Uvodna izjava (26)
Subjekti koji upravljaju mirovinskim sustavima čiji je primarni cilj osigurati koristi nakon umirovljenja, obično u obliku isplata do kraja života, ali i u obliku vremenski ograničenih isplata ili jednokratnih isplata, obično drže minimum novčanih sredstava kako bi maksimalizirali učinkovitost i povrat za njihove imatelje polica. Zahtijevati od takvih subjekata središnje poravnanje ugovora o OTC izvedenicama bi za te subjekte značilo pretvaranje značajnog dijela njihove imovine u gotovinu kako bi mogli ispuniti tekuće zahtjeve za iznosom nadoknade središnjih drugih ugovornih strana. Kako bi se izbjegao vjerojatan negativan učinak takvog zahtjeva na mirovinske prihode budućih umirovljenika, obveza poravnanja se ne treba primijeniti na mirovinske sustave dok središnja druga ugovorna strana pronađe prikladno tehničko rješenje za prijenos negotovinskog kolaterala kao varijacijskog iznosa nadoknade kako bi se riješio ovaj problem. Takvo tehničko rješenje treba uzeti u obzir posebnu ulogu mirovinskih sustava i izbjegavati značajne negativne utjecaje na umirovljenike. Tijekom prijelaznog razdoblja, ugovori o OTC izvedenicama koji se sklapaju radi smanjenja investicijskih rizika izravno povezanih s financijskom solventnošću mirovinskih sustava trebaju podlijegati ne samo obvezi izvješćivanja već i obvezi bilateralne kolateralizacije. Međutim, krajnji cilj je središnje poravnanje čim to bude održivo.