Članak 10.
Nadležnost
1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi uspostavile svoju nadležnost nad kaznenim djelima iz članka 2., članka 3. i članka 18.a stavka 1. ako je:
(a) kazneno djelo počinjeno u cijelosti ili djelomice na njihovom državnom području; ili
(b) počinitelj je njihov državljanin.
2. Država članica obavješćuje Komisiju kada odluči uspostaviti daljnju nadležnost nad kaznenim djelima iz članka 2., članka 3. i članka 18.a stavka 1. koja su počinjena izvan njezina državnog područja, između ostaloga, ako je:
(a) kazneno djelo počinjeno protiv nekog njezinog državljanina ili osobe koja ima uobičajeno boravište na njezinom državnom području;
(b) kazneno djelo počinjeno u korist pravne osobe sa sjedištem na njezinom državnom području; ili
(c) počinitelj ima uobičajeno boravište na njezinom državnom području.
3. Za progon kaznenih djela iz članaka 2. i 3. počinjenih izvan državnog područja dotične države članice, svaka država članica u slučajevima iz točke (b) stavka 1. mora, a u slučajevima iz stavka 2. može poduzeti potrebne mjere kako bi osigurala da njezina nadležnost ne podliježe sljedećim uvjetima:
(a) djela se smatraju kaznenim djelom u mjestu gdje su počinjena; ili
(b) progon se može pokrenuti samo na temelju prijave žrtve u mjestu počinjenja kaznenog djela, ili odricanjem nadležnosti države u kojoj je djelo počinjeno.