Članak 13.a.
Izmjene postojećih ugovora za potrebe provedbe reformi referentnih vrijednosti
1. Druge ugovorne strane mogu nastaviti primjenjivati postupke za upravljanje rizicima iz članka 11. stavka 3. kojima raspolažu 13. veljače 2021. u odnosu na ugovore o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana, a koji su sklopljeni ili obnovljeni prije datuma na koji obveza uspostave postupaka upravljanja rizicima na temelju članka 11. stavka 3. počinje proizvoditi učinke, ako se nakon 13. veljače 2021. ti ugovori naknadno izmjenjuju ili obnavljaju samo za potrebe zamjene referentne vrijednosti ili za potrebe uvođenja odredbe o rezervnom aranžmanu u odnosu na bilo koju referentnu vrijednost na koju se poziva u tom ugovoru.
2. Ugovori koji su sklopljeni ili obnovljeni prije datuma na koji obveza poravnanja počinje proizvoditi učinke na temelju članka 4. i koji se nakon 13. veljače 2021. naknadno izmjenjuju ili obnavljaju samo za potrebe zamjene referentne vrijednosti ili za potrebe uvođenja odredbe o rezervnom aranžmanu u odnosu na bilo koju referentnu vrijednost na koju se poziva u tom ugovoru zbog toga ne podliježu obvezi poravnanja iz članka 4.
3. Stavci 1. i 2. primjenjuju se samo na ugovore o OTC izvedenicama čija izmjena ili obnova:
(a) je potrebna u svrhu zamjene referentne vrijednosti u kontekstu reformi referentnih vrijednosti;
(b) ne mijenja ekonomski sadržaj ili čimbenik rizika koji predstavlja pozivanje na referentnu vrijednost u takvom ugovoru; i
(c) ne obuhvaća druge izmjene bilo koje pravne odredbe tog ugovora koja se ne odnosi na referentnu vrijednost na koju se poziva i tako potencijalno izmjenjuje ugovor na način koji bi u stvarnosti zahtijevao da ga se smatra novim ugovorom.