Uredba (EU) br. 1308/2013 · DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE III. Organizacije i udruženja proizvođača te sektorske organizacije, organizacije / Odjeljak 3. Proširenje pravila i obvezni doprinosi

Članak 164.

Proširenje pravila

1. Ako se priznata organizacija proizvođača, priznato udruženje organizacija proizvođača ili priznata sektorska organizacija koja djeluje na određenom gospodarskom području ili područjima države članice smatra predstavnikom proizvodnje ili trgovine ili prerade određenog proizvoda, dotična država članica može, na zahtjev te organizacije, učiniti obvezujućim na ograničeno vrijeme neke sporazume, odluke ili usklađena djelovanja koji su dogovoreni unutar te organizacije za druge gospodarske subjekte koji djeluju u dotičnom gospodarskom području ili područjima, bez obzira na to pripadaju li pojedinci ili skupine toj organizaciji ili udruženju ili ne.

2. Za potrebe ovog odjeljka „gospodarsko područje” znači zemljopisno područje koje se sastoji od proizvodnih regija koje se dodiruju ili susjednih proizvodnih regija u kojima su uvjeti za proizvodnju i stavljanje na tržište ujednačeni ili, za proizvode sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla koja je priznata pravom Unije, zemljopisno područje navedeno u specifikaciji proizvoda.

3. Organizacija ili udruženje smatra se reprezentativnim ako, u gospodarskom području ili dotičnom području države članice:

(a) kao udio u opsegu proizvodnje ili trgovine ili prerade dotičnog proizvoda ili dotičnih proizvoda, ima:

i. za organizacije proizvođača u sektoru voća i povrća, barem 60 % ili

ii. u drugim slučajevima, barem dvije trećine i

(b) u slučaju organizacija proizvođača, okuplja više od 50 % dotičnih proizvođača.

Međutim, ako, u slučaju sektorskih organizacija, određivanje udjela u opsegu proizvodnje, trgovine ili prerade dotičnog proizvoda ili više njih uzrokuje praktične poteškoće, država članica može utvrditi nacionalna pravila za određivanje razine reprezentativnosti iz prvog podstavka točke (a) podtočke ii.

Ako zahtjev za proširenje pravila na druge gospodarske subjekte obuhvaća više od jednog gospodarskog područja, organizacija ili udruženje moraju pokazati minimalnu razinu reprezentativnosti kako je definirana u prvom podstavku za svaku granu koju okuplja u svakom dotičnom gospodarskom području.

4. Pravila za koje se može tražiti proširenje iz stavka 1. na druge gospodarske subjekte imaju jedan od sljedećih ciljeva:

(a) izvješćivanje o proizvodnji i tržištu;

(b) stroža pravila proizvodnje od nacionalnih ili Unijinih;

(c) izradu standardnih ugovora koji su usklađeni s pravilima Unije;

(d) stavljanje na tržište;

(e) zaštitu okoliša;

(f) mjere za promicanje i iskorištavanje potencijala proizvoda;

(g) mjere za zaštitu organskog uzgoja kao i za oznake izvornosti, kvalitete i zemljopisnog podrijetla;

(h) istraživanja s ciljem dodavanja vrijednosti proizvodima, posebno kroz nove oblike njihovog korištenja koji ne ugrožavaju javno zdravlje;

(i) studije za poboljšanje kvalitete proizvoda;

(j) istraživanje, osobito metoda uzgoja koje omogućavaju smanjeno korištenje sredstava za zaštitu bilja ili zdravlja životinja i osiguravaju očuvanje tla i očuvanje ili poboljšanje okoliša;

(k) utvrđivanje minimalnih zahtjeva kvalitete i utvrđivanje minimalnih standarda za pakiranje i predstavljanje;

(l) upotrebu certificiranog sjemena osim ako se upotrebljava za ekološku proizvodnju u smislu Uredbe (EU) 2018/848 i praćenje kvalitete proizvoda;

(m) sprečavanje fitosanitarnih rizika, rizika za zdravlje životinja, sigurnost hrane i okoliš te upravljanje njima;

(n) upravljanje nusproizvodima i njihovo vrednovanje;

Ta pravila ne smiju prouzročiti nikakvu štetu drugim gospodarskim subjektima, niti onemogućiti ulazak novih gospodarskih subjekata na tržište, u dotičnoj državi članici ili u Uniji te ne smiju imati nijedan od učinaka navedenih u članku 210. stavku 4. niti na drugi način biti neusklađena s pravom Unije ili nacionalnim propisima koji su na snazi.

5. Proširenje pravila iz stavka 1. priopćuje se gospodarskim subjektima objavljivanjem u punoj i službenoj objavi dotične države članice.

6. Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj odluci donesenoj na temelju ovog članka.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu