Članak 39.
Odvajanje i prenosivost
1. Središnja druga ugovorna strana vodi odvojenu evidenciju i račune čime omogućava da u bilo kojem trenutku i bez odgode, razlikuje u računima kod središnje druge ugovorne strane imovinu i pozicije koji se vode za račun jednog člana sustava poravnanja od imovine i pozicija koji se vode za račun bilo kojeg drugog člana sustava poravnanja i od vlastite imovine.
2. Središnja druga ugovorna strana nudi vođenje odvojene evidencije i računa čime omogućava svakom članu sustava poravnanja da razlikuje u računima kod središnje druge ugovorne strane imovinu i pozicije tog člana sustava poravnanja od imovine i pozicija koji se vode za račun njegovih klijenata („odvajanje zbirnih računa za klijente”).
3. Središnja druga ugovorna strana nudi vođenje odvojene evidencije i računa čime omogućava svakom članu sustava poravnanja da razlikuje u računima kod središnje druge ugovorne strane imovinu i pozicije koji se vode za račun određenog klijenta od one imovine i pozicija koji se vode za račun ostalih klijenata („odvajanje pojedinačnih računa za klijente”). Na zahtjev, središnja druga ugovorna strana nudi članovima sustava poravnanja mogućnost otvaranja više računa na vlastito ime ili za račun njihovih klijenata.
4. Član sustava poravnanja vodi odvojenu evidenciju i račune koji mu omogućavaju da razlikuje, i u računima koji se vode kod središnje druge ugovorne strane i u vlastitim računima, svoju imovinu i pozicije od imovine i pozicija koje se vode za račun njegovih klijenata kod središnje druge ugovorne strane.
5. Član sustava poravnanja nudi svojim klijentima, barem, izbor između odvajanja zbirnih računa za klijente i odvajanja pojedinačnih računa za klijente i obavješćuje ih o troškovima i razini zaštite iz stavka 7. povezanih sa svakom od tih opcija. Klijent potvrđuje svoj izbor pisanim putem.
6. Kada se klijent odluči za odvajanje pojedinačnih računa za klijente, svaki iznos nadoknade koji premašuje zahtjeve klijenta se također knjiži na središnju drugu ugovornu stranu i odvaja se od iznosa nadoknada ostalih klijenata ili članova sustava poravnanja i ne izlaže se gubicima povezanima s pozicijama koje se knjiže na drugom računu.
7. Središnje druge ugovorne strane i članovi sustava poravnanja javno objavljuju razine zaštite i troškove povezane s različitim razinama odvajanja koje nude i nude te usluge pod prihvatljivim komercijalnim uvjetima. Podaci o različitim razinama odvajanja uključuju opis glavnih pravnih implikacija pojedinačnih razina odvajanja kao i informacije o mjerodavnom stečajnom pravu u odnosnim jurisdikcijama.
8. Središnja druga ugovorna strana ima pravo uporabe vezano uz iznose nadoknade ili doprinose u jamstveni fond koji se prikupljaju putem ugovora o financijskom kolateralu u vrijednosnim papirima, u smislu članka 2. stavka 1. točke (c) Direktive 2002/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. lipnja 2002. o financijskom kolateralu(23), pod uvjetom da je uporaba takvih ugovora predviđena njenim pravilima poslovanja. Član sustava poravnanja potvrđuje svoje prihvaćanje pravila poslovanja pisanim putem. Središnja druga ugovorna strana javno objavljuje pravo uporabe koje se izvršava u skladu s člankom 47.
9. Zahtjev za razlikovanjem imovine i pozicija u računima kod središnje druge ugovorne strane je ispunjen kada:
(a) se imovina i pozicije knjiže u odvojenim računima;
(b) se sprečava netiranje pozicija knjiženih na različitim računima;
(c) imovina koja obuhvaća pozicije knjižene na računu nije izložena gubicima povezanim s pozicijama koje se knjiže na drugom računu.
10. Imovina se odnosi na kolateral koji se drži za pokrivanje pozicija i uključuje pravo na prijenos imovine jednak tom kolateralu ili primitcima realizacije bilo kojeg kolaterala, ali ne uključuje doprinose u jamstveni fond.
11. Nacionalnim propisima država članica o nesolventnosti ne sprečava se središnju drugu ugovornu stranu da djeluje u skladu s člankom 48. stavcima 5., 6. i 7. u pogledu imovine i pozicija koji se knjiže na računima kako je navedeno u stavcima od 2. do 5. ovog članka.