijela koja sudjeluju u zajedničkom odlučivanju odgađaju svoje odluke sve do zaključenja postupka utvrđenog u stavcima 2. i 3. ovog članka.

2. Tijelo određuje rok za mirenje među nadležnim tijelima uzimajući u obzir relevantne rokove navedene u aktima iz članka 1. stavka 2. kao i složenost i žurnost pitanja. U toj fazi Tijelo djeluje kao posrednik.

3. Ako dotična nadležna tijela tijekom faze mirenja iz stavka 2. ne uspiju postići dogovor, Tijelo može donijeti odluku kojom se od tih tijela zahtijeva da radi rješavanja tog pitanja i osiguravanja usklađenosti s pravom Unije poduzmu određenu mjeru ili da se suzdrže od poduzimanja određene mjere. Odluka Tijela obvezujuća je za dotična nadležna tijela. Odlukom Tijela može se od nadležnih tijela zahtijevati da opozovu ili izmijene odluku koju su donijela ili da primijene ovlasti koje imaju u skladu s relevantnim pravom Unije.

3.a Tijelo obavješćuje dotična nadležna tijela o zaključenju postupaka provedenih u skladu sa stavcima 2. i 3. kao i o, prema potrebi, svojoj odluci donesenoj u skladu sa stavkom 3.

4. Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije iz članka 258. UFEU-a, ako se nadležno tijelo ne uskladi s odlukom Tijela te time ne osigura da financijska institucija zadovoljava zahtjeve koji su izravno na nju primjenjivi na temelju zakonodavnih akata iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe, Tijelo može donijeti pojedinačnu odluku upućenu toj financijskoj instituciji kojom se od nje zahtijeva da poduzme sve potrebne mjere kako bi ispunila svoje obveze na temelju prava Unije, uključujući prestanak bilo kakve prakse.

5. Odluke koje su donesene u skladu sa stavkom 4. prevladavaju nad svim prethodnim odlukama koje su o istom pitanju donijela nadležna tijela. Sve mjere nadležnih tijela u vezi s činjenicama koje su predmet odluka na temelju stavka 3. ili 4. moraju biti usklađene s tim odlukama.

6. U izvješću iz članka 50. stavka 2. predsjednik Tijela mora navesti prirodu i vrstu sporova među nadležnim tijelima, postignute sporazume i odluke donesene radi rješavanja takvih sporova.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu