Članak 33.
1. Kada se nadležnost temelji na članku 4. ili na člancima 7., 8. ili 9., a pred sudom treće države teče postupak u vrijeme kada je pred sudom države članice pokrenut postupak u vezi s istim predmetom spora i između istih stranaka kao što je postupak pred sudom treće države, sud države članice može zastati s postupkom, ako:
(a) se očekuje da sud treće države donese odluku koju je moguće priznati i, prema potrebi, izvršiti u toj državi članici; i
(b) sud države članice smatra da je zastoj postupka potreban zbog pravilnog sudovanja.
2. Sud države članice može nastaviti postupak u svako doba, ako:
(a) se s postupkom pred sudom treće države zastalo ili je prekinut;
(b) sud države članice smatra da postupak pred sudom treće države vjerojatno neće biti okončan u razumnom roku; ili
(c) je nastavak postupka potreban zbog pravilnog sudovanja.
3. Sud države članice obustavlja postupak, ako je postupak pred sudom treće države okončan i donesena je sudska odluka koju je moguće priznati i, prema potrebi, izvršiti u toj državi članici.
4. Sud države članice primjenjuje ovaj članak na zahtjev jedne od stranaka ili, ako je to moguće prema nacionalnom pravu, po službenoj dužnosti.