Članak 34.
1. Kada se nadležnost temelji na članku 4. ili na člancima 7., 8. ili 9., a pred sudom treće države teče postupak u vrijeme kada je pred sudom države članice pokrenut postupak koji je povezani s postupkom pred sudom treće države, sud države članice može zastati s postupkom, ako:
(a) se zajedničko postupanje i odlučivanje u vezi s povezanim postupcima čini svrhovitim kako bi se izbjegla opasnost proturječnih sudskih odluka u odvojenim postupcima;
(b) se očekuje da će sud treće države donijeti sudsku odluku koju je moguće priznati i, prema potrebi, izvršiti u toj državi članici; te
(c) sud države članice smatra da je zastoj postupka potreban zbog pravilnog sudovanja.
2. Sud države članice može nastaviti s postupkom u svakom trenutku, ako:
(a) sud države članice smatra da više ne postoji opasnost od proturječnih sudskih odluka;
(b) se s postupkom pred sudom treće države zastalo ili je obustavljen;
(c) sud države članice smatra da postupak pred sudom treće države vjerojatno neće biti okončan u razumnom roku; ili
(d) je nastavak postupka potreban radi pravilnog sudovanja.
3. Sud države članice može obustaviti postupak, ako je postupak pred sudom treće države okončan i ako je donesena sudska odluka koju je moguće priznati i, prema potrebi, izvršiti u toj državi članici.
4. Sud države članice primjenjuje ovaj članak na zahtjev jedne od stranaka ili, ako je to moguće prema nacionalnom pravu, po službenoj dužnosti.