Članak 22.
Pojedinačna procjena žrtava radi utvrđivanja posebnih potreba za potporom i zaštitom
1. Države članice osiguravaju da se pravodobno provodi pojedinačna procjena žrtava („pojedinačna procjena”) kako bi se tijekom cijelog postupka utvrdile posebne potrebe za potporom i zaštitom te kako bi se utvrdilo bi li i u kojem opsegu žrtve imale koristi od dodatne psihološke potpore u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (ca), usluga predviđenih člankom 9.a ili posebnih mjera u skladu s člankom 18., 18.a, 23. ili 24. zbog osobite ranjivosti te žrtve na sekundarnu i ponovljenu viktimizaciju, zastrašivanje ili odmazdu.
Države članice određuju praktičnu organizaciju pojedinačne procjene žrtava.
1.a Pojedinačna procjena pokreće se u najranijoj mogućoj fazi, kao što je prvi kontakt žrtve s nadležnim tijelima, i traje onoliko dugo koliko je potrebno, ovisno o posebnim potrebama svake žrtve. Ako rezultat početne faze pojedinačne procjene koju su provela tijela koja prva budu u kontaktu sa žrtvom pokaže da je potrebna pojačana procjena, takva se procjena, prema potrebi, provodi u suradnji ili koordinaciji s relevantnim institucijama i tijelima, kao i s općim i specijalističkim službama za potporu, među ostalim upućivanjem na takve službe, ovisno o pojedinačnim potrebama žrtava i fazi postupka.
Pojedinačnu procjenu provode odgovarajuće osposobljene osobe, u najboljem interesu žrtve, pri čemu se posebna pozornost posvećuje sprečavanju sekundarne ili ponovljene viktimizacije.
Nadležna tijela, institucije, tijela i službe za potporu odgovaraju na potrebe žrtava za potporom i zaštitom bez nepotrebne odgode i na koordiniran način.
2. U pojedinačnoj procjeni uzimaju se u obzir:
(a) osobne značajke žrtve, uključujući relevantna iskustva diskriminacije, među ostalim diskriminacije koja se temelji na intersekciji nekoliko osnova kao što su rod, uključujući rodni identitet, dob, invaliditet, boravišni status, vjeroispovijest ili uvjerenje, jezik, rasno, socijalno ili etničko podrijetlo, rodni identitet i seksualna orijentacija;
(b) vrsta ili priroda kaznenog djela;
(c) okolnosti kaznenog djela;
(d) odnos žrtve s počiniteljem i rizici koji potječu od počinitelja.
3. U kontekstu pojedinačne procjene posebna se pozornost posvećuje:
(a) žrtvama koje su pretrpjele znatnu štetu zbog težine ili ponavljanja kaznenog djela;
(b) žrtvama koje su pretrpjele kazneno djelo počinjeno zbog neke osobine osobe ili diskriminatornog motiva koji bi osobito mogli biti povezani s njihovim osobnim značajkama;
(c) žrtvama koje njihov odnos s počiniteljem i ovisnost o njemu čine posebno ranjivima.
Za potrebe prvog podstavka na odgovarajući se način uzimaju u obzir žrtve terorizma, žrtve organiziranog kriminala, žrtve trgovanja ljudima, žrtve rodno uvjetovanog nasilja, uključujući nasilje nad ženama i nasilje u obitelji, žrtve seksualnog nasilja, uključujući seksualno zlostavljanje djece, žrtve iskorištavanja, žrtve zločina iz mržnje, žrtve mučenja, žrtve prisilnog nestanka žrtve s invaliditetom i žrtve genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina ili zločina agresije kako su definirani u člancima 6., 7., 8. i 8.a Statuta Međunarodnog kaznenog suda. Posebna pozornost posvećuje se, ako je primjenjivo, žrtvama oblika tih kaznenih djela na internetu i žrtvama koje pripadaju u više od jedne od tih kategorija.
Ako je to relevantno i primjereno, u pojedinačnoj procjeni uzimaju se u obzir posebne potrebe članova obitelji žrtve.
3.a U kontekstu pojedinačne procjene posebna pozornost posvećuje se riziku koji potječe od počinitelja iz stavka 2. točke (d), kao što je:
(a) rizik od nasilnog ponašanja;
(b) rizik od tjelesnih ozljeda;
(c) rizik od upotrebe oružja;
(d) veza s organiziranom kriminalnom skupinom i sudjelovanje u njoj;
(e) zlouporaba droga ili alkohola;
(f) zlostavljanje djece;
(g) problemi s mentalnim zdravljem;
(h) uhođenje; ili
(i) izražavanje prijetnji i govora mržnje.
4. Za potrebe ove Direktive pretpostavlja se da djeca žrtve imaju posebne potrebe za potporom i zaštitom zbog svoje ranjivosti na sekundarnu i ponovljenu viktimizaciju, zastrašivanje i odmazdu. Radi utvrđivanja bi li i u kojoj mjeri djeca žrtve imala koristi od posebnih mjera kako su predviđene u člancima 18., 18.a, 23. i 24. djeca žrtve podvrgavaju se pojedinačnoj procjeni. Pojedinačna procjena djece žrtava organizira se u okviru službi za ciljanu i integriranu potporu iz članka 9.a i njome se u obzir uzimaju posebne potrebe koju djeca žrtve bez roditeljske skrbi mogu imati zbog kaznenog djela.
5. Opseg pojedinačne procjene može se prilagoditi ovisno o težini kaznenog djela i stupnju očigledne štete koju je pretrpjela žrtva.
6. Pojedinačne procjene provode se uz blisku uključenost žrtve i u njoj se uzimaju u obzir želje žrtve, među ostalim ako žrtva ne želi iskoristiti posebne mjere kako su predviđene u člancima 8., 9., 9.a, 23. i 24.
7. Države članice osiguravaju da se pojedinačna procjena preispituje u skladu s pojedinačnim potrebama žrtve i da se, ako je to relevantno, poduzmu nove mjere ili prilagode mjere koje su u tijeku kako bi se uzele u obzir pojedinačne potrebe žrtve radi osiguravanja da se mjere za potporu i zaštitu odnose na promjenjivu situaciju žrtve. Ako se elementi na kojima se pojedinačna procjena temelji znatno promijene, države članice osiguravaju njezino ažuriranje tijekom cijelog kaznenog postupka.