Članak 11.
Pomoć i podrška žrtvama trgovanja ljudima
1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale pružanje specijalizirane pomoći i podrške žrtvama uz pristup usmjeren na žrtve i prilagođen rodnoj perspektivi te perspektivama invaliditeta i djece prije kaznenog postupka, tijekom kaznenog postupka i tijekom odgovarajućeg razdoblja nakon završetka kaznenog postupka kako bi im omogućile da ostvare prava utvrđena u Direktivi 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća(2) i u ovoj Direktivi.
2. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da osoba primi pomoć i podršku čim nadležna tijela imaju utemeljenu sumnju da je osoba možda bila žrtva bilo kojeg kaznenog djela iz članaka 2. i 3.
3. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se pomoć i podrška žrtvi ne uvjetuju žrtvinom spremnošću da surađuje u kaznenoj istrazi, progonu ili suđenju, ne dovodeći u pitanje Direktivu 2004/81/EZ ili slična nacionalna pravila.
4. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi zakonima i drugim propisima uspostavile jedan ili više mehanizama usmjerenih na rano otkrivanje i identifikaciju identificiranih i pretpostavljenih žrtava te pomoć i podršku identificiranim i pretpostavljenim žrtvama, u suradnji s relevantnim organizacijama za potporu, te kako bi imenovale kontaktnu točku za prekogranično upućivanje žrtava.
Zadaće mehanizama upućivanja koji djeluju u skladu s ovim stavkom uključuju barem sljedeće:
(a) utvrđivanje minimalnih standarda za otkrivanje i ranu identifikaciju žrtava te prilagođavanje postupaka za takvo otkrivanje i identifikaciju raznim oblicima iskorištavanja obuhvaćenima ovom Direktivom;
(b) upućivanje žrtve na najprikladniju podršku i pomoć;
(c) uspostavu dogovorâ o suradnji ili protokolâ s tijelima za azil kako bi se osiguralo pružanje pomoći, podrške i zaštite žrtvama trgovanja ljudima kojima je također potrebna međunarodna zaštita ili koje žele zatražiti takvu zaštitu, uzimajući u obzir pojedinačne okolnosti žrtve.
5. Mjere pomoći i podrške iz stavaka 1. i 2. pružaju se na temelju suglasnosti i informiranosti te uključuju barem životne standarde kojima se žrtvama može osigurati uzdržavanje mjerama kao što su pružanje odgovarajućeg i sigurnog smještaja, među ostalim skloništâ i drugog odgovarajućeg privremenog smještaja, i materijalne pomoći, kao i potrebnog liječenja uključujući psihološku pomoć, savjetovanje i informiranje te, prema potrebi, prevođenje i tumačenje.
5.a Skloništa i drugi odgovarajući privremeni smještaj iz stavka 5. pružaju se u dovoljnom broju te su lako dostupni pretpostavljenim i identificiranim žrtvama trgovanja ljudima. Skloništa i drugi odgovarajući privremeni smještaj pomažu žrtvama u njihovu oporavku pružajući im primjerene i odgovarajuće životne uvjete kako bi se vratile u samostalan život. Opremljeni su i za zadovoljavanje posebnih potreba djece, uključujući djecu žrtve.
6. Informacije iz stavka 5. obuhvaćaju, prema potrebi, informacije o razdoblju za razmišljanje i oporavka na temelju Direktive 2004/81/EZ te informacije o mogućnosti odobravanja međunarodne zaštite na temelju Uredbe (EU) 2024/1347(3) i Uredbe (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća(4) ili na temelju drugih međunarodnih instrumenata ili drugih sličnih nacionalnih pravila.
7. Države članice skrbe za žrtve s posebnim potrebama, ako takve potrebe postoje, posebno ako su posljedica trudnoće, njihovog zdravstvenog stanja, invalidnosti, duševnih ili psihičkih smetnji ili teških oblika psihološkog, fizičkog ili seksualnog nasilja koji su pretrpjele.