Direktiva 2012/29/EU · POGLAVLJE 4. ZAŠTITA ŽRTAVA I PRIZNAVANJE ŽRTAVA S POSEBNIM POTREBAMA ZAŠTITE

Članak 23.

Pravo na zaštitu žrtava s posebnim potrebama zaštite tijekom kaznenog postupka

1. Ne dovodeći u pitanje prava na obranu te u skladu s pravilima o sudskoj diskreciji, države članice osiguravaju da žrtve s posebnim potrebama za zaštitom u čiju su korist poduzete posebne mjere utvrđene slijedom pojedinačne procjene mogu koristiti mjere predviđene u stavcima 2., 3. i 4. ovog članka. Ako je zbog operativnih ili praktičnih ograničenja nemoguće pružiti posebnu mjeru predviđenu nakon pojedinačne procjene ili ako postoji hitna potreba za saslušanjem žrtve, a u slučaju da žrtva ne bude saslušana to bi moglo nanijeti štetu žrtvi ili drugoj osobi ili bi moglo ugroziti tijek postupka, države članice mogu iznimno odlučiti da neće pružiti predviđenu posebnu mjeru.

2. Sljedeće mjere su tijekom istraga u kaznenom postupku dostupne žrtvama s posebnim potrebama zaštite utvrđenima u skladu s člankom 22. stavkom 1.:

(a) saslušanje žrtve provodi se u prostorijama određenima ili prilagođenima za tu svrhu;

(b) saslušanje žrtve provode stručnjaci koji su za to osposobljeni;

(c) žrtvu uvijek saslušava ista osoba, osim ako je to protivno dobrom pravosuđu;

(d) sva saslušanja žrtava seksualnog nasilja ili rodno uvjetovanog nasilja, uključujući nasilje nad ženama i nasilje u obitelji obuhvaćene područjem primjene Direktive (EU) 2024/1385, osim ako ih provode državni odvjetnik ili sudac, provodi osoba istog spola kao i žrtva, ako žrtva to želi, pod uvjetom da se ne ugrozi tijek kaznenog postupka.

3. Sljedeće mjere su tijekom sudskog postupka dostupne žrtvama s posebnim potrebama zaštite utvrđenim u skladu s člankom 22. stavkom 1.:

(a) mjere radi izbjegavanja vizualnog kontakta između žrtava i počinitelja, uključujući tijekom iznošenja dokaza, prikladnim sredstvima, uključujući korištenjem komunikacijske tehnologije;

(b) mjere kojima se osigurava saslušanje žrtve u sudnici bez njezine prisutnosti, posebno korištenjem odgovarajućih komunikacijskih tehnologija;

(c) mjere radi izbjegavanja nepotrebnog ispitivanja o privatnom životu žrtve koji nije povezan s kaznenim djelom, uključujući njezinu seksualnu orijentaciju, rod, uključujući rodni identitet, ili seksualno ponašanje u prošlosti; i

(d) mjere koje omogućuju saslušanje bez prisutnosti javnosti.

4. Države članice osiguravaju da se njihovim nadležnim tijelima dodijeli ovlast za poduzimanje odgovarajućih mjera tijekom kaznenog postupka i onoliko dugo koliko je potrebno za pružanje fizičke zaštite žrtvama s posebnim potrebama za zaštitom kako su utvrđene u skladu s člankom 22., uključujući sljedeće mjere:

(a) stalnu ili privremenu prisutnost tijela za izvršavanje zakonodavstva ili drugih tijela koja pružaju fizičku zaštitu u skladu s nacionalnim pravom;

(b) naloge za udaljavanje, zabranu pristupa ili zaštitu kako bi se žrtvama pružila zaštita od svih radnji nasilja, u skladu s nacionalnim pravom;

(c) pristup skloništima i drugom primjerenom privremenom smještaju, u skladu s nacionalnim pravom.

5. Države članice osiguravaju da, ako je to relevantno za sigurnost žrtve, nadležna tijela obavijeste žrtvu o mogućnosti podnošenja zahtjeva za izdavanje naloga za udaljavanje, zabranu pristupa ili zaštitu i o mogućnosti traženja prekograničnog priznavanja naloga za zaštitu u skladu s Direktivom 2011/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća(8) ili zaštitnih mjera u skladu s Uredbom (EU) br. 606/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(9).

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu