Uredba (EU) br. 1308/2013

Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007

Izvornik u Službenom listu EU

Pročišćeni tekst na dan 18. studenoga 2026.

DIO I. UVODNE ODREDBE

Područje primjene

Članak 1.

1. Ovom Uredbom uspostavlja se zajednička organizacija tržištâ poljoprivrednih proizvoda, što podrazumijeva sve proizvode navedene u Prilogu I. Ugovorima, uz izuzetak proizvoda ribarstva i akvakulture kako su definirani u zakonodavnim aktima Unije o zajedničkoj organizaciji tržištâ proizvoda ribarstva i akvakulture.

2. Poljoprivredni proizvodi definirani u stavku 1. dijele se na sljedeće sektore, kao što je navedeno u odgovarajućim dijelovima Priloga I.:

(a) žitarice, dio I.;

(b) riža, dio II.;

(c) šećer, dio III.;

(d) osušena krma, dio IV.;

(e) sjeme, dio V.;

(f) hmelj, dio VI.;

(g) maslinovo ulje i stolne masline, dio VII.;

(h) lan i konoplja, dio VIII.;

(i) voće i povrće, dio IX.;

(j) prerađeni proizvodi od voća i povrća, dio X.;

(k) banane, dio XI.;

(l) vino, dio XII.;

(m) živo drveće i druge biljke, lukovice, korijenje i slično, rezano cvijeće i ukrasno lišće, dio XIII.;

(n) duhan, dio XIV.;

(o) govedina i teletina, dio XV.;

(p) mlijeko i mliječni proizvodi, dio XVI.;

(q) svinjetina, dio XVII.;

(r) ovčetina i kozletina, dio XVIII.;

(s) jaja, dio XIX.;

(t) meso peradi, dio XX.;

(u) etilni alkohol poljoprivrednog podrijetla, dio XXI.;

(v) pčelarski proizvodi, dio XXII.;

(w) dudov svilac, dio XXIII.,

(x) drugi proizvodi, dio XXIV.

Opće odredbe o zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP)

Članak 2.

Uredba (EU) 2021/2116 Europskog parlamenta i Vijeća(1) i odredbe donesene na temelju te uredbe primjenjuju se na mjere navedene u ovoj Uredbi.

Definicije

Članak 3.

1. Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije za određene sektore kako su navedene u Prilogu II.

3. Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije navedene u Uredbi (EU) 2021/2116 i Uredbi (EU) 2021/2115 Europskog parlamenta i Vijeća(2), osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom.

4. Komisija je, u skladu s člankom 227., ovlaštena za donošenje delegiranih akata kojima se mijenjaju definicije koje se odnose na sektore utvrđene u Prilogu II. u mjeri potrebnoj za ažuriranje definicija s obzirom na kretanja na tržištu bez dodavanja novih definicija.

5. Za potrebe ove Uredbe:

(a) „slabije razvijene regije” znači one regije koje su kao takve definirane u članku 90. stavku 2. prvom podstavku točki (a) Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća [COM(2011)615](3).

(b) „nepovoljne klimatske pojave koje se mogu izjednačiti s elementarnom nepogodom” znači vremenske uvjete kao što su mraz, tuča, led, kiša ili suša koji unište više od 30 % prosječne godišnje proizvodnje određenog poljoprivrednika u proteklom trogodišnjem razdoblju ili trogodišnjeg prosjeka temeljenog na proteklom petogodišnjem razdoblju, isključujući najvišu i najnižu ulaznu vrijednost.

(c) „zelena berba” znači potpuno uništavanje ili uklanjanje grozdova dok još nisu sazreli, čime se prinos odgovarajućeg područja smanjuje na nulu, te isključujući neubiranje, odnosno ostavljanje komercijalnog grožđa na trsovima na kraju normalnog ciklusa proizvodnje.

Prilagođavanje nomenklaturi Zajedničke carinske tarife koja se koristi za poljoprivredne proizvode

Članak 4.

Ako je to potrebno kako bi se u obzir uzele izmjene kombinirane nomenklature, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se prilagođava opis proizvoda i upućivanja u ovoj Uredbi na tarifne brojeve ili podbrojeve kombinirane nomenklature.

Stope konverzije za rižu

Članak 5.

Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju stope konverzije za rižu u različitim fazama prerade.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Tržišne godine

Članak 6.

Utvrđuju se sljedeće tržišne godine:

(a) od 1. siječnja do 31. prosinca određene godine za sektore voća i povrća, prerađenog voća i povrća i banana;

(b) od 1. travnja do 31. ožujka sljedeće godine za sektor osušene krme i sektor dudovog svilca;

(c) od 1. srpnja do 30. lipnja sljedeće godine za:

i. sektor žitarica;

ii. sektor sjemena;

iii. sektor lana i konoplje;

iv. sektor mlijeka i mliječnih proizvoda;

(d) od 1. kolovoza do 31. srpnja sljedeće godine za sektor vina;

(e) od 1. rujna do 31. kolovoza sljedeće godine za sektor riže i u pogledu stolnih maslina;

(f) od 1. listopada do 30. rujna sljedeće godine za sektor šećera i u pogledu maslinovog ulja.

Referentni pragovi

Članak 7.

1. Utvrđeni su sljedeći referentni pragovi:

(a) s obzirom na sektor žitarica, 101,31 EUR po toni, vezano uz veleprodaju, za robu isporučenu u skladište, prije istovara;

(b) s obzirom na neoljuštenu rižu, 150 EUR po toni za standardnu kvalitetu, kako je definirano u Prilogu III. točki A., vezano uz veleprodaju, za robu isporučenu u skladište, prije istovara;

(c) s obzirom na šećer standardne kvalitete, kako je definirano u Prilogu III. točki B, vezano uz nepakirani šećer, franko tvornica:

i. za bijeli šećer: 404,4 EUR po toni;

ii. za sirovi šećer: 335,2 EUR po toni;

(d) s obzirom na sektor govedine i teletine, 2224 EUR po toni za trupove muških goveda konformacije/stupnja prekrivenosti masnim tkivom klase R3, kako je utvrđeno u ljestvici Unije za klasiranje trupova goveda u dobi od osam mjeseci ili više kako je navedeno u Prilogu IV. točki A;

(e) s obzirom na sektor mlijeka i mliječnih proizvoda:

i. 246,39 EUR za 100 kg maslaca;

ii. 169,80 EUR za 100 kg obranog mlijeka u prahu;

(f) s obzirom na svinjetinu, 1509,39 EUR po toni za trupove svinja standardne kvalitete definiranih u smislu težine i sadržaja nemasnog mesa kako je utvrđeno u ljestvici Unije za klasiranje trupova svinja iz Priloga IV. točke B kako slijedi:

i. trupovi težine od 60 kg do manje od 120 kg: klasa E;

ii. trupovi težine od 120 kg do 180 kg: klasa R;

(g) s obzirom na sektor maslinovog ulja:

i. 1779 EUR po toni za ekstradjevičansko maslinovo ulje;

ii. 1710 EUR po toni za djevičansko maslinovo ulje;

iii. 1524 EUR po toni za maslinovo ulje lampante koje sadrži 2 stupnja slobodnih masnih kiselina, pri čemu se taj iznos smanjuje za 36,70 EUR po toni za svaki dodatni stupanj kiselosti.

2. Referentne pragove određene u stavku 1. revidira Komisija, uzimajući u obzir objektivne kriterije, a posebno kretanja u proizvodnji, troškove proizvodnje (posebno ulazna sredstva) te tržišne trendove. Prema potrebi, referentni pragovi ažuriraju se u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom s obzirom na kretanja u proizvodnji i na tržištima.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA I. TRŽIŠNE INTERVENCIJE / POGLAVLJE I. Javna intervencija i potpora za privatno skladištenje / Odjeljak 1. Opće odredbe o javnoj intervenciji i potpori za privatno skladištenje

Područje primjene

Članak 8.

U ovom se poglavlju utvrđuju pravila za tržišnu intervenciju vezana uz:

(a) javnu intervenciju, ako proizvode otkupljuju nadležna tijela država članica i skladište ih do prodaje; te

(b) dodjeljivanje potpore za skladištenje proizvoda od strane privatnih gospodarskih subjekata.

Podrijetlo prihvatljivih proizvoda

Članak 9.

Proizvodi prihvatljivi za otkup u okviru javne intervencije ili za dodjelu potpore za njihovo privatno skladištenje moraju imati podrijetlo u Uniji. Osim toga, ako su ti proizvodi dobiveni od poljoprivrednih kultura, te kulture moraju biti ubrane u Uniji, a ako su dobiveni od mlijeka, to mlijeko mora biti proizvedeno u Uniji.

Ljestvice Unije za klasiranje trupova

Članak 10.

Ljestvice Unije za klasiranje trupova primjenjuju se u skladu s točkom A odnosno točkom B Priloga IV. u sektoru govedine i teletine s obzirom na trupove goveda starih osam mjeseci ili više te u sektoru svinjskog mesa s obzirom na svinje, osim svinja koje se koriste za uzgoj.

U sektoru ovčetine i kozletine, države članice mogu primjenjivati ljestvicu Unije za klasiranje trupova ovaca u skladu s pravilima utvrđenima u Prilogu IV. točki C.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA I. TRŽIŠNE INTERVENCIJE / POGLAVLJE I. Javna intervencija i potpora za privatno skladištenje / Odjeljak 2. Javna interncija

Proizvodi koji su prihvatljivi za javnu intervenciju

Članak 11.

Javna intervencija primjenjuje se na sljedeće proizvode u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom odjeljku te u skladu sa svim dodatnim zahtjevima i uvjetima koje može odrediti Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 19. i provedbenih akata u skladu s člankom 20.:

(a) običnu pšenicu, tvrdu (durum) pšenicu, ječam i kukuruz;

(b) neoljuštenu rižu;

(c) svježe ili rashlađeno meso iz sektora govedine i teletine, obuhvaćeno tarifnim oznakama KN od 02011000 i 02012020 do 02012050;

(d) maslac proizveden izravno i isključivo od pasteriziranog vrhnja, dobivenog izravno i isključivo od kravljeg mlijeka, u odobrenom poduzeću u Uniji, s masenim udjelom masti od najmanje 82 % i s masenim udjelom vode od najviše 16 %;

(e) obrano mlijeko u prahu najveće kvalitete, dobiveno od kravljeg mlijeka u odobrenom poduzeću u Uniji, postupkom raspršivanja, koje sadrži najmanje 34,0 % masenog udjela bjelančevina u bezmasnom suhom ekstraktu.

Razdoblja javne intervencije

Članak 12.

Javna intervencija dostupna je za:

(a) običnu pšenicu, od 1. listopada do 31. svibnja;

(b) tvrdu (durum) pšenica, ječam i kukuruz, tijekom cijele godine;

(c) neoljuštenu rižu, tijekom cijele godine;

(d) govedinu i teletinu, tijekom cijele godine;

(e) maslac i obrano mlijeko u prahu, od 1. ožujka do 30. rujna.

Početak i završetak javne intervencije

Članak 13.

1. Tijekom razdoblja navedenih u članku 12. javna intervencija:

(a) započinje za običnu pšenicu, maslac i obrano mlijeko u prahu;

(b) može je započeti Komisija putem provedbenih akata za tvrdu (durum) pšenicu, ječam, kukuruz i neoljuštenu rižu (uključujući posebne sorte ili vrste neoljuštene riže) ako to zahtijeva stanje na tržištu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.;

(c) može je započeti Komisija za sektor govedine i teletine putem drugih provedbenih akata donesenih bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3. ako je tijekom reprezentativnog razdoblja određenog u skladu s člankom 20. stavkom 1. točkom (c) prosječna tržišna cijena u državi članici ili u regiji države članice zabilježena na temelju ljestvice Unije za klasiranje trupova goveda iz Priloga IV. točke A niža od 85 % referentnog praga utvrđenog u članku 7. stavku 1. točki (d).

2. Komisija može putem donijeti provedbene akte kojima se zatvara javna intervencija za sektor govedine i teletine ako tijekom reprezentativnog razdoblja određenog u skladu s člankom 20. stavkom prvim točkom (c) uvjeti predviđeni stavkom 1. točkom (c) ovoga članka više nisu ispunjeni. Ti se provedbeni akti donose bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.

Otkup po fiksnoj cijeni ili putem natječaja

Članak 14.

Ako je javna intervencija pokrenuta u skladu s člankom 13. stavkom 1. točkom (a), Vijeće u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a poduzima mjere utvrđivanja otkupnih cijena za proizvode iz članka 11. te, kad je primjenjivo, mjere količinskih ograničenja u slučaju otkupa po fiksnoj cijeni.

Cijena javne intervencije

Članak 15.

1. Cijena javne intervencije znači:

(a) cijena po kojoj se proizvodi otkupljuju u okviru javne intervencije ako se otkup provodi po fiksnoj cijeni; ili

(b) najviša cijena po kojoj se proizvodi prihvatljivi za javnu intervenciju mogu otkupiti ako se otkup provodi preko natječaja.

2. Mjere za utvrđivanje razine cijene javne intervencije, uključujući iznose povećanja i smanjenja, poduzima Vijeće u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a.

Opća načela o prodaji iz javne intervencije

Članak 16.

1. Prodaja proizvoda otkupljenih u okviru javne intervencije odvija se tako da se:

(a) spriječi bilo kakav poremećaj na tržištu,

(b) osigura jednak pristup proizvodima i jednako postupanje prema kupcima te

(c) postigne usklađenost s obvezama koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma zaključenih u skladu s UFEU-om.

2. Proizvodi otkupljeni u okviru javne intervencije mogu se prodati tako da ih se stavi na raspolaganje za program distribucije hrane najugroženijim osobama u Uniji, kako je navedeno u relevantnim pravnim aktima Unije. U takvim slučajevima obračunska vrijednost tih proizvoda mora biti na razini odgovarajuće fiksne cijene javne intervencije iz članka 15. stavka 2. ove Uredbe.

2.a Države članice Komisiji dostavljaju sve potrebne informacije kako bi se omogućilo praćenje usklađenosti s načelima utvrđenima u stavku 1.

3. Komisija svake godine objavljuje pojedinosti o uvjetima pod kojima su proizvodi otkupljeni u okviru javne intervencije otkupljeni, ili prodani tijekom prethodne godine. Te pojedinosti obuhvaćaju relevantne količine te kupovne i prodajne cijene.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA I. TRŽIŠNE INTERVENCIJE / POGLAVLJE I. Javna intervencija i potpora za privatno skladištenje / Odjeljak 3. Potpora za privatno skladištenje

Prihvatljivi proizvodi

Članak 17.

Potpore za privatno skladištenje mogu se dodijeliti za sljedeće proizvode u skladu s uvjetima koji su utvrđeni u ovom odjeljku te sa svim daljnjim zahtjevima i uvjetima koje će donijeti Komisija putem delegiranih akata na temelju članka 18.stavka 1.ili članka 19. te provedbenih akata na temelju članka 18. stavka 2. ili članka 20.:

(a) bijeli šećer;

(b) maslinovo ulje i stolne masline;

(c) lanena vlakna;

(d) svježe ili rashlađeno meso goveda starih osam mjeseci ili više;

(e) maslac proizveden od vrhnja dobivenog izravno i isključivo od kravljeg mlijeka;

(f) sir;

(g) obrano mlijeko u prahu dobiveno od kravljeg mlijeka;

(h) svinjskog mesa;

(i) ovčetina i kozletina.

Točka (f) prvog podstavka primjenjuje se samo na sir koji ostvaruje korist od zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla na temelju Uredbe (EU) br. 1151/2012, a koji je skladišten duže od razdoblja sazrijevanja utvrđenog u specifikacijama proizvoda iz članka 7. te Uredbe i/ili razdoblja sazrijevanja koje doprinosi povećanju vrijednosti sira.

Uvjeti za dodjeljivanje potpore

Članak 18.

1. Kako bi se osigurala transparentnost tržišta, Komisija je, ako je potrebno, ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. o utvrđivanju uvjeta pod kojima Komisija može odlučiti o dodjeli potpore za privatno skladištenje za proizvode navedene u članku 17., uzimajući u obzir:

(a) prosječne zabilježene tržišne cijene u Unijii, referentne pragove te troškove proizvodnje za dotične proizvode; i/ili

(b) potrebu za pravovremenim reagiranjem na osobito teško stanje na tržištu ili gospodarska kretanja koja imaju značajan negativni učinak na marže u tom sektoru.

2. Komisija može donijeti provedbene akte kojima se:

(a) dodijeljuje potpora za privatno skladištenje za proizvode navedene u članku 17., uzimajući u obzir uvjete iz stavka 1. ovog članka;

(b) ograničava dodjela potpore za privatno skladištenje

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

3. Vijeće u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a poduzima mjere za utvrđivanje iznosa potpore za privatno skladištenje predviđene člankom 17.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA I. TRŽIŠNE INTERVENCIJE / POGLAVLJE I. Javna intervencija i potpora za privatno skladištenje / Odjeljak 4. Zajedničke odredbe o javnoj intervenciji i potpori za privatno skladištenje

Delegirane ovlasti

Članak 19.

1. Kako bi se osiguralo da su proizvodi koji su otkupljeni u okviru javne intervencije ili koji podliježu potpori za privatno skladištenje prikladni za dugoročno skladištenje te da sudobre, prikladne i tržišne kvalitete i kako bi se uzele u obzir posebna obilježja različitih sektora za potrebe osiguranja isplativog funkcioniranja javne intervencije i privatnog skladištenja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. u kojima se utvrđuju zahtjevi i uvjeti koje ti proizvodi moraju ispuniti uz zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi. Tim se zahtjevima i uvjetima za otkupljene i skladištene proizvode jamči:

(a) njihova kvaliteta s obzirom na parametre kvalitete, klase kvalitete, stupnjeve kvalitete, kategorije, svojstva proizvoda i starost;

(b) njihova prihvatljivost s obzirom na količine, pakiranje, uključujući označivanje, čuvanje, prethodne ugovore o skladištenju, odobravanje poduzeća i fazu proizvoda na koju se primjenjuje cijena javne intervencije i potpora za privatno skladištenje.

2. Kako bi se uzele u obzir posebna obilježja sektora žitarica i neoljuštene riže, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuju kriteriji kvalitete s obzirom na otkupljivanje i prodaju obične pšenice, tvrde (durum) pšenice, ječma, kukuruza i neoljuštene riže.

3. Kako bi se osigurao odgovarajući kapacitet skladištenja i učinkovitost sustava javne intervencije po pitanju isplativosti, distribucije i pristupa za gospodarske subjekte te kako bi se održala kvaliteta proizvoda otkupljenih u okviru javne intervencije u svrhu njihove prodaje krajem razdoblja skladištenja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuju:

(a) zahtjevi koje moraju ispunjavati skladišta za sve proizvode koji podliježu javnoj intervenciji;

(b) pravila o skladištenju proizvoda u državama članicama i izvan država članica koje su odgovorne za njih i o postupanju takvim proizvodima s obzirom na carinske pristojbe i sve druge iznose koji se dodjeljuju ili obračunavaju u okviru ZPP-a.

4. Kako bi se osigurao željeni učinak potpore za privatno skladištenje na tržište, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuju:

(a) pravila i uvjeti primjenjivi ako je skladištena količina manja od ugovorene količine;

(b) uvjeti za odobravanje plaćanja predujma takve potpore;

(c) uvjeti pod kojima se može odlučiti da se proizvodi obuhvaćeni ugovorima o privatnom skladištenju mogu ponovo staviti na tržište ili prodati.

5. Kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje sustavâ javne intervencije i privatnog skladištenja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227.:

(a) kojima je predviđena upotreba natječajnih postupaka kojima se jamči jednak pristup proizvodima i jednako postupanje prema gospodarskim subjektima;

(b) kojima se utvrđuju dodatni uvjeti koje gospodarski subjekti moraju ispuniti kako bi se omogućilo učinkovito upravljanje i nadzor nad sustavom za države članice i gospodarske subjekte;

(c) kojima se utvrđuje zahtjev za gospodarske subjekte da polože osiguranje koje jamči ispunjenje njihovih obveza.

6. Kako bi se uzeli u obzir tehnički napreci i potrebe sektora iz članka 10. te potreba za standardizacijom prezentiranja različitih proizvoda za potrebe poboljšanja tržišne transparentnosti, bilježenja cijena i primjene mjera tržišne intervencije, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227.:

(a) kojima se prilagođavaju i ažuriraju odredbe iz Priloga IV. o ljestvicama Unije za klasiranje, označivanje i prezentiranje trupova i kojima se;

(b) utvrđuju dodatne odredbe vezane uz klasiranje, uključujući stručne klasifikatore, razvrstavanje u razrede, uključujući automatizirane tehnike razvrstavanja u razrede, označivanje, vaganje i žigosanje trupova te vezane uz izračunavanje prosječnih cijena u Uniji te koeficijenata ponderiranja koji se koriste za izračunavanje tih cijena;

(c) utvrđuju, u sektoru govedine i teletine, odstupanja od odredaba te posebna odstupanja koja države članice mogu odobriti klaonicama u kojima se kolje mali broj goveda te dodatne odredbe za dotične proizvode, uključujući odredbe vezane uz klase konformacije i stupanj prekrivenosti masnim tkivom te u sektoru ovčjeg mesa dodatne odredbe vezane uz težinu, boju mesa i pokrivenost masnim tkivom te kriterije za klasiranje lagane janjadi;

(d) omogućuje državama članicama s odobrenjem da ne primjenjuju ljestvicu za klasiranje svinjskih trupova i odobrenjem da, osim težine i procijenjenog udjela mišićnog tkiva, upotrebljavaju i druge kriterije za njihovo ocjenjivanje ili da utvrde odstupanja od te ljestvice.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Članak 20.

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju mjere koje su potrebne za jedinstvenu primjenu ovog poglavlja. Te mjere mogu se posebno odnositi na sljedeće:

(a) troškove koje plaća gospodarski subjekt ako proizvodi isporučeni za svrhe javne intervencije ne udovoljavaju minimalnim zahtjevima kvalitete;

(b) utvrđivanje minimalnog kapaciteta skladištenja za intervencijska skladišta;

(c) reprezentativna razdoblja, tržišta i tržišne cijene potrebne za primjenu ovog poglavlja;

(d) isporuku proizvoda koji se otkupljuju u okviru javne intervencije, troškove prijevoza koje snosi ponuditelj, preuzimanje proizvoda od strane agencija za plaćanje i plaćanje;

(e) različite djelatnosti povezane s postupkom otkoštavanja za sektor govedine i teletine;

(f) praktične aranžmane pakiranja, stavljanja na tržište i označivanja proizvoda;

(g) postupke za odobravanje poduzeća koja proizvode maslac i obrano mlijeko u prahu za potrebe ovog poglavlja;

(h) svako odobrenje za skladištenje izvan područja države članice u kojoj su proizvodi otkupljeni i skladišteni;

(i) prodaju ili raspolaganje proizvodima otkupljenima u okviru javne intervencije, što se tiče, posebno, prodajnih cijena, uvjete za otpremu iz skladišta, naknadnu upotrebu ili odredište otpremljenih proizvoda, uključujući postupke koji se odnose na proizvode stavljene na raspolaganje za korištenje u programu iz članka 16. stavka 2., uključujući prijenose između država članica;

(j) po pitanju proizvoda otkupljenih u okviru javne intervencije, odredbe vezane uz moćućnosti država članica prodaje u okviru njihove nadležnosti malih količina koje ostaju u skladištu ili količina koje možda više nije moguće prepakirati ili koji su slabije kvalitete;

(k) po pitanju privatnog skladištenja, zaključivanje i sadržaj ugovora između nadležnog tijela države članice i podnositelja zahtjeva;

(l) stavljanje i držanje proizvoda u privatnom skladištu i njihovu otpremu iz skladišta;

(m) trajanje razdoblja privatnog skladištenja i odredbe u skladu s kojima se ta razdoblja, nakon što su već utvrđena ugovorima, mogu skratiti ili produžiti;

(n) postupke koji se moraju primijeniti za otkup po fiksnoj cijeni, uključujući postupke vezane uz osiguranje i iznose osiguranja koje mora biti položeno ili postupke dodjele unaprijed određene potpore za privatno skladištenje;

(o) korištenje natječajnog postupka za javnu intervenciju i za privatno skladištenje, posebice u pogledu:

i. podnošenja ponuda i najmanje količine za podnošenje zahtjeva ili podnesak;

ii. postupke vezane uz osiguranje i iznose osiguranja koje je potrebno položiti i

iii. odabira ponuda kojima se osigurava da je prednost dana onima koje su najpovoljnije za Uniju, pri čemu ne mora nužno doći do dodjele ugovora.

(p) provedbu ljestvica Unije za klasiranje trupova u sektoru govedine te svinjskog i ovčjeg mesa;

(q) predstavljanje trupova i polovica trupova koje je različito od onog utvrđenog u točki A.IV. Priloga IV. za potrebe određivanja tržišnih cijena;

(r) korektivne faktore koje države članice moraju primjenjivati, a koji se koriste za različito prezentiranje trupova govedine i ovčjeg mesa ako se ne koristi referentno predstavljanje;

(s) praktične aranžmane označivanja klasiranih trupova te izračunavanje ponderirane prosječne cijene u Uniji za trupove govedine te trupove svinja i ovaca koje provodi Komisija;

(t) ovlašćivanje država članica da osiguraju, po pitanju svinja zaklanih na njihovom državnom području, prezentiranje trupova svinja različito od onog utvrđenog u Prilogu IV. točki B.III. ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

i. uobičajena poslovna praksa na njihovom državnom području razlikuje se od standardnog prezentiranja određenog u Prilogu IV. točki B. III. podstavku1.;

ii. ako je to opravdano zbog tehničkih razloga;

iii. ako se koža s trupova uklanja na ujednačen način.

(u) odredbe za provjeru na licu mjesta primjene klasiranja trupova u državama članicama koju provodi odbor Unije koji čine stručnjaci iz Komisije i stručnjaci koje su odobrile države članice kako bi se osigurala točnost i pouzdanost klasiranja trupova. Tim je odredbama predviđeno da Unija snosi troškove koji proizlaze iz djelatnosti provjere.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Ostale provedbene ovlasti

Članak 21.

Komisija donosi provedbene akte kako bi se države članice ovlastilo da u slučaju janjadi čija je masa trupa manja od 13 kg, iznimno od Priloga IV. točke C.III. stavka 1., koriste sljedeće kriterije za klasiranje:

(a) masu trupa;

(b) boju mesa;

(c) prekrivenost masnim tkivom.

Ti provedbeni akti donose se bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA I. TRŽIŠNE INTERVENCIJE / POGLAVLJE II. Potpora za opskrbu voćem i povrćem te mlijekom i mliječnim proizvodima u obrazovnim ustanovama

Ciljna skupina

Članak 22.

Program potpore namijenjen poboljšanju distribucije poljoprivrednih proizvoda i poboljšanju prehrambenih navika djece usmjeren je na djecu koja redovito pohađaju vrtiće, predškole ili osnovnoškolske odnosno srednjoškolske obrazovne ustanove kojima upravljaju ili ih priznaju nadležna tijela država članica.

Potpora za opskrbu voćem i povrćem u školama te mlijekom u školama, prateće obrazovne mjere i povezani troškovi

Članak 23.

1. Potpora Unije dodjeljuje se za djecu u obrazovnim ustanovama iz članka 22. za:

(a) opskrbu prihvatljivim proizvodima iz stavaka 3., 4. i 5. ovog članka i njihovu distribuciju;

(b) prateće obrazovne mjere; i

(c) pokrivanje određenih povezanih troškova u vezi s opremom, promidžbom, praćenjem i evaluacijom te, ako ti troškovi nisu obuhvaćeni točkom (a) ovog podstavka, logistikom i distribucijom.

Vijeće u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a utvrđuje ograničenja za udio potpore Unije kojom se pokrivaju mjere i troškovi iz točaka (b) i (c) prvog podstavka ovog stavka.

2. Za potrebe ovog odjeljka:

(a) „voće i povrće u školama” znači proizvodi iz stavka 3. točke (a) i stavka 4. točke (a);

(b) „mlijeko u školama” znači proizvodi iz stavka 3. točke (b) i stavka 4. točke (b) kao i proizvodi iz Priloga V.

3. Države članice koje žele sudjelovati u programu potpore uspostavljenom na temelju stavka 1. („program u školama”) i koje su zatražile odgovarajuću potporu Unije daju prednost, uzimajući u obzir nacionalne okolnosti, distribuciji proizvoda iz jedne ili obje od sljedećih skupina:

(a) voće i povrće te svježi proizvodi iz sektora banana;

(b) konzumno mlijeko i konzumno mlijeko bez laktoze.

4. Neovisno o stavku 3., kako bi promicale potrošnju određenih proizvoda i/ili odgovorile na posebne prehrambene potrebe djece na svojem državnom području, države članice mogu predvidjeti distribuciju proizvoda iz jedne ili obje od sljedećih skupina:

(a) prerađeni proizvodi od voća i povrća, dodatno uz proizvode iz stavka 3. točke (a);

(b) sir, skuta, jogurt i drugi fermentirani ili zakiseljeni mliječni proizvodi bez dodanih aroma, voća, orašastih plodova ili kakaa, dodatno uz proizvode iz stavka 3. točke (b).

5. U slučajevima kada države članice smatraju da je to potrebno za ostvarivanje ciljeva programa u školama i ciljeva navedenih u strategijama iz stavka 8., one mogu dopuniti distribuciju proizvoda iz stavaka 3. i 4. proizvodima navedenima u Prilogu V.

U takvim slučajevima potpora Unije isplaćuje se samo za mliječnu komponentu distribuiranog proizvoda. Ta mliječna komponenta ne smije biti manja od 90 % masenog udjela za proizvode kategorije I. iz Priloga V. i 75 % masenog udjela za proizvode kategorije II. iz Priloga V.

Vijeće utvrđuje razinu potpore Unije za mliječnu komponentu u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a.

6. Proizvodi distribuirani u okviru programa u školama ne sadrže ništa od sljedećeg:

(a) dodane šećere;

(b) dodanu sol;

(c) dodane masti;

(d) dodana sladila;

(e) dodane umjetne pojačivače arome od E 620 do E 650 kako su definirani u Uredbi (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(4).

Neovisno o prvom podstavku ovog stavka, svaka država članica može, nakon što dobije odgovarajuće odobrenje svojih nacionalnih tijela nadležnih za zdravlje i prehranu u skladu sa svojim nacionalnim postupcima, odlučiti da prihvatljivi proizvodi iz stavaka 4. i 5. mogu sadržavati ograničene količine dodanog šećera, dodane soli i/ili dodanih masti.

7. Dodatno uz proizvode iz stavaka 3., 4. i 5. ovog članka države članice mogu predvidjeti uvrštenje drugih poljoprivrednih proizvoda u okvir pratećih obrazovnih mjera, a posebno onih navedenih u članku 1. stavku 2. točkama (g) i (v).

8. Kao uvjet za sudjelovanje u programu u školama država članica, prije svojeg sudjelovanja u programu u školama i potom svakih šest godina, na nacionalnoj ili regionalnoj razini izrađuje strategiju za provedbu programa. Strategiju može izmijeniti tijelo odgovorno za njezinu izradu na nacionalnoj ili regionalnoj razini, posebno s obzirom na praćenje i evaluaciju te postignute rezultate. U strategiji se utvrđuju barem potrebe koje treba zadovoljiti, rangiranje potreba u smislu prioriteta, ciljna skupina te očekivani rezultati koje treba postići i, ako su dostupni, kvantificirani ciljevi koje treba ostvariti u odnosu na početno stanje te utvrđuju najprikladniji instrumenti i djelovanja za postizanje tih ciljeva.

Strategija može sadržavati određene elemente povezane s provedbom programa u školama, uključujući one namijenjene pojednostavnjenju upravljanja njime.

9. Države članice u svojim strategijama utvrđuju popis svih proizvoda kojima se opskrbljuje u okviru programa u školama bilo redovnom distribucijom ili u okviru pratećih obrazovnih mjera. Ne dovodeći u pitanje stavak 6., one bi trebale osigurati i odgovarajuće sudjelovanje svojih nacionalnih tijela nadležnih za zdravlje i prehranu u sastavljanju tog popisa ili odgovarajuće odobravanje tog popisa od strane tih tijela u skladu s nacionalnim postupcima.

10. Kako bi osigurale djelotvornost programa u školama, države članice također predviđaju prateće obrazovne mjere, koje mogu uključivati, između ostalog, mjere i aktivnosti čiji je cilj ponovno povezati djecu s poljoprivredom kroz aktivnosti, kao što su posjeti poljoprivrednim gospodarstvima, i distribuciju šireg raspona poljoprivrednih proizvoda kako je navedeno u stavku 7. Te mjere također mogu biti osmišljene za obrazovanje djece o povezanim pitanjima, kao što su zdrave prehrambene navike, lokalni prehrambeni lanci, ekološki uzgoj, održiva proizvodnja ili borba protiv rasipanja hrane.

11. Države članice odabiru proizvode koje će distribuirati ili uključiti u prateće obrazovne mjere na temelju objektivnih kriterija koji uključuju jedan ili više sljedećih aspekata: zdravstvene i okolišne aspekte, sezonalnost, raznolikost ili dostupnost lokalnih ili regionalnih proizvoda dajući prednost, koliko je to moguće, proizvodima podrijetlom iz Unije. Države članice mogu poticati osobito lokalnu ili regionalnu kupnju, ekološke proizvode, kratke lance opskrbe ili koristi za okoliš, uključujući održivu ambalažu te, prema potrebi, proizvode priznate prema sustavima kvalitete uspostavljenima Uredbom (EU) br. 1151/2012.

Države članice u svojim strategijama mogu razmotriti davanje prednosti aspektima održivosti i pravedne trgovine.

Odredbe o financiranju

Članak 23.a.

1. Ne dovodeći u pitanje stavak 4. ovog članka, potpora koja se u okviru programa u školama dodjeljuje za distribuciju proizvoda, prateće obrazovne mjere i povezani troškovi iz članka 23. stavka 1. ne smiju premašiti 220804135 EUR po školskoj godini. U okviru te ukupne granice potpora ne smije premašiti:

(a) za voće i povrće u školama: 130608466 EUR po školskoj godini;

(b) za mlijeko u školama: 90195669 EUR po školskoj godini.

2. Potpora iz stavka 1. dodjeljuje se svakoj državi članici uzimajući u obzir sljedeće:

(a) broj djece u dobi od šest do deset godina u dotičnoj državi članici;

(b) stupanj razvoja regija u dotičnoj državi članici kako bi se osiguralo dodjeljivanje više potpore slabije razvijenim regijama i manjim egejskim otocima u smislu članka 1. stavka 2. Uredbe (EU) br. 229/2013; i

(c) za mlijeko u školama, dodatno uz kriterije iż točaka (a) i (b), dosadašnju upotrebu potpore Unije za opskrbu djece mlijekom i mliječnim proizvodima.

Dodijeljenim sredstvima za dotične države članice osigurava se dodjeljivanje više potpore najudaljenijim regijama navedenima u članku 349. UFEU-a kako bi se u obzir uzela posebna situacija tih regija u vezi s nabavom proizvoda i promicala takva nabava među najudaljenijim regijama koje se, u zemljopisnom smislu, nalaze blizu jedna drugoj.

Dodijeljenim sredstvima za mlijeko u školama koja proizlaze iz primjene kriterija utvrđenih u ovom stavku osigurava se da sve države članice imaju pravo primiti, po djetetu iz dobne skupine navedene u prvom podstavku točki (a), barem najmanji iznos potpore Unije.

Vijeće u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a poduzima mjere o utvrđivanju okvirnih i konačnih dodijeljenih sredstava i o preraspodjeli potpore Unije za voće i povrće u školama te mlijeko u školama.

3. Države članice koje žele sudjelovati u programu u školama svake godine podnose svoj zahtjev za potporu Unije, navodeći zatraženi iznos za voće i povrće u školama te zatraženi iznos za mlijeko u školama koje žele distribuirati.

4. Ne premašujući ukupnu granicu od 220804135 EUR utvrđenu u stavku 1., svaka država članica jednom u školskoj godini može prenijeti do 20 % bilo kojih od svojih okvirnih dodijeljenih sredstava.

Taj postotak može se povećati na 25 % za države članice s najudaljenijim regijama navedenima u članku 349. UFEU-a i u drugim odgovarajuće opravdanim slučajevima, kao što su slučajevi kada se države članice trebaju suočiti s posebnom situacijom na tržištu u sektoru obuhvaćenom programom u školama, svojim posebnim zabrinutostima u vezi s niskom potrošnjom jedne od skupina proizvoda ili drugim društvenim promjenama.

Prijenosi se mogu izvršiti:

(a) prije utvrđivanja konačnih dodijeljenih sredstava za sljedeću školsku godinu, među okvirnim dodijeljenim sredstvima države članice; ili

(b) nakon početka školske godine, među konačnim dodijeljenim sredstvima države članice ako su takva dodijeljena sredstva određena za dotičnu državu članicu.

Prijenosi iz trećeg podstavka točke (a) ne mogu se izvršiti iz okvirnih dodijeljenih sredstava za skupinu proizvoda za koje dotična država članica zatraži iznos koji premašuje njezina okvirna dodijeljena sredstva. Države članice priopćuju Komisiji iznos svih prijenosa među okvirnim dodijeljenim sredstvima.

5. Programom u školama ne dovodi se u pitanje nijedan zasebni nacionalni program u školama koji je u skladu s pravom Unije. Potpora Unije predviđena u članku 23. može se upotrijebiti za proširenje opsega ili povećanje djelotvornosti postojećih nacionalnih programa u školama ili programa distribucije u školama kojima se predviđa opskrba voćem i povrćem u školama te mlijekom u školama, ali ona ne zamjenjuje financiranje tih postojećih nacionalnih programa, uz iznimku besplatne distribucije obroka djeci u obrazovnim ustanovama. Ako država članica odluči proširiti opseg postojećeg nacionalnog programa u školama ili ga učiniti djelotvornijim podnošenjem zahtjeva za potporu Unije, ona u strategiji iz članka 23. stavka 8. navodi način na koji će to ostvariti.

6. Države članice mogu, dodatno uz potporu Unije, dodijeliti nacionalnu potporu za financiranje programa u školama.

Države članice mogu financirati tu potporu pristojbom u dotičnom sektoru ili bilo kojim drugim doprinosom iz privatnog sektora.

7. Unija također može financirati, na temelju članka 6. Uredbe (EU) br. 1306/2013, mjere informiranja, promidžbe, praćenja i evaluacije povezane s programom u školama, uključujući mjere za podizanje svijesti javnosti o ciljevima programa i povezanim mjerama umrežavanja čiji je cilj razmjena iskustva i najboljih praksi kako bi se olakšali provedba programa i upravljanje njime.

Komisija može u skladu s člankom 24. stavkom 4. ove Uredbe osmisliti zajednički znak ili grafičke elemente kako bi ojačala vidljivost programa u školama.

8. Države članice koje sudjeluju u programu u školama predstavljaju javnosti, u školskim prostorijama ili na drugim relevantnim mjestima, svoju uključenost u program i činjenicu da ga subvencionira Unija. Države članice mogu se koristiti svim primjerenim promidžbenim alatima koji mogu uključivati plakate, specijalizirane internetske stranice, informativne grafičke materijale te informacije i kampanje za podizanje svijesti. Države članice osiguravaju dodanu vrijednost i vidljivost Unijinog programa u školama u odnosu na podjelu drugih obroka u obrazovnim ustanovama.

Delegirane ovlasti

Članak 24.

1. Kako bi se promicale zdrave prehrambene navike djece te osiguralo da je potpora u okviru programa u školama usmjerena na djecu u ciljnoj skupini iz članka 22., Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. u vezi s pravilima o:

(a) dodatnim kriterijima povezanima s prihvatljivošću ciljne skupine iz članka 22.;

(b) odobravanju i odabiru podnositelja zahtjeva za potporu od strane država članica;

(c) izradi nacionalnih ili regionalnih strategija te pratećim obrazovnim mjerama.

2. Kako bi se osigurala učinkovita i ciljana upotreba sredstava Unije i olakšala provedba programa u školama, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. o:

(a) utvrđivanju troškova i mjera prihvatljivih za potporu Unije;

(b) obvezi država članica da prate i evaluiraju djelotvornost svojeg programa u školama.

3. Kako bi uzela u obzir znanstvena dostignuća, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kako bi dopunila popis umjetnih pojačivača arome iz članka 23. stavka 6. prvog podstavka točke (e).

Kako bi osigurala da proizvodi distribuirani u skladu s člankom 23. stavcima 3., 4. i 5. ispunjavaju ciljeve programa u školama, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kako bi utvrdila najviše razine za dodani šećer, dodanu sol i dodane masnoće koje države članice mogu dopustiti na temelju članka 23. stavka 6. drugog podstavka i koje su tehnički potrebne za pripremu ili proizvodnju prerađenih proizvoda.

4. Kako bi se promicala svijest o programu u školama i povećala vidljivosti potpore Unije, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se od država članica koje sudjeluju u programu u školama zahtijeva da javnosti jasno predstave činjenicu da primaju potporu Unije za provedbu programa, između ostalog, u vezi s:

(a) prema potrebi, utvrđivanjem posebnih kriterija u vezi s prezentacijom, sastavom, veličinom i izgledom zajedničkog znaka ili grafičkih elemenata;

(b) posebnim kriterijima povezanima s upotrebom promidžbenih alata.

5. Kako bi se osigurala dodana vrijednost i vidljivost programa u školama, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. u pogledu pravila o distribuciji proizvoda u odnosu na podjelu drugih obroka u obrazovnim ustanovama.

6. Uzimajući u obzir da je potrebno osigurati da se potpora Unije odražava u cijeni po kojoj su proizvodi dostupni u okviru programa u školama, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se od država članica zahtijeva da u svojim strategijama objasne način na koji će to ostvariti.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Članak 25.

Komisija može provedbenim aktima donijeti mjere potrebne za primjenu ovog odjeljka, uključujući one o:

(a) informacijama koje moraju sadržavati strategije država članica;

(b) zahtjevima za dodjelu potpore i plaćanjima, uključujući pojednostavnjenje postupaka koji proizlaze iz zajedničkog okvira za program u školama;

(c) metodama predstavljanja javnosti programa u školama i odgovarajućim mjerama umrežavanja u pogledu programa u školama;

(d) podnošenju, formatu i sadržaju godišnjih zahtjeva za dodjelu potpore, izvješćima o praćenju i evaluaciji koja sastavljaju države članice koje sudjeluju u školskom programu;

(e) primjeni članka 23.a stavka 4., između ostalog, o rokovima za prijenose i podnošenju, formatu te sadržaju obavijesti o prijenosu.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA I. TRŽIŠNE INTERVENCIJE / POGLAVLJE III. Programa odobravanja nasada vinove loze

Trajanje

Članak 61.

Program odobravanja nasada vinove loze uspostavljen u ovom poglavlju primjenjuje se od 1. siječnja 2016., a Komisija provodi preispitivanje 2028. godine te svakih deset godina nakon toga kako bi ocijenila funkcioniranje programa. Komisija prema potrebi može davati prijedloge.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA I. TRŽIŠNE INTERVENCIJE / POGLAVLJE III. Programa odobravanja nasada vinove loze / Odjeljak 1. Upravljanje programom odobravanja nasada vinove loze

Odobrenja

Članak 62.

1. Sorte vinove loze klasificirane u skladu s člankom 81. stavkom 2. moguće je saditi ili presađivati samo ako je u tu svrhu dodijeljeno odobrenje u skladu s člancima 64., 66. i 68. na temelju uvjeta utvrđenih u ovom poglavlju.

2. Države članice dodjeljuju odobrenje iz stavka 1. koje odgovara određenom području izraženom u hektarima nakon podnošenja zahtjeva proizvođača koji je u skladu s objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima prihvatljivosti. To se odobrenje dodjeljuje bez naplaćivanja naknade proizvođačima.

3. Odobrenja dodijeljena u skladu s člankom 64. valjana su do posljednjeg dana treće tržišne godine koja slijedi nakon tržišne godine u kojoj su dodijeljena. Proizvođač koji nije iskoristio odobrenje dodijeljeno u skladu s člancima 64. i 68. tijekom razdoblja valjanosti tog odobrenja podliježe administrativnim kaznama iz članka 90.a stavka 4.

Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, proizvođači koji imaju valjano odobrenje dodijeljeno u skladu s člancima 64. i 68. prije 1. siječnja 2025. ne podliježu administrativnim kaznama iz članka 90.a stavka 4. pod uvjetom da prije datuma isteka svojeg odobrenja, a najkasnije do 31. prosinca 2026., obavijeste nadležna tijela da ga ne namjeravaju iskoristiti.

Ako na točno određeno područje uvelike utječu jedan ili oba slučaja više sile ili izvanrednih okolnosti iz članka 3. stavka 1. točaka (a) i (c) Uredbe (EU) 2021/2116 , dotična država članica može za najviše dvanaest mjeseci produljiti valjanost odobrenja dodijeljena u skladu s člankom 64. ove Uredbe koja se koriste u tom području i koja istječu do kraja tržišne godine u kojoj su nastupili jedan ili oba slučaja više sile ili izvanrednih okolnosti. Odobrenja za sadnju mogu se na temelju ovog stavka produljiti samo jednom. Dotična država članica obavješćuje nositelje svakog dotičnog odobrenja da mu je valjanost produljena. Ako nositelj odobrenja za sadnju najkasnije do 31. prosinca tržišne godine koja slijedi nakon godine u kojoj su nastupili jedan ili oba slučaja više sile ili izvanrednih okolnosti nadležna tijela države članice obavijesti o tome da se odriče odobrenja, administrativne kazne predviđene prvim podstavkom ne primjenjuju se.

Odstupajući od prvog podstavka, nadležna tijela dotične države članice mogu odustati od primjene administrativnih kazni predviđenih člankom 90.a stavkom 4. ove Uredbe na temelju obrazloženog zahtjeva nositelja odobrenja za sadnju dodijeljenog u skladu s člancima 64. i 68. ove Uredbe na kojega su utjecali slučaj više sile ili izvanredne okolnosti iz članka 3. stavka 1. Uredbe (EU) 2021/2116.

Odobrenja dodijeljena u skladu s člankom 66. 18. ožujka 2026. ili nakon tog datuma i odobrenja dodijeljena u skladu s tim člankom koja su valjana na taj dan valjana su do posljednjeg dana osme tržišne godina koja slijedi nakon tržišne godine u kojoj su dodijeljena. Proizvođači koji nisu iskoristili odobrenje dodijeljeno u skladu s člankom 66. tijekom razdoblja valjanosti tog odobrenja ne podliježu administrativnim kaznama iz članka 90.a stavka 4.

Odobrenja obuhvaćena prijelaznim odredbama članka 68. istječu posljednjeg dana zadnje tržišne godine u kojoj su još važeća.

4. Ovo se poglavlje ne primjenjuje na sadnju ili ponovnu sadnju na područjima namijenjenima eksperimentalnim svrhama, na uspostavljanje zbirki sorti vinove loze namijenjenih očuvanju genetskih resursa ili za proizvodnju cijepova, na područja čiji su proizvodi od vina ili vinove loze namijenjeni isključivo za potrošnju u kućanstvu vinogradara ili na područja koja je potrebno nanovo zasaditi zbog obveznog otkupa od javnog interesa na temelju nacionalnog prava.

5. Države članice mogu primijeniti ovo poglavlje na vinogradarske površine pogodne za proizvodnju jakih alkoholnih pića na bazi vina s oznakom zemljopisnog podrijetla kako je registrirana u skladu s Prilogom III. Uredbi (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(5). Za potrebe ovoga poglavlja tim površinama mogu se smatrati površine na kojima je moguće proizvoditi vino sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla.

6. Države članice mogu zahtijevati krčenje napuštenih vinograda iz zdravstvenih i fitosanitarnih razloga.

Sigurnosni mehanizam za novu sadnju

Članak 63.

1. Države članice svake godine stavljaju na raspolaganje odobrenja za novu sadnju koja predstavlja:

(a) 1 % ukupne površine stvarno zasađene vinovom lozom na njihovu državnom području, kako je izmjereno 31. srpnja prethodne godine; ili

(b) 1 % površine koju čini područje stvarno zasađeno vinovom lozom na njihovu državnom području, kako je izmjereno 31. srpnja 2015., i područje obuhvaćeno pravima sadnje koja su dodijeljena proizvođačima na njihovu državnom području u skladu s člankom 85.h, 85.i ili 85.k Uredbe (EZ) br. 1234/2007 koja su bila dostupna za pretvaranje u odobrenja 1. siječnja 2016., kako je navedeno u članku 68. ove Uredbe.

2. Države članice mogu:

(a) na nacionalnoj razini primijeniti niži postotak od postotka određenog u stavku 1.;

(b) ograničiti izdavanje odobrenja ili odlučiti ne izdavati odobrenja za novu sadnju na regionalnoj razini za određena područja koja ispunjavaju uvjete za proizvodnju vina sa zaštićenom oznakom izvornosti, područja koja ispunjavaju uvjete za proizvodnju vina sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla ili za područja bez zemljopisne oznake;

(c) ograničiti izdavanje odobrenja ili odlučiti ne izdavati odobrenja za novu sadnju na regionalnoj razini za određena područja ili vinovu lozu od koje se proizvode specifične vrste vina na kojima su u opravdanim kriznim slučajevima provedene nacionalne mjere ili mjere Unije koje se odnose na destilaciju vina, zelenu berbu ili krčenje.

Države članice koje ograniče izdavanje odobrenja za novu sadnju na regionalnoj razini u skladu s prvim podstavkom točkom (b) ili (c) mogu zahtijevati da se takva odobrenja koriste u dotičnim regijama.

3. Sva ograničenja iz stavka 2. koja se primjenjuju moraju doprinositi upravljanju proizvodnim potencijalom. Moraju biti opravdana jednim ili više sljedećih posebnih razloga:

(a) potrebom izbjegavanja dokazanog rizika prekomjerne ponude vinskih proizvoda u odnosu na tržišna predviđanja za te proizvode, ako ograničenja ne premašuju ono što je potrebno da bi se ta potreba zadovoljila;

(b) potrebom izbjegavanja dokazanog rizika od znatnog obezvrjeđivanja određene zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla ili nepravilne upotrebe od strane trećih strana koje žele ostvariti korist od ugleda te zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla;

(c) željom da doprinesu razvoju dotičnih proizvoda, istodobno čuvajući kvalitetu tih proizvoda.

3.a Države članice mogu poduzeti sve regulatorne mjere potrebne kako bi spriječile gospodarske subjekte da zaobiđu mjere ograničavanja poduzete u skladu sa stavcima 2. i 3.

4. Države članice dužne su objaviti sve odluke donesene u skladu sa stavkom 2. koje moraju biti opravdane. Države članice bez odlaganja obavješćuju Komisiju o takvim odlukama i opravdanjima.

Dodjela odobrenja za nove nasade vinove loze

Članak 64.

1. Ako ukupno područje obuhvaćeno prihvatljivim zahtjevima u određenoj godini ne prelazi područje koje je na raspolaganje stavila država članica, svi se takvi zahtjevi prihvaćaju.

Države članice mogu, za potrebe ovog članka, primijeniti jedan ili više sljedećih objektivnih i nediskriminirajućih kriterija prihvatljivosti na nacionalnoj ili regionalnoj razini:

(a) podnositelj zahtjeva posjeduje poljoprivredno područje koje nije manje od područja za koje traži odobrenje;

(b) podnositelj zahtjeva posjeduje odgovarajuće stručne vještine i znanja;

(c) zahtjev ne predstavlja značajan rizik zlouporabe ugleda određenih zaštićenih oznaka izvornosti, što se podrazumijeva ako tijela javne vlasti ne dokažu da postoji taj rizik;

(ca) podnositelj zahtjeva nije posadio vinovu lozu bez odobrenja kako je navedeno u članka 71. ove Uredbe (EU) ili bez prava sadnje kako je navedeno u člancima 85.a i 85.b Uredbe (EZ) br. 1234/2007;

(d) u opravdanim slučajevima, jedan ili više kriterija iz stavka 2., pod uvjetom da se oni primjenjuju na objektivan i nediskriminirajući način;

(e) u regijama u kojima je država članica odlučila ograničiti dodjelu odobrenja za novu sadnju na temelju članka 63. stavka 2. točke (c) podnositelj zahtjeva ispunjava kriterije prihvatljivosti utvrđene kako bi se izbjegli prekomjerni prinosi u novim vinogradima koji se trebaju zasaditi.

2. Ako ukupna površina obuhvaćena prihvatljivim zahtjevima iz stavka 1. u određenoj godini premašuje površinu koju je država članica stavila na raspolaganje, odobrenja se dodjeljuju prema razmjernoj razdjeli hektara svim podnositeljima zahtjeva na osnovi površine za koju su podnijeli zahtjev za odobrenje. Pri takvoj dodjeli može se utvrditi minimalna i/ili maksimalna površina po podnositelju zahtjeva te se ta dodjela ujedno može djelomično ili u potpunosti provesti u skladu s jednim ili više sljedećih objektivnih i nediskriminirajućih prioritetnih kriterija koji se mogu primjenjivati na nacionalnoj ili regionalnoj razini.

(a) proizvođači koji po prvi puta zasađuju vinovu lozu te koji su upravitelji gospodarstva (početnici u poslu);

(b) područja u kojima vinogradi doprinose očuvanju okoliša ili očuvanju genetskih resursa vinove loze;

(c) područja koja će se nanovo zasaditi u okviru projekata konsolidacije zemljišta;

(d) područja s prirodnim ili drugim posebnim ograničenjima;

(e) održivost projekata za razvoj ili ponovnu sadnju na temelju gospodarske procjene;

(f) područja koja je potrebno nanovo zasaditi čime se doprinosi povećanju proizvodnje poljoprivrednih gospodarstava u vinogradarskom sektoru koja pokazuju povećanu troškovnu učinkovitost ili konkurentnost ili prisutnost na tržištima;

(g) projekti s potencijalom za poboljšanje proizvoda s oznakama zemljopisnog podrijetla ili njihove kvalitete;

(h) područja koja je potrebno nanovo zasaditi u okviru povećanja veličine malih i srednjih gospodarstava za uzgoj vinove loze;

2.a Ako država članica odluči primjenjivati jedan ili više kriterija iz stavka 2., ona može dodati dodatni uvjet prema kojem podnositelj zahtjeva u godini podnošenja zahtjeva mora biti fizička osoba do 40 godina starosti.

2.b Države članice mogu poduzeti sve potrebne regulatorne mjere kako bi spriječile gospodarske subjekte da zaobilaze kriterije ograničavanja koje primjenjuju u skladu sa stavcima 1., 2. i 2.a.

3. Države članice objavljuju kriterije iz stavaka 1., 2. i 2.a koje primjenjuju i o tome bez odgode obavješćuju Komisiju.

Uloga strukovnih organizacija

Članak 65.

Pri primjeni članka 63. stavka 2. država članica može uzeti u obzir preporuke priznatih strukovnih organizacija u sektoru vina iz članaka 152., 156. i 157. ove Uredbe, skupina proizvođača iz članaka 32. i 33. Uredbe (EU) 2024/1143 ili drugih vrsta strukovnih organizacija priznatih na temelju zakonodavstva te države članice, pod uvjetom da tim preporukama prethodi sporazum sklopljen između relevantnih predstavničkih strana na referentnom zemljopisnom području.

Preporuke se sastavljaju za razdoblje koje ne prelazi tri godine.

Presađivanja

Članak 66.

1. Države članice automatski dodjeljuju odobrenje proizvođačima koji su iskrčili područje zasađeno vinovom lozom od 1. siječnja 2016. te koji su podnijeli zahtjev. To odobrenje mora odgovarati ekvivalentu tog područja po pitanju čistog usjeva. Područja obuhvaćena tim odobrenjima ne računaju se za potrebe članka 63.

Odstupajući od prvog podstavka, proizvođači koji su iskrčili područje zasađeno vinovom lozom u skladu s člankom 216. stavkom 1. ove Uredbe ili člankom 58. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (o) Uredbe (EU) 2021/2115 nemaju pravo podnijeti zahtjev i dobiti odobrenje za ponovnu sadnju za to područje.

2. Države članice mogu dodijeliti odobrenje iz stavka 1. proizvođačima koji namjeravaju iskrčiti područje zasađeno vinovom lozom ako se krčenje tog područja izvršava najkasnije do kraja četvrte godine od datuma na koji su zasađene nove vinove loze.

3. Odobrenje iz stavka 1. ovog članka koristi se za isto gospodarstvo na kojemu je provedeno krčenje. Države članice mogu, na temelju preporuke priznate strukovne organizacije iz članaka 152., 156. i 157. ove Uredbe ili skupine proizvođača iz članaka 32. i 33. Uredbe (EU) 2024/1143, na područjima koja ispunjavaju uvjete za proizvodnju vina sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, ograničiti korištenje odobrenja za ponovnu sadnju koja proizlaze iz krčenja vinograda izvan tog područja.

3.a Država članica može uvjetovati dodjelu odobrenja za ponovnu sadnju iz stavka 1. jednim ili više sljedećih uvjeta:

(a) da se odobrenje koristi na istom zemljopisnom području, koje je definirala ta država članica, na kojem se nalazila odgovarajuća iskrčena vinova loza, ako je održavanje vinogradarstva na tom zemljopisnom području opravdano socioekonomskim ili okolišnim razlozima;

(b) da se upotrebljavaju samo vinova loza od koje se proizvode specifične vrste vina i metode proizvodnje koje država članica nije identificirala kao one koje uvelike povećavaju prosječni prinos proizvodne regije ili samo metode proizvodnje koje su tradicionalne u toj regiji, ako se relevantno iskrčeno područje nalazi u proizvodnoj regiji za koju je država članica utvrdila da je pogođena strukturnom tržišnom neravnotežom;

(c) da se odobrenje ne koristi u proizvodnoj regiji različitoj od one u kojoj se nalazi iskrčeno područje ako je država članica utvrdila da je ta druga proizvodna regija pogođena strukturnom tržišnom neravnotežom;

(d) države članice mogu utvrditi kriterije za dodjelu odobrenja za ponovnu sadnju i upravljanje njima kako bi se izbjeglo povećanje vinogradarskih područja i proizvoda od vina u regijama koje su sklone prekomjernoj ponudi i u kojima su primijenjene krizne mjere te kako bi se uzela u obzir tržišna kretanja u skladu s nacionalnim ili regionalnim sektorskim strategijama.

Uvjeti navedeni u drugom podstavku točkama (b), (c) i (d) ne primjenjuju se na odobrenja za ponovnu sadnju u područjima u kojima se uzgoj odvija u ekstremno teškim uvjetima zbog strukturnih i morfoloških čimbenika iz dijela D Priloga II. Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2018/273(6).

4. Ovaj se članak ne primjenjuje u slučaju krčenja neodobrenih nasada.

Doktrina de minimis

Članak 67.

1. Program odobravanja nasada vinove loze utvrđen u ovom poglavlju ne primjenjuje se u državama članicama u kojima se 31. prosinca 2007. nije primjenjivao sustav prava sadnje u prijelaznom razdoblju, utvrđen u dijelu II. glavi I. poglavlju III. odjeljku IV.a pododjeljku II. Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

2. Države članice na koje se režim iz stavka 1. primjenjivao 31. prosinca 2007., a u kojima područja trenutno zasađena vinovom lozom ne prelaze 10000 hektara, mogu odlučiti da neće primjenjivati program odobravanja nasada vinove loze utvrđen u ovom poglavlju.

Prijelazne odredbe

Članak 68.

1. Prava sadnje dodijeljena proizvođačima u skladu s člankom 85.h, člankom 85.i ili člankom 85.k Uredbe (EZ) br. 1234/2007 do 31. prosinca 2015. koja proizvođači nisu iskoristili i koja su još valjana do tog datuma mogu se pretvoriti u odobrenja na temelju ovog poglavlja od 1. siječnja 2016.

Takva konverzija provodi se na temelju zahtjeva koje ti proizvođači moraju podnijeti prije 31. prosinca 2015. Države članice mogu odlučiti dopustiti proizvođačima da takav zahtjev za konverziju pravâ u odobrenja podnesu do 31. prosinca 2022.

2. Razdoblje valjanosti odobrenja dodijeljenih na temelju stavka 1. istovjetno je razdoblju valjanosti prava sadnje iz stavka 1. Ako se ne upotrebljavaju, ta odobrenja istječu najkasnije 31. prosinca 2018. ili, ako je država članica donijela odluku iz stavka 1. drugog podstavka, najkasnije 31. prosinca 2025.

2.a Od 1. siječnja 2023. površina koja odgovara površini obuhvaćenoj pravima sadnje koja su bila prihvatljiva za konverziju u odobrenjâ za sadnju valjana 31. prosinca 2022., a nisu još bila pretvorena u odobrenja u skladu sa stavkom 1. ostaju na raspolaganju dotičnim državama članicama, koje mogu dodijeliti odobrenja u skladu s člankom 64. najkasnije do 31. prosinca 2025.

3. Područja obuhvaćena odobrenjima dodijeljenima na temelju stavaka 1. i 2.a ovog članka neće se računati za potrebe članka 63.

Delegirane ovlasti

Članak 69.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 227. radi dopune ove Uredbe u pogledu:

(a) uvjeta primjene izuzeća iz članka 62.a stavka 4.;

(b) uvjeta za krčenje napuštenih vinograda iz članka 62. stavka 6.;

(c) pravila koja se odnose na kriterije iz članka 64. stavaka 1. i 2.;

(d) supostojanja vinove loze koje je proizvođač obvezan iskrčiti i novozasađene vinove loze u skladu s člankom 66. stavkom 2.;

(e) osnova za odluke država članica na temelju članka 66. stavaka 3.i 3.a.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 227. radi izmjene ove Uredbe dodavanjem dodatnih kriterija uz one navedene u članku 64. stavcima 1. i 2.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Članak 70.

Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju potrebne mjere koje se odnose na:

(a) postupke dodjele odobrenja;

(b) evidencije koje održavaju države članice te obavijesti koje je potrebno poslati Komisiji.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA I. TRŽIŠNE INTERVENCIJE / POGLAVLJE III. Programa odobravanja nasada vinove loze / Odjeljak 2. Nadzor nad programom odobravanja nasada vinove loze

Neodobrena sadnja

Članak 71.

1. Proizvođači su dužni o vlastitom trošku iskrčiti područja zasađena vinovom lozom bez odobrenja.

2. Ako proizvođači u roku od četiri mjeseca od datuma kad su obaviješteni o nepravilnosti ne iskrče to područje, države članice dužne su se pobrinuti da su ti neovlašteni zasadi iskrčeni u roku od dvije godine nakon isteka četveromjesečnog razdoblja. Povezani trošak snose dotični proizvođači.

3. Države članice dužne su do 1. ožujka svake godine obavijestiti Komisiju o ukupnoj veličini područja za koje je utvrđeno da su zasađena vinovom lozom bez odobrenja nakon 1. siječnja 2016., kao i veličinu područja iskrčenog u skladu sa stavcima 1. i 2.

4. Proizvođač koji ne poštuje obvezu utvrđenu u stavku 1. ovog članka podliježe sankcijama koje je potrebno utvrditi u skladu s člankom 64. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

5. Područja zasađena vinovom lozom bez odobrenja ne ispunjavaju uvjete za bilo kakve nacionalne mjere potpore ili mjere potpore Unije.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Članak 72.

Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju potrebne mjere kojima se utvrđuju pojedinosti o zahtjevima komunikacije koje države članice trebaju poštovati, uključujući moguća smanjenja proračunskih ograničenja iz Priloga VI. u slučaju neispunjavanja obveza.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE I. Pravila koja se odnose na stavljanje na tržište / Odjeljak 1. Tržišni standardi / Pododjeljak 1. Uvodne odredbe

Područje primjene

Članak 73.

Ne dovodeći u pitanje bilo koju drugu odredbu koja se primjenjuje na poljoprivredne proizvode, kao i odredbe donesene u veterinarskom, fitosanitarnom ili prehrambenom sektoru kako bi se osiguralo da su proizvodi u skladu s higijenskim i zdravstvenim standardima i kako bi se zaštitilo zdravlje životinja, biljaka i ljudi, u ovom odjeljku utvrđena su pravila za tržišne standarde. Ta su pravila razdijeljena na obvezujuća pravila i neobvezne rezervirane napomene za poljoprivredne proizvode.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE I. Pravila koja se odnose na stavljanje na tržište / Odjeljak 1. Tržišni standardi / Pododjeljak 2. Tržišni standardi prema sektorima ili proizvodima

Opće načelo

Članak 74.

Proizvodi za koje su utvrđeni tržišni standardi prema sektorima ili proizvodima u skladu s ovim odjeljkom mogu se stavljati na tržište Unije samo ako su u skladu s tim standardima.

Uspostava i sadržaj

Članak 75.

1. Tržišni standardi mogu se odnositi na jedan ili više sljedećih sektora i proizvoda:

(a) maslinovo ulje i stolne masline;

(b) voće i povrće

(c) prerađeni proizvodi od voća i povrća;

(d) banane;

(e) živo bilje;

(f) jaja;

(g) meso peradi;

(h) mazive masti namijenjene prehrani ljudi;

(i) hmelj.

2. Kako bi se uzela u obzir očekivanja potrošača i poboljšali gospodarski uvjeti za proizvodnju i stavljanje na tržište, kao i kvaliteta poljoprivrednih proizvoda navedenih u ovome članku stavcima 1. i 4., Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte o tržišnim standardima za sektore ili proizvode, u svim fazama stavljanja na tržište, kao i o odstupanjima i izuzećima od takvih standarda, s ciljem prilagodbe stalnim promjenama tržišnih uvjeta, promjenama zahtjeva potrošača, razvoju odgovarajućih međunarodnih standarda te kako bi se izbjeglo stvaranje prepreka za inovaciju proizvoda.

3. Ne dovodeći u pitanje članak 26. Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(7), tržišni standardi iz stavka 1. mogu obuhvaćati jedan ili više sljedećih koji trebaju biti određeni na osnovi sektora ili proizvoda i temeljenih na obilježjima svakog sektora, potrebi za regulacijom stavljanja na tržište i uvjetima određenima u stavku 5. ovog članka:

(a) tehničke definicije, oznaku i prodajne oznake za sektore koji nisu navedeni u članku 78.;

(b) kriterije klasifikacije, kao što su razvrstavanje u razrede, masa, veličina, dob i kategorija;

(c) vrste, biljne sorte, rase životinja ili komercijalne vrste;

(d) predstavljanje, označivanje povezano s obveznim tržišnim standardima, pakiranje, pravila koja se primjenjuju na centre za pakiranje, označivanje, godinu berbe i korištenje posebnih termina, ne dovodeći u pitanje članke od 92. do 123.;

(e) kriterije kao što su izgled, konzistentnost, konformacija, svojstva proizvoda i postotak udjela vode;

(f) posebne tvari koje se upotrebljavaju u proizvodnji ili udjele ili sastojke, uključujući njihov kvantitativni udio, čistoću i oznaku;

(g) vrstu uzgoja i metodu proizvodnje, uključujući enološku praksu i napredne sustave održive proizvodnje;

(h) kupažu mošta i vina, uključujući njihove definicije, miješanje vina i s tim povezana ograničenja;

(i) učestalost sakupljanja, isporuku, čuvanje i obradu, metodu i temperaturu konzerviranja, skladištenje i prijevoz;

(j) mjesto uzgoja i/ili podrijetla;

(k) ograničenja vezana uz korištenje određenih tvari i postupaka;

(l) posebnu uporabu;

(m) uvjete koji određuju odlaganje, držanje, promet i korištenje proizvoda koji nisu u skladu s tržišnim standardima usvojenima u skladu sa stavkom 1. ili s definicijama, oznakama i prodajnim oznakama iz članka 78., kao i odlaganje nusproizvoda.

4. Povrh stavka 1., tržišni standardi mogu se primjenjivati na sektor vina. Stavak 3. točke (f), (g), (h), (k) i (m) primjenjuju se na taj sektor.

5. Tržišni standardi za sektore ili proizvode doneseni u skladu sa stavkom 1. ovog članka uspostavljaju se ne dovodeći u pitanje članke od 84. do 88. te Prilog IX. a uzima u obzir također:

(a) posebna obilježja dotičnog proizvoda;

(b) potreba osiguravanja uvjeta za omogućivanje stavljanja proizvoda na tržište;

(c) interes proizvođača da objave podatke o proizvodu i obilježjima uzgoja te interes potrošača da dobiju odgovarajuću i transparentnu informaciju o proizvodu, uključujući mjesto uzgoja koje je potrebno odrediti za svaki slučaj posebno na odgovarajućoj zemljopisnoj razini, nakon provedbe ocjene posebno troškova i administrativnih opterećenja za gospodarske subjekte i prednosti ponuđenih proizvođačima i krajnjem potrošaču;

(d) metode dostupne za određivanje fizičkih, kemijskih i organoleptičkih svojstava proizvoda;

(e) standardne preporuke koje su donijela međunarodna tijela;

(f) potrebu za očuvanjem prirodnih i ključnih svojstava proizvoda i za izbjegavanjem uzrokovanja značajne promjene u sastavu dotičnog proizvoda.

6. Kako bi se u obzir uzela očekivanja potrošača i potreba za poboljšanjem kvalitete i gospodarskih uvjeta za proizvodnju i stavljanje na tržište poljoprivrednih proizvoda, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. za izmjenu popisa sektora u stavku 1. Ti su delegirani akti isključivo ograničeni na dokazane potrebe koje proizlaze iz promjena zahtjeva potrošača, tehničkog napretka ili potrebe za inovacijom proizvoda te su podložni izvješću Komisije za Europski parlament i Vijeće u kojem se posebno ocjenjuju potrebe potrošača, troškovi i administrativna opterećenja gospodarskih subjekata, uključujući utjecaj na unutarnje tržište i međunarodnu trgovinu i dobrobiti stavljene na raspolaganje proizvođačima i krajnjem potrošaču.

Dodatni zahtjevi za stavljanje proizvoda na tržište u sektoru voća i povrća

Članak 76.

1. Osim toga, gdje je to relevantno, za primjenljive tržišne standarde iz članka 75., proizvodi iz sektora voća i povrća koji su namijenjeni da se potrošaču prodaju svježi, mogu se staviti na tržište jedino ako su dobre, prikladne i tržišne kvalitete i ako je naznačena zemlja podrijetla.

2. Tržišni standardi iz stavka 1., kao i svi tržišni standardi primjenjivi na sektor voća i povrća utvrđeni u skladu s ovim pododjeljkom, primjenjuju se u svim fazama stavljanja na tržište, uključujući uvoz i izvoz, te mogu obuhvaćati kvalitetu, kategorizaciju, težinu, veličinu, ambalažu, pakiranje, skladištenje, prijevoz, prezentiranje i stavljanje na tržište.

3. Vlasnik proizvoda u sektoru voća i povrća obuhvaćenih tržišnim standardima takve proizvode izlaže, nudi za prodaju, isporučuje ili stavlja na tržište unutar Unije isključivo sukladno tim standardima i odgovoran je za osiguravanje takve sukladnosti.

4. Kako bi se osigurala pravilna primjena zahtjevâ iz stavka 1. ovog članka te kako bi se u obzir uzele određene posebne situacije, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. u vezi s posebnim odstupanjima od ovog članka koja su neophodna za njegovu pravilnu primjenu.

Certificiranje hmelja

Članak 77.

1. Osim toga, gdje je to relevantno, za primjenljive tržišne standarde, proizvodi iz sektora hmelja koji su ubrani ili pripremljeni u Uniji podliježu postupku certificiranja prema ovom članku.

2. Certifikati se mogu izdati samo za proizvode koji imaju minimalne značajke kvalitete prikladne za određenu fazu stavljanja na tržište. U slučaju hmelja u prahu, hmelja u prahu s većim udjelom lupulina, ekstrakta hmelja i miješanih proizvoda od hmelja, certifikat se može izdati samo ako udio alfa kiseline u tim proizvodima nije manji od njenog udjela u hmelju od kojeg su ti proizvodi pripremljeni.

3. U certifikatima mora se navesti barem:

(a) mjesto/mjesta proizvodnje hmelja;

(b) godina/godine berbe i

(c) sorta ili sorte.

4. Proizvodi iz sektora hmelja mogu se staviti na tržište ili izvoziti samo ako je za njih izdan certifikat u skladu s ovim člankom.

U slučaju uvezenih proizvoda iz sektora hmelja, potvrda predviđena člankom 190. stavkom 2. smatra se istovrijednom tom certifikatu.

5. Komisija je u ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. u svrhu utvrđivanja mjera koje odstupaju od stavka 4. ovog članka:

(a) kako bi udovoljila trgovinskim zahtjevima određenih trećih zemalja ili

(b) za proizvode namijenjene posebnoj upotrebi.

Mjere iz prvog podstavka:

i. ne dovode u pitanje uobičajeno stavljanje na tržište proizvoda za koje je izdan certifikat i

ii. popraćene su jamstvima kako bi se spriječila svaka zamjena s tim proizvodima.

Definicije, oznake i prodajne oznake za određene sektore i proizvode

Članak 78.

1. Osim toga, gdje je to relevantno, za primjenljive tržišne standarde, definicije, oznake i prodajne oznake predviđene Prilogom VII. primjenjuju se na sljedeće sektore ili proizvode:

(a) sve sektore u kojima se proizvode jestivi dijelovi životinja, a posebno sektore govedine i teletine, svinjetine, ovčetine i kozletine te mesa peradi;

(b) vino;

(c) mlijeko i mliječne proizvode namijenjene prehrani ljudi;

(e) jaja;

(f) mazive masti namijenjene prehrani ljudi; i

(g) maslinovo ulje i stolne masline;

2. Definicije, oznake i prodajne oznake predviđeni u Prilogu VII. u Uniji mogu se upotrebljavati samo za stavljanje na tržište proizvoda koji zadovoljava odgovarajuće zahtjeve utvrđene u tom Prilogu.

3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. s obzirom na izmjene, odstupanja ili izuzeća od definicija i prodajnih oznaka predviđenih u Prilogu VII. Ti delegirani akti strogo su ograničeni na predočene potrebe proistekle iz promjena u potražnji potrošača, tehničkog napretka ili potrebe za unapređenjem proizvoda.

U pogledu Priloga VII. dijela I.a točke 3., Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 227. radi dopune ove Uredbe odobravanjem odstupanja kojima se dopušta upotreba oznaka rezerviranih za proizvode dobivene od mesa, za druge proizvode čija je točna priroda jasna zbog ustaljene dugoročne upotrebe izraza i koja ne uzrokuje moguću zabunu potrošača.

4. Kako bi se osiguralo da gospodarski subjekti i države članice jasno i pravilno razumiju definicije i prodajne oznake predviđene u Prilogu VII., Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. u pogledu pravila za njihovu specifikaciju i primjenu.

5. Kako bi se u obzir uzela očekivanja potrošača i razvoj tržišta mliječnih proizvoda, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kako bi se odredili mliječni proizvodi u pogledu kojih se trebaju navesti životinjske vrste od kojih mlijeko potječe, osim u slučaju proizvoda od kravljeg mlijeka, te kako bi se odredila potrebna pravila.

Dopušteno odstupanje

Članak 79.

1. Kako bi se uzela u obzir posebna obilježja svakog proizvoda ili sektora, različiti stadiji stavljanja na tržište, tehnički uvjeti, sve moguće znatne praktične poteškoće te točnost i ponovljivost metoda analize, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte o dopuštenom odstupanju od jednog ili više određenih standarda u prekoračenju kojeg se za cijelu seriju proizvoda smatra da nije u skladu s tim standardom.

2. Pri donošenju akata iz stavka 1. Komisija uzima u obzir potrebu da se ne mijenjaju bitna svojstva proizvoda i da se izbjegne smanjenje njihove kvalitete.

Enološki postupci i metode analize

Članak 80.

1. U Uniji se za proizvodnju i konzerviranje proizvoda navedenih u Prilogu VII. dijelu II. upotrebljavaju samo enološki postupci odobreni sukladno Prilogu VIII. i predviđeni člankom 73. stavkom 3. točkom (g) i člankom 83. stavcima 2. i 3.

Prvi podstavak ne primjenjuje se na:

(a) sok od grožđa i koncentrirani sok od grožđa; i

(b) mošt i koncentrirani mošt namijenjen pripremi soka od grožđa.

Odobreni enološki postupci koriste se samo u svrhu osiguravanja odgovarajuće vinifikacije, odgovarajućeg čuvanja ili odgovarajućeg usavršavanja proizvoda.

Proizvodi navedeni u Prilogu VII. dijelu II. u Uniji se proizvode u skladu s pravilima utvrđenima Prilogom VIII.

2. Proizvodi navedeni u Prilogu VII. dijelu II. ne stavljaju se na tržište u Uniji ako:

(a) su bili podvrgnuti enološkim postupcima koji nisu odobreni u Uniji;

(b) su bili podvrgnuti enološkim postupcima koji nisu odobreni u dotičnoj državi ili

(c) nisu u skladu s pravilima utvrđenima Prilogom VIII.

Proizvodi od vinove loze koji nisu utrživi u skladu s prvim podstavkom uništavaju se. Odstupajući od ovog pravila, države članice mogu destilerijama ili tvornicama za proizvodnju octa ili za industrijske svrhe odobriti upotrebu takvih proizvoda čija svojstva one određuju, pod uvjetom da se to odobrenje ne protumači kao poticaj za proizvodnju proizvoda od vinove loze navedenih Prilogu VI. dijelu II. neodobrenim enološkim postupcima.

3. Pri odobravanju enoloških postupaka za vino kako je navedeno u članku 75. stavku 3. točki (g), Komisija:

(a) uzima u obzir enološke postupke i metode analiza koje je preporučila i objavila Međunarodna organizacija za vinovu lozu i vino (OIV), kao i rezultate eksperimentalnog korištenja još neodobrenih enoloških postupaka;

(b) uzima u obzir zaštitu zdravlja ljudi;

(c) uzima u obzir mogući rizik zavaravanja potrošača zbog njihove dobro utemeljene predodžbe o proizvodu i njihovih odgovarajućih očekivanja, uzimajući u obzir dostupnost i mogućnost primjene sredstava informiranja kako bi se isključili takvi rizici;

(d) dopušta očuvanje prirodnih i ključnih svojstava vina i ne uzrokuje značajnu promjenu u sastavu dotičnog proizvoda;

(e) osigurava najmanju prihvatljivu razinu brige za okoliš;

(f) poštuje opća pravila koja se odnose na enološke postupke i pravila utvrđena Prilogom VIII.

4. Kako bi se osiguralo pravilno postupanje s vinskim proizvodima koji nisu utrživi, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s Člankom 227. o pravilima o nacionalnim postupcima iz stavka 2. drugog podstavka ovog članka, kao i izuzeća od njih u vezi s povlačenjem ili uništavanjem vinskih proizvoda koji ne ispunjavaju zahtjeve.

5. Komisija, ako je potrebno, donosi provedbene akte kojima se utvrđuju metode iz članka 75. stavka 5. točke (d) za proizvode navedene u Prilogu VII. dijelu II. Te metode temelje se na svim relevantnim metodama koje je preporučio i objavio OIV, osim ako bi one bile neučinkovite ili neprimjerene s obzirom na postizanje cilja Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Do donošenja takvih provedbenih akata upotrebljavaju se metode i pravila koje je odobrila dotična država članica.

Sorte vinove loze

Članak 81.

1. Proizvodi navedeni u Prilogu VII. dijelu II. i proizvedeni u Uniji proizvode se od sorti vinove loze koje se mogu klasificirati u skladu s ovim člankom stavkom 2.

2. Podložno uvjetima iz stavka 3., države članice klasificiraju sorte vinove loze koje se mogu saditi, presađivati ili cijepiti na njihovom državnom području u svrhu proizvodnje vina.

Države članice mogu klasificirati samo sorte vinove loze koje ispunjavaju sljedeće uvjete:

(a) dotična sorta pripada vrsti Vitis vinifera ili je nastala križanjem vrste Vitis vinifera s drugom vrstom iz roda Vitis;

(b) sorta nije jedna od sljedećih: Noah, Othello, Isabelle, Jacquez, Clinton i Herbemont.

U slučaju da je sorta vinove loze izbrisana iz klasifikacije iz prvog podstavka, krčenje te sorte obavlja se u roku od 15 godina od njezinog brisanja.

3. Države članice čija proizvodnja vina ne premašuje 50000 hektolitara po vinskoj godini, izračunato na temelju prosječne proizvodnje tijekom prethodnih pet vinskih godina, izuzima se iz obveze klasificiranja navedene u stavku 2. prvog podstavka.

Međutim, u onim državama članicama iz prvog podstavka, samo se sorte vinove loze koje su u skladu sa stavkom 2. drugim podstavkom mogu saditi, presađivati ili cijepiti u svrhu proizvodnje vina.

4. Odstupajući od stavka 2. prvog i trećeg podstavka te stavka 3. drugog podstavka, države članice u svrhu znanstvenih istraživanja i eksperimenata dopuštaju sađenje, presađivanje i cijepljenje sljedećih sorti vinove loze:

(a) sorti vinove loze koje nisu klasificirane u slučaju država članica osim onih navedenih u stavku 3.;

(b) sorti vinove loze koje nisu u skladu sa stavkom 2. drugim podstavkom, u slučaju država članica iz stavka 3.

5. Površine zasađene sortama vinove loze u svrhu proizvodnje vina, a u suprotnosti s odredbama iz stavaka 2., 3. i 4., krče se.

Međutim, ne postoje obveze za krčenje takvih područja ako je odgovarajuća proizvodnja namijenjena isključivo za osobne potrebe u domaćinstvu proizvođača vina.

6. Površine zasađene u druge svrhe osim proizvodnje vina sa sortama vinove loze koje, u slučaju država članica osim onih iz stavka 3., nisu klasificirane ili koje, u slučaju država članica iz stavka 3., nisu usklađene s odredbama stavka 2. drugog podstavka, ne podliježu obvezi krčenja.

Sadnja i ponovna sadnja sorti vinove loze iz prvog podstavka u svrhe koje nisu proizvodnja vina ne podliježu programu odobrenja za sadnju vinove loze utvrđenom u dijelu II. glavi I. poglavlju III.

Posebno korištenje vina koje nije u skladu s kategorijama navedenima u Prilogu VII. dijelu II.

Članak 82.

Osim za buteljirano vino u pogledu kojeg postoje dokazi da je buteljiranje obavljeno prije 1. rujna 1971., vino proizvedeno od sorti vinove loze koje su navedene u klasifikaciji sastavljenoj sukladno članku 81. stavku 2. prvom podstavku, ali ne i sukladno jednoj od kategorija utvrđenih u Prilogu VII. dijelu II., upotrebljava se samo za osobne potrebe u domaćinstvu pojedinačnih vinogradara, za proizvodnju vinskog octa ili za destilaciju.

Nacionalna pravila za određene proizvode i sektore

Članak 83.

1. Neovisno o članku 75. stavku 2., države članice mogu donijeti ili zadržati nacionalna pravila kojima se utvrđuju različite razine kvalitete za mazive masti. Takva pravila moraju omogućiti ocjenu razina kvalitete na temelju kriterija koji se posebno odnose na upotrijebljene sirovine, organoleptička svojstva proizvoda i njihovu fizikalnu i mikrobiološku stabilnost.

Države članice koje koriste mogućnost predviđenu prvim podstavkom osiguravaju da proizvodi drugih država članica koji su u skladu s kriterijima utvrđenim tim nacionalnim pravilima mogu, na nediskriminirajući način, koristiti nazive koji navode da su u skladu s tim kriterijima.

2. Države članice mogu ograničiti ili zabraniti korištenje određenih enoloških postupaka i propisati stroža pravila za vina koja su odobrena u okviru prava Unije, a proizvedena na njihovom državnom području, kako bi se bolje sačuvala ključna svojstva vina sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla te pjenušavih vina i likerskih vina.

3. Države članice mogu dopustiti eksperimentalnu upotrebu neodobrenih enoloških postupaka.

4. Kako bi se osigurala ispravna i transparentna primjena ovog članka, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte sukladno članku 227. kojima se postavljaju uvjeti za primjenu ovog članka stavaka 1., 2. i 3., kao i uvjeti za držanje, promet i upotrebu proizvoda dobivenih eksperimentalnim postupcima iz ovog članka stavka 3.

5. Države članice mogu donijeti ili zadržati dodatne nacionalne propise o proizvodima obuhvaćenima standardom Unije za stavljanje na tržište samo ako su ti propisi sukladni pravu Unije, posebno s obzirom na načelo slobodnog kretanja robe i podložno Direktivi 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(8).

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE I. Pravila koja se odnose na stavljanje na tržište / Odjeljak 1. Tržišni standardi / Pododjeljak 3.A Neobvezne rezervirane napomene

Opća odredba

Članak 84.

Uspostavlja se program za neobvezne rezervirane napomene po sektoru ili proizvodu kako bi se proizvođačima poljoprivrednih proizvoda koji posjeduju obilježja ili atribute dodane vrijednosti olakšalo objavljivanje tih obilježja ili atributa na unutarnjem tržištu i osobito kako bi se poduprli i nadopunili posebni tržišni standardi.

Ovaj pododjeljak ne primjenjuje se na vinske proizvode iz članka 92. stavka 1.

Postojeće neobvezne rezervirane napomene

Članak 85.

1. Neobvezne rezervirane napomene koje obuhvaća ovaj program na 20. prosinca 2013. navedene su u Prilogu IX., a uvjeti njihovog korištenja utvrđeni su u skladu s člankom 86. točkom (a).

2. Neobvezne rezervirane napomene iz stavka 1.ovog članka ostaju na snazi i podložne su svakoj izmjeni, osim ako se ukinu sukladno članku 86.

Zadržavanje, izmjena i poništenje neobaveznih rezerviranih napomena

Članak 86.

Kako bi se uzela u obzir očekivanja potrošača, među ostalim i u pogledu proizvodnih metoda i održivosti u lancu opskrbe, razvoj znanosti i tehničkog znanja, stanje na tržištu i promjene tržišnih standarda i međunarodnih standarda, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 227. kojima se:

(a) rezervira dodatna neobavezna rezervirana napomena te utvrđuju uvjeti njezina korištenja;

(b) izmjenjuju uvjeti korištenja neobvezne rezervirane napomene; ili

(c) poništava neobavezna rezervirana napomena.

Dodatne neobvezne rezervirane napomene

Članak 87.

1. Napomena je prihvatljiva da bude rezervirana kao dodatna neobvezna rezervirana napomena jedino ako ispunjava sve sljedeće zahtjeve:

(a) napomena se odnosi na obilježje proizvoda ili atribut uzgoja ili obrade i odnosi se na sektor ili proizvod;

(b) korištenje napomene omogućuje jasniju komunikaciju dodane vrijednosti proizvoda pomoću njegovih posebnih obilježja ili atributa uzgoja ili obrade;

(c) kada se proizvod stavi na tržište, obilježja ili atribut proizvoda iz točke (a) mogu identificirati potrošači iz više država članica;

(d) uvjeti i korištenje napomene sukladni su Direktivi 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(9) ili Uredbi (EU) br. 1169/2011.

Pri uvođenju dodatne neobvezne rezervirane napomene Komisija uzima u obzir sve relevantne međunarodne standarde i postojeće rezervirane napomene za dotične proizvode ili sektore.

2. Kako bi se uzela u obzir obilježja određenih sektora i očekivanja potrošača, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. s kojima se utvrđuju dodatni detalji o zahtjevima za uvođenje dodatne rezervirane napomene kako je navedeno u stavku 1. ovog članka.

Ograničenja korištenja neobveznih rezerviranih napomena

Članak 88.

1. Neobvezna rezervirana napomena može se koristiti samo za opisivanje proizvoda koji su usklađeni s primjenjivim uvjetima korištenja.

2. Države članice dužne su donijeti prikladne mjere kako bi se osiguralo da se označivanje proizvoda ne zamijeni s neobveznim rezerviranim napomenama.

3. Kako bi se osiguralo da proizvodi opisani neobveznim rezerviranim napomenama zadovoljavaju primjenjive uvjete korištenja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuju dodatna pravila o korištenju neobveznih rezerviranih napomena.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE I. Pravila koja se odnose na stavljanje na tržište / Odjeljak 1. Tržišni standardi / Pododjeljak 4. Tržišni standardi vezani uz uvoz i izvoz

Opće odredbe

Članak 89.

Kako bi se uzele u obzir posebna obilježja trgovine između Unije i određenih trećih zemalja te posebna obilježja određenih poljoprivrednih proizvoda, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. vezane uz:

(a) uvjete pod kojima se smatra da uvezeni proizvodi imaju odgovarajuću razinu usklađenosti s tržišnim standardima Unije i uvjete koji dopuštaju odstupanje od članka 74., i

(b) pravila vezana uz primjenu tržišnih standarda na proizvode izvezene iz Unije.

Posebne odredbe za uvoz vina

Članak 90.

1. Osim ako je drukčije predviđeno međunarodnim sporazumima sklopljenima u skladu s UFEU-om, odredbe koje se odnose na oznaku izvornosti, oznaku zemljopisnog podrijetla i označivanje vina utvrđene u odjeljku 2. ovog poglavlja te definicije, oznake i prodajne oznake iz članka 78. ove Uredbe, primjenjuju se na proizvode koji su uvezeni u Uniju i obuhvaćeni tarifnim oznakama KN 200961, 200969, 2204 i, ako je to primjenjivo, ex22029919 (drugo dealkoholizirano vino s volumnom jakosti alkohola koja ne premašuje 0,5 %.)

2. Osim ako je drukčije predviđeno međunarodnim sporazumima zaključenima u skladu s UFEU-om, proizvodi iz ovog članka stavka 1. proizvode se u skladu s enološkim postupcima koje je odobrila Unija sukladno ovoj Uredbi ili se, prije izdavanja tog odobrenja na temelju članka 80. stavka 3, proizvode u skladu s enološkim postupcima koje je preporučio i objavio OIV.

3. Osim ako je drukčije predviđeno međunarodnim sporazumima sklopljenima u skladu s UFEU-om, uvoz proizvodâ iz stavka 1. podliježe predočenju:

(a) certifikata koji dokazuje sukladnost s odredbama iz stavaka 1. i 2., koji je sastavilo nadležno tijelo u državi podrijetla proizvoda, navedeno na popisu koji objavljuje Komisija.

(b) izvješća analize koje je sastavilo tijelo ili odjel koji je odredila država podrijetla proizvoda ako je proizvod namijenjen za neposrednu prehranu ljudi.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE I. Pravila koja se odnose na stavljanje na tržište / Odjeljak 1. Tržišni standardi / Pododjeljak 4.a Provjere i kazne

Provjere i kazne povezane s pravilima o stavljanju na tržište

Članak 90.a.

1. Države članice poduzimaju mjere kako bi osigurale da se proizvodi iz članka 119. stavka 1. koji nisu označeni u skladu s ovom Uredbom ne stavljaju na tržište ili da se, ako su već stavljeni na tržište, povuku s tržišta.

2. Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe koje Komisija može donijeti, uvoz proizvoda navedenih u članku 189. stavku 1. točkama (a) i (b) u Uniju podliježe provjerama kako bi se utvrdilo jesu li ispunjeni uvjeti previđeni u stavku 1. tog članka.

3. Države članice, na temelju analize rizika, provode provjere kako bi provjerile jesu li proizvodi iz članka 1. stavka 2. u skladu s pravilima utvrđenima u ovome odjeljku te primjenjuju administrativne kazne, ako je to primjereno.

4. Ne dovodeći u pitanje akte koji se odnose na sektor vina donesene na temelju članka 58. Uredbe (EU) 2021/2116, u slučaju povrede pravila Unije u sektoru vina države članice primjenjuju razmjerne, učinkovite i odvraćajuće administrativne kazne u skladu s glavom IV. poglavljem I. te uredbe. Države članice ne primjenjuju takve kazne ako se radi o manjoj neusklađenosti.

5. Kako bi se zaštitila sredstva Unije te identitet, podrijetlo i kvaliteta vina Unije, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 227., kojima se dopunjuje ova Uredba, koji se odnose na:

(a) uspostavu ili održavanje analitičke baze izotopnih podataka čija je svrha pomoć u otkrivanju prijevara, a koja se treba izgraditi na osnovi uzoraka koje su prikupile države članice;

(b) pravila kojima se uređuju kontrolna tijela i uzajamna pomoć među njima;

(c) pravila kojima se uređuje zajednička upotreba nalaza država članica.

6. Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju sve mjere potrebne za:

(a) postupke koji se odnose na dotične baze podataka država članica i na analitičke baze izotopnih podataka iz stavka 5. točke (a);

(b) postupke koji se odnose na suradnju i pomoć između kontrolnih tijela i organa;

(c) u vezi s obvezom iz stavka 3., pravila za obavljanje provjera sukladnosti s tržišnim standardima, pravila kojima se uređuju tijela odgovorna za obavljanje provjera te pravila u vezi sa sadržajem, učestalošću i fazom stavljanja na tržište na koju se te provjere trebaju primjenjivati.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE I. Pravila koja se odnose na stavljanje na tržište / Odjeljak 1. Tržišni standardi / Pododjeljak 5 Zajedničke odredbe

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Članak 91.

Komisija može donijeti provedbene akte kojima se:

(a) sastavlja popis mlijeka i mliječnih proizvoda iz Priloga VII. dijela III. točke 5. drugog stavka i mazivih masti iz Priloga VII. dijela VII. točke I. šestog stavka točke (a), na temelju indikativnog popisa proizvoda za koje države članice smatraju da odgovaraju tim odredbama na svom državnom području, koji članice šalju Komisiji;

(b) utvrđuju pravila za provedbu tržišnih standarda prema sektoru ili proizvodu;

(c) utvrđuju pravila za određivanje jesu li proizvodi podvrgnuti postupcima koji su u sukobu s odobrenim enološkim postupcima;

(d) utvrđuju pravila za metode analize za određivanje značajki proizvoda;

(e) utvrđuju pravila za razinu dopuštenog odstupanja;

(f) utvrđuju pravila za provedbu mjera iz članka 89.;

(g) utvrđuju pravila za identifikaciju ili registriranje proizvođača i/ili industrijskih pogona u kojima je proizvod pripremljen ili prerađen, postupke certifikacije, trgovačke isprave, pripadajuću dokumentaciju i zapise koje je potrebno održavati.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE I. Pravila koja se odnose na stavljanje na tržište / Odjeljak 2. Oznake izvornosti, oznake zemljopisnog podrijetla i tradicionalni izrazi u sektoru vina / Pododjeljak 1. Uvodne odredbe

Područje primjene

Članak 92.

1. Pravila o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i tradicionalnim izrazima utvrđena ovim odjeljkom primjenjuju se na proizvode iz Priloga VII. dijela II. točaka 1., od 3. do 6., 8., 9., 11., 15. i 16.

Međutim, pravila utvrđena u ovom odjeljku ne primjenjuju se na proizvode iz Priloga VII. dijela II. točaka 1.,4., 5.,6., 8. i 9. ako su ti proizvodi bili podvrgnuti potpunoj dealkoholizaciji u skladu s Prilogom VIII. dijelom I. odjeljkom E.

2. Pravila iz stavka 1. temelje se na:

(a) zaštiti legitimnih interesa potrošača i proizvođača;

(b) osiguravanju neometanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta za dotične proizvode i

(c) promicanju proizvodnje kvalitetnih proizvoda kako je navedeno u ovom odjeljku, istovremeno dopuštajući nacionalne mjere politike za kvalitetu.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE I. Pravila koja se odnose na stavljanje na tržište / Odjeljak 2. Oznake izvornosti, oznake zemljopisnog podrijetla i tradicionalni izrazi u sektoru vina / Pododjeljak 2. Oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla

Definicije

Članak 93.

1. Za potrebe ovog odjeljka, primjenjuju se sljedeće definicije:

(a) „oznaka izvornosti” znači naziv, uključujući tradicionalno korišten naziv, kojim se označava proizvod iz članka 92. stavka 1.:

i. čija kvaliteta ili karakteristike u bitnom ili isključivo, nastaju pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određenog zemljopisnog okruženja;

ii. podrijetlom iz određenog mjesta, određene regije ili, u iznimnim slučajevima, određene zemlje;

iii. koji je proizveden od grožđa koje potječe isključivo s tog zemljopisnog područja;

iv. čija se proizvodnja odvija na tom zemljopisnom području; i

v. koji je dobiven od sorti vinove loze koje pripadaju vrsti Vitis vinifera ili su nastale križanjem vrste Vitis vinifera s drugim vrstama iz roda Vitis.

(b) ,oznaka zemljopisnog podrijetla’ znači naziv, uključujući tradicionalno korišteni naziv, kojim se označava proizvod iz članka 92. stavka 1.:

i. čija se specifična kvaliteta, ugled ili druga svojstva mogu pripisati zemljopisnom podrijetlu;

ii. koji potječe iz određenog mjesta, određene regije ili određene zemlje;

iii. u kojem najmanje 85 % grožđa upotrijebljenog za njegovu proizvodnju potječe isključivo s tog zemljopisnog područja;

iv. čija se proizvodnja odvija na tom zemljopisnom području; i

v. koji je dobiven od sorti vinove loze koje pripadaju vrsti Vitis vinifera ili su nastale križanjem vrste Vitis vinifera s drugim vrstama iz roda Vitis.

3. Oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla, uključujući one koje se odnose na zemljopisna područja u trećim zemljama, prihvatljive su za zaštitu u Uniji sukladno pravilima utvrđenima ovim pododjeljkom.

4. Proizvodnjom kako je navedena u stavku 1. točki (a) podtočke iv. i točke (b) podtočke iv. obuhvaćene su sve uključene aktivnosti, od berbe grožđa do dovršetka procesa proizvodnje vina, uz iznimku berbe grožđa koje ne potječe iz dotičnog zemljopisnog područja iz stavka 1. točke (b) podtočke iii. te uz iznimku svih postupaka provedenih nakon proizvodnje.

5. Za potrebe primjene stavka 1. točke (b) podtočke ii., udio od najviše 15 % grožđa koje može potjecati izvan razgraničenog područja potječe iz države članice ili treće zemlje u kojoj se nalazi razgraničeno područje.

Specifikacija proizvoda

Članak 94.

1. Specifikacija proizvoda omogućuje zainteresiranim stranama da provjere relevantne uvjete proizvodnje u odnosu na oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla. Specifikacija proizvoda sadržava:

(a) naziv koji se želi zaštititi;

(b) kategorije proizvoda od vinove loze;

(c) vrstu oznake zemljopisnog podrijetla, odnosno zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla;

(d) opis vina:

i. u pogledu oznake izvornosti, najvažnija analitička i organoleptička svojstva;

ii. u pogledu oznake zemljopisnog podrijetla, najvažnija analitička svojstva te procjenu ili naznaku njihovih organoleptičkih svojstava;

(e) prema potrebi, posebne enološke postupke koji se upotrebljavaju pri proizvodnji vina ili vinâ te relevantna ograničenja u njihovoj proizvodnji;

(f) definiciju zemljopisnog područja, ograničenog s obzirom na povezanost iz točke (i) ovog stavka;

(g) maksimalne prinose po hektaru;

(h) sortu ili sorte vinove loze od kojih je proizvedeno vino odnosno vina;

(i) detalje o povezanosti iz članka 93. stavka 1. točke (a) podtočke i. ili, ovisno o slučaju, točke (b) podtočke i.:

i. u pogledu zaštićene oznake izvornosti, povezanost između kvalitete ili svojstava proizvoda i zemljopisnog okruženja iz članka 93. stavka 1. točke (a) podtočke i.; pojedinosti koje se odnose na ljudske čimbenike tog zemljopisnog okruženja mogu se, ako je to relevantno, ograničiti na opis upravljanja tlom, biljnim materijalom i krajobrazom, uzgojnih praksi ili bilo kojeg drugog relevantnog ljudskog doprinosa održavanju prirodnih čimbenika zemljopisnog okruženja iz te točke;

ii. u pogledu zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, povezanost određene kvalitete, ugleda ili drugog svojstva proizvoda i zemljopisnog podrijetla iz članka 93. stavka 1. točke (b) podtočke i.;

(j) druge primjenjive zahtjeve, ako su tako predvidjele države članice ili, ako je primjenjivo, priznata skupina proizvođača, pod uvjetom da su takvi zahtjevi objektivni, nediskriminirajući i usklađeni s pravom Unije i nacionalnim pravom.

2. Specifikacija proizvoda može sadržavati održive prakse u skladu s člankom 7. Uredbe (EU) 2024/1143 Europskog parlamenta i Vijeća(10).

3. Ako se vino ili vina mogu djelomično dealkoholizirati, specifikacija proizvoda sadržava i opis djelomično dealkoholiziranog vina odnosno vinâ u skladu sa stavkom 1. točkom (d) mutatis mutandis i, prema potrebi, posebne enološke postupke koji se upotrebljavaju za proizvodnju djelomično dealkoholiziranog vina ili vinâ, kao i relevantna ograničenja u njihovoj proizvodnji.

Jedinstveni dokument

Članak 95.

1. Jedinstveni dokument sadržava sljedeće:

(a) naziv koji se želi zaštititi kao oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla;

(b) državu članicu ili treću zemlju kojoj pripada razgraničeno područje;

(c) vrstu oznake zemljopisnog podrijetla;

(d) opis vina;

(e) kategorije proizvoda od vinove loze;

(f) maksimalne prinose po hektaru;

(g) oznaku sorte ili sorti vinove loze od kojih je proizvedeno vino odnosno vina;

(h) sažetu definiciju razgraničenog zemljopisnog područja;

(i) opis povezanosti iz članka 94. stavka 1. točke (i);

(j) prema potrebi, određene enološke postupke korištene prilikom proizvodnje vina te relevantna ograničenja kod njihove proizvodnje;

(k) prema potrebi, posebna pravila u pogledu pakiranja i označivanja, kao i sve ostale relevantne ključne zahtjeve.

2. Ako su zahtjevom obuhvaćene različite kategorije proizvoda od vinove loze, pojedinosti kojima se potvrđuje navedena povezanost iz članka 94. stavka 1. točke (i) moraju se navesti za svaku kategoriju dotičnih proizvoda od vinove loze.

Homonimi

Članak 100.

3. Ako naziv sorte vinove loze sadrži zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla ili se sastoji od njih, taj se naziv ne koristi u svrhe označivanja poljoprivrednih proizvoda.

Kako bi se uzeli u obzir postojeći postupci označivanja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte sukladno članku 227., u kojem su utvrđena izuzeća od ovog pravila.

4. Zaštita oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla proizvoda obuhvaćenih člankom 93. ove Uredbe ne dovodi u pitanje zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla koje se primjenjuju na jaka alkoholna pića, kako je definirano u članku 2. Uredbe (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(11).

Zaštita

Članak 103.

Zaštićene oznake izvornosti i zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla iz ove Uredbe zaštićene su u skladu s člancima od 26. do 31., 35. i 36. Uredbe (EU) 2024/1143.

Privremeno označivanje i prezentiranje

Članak 106.a.

Nakon što se zahtjev za zaštitu oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla proslijedi Komisiji, proizvođači je mogu navesti pri označivanju i prezentiranju proizvoda da je zahtjev podnesen te upotrijebiti nacionalne logotipe i oznake u skladu s pravom Unije, posebno u skladu s Uredbom (EU) br. 1169/2011.

Simboli Unije koji naznačuju zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla i oznake Unije „zaštićena oznaka izvornosti” ili „zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla” mogu se staviti na oznaku tek nakon objave odluke o zaštiti te oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla.

Ako se zahtjev odbije, svi proizvodi od vinove loze koji su označeni u skladu s prvim stavkom mogu se stavljati na tržište do isteka zaliha.

Postojeći zaštićeni nazivi vina

Članak 107.

1. Nazivi vina iz članaka 51. i 54. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1493/1999(12) i članka 28. Uredbe Komisije (EZ) br. 753/2002(13) automatski su zaštićeni na temelju ove Uredbe. Komisija ih navodi u registru predviđenom člankom 104. ove Uredbe.

Naknade

Članak 108.

Države članice mogu zaračunati naknade za svoje troškove, uključujući troškove nastale u vezi s ispitivanjem zahtjeva za zaštitu, podnošenjem prigovora, podnošenjem zahtjeva za izmjene te podnošenjem zahtjeva za poništenje sukladno ovom pododjeljku.

Delegirane ovlasti

Članak 109.

1. Kako bi se uzele u obzir posebna obilježja proizvodnje u razgraničenom zemljopisnom području, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte sukladno članku 227. kojima se utvrđuju:

(a) dodatni kriteriji za razgraničenje zemljopisnog područja i

(b) ograničenja i odstupanja koja se odnose na proizvodnju u razgraničenom zemljopisnom području.

2. Kako bi se osigurala kvaliteta i sljedivost proizvoda, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte sukladno članku 227. u o utvrđivanju uvjeta pod kojima specifikacije proizvoda mogu uključivati dodatne zahtjeve.

3. Kako bi se osigurala zaštita zakonitih prava i interesa proizvođača i gospodarskih subjekata, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. o:

(a) vrsti podnositelja zahtjeva koji može podnijeti zahtjev za zaštitu oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla;

(b) uvjetima koje treba ispuniti s obzirom na zahtjev za zaštitu oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla, kontrolu od strane Komisije, postupak za podnošenje prigovora i postupke za izmjenu, poništenje i konverziju zaštićenih oznaka izvornosti ili zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla;

(c) uvjetima primjenjivima na prekogranične zahtjeve;

(d) uvjetima za zahtjeve koji se odnose na zemljopisna područja u trećim zemljama;

(e) datumu od kojeg se primjenjuje zaštita ili izmjena zaštite;

(f) uvjetima koji se odnose na izmjene specifikacija proizvoda.

4. Kako bi se osigurala odgovarajuća razina zaštite, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. o ograničenjima koja se odnose na zaštićeni naziv.

5. Kako bi se osiguralo da gospodarski subjekti i nadležna tijela ne budu neopravdano pogođeni zbog primjene ovog pododjeljka što se tiče naziva vina za koje je zaštita odobrena prije 1. kolovoza 2009. ili za koje je zahtjev za zaštitu podnesen prije tog datuma, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. o prijelaznim pravilima koje se odnose na:

(a) imena vina koja su države članice priznale kao oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla do 1. kolovoza 2009. i imena vina za koja je zahtjev za zaštitu podnesen prije tog datuma;

(b) vina koja se stavljaju na tržište ili označuju prije određenog datuma i

(c) izmjene specifikacija proizvoda.

Provedbene ovlasti

Članak 110.

1. Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o:

(a) obliku specifikacije proizvoda;

(b) definiciji formata i prikazu jedinstvenog dokumenta na internetu iz članka 95.;

(c) izuzimanju ili anonimizaciji osobnih podataka.

2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 88. stavka 2. Uredbe (EU) 2024/1143.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE I. Pravila koja se odnose na stavljanje na tržište / Odjeljak 2. Oznake izvornosti, oznake zemljopisnog podrijetla i tradicionalni izrazi u sektoru vina / Pododjeljak 3. Tradicionalni izrazi

Definicija

Članak 112.

„Tradicionalan izraz” znači izraz koji se u državi članici tradicionalno koristi za proizvod iz članka 92. stavka 1. kako bi se označilo:

(a) da proizvod ima zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla na temelju prava Unije ili nacionalnog prava ili

(b) proizvodnju ili metodu starenja ili kvalitetu, boju, vrstu ili mjesto ili poseban događaj povezan s poviješću proizvoda sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla.

Zaštita

Članak 113.

1. Zaštićeni tradicionalni izraz može se upotrebljavati samo za proizvod koji je proizveden u skladu s definicijom predviđenom u članku 112.

Tradicionalni izrazi zaštićuju se od nezakonitog korištenja.

2. Tradicionalni izrazi zaštićeni su samo na jeziku i za kategorije proizvoda od vinove loze navedene u zahtjevu, protiv:

(a) svake zloupotrebe zaštićenog izraza, uključujući kada su mu pridruženi izrazi poput „stil”, „tip”, „metoda”, „kako se proizvodi u”, „imitacija”, „aroma”, „poput” ili slično;

(b) bilo kakve druge lažne ili obmanjujuće oznake koja se odnosi na prirodu, svojstva ili ključne kvalitete proizvoda, na unutarnjoj ili vanjskoj ambalaži, promidžbenim materijalima ili dokumentima koji se odnose na dotični proizvod;

(c) svakog drugog postupanja koje bi moglo obmanuti potrošača, osobito ostaviti dojam da vino ispunjava uvjete za zaštićeni tradicionalni izraz.

3. Tradicionalni izrazi ne smiju postati generički u Uniji.

Veza s oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla

Članak 113.a.

1. Registracija tradicionalnog izraza čija bi upotreba bila u suprotnosti s člankom 26. Uredbe (EU) 2024/1143 odbija se ako je zahtjev za registraciju tradicionalnog izraza podnesen nakon datuma podnošenja zahtjeva za registraciju oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla Komisiji.

2. Komisija provedbenim aktima proglašava ništavnima i briše iz registra iz članka 25. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2019/34(14) sve tradicionalne izraze registrirane protivno stavku 1. ovog članka.

3. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Delegirane ovlasti

Članak 114.

1. Kako bi se osigurala odgovarajuća razina zaštite, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. u vezi s odredbama koje se odnose na jezik i pisanje tradicionalnog izraza koji se zaštićuje.

2. Kako bi se osigurala zaštita zakonitih prava i interesa proizvođača i gospodarskih subjekata, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuju:

(a) vrsta podnositelja zahtjeva koji mogu podnijeti zahtjev za zaštitu tradicionalnog izraza;

(b) uvjeti valjanosti zahtjeva za zaštitu tradicionalnog izraza;

(c) osnove za podnošenje prigovora na predloženo priznavanje tradicionalnog izraza;

(d) područje primjene zaštite, veze sa žigovima, zaštićenih tradicionalnih izraza, zaštićenih oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla, homonima ili određenih naziva vinove loze;

(e) osnova za poništenje tradicionalnog naziva;

(f) datum podnošenja zahtjeva za zaštitu tradicionalnog izraza za podnošenja prigovora ili zahtjeva za poništenje;

(g) postupci koje je potrebno slijediti u vezi sa zahtjevom za zaštitu tradicionalnog izraza, uključujući kontrolu od strane Komisije, postupak za podnošenje prigovora i postupke za poništenje i izmjenu.

3. Kako bi se uzele u obzir posebna obilježja trgovine između Unije i određenih trećih zemalja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227., kojima se utvrđuju uvjeti prema kojima se tradicionalni izrazi mogu upotrebljavati za proizvode iz trećih zemalja i predviđaju odstupanja od članka 112. i članka 113 stavka 2.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Članak 115.

1. Komisija može, donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju potrebne mjere koje se odnose na postupak ispitivanja zahtjeva za zaštitu ili za odobrenje izmjena tradicionalnog izraza, kao i na postupak za podnošenje prigovora ili poništenje, posebno u odnosu na:

(a) obrasce za dokumente i format prijenosa;

(b) rokove;

(c) pojedinosti o činjenicama, dokaze i prateću dokumentaciju koje je potrebno podnijeti uz zahtjev ili molbu;

(d) detaljna pravila o objavljivanju zaštićenih tradicionalnih izraza.

2. Komisija donosi provedbene akte kojima se prihvaća ili odbacuje zahtjev za zaštitu tradicionalnog izraza ili zahtjev za izmjenu zaštićenog izraza ili zahtjev za poništenje zaštite tradicionalnog izraza.

3. Komisija donosi provedbene akte kojima se predviđa zaštita tradicionalnih izraza u pogledu kojih je prihvaćen zahtjev za zaštitu, posebno tako što ih se klasificira sukladno članku 112. i objavljuje definiciju i/ili uvjete korištenja.

4. Provedbeni akti iz ovog članka stavaka 1., 2. i 3. donose se sukladno postupku ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Ostale provedbene ovlasti

Članak 116.

Ako se prigovor smatra nedopuštenim, Komisija donosi provedbeni akt kojim ga se odbacuje kao nedopušten. Taj provedbeni akt donosi se bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE I. Pravila koja se odnose na stavljanje na tržište / Odjeljak 2. Oznake izvornosti, oznake zemljopisnog podrijetla i tradicionalni izrazi u sektoru vina / Pododjeljak 4 Provjere sukladnosti sa specifikacijom proizvoda za oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla te s definicijom i uvjetima upotrebe zaštićenih tradicionalnih izraza, kao i provedba uvjeta za upotrebu tradicionalnih izraza

Provjere

Članak 116.a.

1. Države članice poduzimaju potrebne korake kako bi se zaustavila nezakonita upotreba zaštićenih tradicionalnih izraza iz ove Uredbe.

2. Države članice imenuju nadležno tijelo odgovorno za provjeru sukladnosti sa specifikacijama proizvoda koje se odnose na oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla te za provjeru sukladnosti s definicijom i uvjetima upotrebe tradicionalnih izraza, kao i za provedbu uvjeta za upotrebu tradicionalnih izraza. U tu se svrhu primjenjuju članak 4. stavci 2. i 4. i članak 5. stavci 1., 4. i 5. Uredbe (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća(15).

3. Unutar Unije, nadležno tijelo iz stavka 2. ovog članka ili jedno delegirano tijelo ili više njih kako je definirano u članku 3. točki 5. Uredbe (EU) 2017/625 koje djeluje kao tijelo za certificiranje proizvoda u skladu s kriterijima utvrđenima u poglavlju III. glavi II. te uredbe provodi provjeru sukladnosti sa specifikacijama proizvoda godišnje, tijekom proizvodnje vina i tijekom ili poslije kondicioniranja vina te provjerava sukladnosti s definicijom iz članka 112. ove Uredbe i, prema potrebi, uvjete upotrebe tradicionalnog izraza, kako je navedeno u članku 115. stavku 3. ove Uredbe.

Svaki gospodarski subjekt koji želi sudjelovati u bilo kojoj aktivnosti obuhvaćenoj specifikacijom proizvoda označenog oznakom izvornosti ili oznakom zemljopisnog podrijetla obavješćuje nadležno tijelo ili delegirana tijela iz prvog podstavka. Države članice sastavljaju i ažuriraju popis gospodarskih subjekata koji obavljaju aktivnosti koje podliježu jednoj obvezi ili više njih predviđenih u specifikaciji proizvoda s oznakom izvornosti ili zemljopisnog podrijetla koja je upisana u Unijin registar oznaka zemljopisnog podrijetla i koja potječe s njihova državnog područja.

4. Komisija donosi provedbene akte koji se odnose na:

(a) komunikaciju koje države članice trebaju dostaviti Komisiji;

(b) pravila kojima se uređuje tijelo odgovorno za provjeru sukladnosti sa specifikacijama proizvoda koje se odnose na zaštićene oznake izvornosti i zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, uključujući slučajeve kada se zemljopisno područje nalazi u trećoj zemlji, te za provjeru sukladnosti s definicijom iz članka 112. i, prema potrebi, uvjetima upotrebe tradicionalnih izraza;

(c) aktivnosti koje države članice trebaju provesti kako bi se spriječila nezakonita upotreba zaštićenih tradicionalnih izraza;

(d) provjere sukladnosti sa specifikacijom proizvoda koje trebaju provesti države članice, uključujući testiranje.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE I. Pravila koja se odnose na stavljanje na tržište / Odjeljak 3. Označivanje i predstavljanje u sektoru vina

Definicija

Članak 117.

Za potrebe ovog odjeljka:

(a) „označivanje” znači sve riječi, podatke, žigove, nazive marki, slike ili simbole koji se nalaze na bilo kojoj ambalaži, dokumentu, obavijesti, oznaci, prstenu ili omotu koji ide uz proizvod ili se na njega odnosi;

(b) „prezentiranje” znači sve informacije koje se potrošačima prenose preko ambalaže dotičnog proizvoda, uključujući sve oblike i vrste boca.

Primjenjivost horizontalnih pravila

Članak 118.

Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom, na označivanje i prezentiranje primjenjuju se Direktiva Vijeća 89/396/EEZ(16), Direktiva 2000/13/EZ, Direktiva 2007/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(17), Direktiva 2008/95/EZ i Uredba (EU) br. 1169/2011.

Označivanje proizvoda iz Priloga VII. dijela II. točaka od 1. do 11., 13., 15. i 16. ne može se dopuniti nikakvim podacima osim onih predviđenih ovom Uredbom, osim ako ti podaci ispunjavaju zahtjeve Direktive 2000/13/EZ ili Uredbe (EU) br. 1169/2011.

Neobvezni podaci

Članak 120.

1. Označivanje i predstavljanje proizvoda iz Priloga VII. dijela II. točaka od 1. do 11., 13., 15. i 16. može sadržavati sljedeće neobvezne podatke:

(a) godinu berbe;

(b) naziv jedne ili više sorti vinove loze;

(c) u slučaju vina koja nisu ona iz članka 119. stavka 1. točke (g), izraze koji označavaju udio šećera;

(d) za vina sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, tradicionalne izraze sukladno članku 112. stavku 1. točki (b);

(e) simbol Unije koji označava zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla;

(f) izraze koji se odnose na određene metode proizvodnje;

(g) za vina koja nose zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla, naziv druge zemljopisne cjeline koja je manja ili veća od područja na kojemu se temelji oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla;

(h) kratice „ZOI” ili „ZOZP”, koje odgovaraju oznakama „zaštićena oznaka izvornosti” ili „zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla.”

2. Ne dovodeći u pitanje članak 100. stavak 3. vezano uz korištenje podataka iz ovog članka stavka 1. točaka (a) i (b) za vina bez zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla:

(a) države članice uvode zakone, uredbe ili administrativne odredbe kako bi osigurale postupak certifikacije, odobravanja i provjere čime se jamči vjerodostojnost dotičnih informacija;

(b) države članice mogu, na temelju nediskriminirajućih i objektivnih kriterija i uzimajući u obzir poštenu konkurenciju, sastaviti popis isključenih sorti vinove loze za vina proizvedena od sorti vinove loze na njihovom državnom području, posebno ako:

i. postoji opasnost od zabune potrošača vezano uz stvarno podrijetlo vina zbog činjenice da su oblici sorti vinove loze sastavni dio postojeće zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla;

ii. provjere ne bi bile isplative zbog činjenice da određena sorta vinove loze predstavlja jako mali dio vinograda države članice;

(c) mješavina vina iz različitih država članica ne potiče označivanje sorte vinove loze, osim ako se dotične države članice ne dogovore drugačije i osiguraju izvedivost odgovarajućih postupaka certifikacije, odobravanja i provjere.

Jezici

Članak 121.

1. Obvezni i neobvezni podaci iz članaka 119. i 120., ako su izraženi riječima, istaknuti su na jednom ili više službenih jezika Unije.

2. Neovisno o stavku 1., naziv zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla ili tradicionalni izraz kako je navedeno u članku 112. stavku 1 točki (b) na oznaci su istaknuti na jeziku ili jezicima na koje se primjenjuje zaštita. U slučaju zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla ili posebne nacionalne oznake koja ne koristi latinicu, naziv se isto može istaknuti na jednom ili više službenih jezika Unije.

Delegirane ovlasti

Članak 122.

1. Kako bi uzele u obzir posebna obilježja sektora vina, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. s obzirom na pravila i ograničenja u:

(a) predstavljanju i korištenju podataka na oznakama osim onih koji su utvrđeni ovim odjeljkom;

(b) obveznim podacima, vezano uz:

i. izraze koji se koriste za formuliranje obveznih podataka i uvjete za njihovo korištenje;

iii. odredbe koje državama članicama koje su proizvođači dopuštaju utvrđivanje dodatnih pravila vezano uz obvezne podatke;

iv. odredbe koje dopuštaju daljnja odstupanja, osim onih iz članka 119. stavka 2., vezano uz izostavljanje reference na kategoriju proizvoda od vinove loze i

v. odredbe o korištenju jezika;

vi. pravila za navođenje i označivanje sastojaka radi primjene članka 119. stavka 1. točke i.

(c) neobveznim podacima, vezano uz:

i. izraze koji se koriste za formuliranje neobveznih podataka i uvjete za njihovo korištenje;

ii. odredbe koje državama članicama koje proizvode dopuštaju utvrđivanje dodatnih pravila vezano uz neobvezne podatke;

iii. izraze koji se odnose na gospodarstvo, uvjete za njihovo korištenje i njihov odnos sa žigovima i trgovačkim nazivima.

(d) predstavljanju, vezano uz:

i. uvjete za upotrebu određenih oblika boca i zatvarača te popis određenih posebnih oblika boca;

ii. uvjete korištenja vrsta boca i čepova specifičnih za pjenušava vina;

iii. odredbe koje državama članicama koje proizvode dopuštaju utvrđivanje dodatnih pravila vezano uz predstavljanje;

iv. odredbe o korištenju jezika;

v. naznačivanjem na ambalaži ili na oznaci koja je na nju pričvršćena elektroničkog puta iz članka 119. stavaka 4. i 5., među ostalim zajedničkim piktogramom ili simbolom umjesto riječima;

vi. obliku i izgledu informacija koje se pružaju elektroničkim putem radi pojednostavnjenja njihova predstavljanja, prilagodbe budućem tehnološkom napretku i novim zahtjevima u pogledu obveznih informacija relevantnih za potrošače kako je predviđeno pravom Unije ili nacionalnim zakonodavstvom ili radi poboljšanja pristupačnosti za potrošače.

2. Kako bi se osigurala zaštita zakonitih interesa gospodarskih subjekata, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. s obzirom na pravila povezana s privremenim označivanjem i predstavljanjem vina koje nosi oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla ako ta oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla ispunjava potrebne uvjete.

3. Kako bi se osiguralo da gospodarski subjekti ne budu oštećeni, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. s obzirom na prijelazne odredbe koje se odnose na vino stavljeno na tržište i označeno u skladu s relevantnim pravilima koja su se primjenjivala prije 1. kolovoza 2009.

4. Kako bi se uzele u obzir posebna obilježja trgovine između Unije i određenih trećih zemalja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. s obzirom na odstupanja od ovog odjeljka u odnosu na proizvode za izvoz gdje to zahtjeva pravo dotične treće zemlje.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Članak 123.

Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju potrebne mjere u vezi s postupcima i tehničkim kriterijima koji su primjenjivi na ovaj odjeljak, uključujući potrebne mjere za postupke certificiranja, odobravanja i provjera primjenjivih na vina koja nemaju zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE II. Posebne odredbe za pojedine sektore / Odjeljak 1. Šećer

Sporazumi u sektoru šećera

Članak 125.

1. Uvjeti otkupa šećerne repe i šećerne trske, uključujući ugovore o isporuci prije sjetve, uređuju se pisanim sporazumima koje su unutar sektora sklopili, s jedne strane, uzgajivači šećerne repe i šećerne trske iz Unije ili, u njihovo ime, organizacije čiji su ti uzgajivači članovi, i, s druge strane, poduzeća za proizvodnju šećera iz Unije ili, u njihovo ime, organizacije čiji su ta poduzeća članovi.

2. Poduzeća za proizvodnju šećera obavješćuju nadležna tijela države članice u kojoj proizvode šećer o sporazumima unutar sektora kako su opisani u Prilogu II. dijelu II. odjeljku A točki 6.

3. Sporazumi unutar sektora sukladni su uvjetima kupnje utvrđenima u Prilogu X.

4. Kako bi se u obzir uzele posebnosti sektora šećera i razvoj sektora u razdoblju nakon završetka proizvodnih kvota, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kako bi:

(a) ažurirala uvjete iz Priloga II. dijela II. odjeljka A;

(b) ažurirala uvjete kupnje za šećernu repu iz Priloga X.;

(c) utvrdila dodatna pravila o utvrđivanju bruto težine, tara težine i udjela šećera u šećernoj repi isporučenoj poduzeću te pravila o rezancima šećerne repe.

5. Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju mjere potrebne za primjenu ovog članka, uključujući s obzirom na postupke, obavješćivanje i administrativnu pomoć u slučaju sporazuma u okviru sektora koji uključuju više od jedne države članice. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Izvješćivanje o cijenama na tržištu šećera

Članak 126.

Komisija može donijeti provedbene akte o uspostavi sustava izvješćivanja o cijenama na tržištu šećera, uključujući modalitete za objavljivanje razina cijena za to tržište. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Sustav iz prvog podstavka temelji se na podacima koje dostavljaju poduzeća za proizvodnju bijelog šećera ili drugi gospodarski subjekti uključeni u trgovinu šećerom. S tim se podacima postupa kao s povjerljivim podacima.

Komisija osigurava da se određene cijene ili imena pojedinih gospodarskih subjekata ne objavljuju.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE II. Posebne odredbe za pojedine sektore / Odjeljak 2. Vino

Registar vinograda i popis proizvodnog potencijala

Članak 145.

1. Države članice održavaju registar vinograda koji sadrži ažurirane podatke o proizvodnom potencijalu. Od 1. siječnja 2016. ta se obveza primjenjuje samo ako države članice provedu program odobravanja nasada vinove loze navedene u glavi I. poglavlju III. ili nacionalni program potpore.

2. Do 31. prosinca 2015. države članice čija je ukupna površina zasađena sortama vinove loze, klasificirane u skladu s članku 81. stavku 2., manja od 500 hektara ne podliježu obvezama utvrđenim u ovom članku stavku 1.

3. Države članice koje u svojim strateškim planovima u okviru ZPP-a predviđaju restrukturiranje i konverziju vinograda u skladu s člankom 58. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) Uredbe (EU) 2021/2115 u okviru ZPP-a] dužne su na temelju registra vinograda svake godine do 1. ožujka dostaviti Komisiji ažurirani popis svojeg proizvodnog potencijala. Od 1. siječnja 2016. detalje u pogledu komunikacije s Komisijom glede vinogradarskih područja utvrđuje Komisija putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

4. Kako bi se olakšalo praćenje i provjere proizvodnog potencijala država članica, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte sukladno članku 227. o pravilima za sadržaj registra vinograda i za izuzeća od toga.

Nadležna nacionalna tijela za sektor vina

Članak 146.

1. Ne dovodeći u pitanje nijednu drugu odredbu ove Uredbe u vezi s utvrđivanjem nadležnih nacionalnih tijela, države članice dužne su odrediti jedno ili više tijela nadležnih za osiguravanje sukladnosti s pravilima Unije u sektoru vina. Države članice posebno su dužne odrediti laboratorije ovlaštene za provođenje službenih analiza u sektoru vina. Ti određeni laboratoriji moraju udovoljavati općim kriterijima za rad ispitnih laboratorija određenim u ISO/IEC 17025.

2. Države članice dužne su obavijestiti Komisiju o nazivima i adresama tijela i laboratorija iz stavka 1. Komisija objavljuje te podatke te ih povremeno ažurira.

Prateći dokumenti i registar

Članak 147.

1. Proizvodi iz sektora vina stavljaju se u promet u Uniji sa službeno odobrenim pratećim dokumentima.

2. Fizičke ili pravne osobe ili skupine osoba koje se u svom poslovanju koriste proizvodima iz sektora vina, pogotovo proizvođači, punionice, prerađivači i trgovci, dužni su voditi ulazne i izlazne registre za te proizvode.

3. Kako bi se olakšao prijevoz vinskih proizvoda i njihova provjera od strane država članica, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte o:

(a) pravilima o pratećem dokumentu i njegovom korištenju;

(b) uvjetima pod kojima se prateći dokument smatra dokumentom koji certificira zaštićenu oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla;

(c) obvezi vođenja i korištenja registra;

(d) tome tko je obvezan voditi registar i izuzećima od te obveze;

(e) poslovima koji će biti uključeni u registar.

4. Komisija može donijetiprovedbene akte kojima se utvrđuju:

(a) pravila o sastavljanju registara, proizvodima koji se u njemu nalaze, rokovima za unose u registar i zatvaranje registra;

(b) mjere kojima se od država članica traži da odrede maksimalno prihvatljive postotke za gubitke;

(c) opće i prijelazne odredbe za vođenje registara;

(d) pravila kojima se određuje koliko dugo treba čuvati prateće dokumente i registre.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Kašnjenja u plaćanjima za prodaju vina u rinfuzi

Članak 147.a.

Odstupajući od članka 3. stavka 1. Direktive (EU) 2019/633, a na zahtjev sektorske organizacije priznate na temelju članka 157. ove Uredbe koja djeluje u sektoru vina, države članice mogu predvidjeti da se zabrana iz članka 3. stavka 1. prvog podstavka točke (a) Direktive (EU) 2019/633 ne primjenjuje na plaćanja izvršena na temelju ugovorâ o opskrbi između proizvođačâ ili preprodavačâ vina i njihovih izravnih kupaca za prodajne transakcije koje se odnose na vino u rinfuzi pod uvjetom:

(a) da se posebni uvjeti kojima se omogućuje da se plaćanja obavljaju nakon 60 dana uključe u standardne ugovore za prodajne transakcije koje se odnose na vino u rinfuzi koje je prije 30. listopada 2021. država članica učinila obvezujućima na temelju članka 164. ove Uredbe te da država članica to proširenje standardnih ugovora obnavlja od tog datuma bez znatnih promjena uvjeta plaćanja koje bi bile na štetu dobavljačâ vina u rinfuzi; i

(b) da su ugovori o opskrbi između dobavljača vina u rinfuzi i njihovih izravnih kupaca višegodišnji ili da postanu višegodišnji.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE II. Posebne odredbe za pojedine sektore / Odjeljak 3. Mlijeko i mliječni proizvodi

Ugovorni odnosi u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda

Članak 148.

1. Ako država članica odluči da svaka isporuka sirovog mlijeka na njezinom području od poljoprivrednika prema prerađivaču sirovog mlijeka mora biti pokrivena pisanim ugovorom između tih strana i/ili odluči da prvi kupci moraju napraviti pisanu ponudu ugovora za dostavu sirovog mlijeka od strane poljoprivrednika, takav ugovor i/ili takva ponuda ugovora moraju ispuniti uvjete iz stavka 2.

Ako država članica odluči da isporuke sirovog mlijeka od proizvođača prema prerađivaču sirovog mlijeka mora biti obuhvaćena pisanim ugovorom između tih strana, ona također odlučuje koju fazu ili koje faze isporuke pokriva takav ugovor ako dotične proizvode isporučuje jedan ili više posrednika.

Za potrebe ovog članka, „otkupljivač” znači poduzeće koje prevozi sirovo mlijeko od poljoprivrednika ili drugog sakupljača do prerađivača sirovog mlijeka ili drugog otkupljivača, pri čemu se u svakoj fazi prenosi vlasništvo sirovog mlijeka.

1.a Ako se države članice ne koriste mogućnostima predviđenima u stavku 1. ovog članka, proizvođač, organizacija proizvođača ili udruženje organizacija proizvođača mogu zahtijevati da svaka isporuka sirovog mlijeka prerađivaču sirovog mlijeka bude predmetom pisanog ugovora između stranaka i/ili predmetom pisane ponude ugovora od prvih kupaca, pod uvjetima utvrđenima u stavku 4. prvom podstavku ovog članka.

Ako je prvi kupac mikro, malo ili srednje poduzeće u smislu Preporuke 2003/361/EZ, ugovor i/ili ponuda ugovora nisu obvezni, pri čemu se ne dovodi u pitanje mogućnost da se stranke koriste standardnim ugovorom koji je izradila sektorska organizacija.

2. Ugovor i/ili ponuda ugovora iz stavaka 1. i 1.a:

(a) sastavljaju se prije isporuke,

(b) sastavljaju se u pisanom obliku, i

(c) posebno uključuju sljedeće elemente:

i. cijenu isporuke koja se plaća i koja je:

— statična i utvrđena ugovorom, i/ili

— izračunana kombiniranjem raznih čimbenika utvrđenih u ugovoru, koji mogu uključivati objektivne pokazatelje, indekse i metode izračuna konačne cijene koji su lako dostupni i razumljivi i u kojima se odražavaju promjene tržišnih uvjeta, isporučenu količinu te kvalitetu ili sastav isporučenog sirovog mlijeka; ti se pokazatelji mogu temeljiti na relevantnim cijenama, kao i proizvodnim i tržišnim troškovima;; u tu svrhu države članice mogu utvrditi pokazatelje u skladu s objektivnim kriterijima koji se temelje na provedenim studijama o proizvodnji i lancu opskrbe hranom; ugovorne stranke mogu se pozivati na te pokazatelje ili na sve druge pokazatelje koje smatraju relevantnima,

ii. količinu sirovog mlijeka koja se može i/ili mora isporučiti i vrijeme takvih isporuka,

iii. trajanje ugovora koji može biti ili na određeno ili na neodređeno vrijeme uz odredbe o raskidu,

iv. pojedinosti o razdoblju plaćanja i postupcima,

v. načine otkupljivanja ili isporuke sirovog mlijeka i

vi. pravila koja se primjenjuju u slučaju više sile.

3. Odstupajući od stavaka 1. i 1.a, u slučaju kada član zadruge isporučuje sirovo mlijeko zadruzi čiji je član, ugovor i/ili ponuda ugovora nisu potrebni ako statut te zadruge ili pravila i odluke predviđeni u tom statutu ili pravila i odluke koji iz tog statua proizlaze sadržavaju odredbe sa sličnim učincima kao odredbe utvrđene u stavku 2. točkama (a), (b) i (c).

4. Stranke slobodno pregovaraju o svim elementima ugovora za isporuku sirovog mlijeka koje sklapaju poljoprivrednici, otkupljivači ili prerađivači sirovog mlijeka, uključujući elemente iz stavka 2. točke (c).

Neovisno o prvom podstavku, primjenjuje se jedno ili više od sljedećega:

(a) ako država članica odluči da je u skladu sa stavkom 1. obvezan pisani ugovor za isporuku sirovog mlijeka, ona može utvrditi:

i. obvezu stranaka da postignu dogovora o odnosu između određene isporučene količine i cijene koja se plaća za tu isporuku;

ii. minimalno trajanje koje je primjenjivo samo na pisane ugovore između poljoprivrednika i prvog kupca sirovog mlijeka; takvo minimalno trajanje iznosi najmanje šest mjeseci te se njime ne smije narušavati pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

(b) ako država članica odluči da prvi kupac sirovog mlijeka mora sastaviti pisanu ponudu ugovora za poljoprivrednika sukladno stavku 1., ona može odrediti da ponuda mora uključivati minimalno trajanje ugovora, utvrđeno nacionalnim zakonom u ovu svrhu; takvo minimalno trajanje iznosi najmanje šest mjeseci i ne narušava pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

Drugim podstavkom ne dovodi se u pitanje pravo poljoprivrednika da odbije takvo minimalno trajanje ako to učini pismenim putem. U tom slučaju strane imaju pravo pregovarati o svim elementima ugovora, uključujući elemente iz stavka 2. točke (c).

5. Države članice koje se koriste opcijama iz ovog članka obavješćuju Komisiju o tome kako su primijenjene.

6. Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju mjere potrebne za jedinstvenu primjenu ovog članka stavka 2. točaka (a) i (b) i stavka 3. i mjera koje se odnose na obavješćivanje država članica sukladno ovom članku. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Ugovorni odnosi u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda

Članak 149.

1. Organizacija proizvođača iz sektora mlijeka i mliječnih proizvoda koja je priznata na temelju članka 161. stavka 1. može u ime svojih članova poljoprivrednika u odnosu na njihovu cjelokupnu zajedničku proizvodnju ili njezin dio, u pregovorima dogovoriti ugovore za isporuku sirovog mlijeka od strane poljoprivrednika prerađivaču sirovog mlijeka ili otkupljivaču u smislu članka 148. stavka 1. trećeg podstavka.

2. Pregovori preko organizacije proizvođača mogu se odvijati:

(a) bez obzira na to radi li se o prijenosu vlasništva nad sirovim mlijekom od poljoprivrednika na organizaciju proizvođača;

(b) bez obzira na to je li dogovorena cijena ista što se tiče zajedničke proizvodnje nekih ili svih članova poljoprivrednika;

(c) pod uvjetom da su, za određenu organizaciju proizvođača, ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

i. količina sirovog mlijeka obuhvaćena tim pregovorima ne premašuje 7 % ukupne proizvodnje Unije;

ii. količina sirovog mlijeka obuhvaćena tim pregovorima koja je proizvedena u određenoj državi članici ne premašuje 36 % ukupne nacionalne proizvodnje te države članice; i

iii. količina sirovog mlijeka obuhvaćena tim pregovorima koja je isporučena u određenoj državi članici ne premašuje 36 % ukupne nacionalne proizvodnje te države članice;

(d) pod uvjetom da uključeni poljoprivrednici nisu članovi drugih organizacija proizvođača koje također pregovaraju o tim ugovorima u njihovo imemeđutim, države članice mogu odstupiti od ovog uvjeta u opravdanim slučajevima kada poljoprivrednici imaju dvije različite proizvodne jedinice smještene na različitim zemljopisnim područjima;

(e) pod uvjetom da sirovo mlijeko nije pokriveno obvezom isporuke proizašlom iz članstva poljoprivrednika u zadruzi sukladno uvjetima određenima statutima zadruge ili pravilima i odlukama utvrđenima u tim statutima ili izvedenima iz njih i

(f) pod uvjetom da organizacija proizvođača obavijesti nadležna tijela države članice ili država članica u kojima djeluje o količini sirovog mlijeka uključenoj u te pregovore.

3. Neovisno o uvjeta utvrđenih u stavku 2. točki (c) podtočkama ii. i iii., organizacija proizvođača može pregovarati na temelju stavka 1. pod uvjetom da, s obzirom na tu organizaciju proizvođača, količina sirovog mlijeka uključena u pregovore koja je proizvedena u državi članici ili je isporučena u državu članicu s ukupnom godišnjom proizvodnjom sirovog mlijeka manjom od 500000 tona ne premašuje 45 % ukupne nacionalne proizvodnje u toj državi članici.

4. Za potrebe ovog članka, upućivanja na organizacije proizvođača uključuju udruženja takvih organizacija proizvođača.

5. Za potrebe primjene stavka 2. točke (c) i stavka 3., Komisija objavljuje, na način koji smatra prikladnim, količine proizvedenog sirovog mlijeka u Uniji i državama članicama koristeći najnovije dostupne podatke.

6. Odstupajući od stavka 2. točke (c) i stavka 3, čak i kada se ne premaše granice utvrđene u njima, tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja navedeno u ovom stavku drugom podstavku može, u pojedinačnom slučaju, odlučiti da određeni pregovori s organizacijom proizvođača ili trebaju ponovno biti otvoreni ili se ne trebaju ni održati ako to tijelo zaključi da je to potrebno zbog sprečavanja isključivanja konkurencije ili da bi se izbjeglo ozbiljno ugrožavanje malih i srednjih prerađivača sirovog mlijeka na njegovom teritoriju.

Za pregovore koji pokrivaju više od jedne države članice, Komisija donosi odluku iz prvog podstavka bez primjene postupka iz članka 229. stavaka 2. ili 3. U drugim slučajevima, tu odluku donosi nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja države članice na koju se pregovori odnose.

Odluke iz ovog podstavka ne primjenjuju se prije datuma njihovih objava uključenim poduzećima.

7. Za potrebe ovog članka:

(a) „nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja” znači tijelo iz članka 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003(18);

(b) „MSP” znači mikro, malo ili srednje poduzeće u smislu Preporuke 2003/361/EZ.

8. Države članice u kojima se odvijaju pregovori sukladno ovom članku obavješćuju Komisiju o primjeni stavka 2. točke (f) i stavka 6.

Obvezne prijave u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda

Članak 151.

Prvi otkupljivači sirovog mlijeka prijavljuju nadležnom nacionalnom tijelu količinu sirovog mlijeka koja im se dostavlja svakog mjeseca i prosječnu cijenu koju su platili. Potrebno je naznačiti radi li se o mlijeku iz ekološkog ili neekološkog uzgoja.

Za potrebe ovog članka i članka 148., „prvi kupac” znači poduzeće ili skupinu koja kupuje mlijeko od proizvođača:

(a) u svrhu sakupljanja, pakiranja, skladištenja, hlađenja ili prerade, uključujući i na temelju ugovora;

(b) u svrhu prodaje jednom ili većem broju poduzeća koja se bave obradom ili preradom mlijeka ili drugih mliječnih proizvoda.

Države članice obavješćuju Komisiju o količinama sirovog mlijeka i prosječnim cijenama iz prvog stavka.

Komisija može donijeti provedbene akte o utvrđivanju pravila o sadržaju, obliku i vremenu tih prijava i mjera vezanih uz obavijesti koje izdaju države članice sukladno ovom članku. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE III. Organizacije i udruženja proizvođača te sektorske organizacije, organizacije / Odjeljak 1. Definicija i priznavanje

Organizacije proizvođača

Članak 152.

1. Države članice mogu, na zahtjev, priznati organizacije proizvođača koje:

(a) čine proizvođači iz određenog sektora navedenog u članku 1. stavku 2. i koje kontroliraju članovi poljoprivrednici koji proizvode poljoprivredne proizvode iz tla ili iz uzgoja životinja, u skladu s člankom 153. stavkom 2. točkom (c); priznavanje se može odobriti za jedan ili više određenih sektora iz članka 1. stavka 2. pod uvjetom da organizacija proizvođača ispunjava uvjete za priznavanje za sve njih;

Države članice mogu odlučiti da kontrolu od strane članova poljoprivrednika iz ove točke mogu provoditi udruženja poljoprivrednika koji proizvode poljoprivredne proizvode iz tla ili iz uzgoja životinja, pod uvjetom da ta udruženja kontroliraju ti poljoprivrednici;

(b) su osnovane na inicijativu poljoprivrednika koji proizvode poljoprivredne proizvode iz tla ili iz uzgoja životinja i obavljaju najmanje jednu od sljedećih aktivnosti:

i. zajedničku preradu;

ii. zajedničku distribuciju, uključujući putem zajedničkih prodajnih platformi ili zajedničkog prijevoza;

iii. zajedničko pakiranje, označivanje ili promidžbu;

iv. zajedničku organizaciju kontrole kvalitete;

v. zajedničku korištenje opreme ili skladišnih prostora;

vi. zajedničko upravljanje otpadom izravno vezanim uz proizvodnju;

vii. zajedničku nabavu ulaznih sredstava;

viii. sve ostale zajedničke aktivnosti povezane s uslugama kojima se nastoji ostvariti jedan od ciljeva navedenih u točki (c) ovoga stavka;

(c) djeluju na postizanju posebnog cilja koji može uključivati barem jedan od sljedećih ciljeva:

i. osiguravanje da se proizvodnja planira i prilagođava potražnji, osobito što se tiče kvalitete i kvantitete;

ii. koncentriranje ponude i plasiranje na tržište proizvoda vlastitih članova, uključujući one putem izravnog marketinga;

iii. optimiziranje troškova proizvodnje i povrata ulaganja u skladu s okolišnim standardima i standardima dobrobiti životinja i stabiliziranje proizvođačkih cijena.

iv. provođenje istraživanja i razvoj inicijativa o održivim proizvodnim metodama, inovativnim praksama, gospodarskoj konkurentnosti i kretanjima na tržištu;

v. promicanje i pružanje tehničke pomoći za korištenje okolišno prihvatljivih uzgojnih praksi i proizvodnih tehnika te praksi i tehnika koje poštuju dobrobit životinja;

vi. promicanje i pružanje tehničke pomoći za korištenje proizvodnih standarda, poboljšanje kvalitete proizvoda, razvoj proizvoda sa zaštićenom oznakom izvornosti ili sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla ili obuhvaćenih nacionalnom oznakom kvalitete te provedba inicijativa kojima se promiču kratki lanci opskrbe ili upotreba neobveznih izraza iz članka 88.a;

vii. vrednovanje nusproizvoda, preostalih tokova i osobito otpada i upravljanje njima posebno kako bi se zaštitila kvaliteta vode, tla i okoliša i sačuvala, potaknula bioraznolikost te potaknula kružnost;

viii. doprinos održivom korištenju prirodnih resursa i ublažavanju klimatskih promjena;

ix. razvoj inicijativa u području promidžbe i stavljanja na tržište;

x. upravljanje uzajamnim fondovima;

xi. pružanje nužne tehničke pomoći za korištenje terminskih tržišta i sustava osiguranja.

1.a Odstupajući od članka 101. stavka 1. UFEU-a, organizacija proizvođača priznata na temelju stavka 1. ovog članka ili organizacija proizvođača, uključujući zadrugu ili bilo koji drugi istovrijedan pravni oblik priznat nacionalnim pravom, koja je podnijela zahtjev za priznavanje i koju država članica još nije priznala kao organizaciju proizvođača, pod uvjetom da ispunjava zahtjeve iz stavka 1. ovog članka i članka 154. ove Uredbe, može planirati proizvodnju, optimizirati troškove proizvodnje, stavljati na tržište i pregovarati o ugovorima o isporuci poljoprivrednih proizvoda, u ime svojih članova za njihovu ukupnu proizvodnju ili dio proizvodnje. Takva organizacija proizvođača može iskoristiti to odstupanje u roku predviđenom u članku 154. stavku 4. točki (a) ove Uredbe ili, ako država članica nije donijela odluku o zahtjevu za priznavanje do kraja tog razdoblja, u roku od pet godina od datuma podnošenja zahtjeva za priznavanje, osim ako je dotična država članica odlučila odbiti priznavanje.

Aktivnosti iz prvog podstavka mogu se provoditi:

(a) pod uvjetom da se jedna ili više aktivnosti iz stavka 1. točke (b) podtočaka od i. do vii. stvarno obavljaju, čime se doprinosi ostvarenju ciljeva utvrđenih u članku 39. UFEU-a;

(b) pod uvjetom da organizacija proizvođača koncentrira ponudu i stavlja proizvode svojih članova na tržište, neovisno o tome jesu li proizvođači prenijeli vlasništvo nad poljoprivrednim proizvodima na organizaciju proizvođača;

(c) neovisno o tome je li dogovorena cijena jednaka za ukupnu proizvodnju pojedinih ili svih članova;

(d) pod uvjetom da dotični proizvođači nisu članovi drugih organizacija proizvođača u pogledu proizvoda obuhvaćenih aktivnostima iz prvog podstavka;

(e) pod uvjetom da poljoprivredni proizvod nije obuhvaćen obvezom isporuke koja proizlazi iz članstva poljoprivrednika u zadruzi, koja sama nije član dotičnih organizacija proizvođača, u skladu s uvjetima utvrđenima u statutu zadruge ili u pravilima i odlukama predviđenima u tom statutu ili u pravilima i odlukama koji iz tog statua proizlaze.;

Međutim, države članice mogu odstupiti od uvjeta utvrđenog u drugom podstavku točki (d) u propisno opravdanim slučajevima kada članovi proizvođači imaju dvije različite proizvodne jedinice smještene na različitim zemljopisnim područjima.

1.b Za potrebe ovog članka upućivanja na organizacije proizvođača uključuju i udruženja organizacija proizvođača priznata na temelju članka 156. stavka 1. ako takva udruženja ispunjavaju zahtjeve utvrđene u stavku 1. ovog članka.

Ako udruženje organizacija proizvođača priznato na temelju članka 156. stavka 1. ne ispunjava uvjete utvrđene u stavku 1.a drugom podstavku točkama (a) i (b) ovog članka, ali njegovi članovi ispunjavaju te uvjete, ono također može obavljati aktivnosti iz stavka 1.a prvog podstavka ovog članka pod sljedećim uvjetima:

(a) njegovi su članovi priznati u skladu sa stavkom 1. ovog članka;

(b) njegovi članovi nisu članovi drugog priznatog udruženja organizacija proizvođača u pogledu proizvoda obuhvaćenih aktivnostima iz stavka 1.a prvog podstavka ovog članka; i

(c) količina proizvoda obuhvaćenog aktivnostima iz stavka 1.a prvog podstavka ovog članka ne premašuje 36 % ukupne nacionalne proizvodnje tog proizvoda u dotičnoj državi članici.

1.c Nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja iz članka 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 može u pojedinačnim slučajevima odlučiti o tome da se u budućnosti jednu ili više aktivnosti iz stavka 1.a prvog podstavka treba izmijeniti, prekinuti odnosno o tome da ih se uopće ne smije provoditi, ako to tijelo zaključi da je to potrebno radi sprečavanja isključivanja konkurencije ili ako smatra da su ugroženi ciljevi utvrđeni u članku 39. UFEU-a.

U slučaju pregovora kojima je obuhvaćeno više država članica, Komisija donosi odluku iz prvog podstavka ovog stavka ne primjenjujući pritom postupak iz članka 229. stavka 2. ili stavka 3.

Pri postupanju na temelju prvog podstavka ovog stavka nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja u pisanom obliku obavješćuje Komisiju prije ili bez odgode nakon pokretanja prve službene mjere istrage te je bez odgode obavješćuje o donesenim odlukama nakon njihova donošenja.

Odluke iz ovog podstavka ne primjenjuju se prije datuma na koji su o njima obaviještena dotična poduzeća.

2. Organizacija proizvođača priznata na temelju stavka 1. može i dalje biti priznata ako se uključi u stavljanje na tržište proizvoda obuhvaćenih oznakom KN ex2208 osim onih iz Priloga I. Ugovorima, pod uvjetom da udio takvih proizvoda ne premašuje 49 % ukupne vrijednosti proizvoda koje je organizacija proizvođača stavila na tržište i da takvi proizvodi ne primaju potporu Unije. Ti se proizvodi, za organizacije proizvođača u sektoru voća i povrća, ne računaju za izračunavanje vrijednosti proizvoda stavljenih na tržište za potrebe članka 34. stavka 2.

Statut organizacija proizvođača

Članak 153.

1. Statut organizacija proizvođača od svojih članova zahtijeva posebice sljedeće:

(a) da primjenjuju pravila koja je organizacija proizvođača donijela u vezi s izvješćivanjem o proizvodnji, proizvodnjom, stavljanjem na tržište i zaštitom okoliša;

(b) da budu članovi samo jedne organizacije proizvođača za pojedini proizvod poljoprivrednog gospodarstva, pri čemu se pojedini proizvod odnosi na proizvode koji su dovoljno različiti, posebno na temelju njihovih svojstava ili predviđene krajnje uporabe;

međutim, države članice mogu odstupiti od ovog uvjeta u opravdanim slučajevima ako članovi proizvođači imaju dvije različite proizvodne jedinice smještene na različitim zemljopisnim područjima;

(c) da pružaju informacije koje organizacija proizvođača traži za potrebe statistike.

2. Statut organizacije proizvođača također predviđa sljedeće:

(a) postupke za utvrđivanje, donošenje i izmjenu pravila iz stavka 1. točke (a);

(b) obvezu članova na financijske doprinose nužne za financiranje organizacije proizvođača;

(c) pravila koja članovima poljoprivrednicima koji proizvode poljoprivredne proizvode iz tla ili iz uzgoja životinja omogućuju da na demokratičan način nadziru svoju organizaciju i njezine odluke te njezinu računovodstvenu dokumentaciju i proračune;

(d) kazne za kršenje statutarnih obveza, pogotovo za neplaćanje financijskih doprinosa ili za kršenje pravila koja je utvrdila organizacija proizvođača;

(e) pravila o primanju novih članova, a posebno minimalno trajanje članstva koje ne može biti kraće od godine dana;

(f) računovodstvena i proračunska pravila nužna za djelovanje organizacije.

2.a U statutu organizacije proizvođača može se predvidjeti mogućnost da članovi budu u izravnom kontaktu s kupcima, pod uvjetom da se takvim izravnim kontaktom ne ugrožavaju ciljevi djelovanja organizacije proizvođača, uključujući koncentriranje ponude i stavljanje proizvoda na tržište koje obavlja organizacija proizvođača. Smatra se da je koncentriranje ponude i stavljanje proizvoda na tržište osigurano ako organizacija proizvođača u pregovorima dogovori i odredi bitne elemente prodaje kao što su cijena, kvaliteta i količina. Statut organizacije proizvođača koja dopušta izravni kontakt između članova i kupaca može uključivati unutarnje mehanizme kontrole i sprečavanja kako bi se osiguralo da takav izravni kontakt ne ugrožava ciljeve organizacije proizvođača, uključujući koncentriranje ponude.

3. Stavci 1., 2. i 2.a ne primjenjuju se na organizacije proizvođača u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda.

Priznavanje organizacija proizvođača

Članak 154.

1. Kako bi ju priznala država članica,, organizacija proizvođača koja podnosi zahtjev za takvo priznanje pravna je osoba ili jasno definiran dio pravne osobe koji:

(a) ispunjava uvjete iz članka 152. stavka 1. točaka (a), (b) i (c);

(b) na području na kojem djeluje ima minimalan broj članova i/ili pokriva minimalan obujam ili vrijednost utržive proizvodnje, što treba odrediti dotična država članica; takvim odredbama ne sprečava se priznavanje organizacija proizvođača koje su posvećene proizvodnji manjih razmjera;

(c) pruža dostatne dokaze da može pravilno obavljati svoje aktivnosti, kako u određenom razdoblju, tako i u pogledu učinkovitosti, pružanja ljudske, materijalne i tehničke podrške svojim članovima te, prema potrebi, koncentracije ponude;

(d) ima statut u skladu s ovim stavkom točkama (a), (b) i (c).

1.a Države članice mogu na zahtjev odlučiti da se organizaciji proizvođača koja djeluje u više sektora iz članka 1. stavka 2. dodijeli više od jednog priznanja, pod uvjetom da organizacija proizvođača ispunjava uvjete iz stavka 1. ovog članka u pogledu svakog sektora za koji ona zahtijeva priznanje.

2. Države članice mogu odlučiti da se organizacije proizvođača koje su priznate prije 1. siječnja 2018. i koje ispunjavaju uvjete utvrđene u stavku 1. ovog članka smatraju priznatima kao organizacije proizvođača na temelju članka 152.

3. Ako su organizacije proizvođača priznate prije 1. siječnja 2018., ali ne ispunjavaju uvjete utvrđene u stavku 1. ovog članka, države članice povlače svoje priznanje najkasnije 31. prosinca 2020.

4. Države članice dužne su:

(a) odlučiti hoće li priznati organizaciju proizvođača u roku od četiri mjeseca od podnošenja zahtjeva popraćenog svim relevantnim pratećim dokazima; ovaj zahtjev podnosi se državi članici u kojoj se nalazi sjedište organizacije;

(b) u vremenskim razmacima koje one utvrđuju izvršiti provjere kako bi se utvrdilo jesu li priznate organizacije proizvođača u skladu s ovim poglavljem;

(c) u slučaju da nisu zadovoljeni svi uvjeti ili u slučaju nepravilnosti u primjeni mjera iz ovog poglavlja, nametnuti tim organizacijama i udruženjima primjenjive sankcije koje su utvrdile i, ako je potrebno, odlučiti bi li trebalo povući priznanje;

(d) obavijestiti Komisiju do 31. ožujka svake godine o svakoj odluci o dodjeli, odbijanju ili povlačenju priznanja koje su donijele tijekom prethodne kalendarske godine.

Eksternalizacija

Članak 155.

Države članice mogu dopustiti priznatoj organizaciji proizvođača ili priznatom udruženju organizacija proizvođača u sektorima koje određuje Komisija u skladu s člankom 173. stavkom 1. točkom (f) da bilo koju od svojih djelatnosti osim proizvodnje povjere vanjskim izvršiteljima, uključujući podružnice, pod uvjetom da organizacija proizvođača ili udruženje organizacija proizvođača zadržava odgovornost za provođenje te eksternalizirane djelatnosti i za opću kontrolu upravljanja i nadzor poslovnog dogovora za provođenje djelatnosti.

Udruženja organizacija proizvođača

Članak 156.

1. Države članice mogu, na zahtjev, priznati udruženja organizacija proizvođača iz određenog sektora iz članka 1. stavka 2., koja su osnovana na inicijativu priznatih organizacija proizvođača.

Podložno pravilima koja su donesena u skladu s člankom 173., udruženja organizacija proizvođača mogu obavljati sve aktivnosti ili funkcije organizacija proizvođača.

2. Odstupajući od stavka 1., države članice mogu, na zahtjev, priznati udruženje priznatih organizacija proizvođača u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda ako dotična država članica smatra da je udruženje sposobno učinkovito izvršavati bilo koje aktivnosti priznate organizacije proizvođača i da ispunjava uvjete iz članka 161. stavka 1.

Sektorske organizacije

Članak 157.

1. Države članice mogu na zahtjev priznati sektorske organizacije na nacionalnoj i regionalnoj razini, kao i na razini gospodarskih područja iz članka 164. stavka 2 u posebnom sektoru navedenom u članku 1. stavku 2. koji:

(a) su sastavljene od predstavnika gospodarskih djelatnosti povezanih s proizvodnjom i s najmanje jednim od sljedećih dijelova opskrbnog lanca: preradom ili trgovinom, uključujući distribuciju, proizvoda iz jednog ili više sektora;

(b) su osnovane na inicijativu svih ili nekih organizacija ili udruženja koja ih sačinjavaju;

(c) uzimajući u obzir interese svojih članova i potrošača, djeluju na postizanju posebnog cilja koji posebice može uključivati jedan ili više od sljedećih ciljeva:

i. poboljšanje poznavanja i transparentnosti proizvodnje i tržišta, uključujući objavljivanjem sažetih statističkih podataka o troškovima proizvodnje, cijenama, uključujući, prema potrebi, indekse cijena, opseg i trajanje prethodno sklopljenih ugovora, te pružanjem analiza potencijalnih budućih kretanja na tržištu na regionalnoj, nacionalnoj ili međunarodnoj razini;

ii. predviđanje proizvodnog potencijala i bilježenje javnih tržišnih cijena;

iii. pomoć u boljem usklađivanju načina plasiranja proizvoda na tržište, pogotovo kroz istraživačke studije i tržišna istraživanja;

iv. istraživanje potencijalnih izvoznih tržišta;

v. ne dovodeći u pitanječlanke 148. i 168., sastavljanje standardnih obrazaca ugovora, sukladnih pravilima Unije, za prodaju poljoprivrednih proizvoda kupcima i/ili za nabavu prerađenih proizvoda distributerima i trgovcima u maloprodaji, uzimajući u obzir potrebu da se postignu pošteni uvjeti konkurentnosti i da se izbjegne narušavanje tržišta;

vi. bolje iskorištavanje potencijala proizvoda, uključujući na razini tržišnog plasmana, i razvijanje inicijativa za jačanje gospodarske konkurentnosti i inovacije;

vii. pružanje informacija i provođenje istraživanja potrebnih radi inovacija, racionalizacije, poboljšanja i prilagođavanja proizvodnje te, prema potrebi, prerade i stavljanja na tržište, u smjeru proizvoda koji bolje odgovaraju zahtjevima tržišta i očekivanjima i ukusima potrošača, pogotovo s obzirom na kvalitetu proizvoda, uključujući posebna obilježja proizvoda sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, te zaštitu okoliša, klime te zdravlja i dobrobiti životinja;

viii. traženje načina za ograničavanje korištenja sredstava za zaštitu zdravlja životinja ili za zaštitu biljaka, bolje upravljanje drugim ulaznim sredstvima, osiguravanje kvalitete proizvoda i očuvanja tla i voda, promicanje sigurnosti hrane, posebice putem sljedivosti proizvoda, te poboljšanje zdravlja i dobrobiti životinja;

ix. razvoj metoda i instrumenata za poboljšanje kvalitete proizvoda u svim fazama proizvodnje i, ako je primjereno, prerade i stavljanja na tržište;

x. poduzimanje svih mogućih aktivnosti za održavanje, zaštitu i promicanje organskog uzgoja i oznaka izvornosti, kvalitete i zemljopisnog podrijetla;

xi. promoviranje i istraživanje integrirane, održive proizvodnje ili drugih okolišno prihvatljivih proizvodnih metoda;

xii. poticanje zdrave i odgovorne potrošnje proizvoda na unutarnjem tržištu i/iliinformiranje o štetnosti koja je povezana s opasnim načinima potrošnje;

xiii. promicanje potrošnje proizvoda na unutarnjem tržištu i vanjskim tržištima i/ili pružanje informacija o tim proizvodima;

xiv. doprinos upravljanju nusproizvodima i razvoju inicijativa za njihovo vrednovanje te smanjenju otpada i upravljanju otpadom;

xv. utvrđivanje standardnih klauzula o podjeli vrijednosti u smislu članka 172.a, uključujući tržišne bonuse i gubitke, kojima se određuje na koji način među njima treba raspodijeliti eventualni razvoj relevantnih tržišnih cijena dotičnih proizvoda ili drugih tržišta robe;

xvi. promicanje i provedba mjera za sprečavanje i kontrolu rizika za zdravlje životinja, zaštitu bilja i okolišnih rizika i upravljanje tim rizicima, među ostalim osnivanjem uzajamnih fondova i upravljanjem njima ili doprinošenjem takvim fondovima radi isplate financijske naknade poljoprivrednicima za troškove i ekonomske gubitke koji proizlaze iz promicanja i provedbe takvih mjera;

xvii. promicanje upotrebe neobveznih izraza iz članka 88.a.

1.a Države članice mogu na zahtjev odlučiti da se sektorskoj organizaciji koja djeluje u nekoliko sektora iz članka 1. stavka 2. dodijeli više od jednog priznanja, pod uvjetom da sektorska organizacija ispunjava uvjete iz stavka 1. za svaki sektor za koji zahtijeva priznavanje.

2. U propisno opravdanim slučajevima, države članice mogu na temelju nediskriminirajućih i objektivnih kriterija odlučiti da je uvjet iz članka 158. stavka 1. točke (c) ispunjen ograničenjem broja sektorskih organizacija na regionalnoj ili nacionalnoj razini ako je tako predviđeno nacionalnim pravilima donesenim prije 1. siječnja 2014. i ako to ne narušava funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

Priznavanje sektorskih organizacija

Članak 158.

1. Države članice mogu priznati sektorske organizacije koje podnose zahtjev za takvo priznanje, pod uvjetom da:

(a) ispunjavaju uvjete iz članka 157.;

(b) obavljaju svoje aktivnosti u jednoj ili više regija na dotičnom području;

(c) obavljaju značajan udio gospodarskih aktivnosti iz članka 157. stavka 1. točke (a);

(ca) nastoje postići uravnoteženu zastupljenost organizacija u fazama lanca opskrbe kako je navedeno u članku 157. stavku 1. točki (a), a koje čine sektorsku organizaciju;

(d) uz iznimku slučajeva utvrđenih u članku 162., ne uključuju se u proizvodnju, preradu ili trgovinu.

2. Države članice mogu odlučiti da se sektorske organizacije koje su priznate prije 1. siječnja 2014. na temelju nacionalnog prava i koje ispunjavaju uvjete iz ovog članka stavka 1. ovog članka smatraju priznatima kao sektorske organizacije na temelju članka 157.

3. Sektorske organizacije koje su priznate prije 1. siječnja 2014. na temelju nacionalnog prava i koje ne ispunjavaju uvjete iz ovog članka stavka 1. mogu nastaviti sa svojim aktivnostima na temelju nacionalnog prava do 1. siječnja 2015.

4. Države članice mogu priznati sektorske organizacije u svim sektorima koje su postojale prije 1. siječnja 2014., bilo da su priznate na zahtjev ili su uspostavljene zakonom, čak i ako ne ispunjavaju uvjet utvrđen u članku 157. stavku 1. točki (b).

5. Ako države članice priznaju sektorsku organizaciju u skladu sa stavkom 1. ili 2., one su dužne:

(a) odlučiti hoće li dodijeliti priznanje u roku od četiri mjeseca od podnošenja zahtjeva uza sve relevantne prateće dokumente; ovaj zahtjev podnosi se državi članici u kojoj se nalazi sjedište organizacije;

(b) izvršiti, u vremenskim razmacima koje one utvrđuju, provjere kako bi se utvrdilo zadovoljavaju li priznate sektorske organizacije uvjete priznavanja;

(c) u slučaju da svi uvjeti nisu zadovoljeni ili u slučaju nepravilnosti u provedbi mjera iz ove Uredbe, nametnuti tim organizacijama primjenjive sakcije koje su utvrdile i, ako je potrebno, odlučiti bi li trebalo povući priznavanje;

(d) povući priznanje ako više nisu ispunjeni zahtjevi i uvjeti za priznavanje utvrđeni u ovom članku;

(e) do 31. ožujka svake godine obavijestiti Komisiju o svakoj odluci o dodjeli, odbijanju ili povlačenju priznanja koje su donijele tijekom prethodne kalendarske godine.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE III. Organizacije i udruženja proizvođača te sektorske organizacije, organizacije / Odjeljak 2. Dodatna pravila za određene sektore

Obvezno priznavanje

Članak 159.

Odstupajući od članaka od 152. do 158.a, države članice, na zahtjev, priznaju:

(a) organizacije proizvođača u:

i. sektoru voća i povrća za jedan ili više proizvoda tog sektora i/ili takve proizvode namijenjene isključivo za preradu,

ii. sektoru maslinovog ulja i stolnih maslina,

iii. sektoru dudovog svilca,

iv. sektoru hmelja;

(b) sektorske organizacije u sektoru maslinovog ulja i stolnih maslina te u sektoru duhana.

Organizacije proizvođača u sektoru voća i povrća

Članak 160.

U sektoru voća i povrća organizacije proizvođača djeluju na postizanju barem jednog od ciljeva utvrđenih u članku 152. stavku 1. točki (c) podtočkama i., ii. i iii.

Statut organizacije proizvođača u sektoru voća i povrća zahtijeva od svojih članova da čitavu svoju dotičnu proizvodnju stavljaju na tržište putem organizacije proizvađača.

Smatra se da organizacije proizvođača i udruženja organizacija proizvođača u sektoru voća i povrća u ekonomskim pitanjima djeluju u ime svojih članova u okviru svojih nadležnosti.

Priznavanje organizacija proizvođača u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda

Članak 161.

1. Države članice priznaju na zahtjev sve pravne subjekte ili jasno definirane dijelove takvih subjekata kao organizacije proizvođača u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda, pod uvjetom da:

(a) ih čine proizvođači u sektora mlijeka i mliječnih proizvoda te da su uspostavljeni na njihovu inicijativu i rade na postizanju posebnog cilja koji može uključivati jedan ili više od sljedećih ciljeva:

i. osiguravanje da se proizvodnja planira i prilagođava potražnji, osobito u pogledu kvalitete i kvantitete;

ii. koncentriranje ponude i plasiranje na tržište proizvoda vlastitih članova;

iii. optimiziranje troškova proizvodnje i stabiliziranje proizvođačkih cijena;

(b) na području na kojem djeluju imaju minimalan broj članova i/ili pokrivaju minimalan obujam utržive proizvodnje, što određuju dotične države članice;

(c) postoje dostatni dokazi da mogu pravilno obavljati svoje aktivnosti, kako u određenom periodu, tako i u pogledu učinkovitosti i količine ponude;

(d) imaju statute koji su u skladu s ovim stavkom točkama (a), (b) i (c).

2. Države članice mogu odlučiti da organizacije proizvođača koje su priznate prije 2. travnja 2012. na temelju nacionalnog prava i koje ispunjavaju uvjete utvrđene u stavku 1. treba smatrati priznatim organizacijama proizvođača.

3. Države članice dužne su:

(a) odlučiti hoće li priznati organizaciju proizvođača u roku od četiri mjeseca od podnošenja zahtjeva popraćenog svim relevantnim pratećim dokazima. Taj zahtjev podnosi se državi članici u kojoj organizacija ima sjedište;

(b) u vremenskim razmacima koje one utvrđuju, provesti provjere kojima se utvrđuje zadovoljavaju li priznate organizacije proizvođača i udruženja organizacija proizvođača odredbe ovog poglavlja;

(c) u slučaju da svi uvjeti nisu zadovoljeni ili u slučaju nepravilnosti u provedbi mjera iz ovog poglavlja, nametnuti tim organizacijama i udruženjima primjenjive sancije koje su utvrdile i, ako je potrebno, odlučiti hoće bi li trebalo povući priznavanje;

(d) obavijestiti Komisiju svake godine do 31. ožujka o svakoj odluci o priznavanju, odbijanju ili povlačenju priznavanja koje su donijele tijekom prethodne kalendarske godine.

Sektorske organizacije u sektorima maslinovog ulja, stolnih maslina i duhana

Članak 162.

Za sektorske organizacije u sektorima maslinovog ulja, stolnih maslina i duhana, posebni cilj iz članka 157. stavka 1. točke (c) može uključiti i barem jedan od sljedećih ciljeva:

(a) koncentraciju i usklađivanje ponude te stavljanje na tržište proizvoda svojih članova;

(b) zajedničko prilagođavanje proizvodnje i prerade zahtjevima tržišta i poboljšanje proizvoda;

(c) promicanje racionalizacije i unapređenja proizvodnje i prerade.

Priznavanje sektorskih organizacija u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda

Članak 163.

1. Države članice mogu priznati sektorske organizacije u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda pod uvjetom da te organizacije:

(a) ispunjavaju uvjete iz članka 157.;

(b) obavljaju svoje aktivnosti u jednoj ili više regija na dotičnom području;

(c) obavljaju značajan udio gospodarskih aktivnosti iz članka 157. stavka 1. točke (a);

(d) ne uključuju se u proizvodnju, preradu ili trgovinu proizvodima u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda.

2. Države članice mogu odlučiti da se sektorske organizacije koje su priznate prije 2. travnja 2012. na osnovi nacionalnog prava i koje ispunjavaju uvjete iz stavka 1. ovog članka trebaju smatrati priznatima kao sektorske organizacije na temelju članka 157. stavka 1.

3. Ako države članice koriste mogućnost priznavanja neke sektorske organizacije sukladno stavku 1. ili 2., one su dužne:

(a) odlučiti hoće li priznati sektorsku organizaciju u roku od četiri mjeseca od podnošenja zahtjeva, popraćenog svim relevantnim pratećim dokazima. Taj zahtjev se podnosi državi članici u kojoj organizacija ima sjedište;

(b) izvršiti, u vremenskim razmacima koje one utvrđuju, provjere kako bi se utvrdilo zadovoljavaju li priznate sektorske organizacije uvjete priznavanja;

(c) u slučaju da svi uvjeti nisu zadovoljeni ili u slučaju nepravilnosti u provedbi mjera iz ove Uredbe, nametnuti tim organizacijama primjenjive sankcije koje su utvrdile i, ako je potrebno, odlučiti bi li trebalo povući priznavanje;

(d) povući priznanje ako više nisu ispunjeni zahtjevi i uvjeti za priznavanje utvrđeni u ovom članku;

(e) obavijestiti Komisiju svake godine do 31. ožujka, o svakoj odluci o priznavanju, odbijanju ili povlačenju priznavanja koje su donijele tijekom prethodne kalendarske godine.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE III. Organizacije i udruženja proizvođača te sektorske organizacije, organizacije / Odjeljak 3. Proširenje pravila i obvezni doprinosi

Proširenje pravila

Članak 164.

1. Ako se priznata organizacija proizvođača, priznato udruženje organizacija proizvođača ili priznata sektorska organizacija koja djeluje na određenom gospodarskom području ili područjima države članice smatra predstavnikom proizvodnje ili trgovine ili prerade određenog proizvoda, dotična država članica može, na zahtjev te organizacije, učiniti obvezujućim na ograničeno vrijeme neke sporazume, odluke ili usklađena djelovanja koji su dogovoreni unutar te organizacije za druge gospodarske subjekte koji djeluju u dotičnom gospodarskom području ili područjima, bez obzira na to pripadaju li pojedinci ili skupine toj organizaciji ili udruženju ili ne.

2. Za potrebe ovog odjeljka „gospodarsko područje” znači zemljopisno područje koje se sastoji od proizvodnih regija koje se dodiruju ili susjednih proizvodnih regija u kojima su uvjeti za proizvodnju i stavljanje na tržište ujednačeni ili, za proizvode sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla koja je priznata pravom Unije, zemljopisno područje navedeno u specifikaciji proizvoda.

3. Organizacija ili udruženje smatra se reprezentativnim ako, u gospodarskom području ili dotičnom području države članice:

(a) kao udio u opsegu proizvodnje ili trgovine ili prerade dotičnog proizvoda ili dotičnih proizvoda, ima:

i. za organizacije proizvođača u sektoru voća i povrća, barem 60 % ili

ii. u drugim slučajevima, barem dvije trećine i

(b) u slučaju organizacija proizvođača, okuplja više od 50 % dotičnih proizvođača.

Međutim, ako, u slučaju sektorskih organizacija, određivanje udjela u opsegu proizvodnje, trgovine ili prerade dotičnog proizvoda ili više njih uzrokuje praktične poteškoće, država članica može utvrditi nacionalna pravila za određivanje razine reprezentativnosti iz prvog podstavka točke (a) podtočke ii.

Ako zahtjev za proširenje pravila na druge gospodarske subjekte obuhvaća više od jednog gospodarskog područja, organizacija ili udruženje moraju pokazati minimalnu razinu reprezentativnosti kako je definirana u prvom podstavku za svaku granu koju okuplja u svakom dotičnom gospodarskom području.

4. Pravila za koje se može tražiti proširenje iz stavka 1. na druge gospodarske subjekte imaju jedan od sljedećih ciljeva:

(a) izvješćivanje o proizvodnji i tržištu;

(b) stroža pravila proizvodnje od nacionalnih ili Unijinih;

(c) izradu standardnih ugovora koji su usklađeni s pravilima Unije;

(d) stavljanje na tržište;

(e) zaštitu okoliša;

(f) mjere za promicanje i iskorištavanje potencijala proizvoda;

(g) mjere za zaštitu organskog uzgoja kao i za oznake izvornosti, kvalitete i zemljopisnog podrijetla;

(h) istraživanja s ciljem dodavanja vrijednosti proizvodima, posebno kroz nove oblike njihovog korištenja koji ne ugrožavaju javno zdravlje;

(i) studije za poboljšanje kvalitete proizvoda;

(j) istraživanje, osobito metoda uzgoja koje omogućavaju smanjeno korištenje sredstava za zaštitu bilja ili zdravlja životinja i osiguravaju očuvanje tla i očuvanje ili poboljšanje okoliša;

(k) utvrđivanje minimalnih zahtjeva kvalitete i utvrđivanje minimalnih standarda za pakiranje i predstavljanje;

(l) upotrebu certificiranog sjemena osim ako se upotrebljava za ekološku proizvodnju u smislu Uredbe (EU) 2018/848 i praćenje kvalitete proizvoda;

(m) sprečavanje fitosanitarnih rizika, rizika za zdravlje životinja, sigurnost hrane i okoliš te upravljanje njima;

(n) upravljanje nusproizvodima i njihovo vrednovanje;

Ta pravila ne smiju prouzročiti nikakvu štetu drugim gospodarskim subjektima, niti onemogućiti ulazak novih gospodarskih subjekata na tržište, u dotičnoj državi članici ili u Uniji te ne smiju imati nijedan od učinaka navedenih u članku 210. stavku 4. niti na drugi način biti neusklađena s pravom Unije ili nacionalnim propisima koji su na snazi.

5. Proširenje pravila iz stavka 1. priopćuje se gospodarskim subjektima objavljivanjem u punoj i službenoj objavi dotične države članice.

6. Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj odluci donesenoj na temelju ovog članka.

Financijski doprinosi nečlanova

Članak 165.

Ako se pravila priznate organizacije proizvođača, priznatog udruženja organizacija proizvođača ili priznate sektorske organizacije prošire u skladu s člankom 164., a aktivnosti koje su obuhvaćene tim pravilima od općeg su gospodarskog interesa gospodarskih subjekata čije su djelatnosti povezane s dotičnim proizvodima, država članica koja je priznala organizaciju može, nakon savjetovanja s relevantnim dionicima, odlučiti da pojedini gospodarski subjekti ili skupine koji nisu članovi te organizacije, ali koji imaju koristi od tih aktivnosti, plaćaju toj organizaciji pun ili djelomičan iznos financijskih doprinosa koje plaćaju njezini članovi, u mjeri u kojoj su ti doprinosi namijenjeni pokrivanju troškova koji nastaju kao izravna posljedica obavljanja jedne ili više predmetnih aktivnosti. Sve organizacije koje primaju takav doprinos od nečlanova na temelju ovog članka, na zahtjev člana ili nečlana koji financijski doprinosi djelatnostima organizacije, stavljaju na raspolaganje one dijelove svojeg godišnjeg proračuna koji se odnose na obavljanje djelatnosti navedenih u članku 164. stavku 4.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE III. Organizacije i udruženja proizvođača te sektorske organizacije, organizacije / Odjeljak 4. Prilagoba ponude

Mjere za lakšu prilagodbu ponude zahtjevima tržišta

Članak 166.

Kako bi se potaknule aktivnosti organizacija navedenih u člancima od 152. do 163.e koje su usmjerene na poboljšanje prilagodbe ponude zahtjevima tržišta, s iznimkom aktivnosti koje su usmjerene na povlačenje s tržišta, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte u vezi s mjerama u sektorima navedenima u članku 1. stavku 2.,:

(a) kojima se poboljšava kvaliteta;

(b) kojima se potiče bolja organizacija proizvodnje, prerade i stavljanja na tržište;

(c) kojima se olakšava bilježenje kretanja tržišnih cijena;

(d) kojima se omogućuje uspostava kratkoročnih i dugoročnih prognoza na temelju korištenih sredstava proizvodnje.

Uređivanje opskrbe poljoprivrednim proizvodima sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla

Članak 166.a.

1. Ne dovodeći u pitanje članke 167. i 167.a ove Uredbe, na zahtjev organizacije proizvođača ili udruženja organizacija proizvođača priznatih na temelju članka 152. stavka 1. ili članka 161. stavka 1. ove Uredbe, sektorske organizacije priznate na temelju članka 157. stavka 1. ove Uredbe, skupine proizvođača kako je navedena u članku 32. Uredbe (EU) 2024/1143, ili priznate skupine proizvođača kako je navedena u članku 33. Uredbe (EU) 2024/1143, države članice mogu utvrditi, na ograničeno vremensko razdoblje, obvezujuće propise za uređivanje opskrbe poljoprivrednim proizvodima iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe koji imaju koristi od zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla na temelju članka 46. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) 2024/1143 ili na temelju članka 93. stavka (1) točaka (a) i (b) ove Uredbe. Ako postoji priznata skupina proizvođača iz članka 33. Uredbe (EU) 2024/1143, skupina proizvođača iz članka 32. navedene uredbe nema to pravo.

2. Pravila iz stavka 1. ovog članka podliježu postojanju prethodnog sporazuma koji se treba sklopiti između najmanje dvije trećine proizvođača proizvoda iz stavka 1. ovog članka ili njihovih zastupnika, što čini najmanje dvije trećine proizvodnje tog proizvoda u zemljopisnom području iz članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 1151/2012 ili članka 93. stavka 1. točke (a) podtočke iii. i točke (b) podtočke iv. ove Uredbe za vino. Ako proizvodnja proizvoda iz stavka 1. ovog članka uključuje preradu, a specifikacija proizvoda iz članka 7. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1151/2012 ili članka 94. stavka 2. ove Uredbe ograničava nabavu sirovine na određeno zemljopisno područje, države članice u svrhu pravila koja treba utvrditi u skladu sa stavkom 1. ovog članka zahtijevaju:

(a) da se provede savjetovanje s proizvođačima sirovine u određenom zemljopisnom području prije sklapanja sporazuma iz ovog stavka; ili

(b) da najmanje dvije trećine proizvođača sirovine ili njihovih zastupnika, koji predstavljaju najmanje dvije trećine proizvodnje sirovine koja se upotrebljava za preradu na određenom zemljopisnom području ujedno budu stranke sporazuma iz ovog stavka.

3. Odstupajući od stavka 2. ovog članka za proizvodnju sira koji ima koristi od zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, pravila iz stavka 1. ovog članka podliježu postojanju prethodnog sporazuma između najmanje dvije trećine proizvođača mlijeka ili njihovih zastupnika koji predstavljaju najmanje dvije trećine proizvodnje sirovog mlijeka koje se upotrebljava za proizvodnju tog sira i, prema potrebi, najmanje dvije trećine proizvođača tog sira ili njihovih zastupnika koji predstavljaju najmanje dvije trećine proizvodnje tog sira u zemljopisnom području iz članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 1151/2012.

Za potrebe prvog podstavka 1. ovog stavka u pogledu sira koji ima koristi od zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, zemljopisno područje podrijetla sirovog mlijeka, kako je navedeno na specifikaciji proizvoda za taj sir, mora biti istovjetno zemljopisnom području iz članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EZ) br. 1151/2012 u vezi s tim sirom.

4. Pravila iz stavka 1.:

(a) obuhvaćaju samo uređivanje opskrbe dotičnim proizvodom i, prema potrebi, sirovine, a cilj im je prilagođavanje opskrbe tim proizvodom potražnji;

(b) imaju učinak samo na dotični proizvod i, prema potrebi, na dotičnu sirovinu;

(c) mogu postati obvezujuća na najviše tri godine, osim na zahtjev priznate skupine proizvođača kako je navedeno u članku 33. Uredbe (EU) 2024/1143, ako to razdoblje može trajati do šest godina, ali se može produljiti nakon tog razdoblja, i to nakon podnošenja novog zahtjeva, kako je navedeno u stavku 1. ovog članka;

(d) ne nanose štetu trgovi drugim proizvodima osim onima na koje se odnose ta pravila;

(e) ne odnose se na transakcije nakon prvog stavljanja dotičnog proizvoda na tržište;

(f) ne dopuštaju dogovor o cijenama, uključujući slučajeve kada su cijene postavljene kao smjernice ili preporuke;

(g) ne uzrokuju nedostupnost prevelikog udjela dotičnog proizvoda koji bi inače bio dostupan;

(h) ne uzrokuju diskriminaciju, ne predstavljaju prepreku za nove proizvode na tržištu niti pogađaju male proizvođače;

(i) doprinose održavanju kvalitete dotičnog proizvoda ili razvoju dotičnog proizvoda;

(j) ne dovode u pitanje članak 149. i članak 152. stavak 1.a.

5. Pravila iz stavka 1. objavljuju se u službenoj publikaciji dotične države članice.

6. Države članice provode provjere kako bi osigurale da su ispunjeni uvjeti iz stavka 4. Ako nadležna nacionalna tijela ustanove da ti uvjeti nisu ispunjeni, države članice stavljaju izvan snage pravila iz stavka 1.

7. Države članice odmah obavješćuju Komisiju koja su pravila iz stavka 1. donijele. Komisija obavješćuje druge države članice o svim obavijestima o tim pravilima.

8. Komisija u svakom trenutku može donijeti provedbene akte kojima se od države članice zahtijeva da stavi izvan snage pravila koja je ta država članica utvrdila na temelju stavka 1. ovog članka ako Komisija utvrdi da ta pravila ne ispunjavaju uvjete iz stavka 4. ovog članka, sprečavaju ili narušavaju tržišno natjecanje na značajnom dijelu unutarnjeg tržišta ili ugrožavaju slobodnu trgovinu ili postizanje ciljeva iz članka 39. UFEU-a. Ti se provedbeni akti donose bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. i 3. ove Uredbe.

Tržišna pravila za poboljšanje i stabiliziranje funkcioniranja zajedničkog tržišta vinima

Članak 167.

1. Kako bi se poboljšalo i stabiliziralo funkcioniranje zajedničkog tržišta vinima, uključujući grožđe, mošt i vina iz kojih ona nastaju, države članice koje proizvode mogu utvrditi tržišna pravila kako bi uredile ponudu, među ostalim utvrđivanjem maksimalnih prinosa i pravila za upravljanje zalihama. Države članice mogu uzeti u obzir, silaznim redom prvenstva, odluke sektorskih organizacija priznatih na temelju članaka 157. i 158. ove Uredbe, skupina proizvođača iz članaka 32. i 33. Uredbe (EU) 2024/1143 i organizacija proizvođača priznatih na temelju članaka 152. i 154. ove Uredbe, ako se takve organizacije i skupine smatraju reprezentativnima za sektor vina u skladu s člankom 164. stavkom 3. i člankom 166.a stavkom 2. ove Uredbe na gospodarskom području ili područjima na kojima se pravila namjeravaju primjenjivati.

Ta pravila moraju biti u skladu su s ciljem koji se želi postići te ne smiju:

(a) odnositi se na transakcije nakon prvog stavljanja na tržište dotičnog proizvoda;

(b) dopustiti dogovor o cijenama, uključujući slučajeve kada su cijene postavljene kao smjernice ili preporuke;

(c) onemogućiti preveliki udio uroda koji bi inače bio dostupan;

(d) omogućiti odbijanje nacionalnih ili Unijinih certifikata koji su potrebni za slobodni promet i stavljanje na tržišta vina ako je to stavljanje na tržište u skladu s ovim pravilima.

2. Pravila iz stavka 1. priopćuju se gospodarskim subjektima njihovim objavljivanjem u punoj i službenoj objavi dotične države članice.

3. Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj odluci donesenoj na temelju ovog članka.

Pravila o stavljanju na tržište kojima se poboljšava i stabilizira funkcioniranje zajedničkog tržišta maslinovim uljima

Članak 167.a.

1. Kako bi se poboljšalo i stabiliziralo funkcioniranje zajedničkog tržišta maslinovim uljima, što uključuje masline iz kojih se proizvode ta ulja, države članice proizvođači mogu utvrditi pravila o stavljanju na tržište kojima se uređuje ponuda.

Takva pravila moraju biti razmjerna cilju koji se nastoji ostvariti te ne smiju:

(a) odnositi se na transakcije nakon prvog stavljanja dotičnog proizvoda na tržište;

(b) dopuštati dogovor o cijenama, uključujući slučajeve kada su cijene postavljene kao smjernice ili preporuke;

(c) učiniti nedostupnim prekomjerni udio proizvodnje u tržišnoj godini koji bi inače bio dostupan.

2. Pravila iz stavka 1. u cijelosti se objavljuju u službenom glasilu dotične države članice kako bi se gospodarske subjekte obavijestilo o njima.

3. Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj odluci donesenoj na temelju ovog članka.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE III. Organizacije i udruženja proizvođača te sektorske organizacije, organizacije / Odjeljak 5. Sustavi ugovora

Ugovorni odnosi

Članak 168.

1. Ne dovodeći u pitanje članak 148. u vezi sa sektorom mlijeka i mliječnih proizvoda i članak 125. u vezi sa sektorom šećera, ako država članica odluči u pogledu poljoprivrednih proizvoda iz sektora navedenih u članku 1. stavku 2., osim sektora mlijeka i mliječnih proizvoda i sektora šećera, bilo što od sljedećeg:

(a) da svaka isporuka tih proizvoda na njezinom državnom području od strane proizvođača prema prerađivaču ili distributeru mora biti obuhvaćena pisanim ugovorom između stranaka; i/ili

(b) da prvi kupci moraju sastaviti pisanu ponudu ugovora za dostavu tih poljoprivrednih proizvoda na njezinom državnom području od strane proizvođača,

takav ugovor ili takva ponuda ugovora moraju ispunjavati uvjete utvrđene u ovom članku stavcima 4. i 64.

1.a Kada se države članice ne koriste mogućnostima predviđenima u stavku 1. ovog članka, proizvođač, organizacija proizvođača ili udruženje organizacija potrošača, u pogledu poljoprivrednih proizvoda iz sektora iz članka 1. stavka 2., koji nije sektor mlijeka, mliječnih proizvoda i šećera, mogu zahtijevati da svaka isporuka njihovih proizvoda prerađivaču ili distributeru bude predmetom pisanog ugovora između stranaka i/ili predmetom pisane ponude ugovora od prvih kupaca, pod uvjetima utvrđenima u stavku 4. i u stavku 6. prvom podstavku ovoga članka.

Ako je prvi kupac mikro, malo ili srednje poduzeće u smislu Preporuke 2003/361/EZ, ugovor i/ili ponuda ugovora nisu obvezni, pri čemu se ne dovodi u pitanje mogućnost da se stranke koriste standardnim ugovorom koji je izradila sektorska organizacija.

2. Ako država članica odluči da isporuka proizvoda obuhvaćenih ovim člankom od proizvođača prema prerađivaču sirovog mlijeka mora biti obuhvaćena pisanim ugovorom između tih strana, ona također odlučuje koju fazu ili koje faze isporuke pokriva takav ugovor ako dotične proizvode isporučuje jedan ili više posrednika.

Države članice osiguravaju da odredbe koje donosena temelju ovog članka ne narušavaju pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

3. U slučaju opisanom u stavku 2. država članica može uspostaviti mehanizam posredovanja kako bi se obuhvatili slučajevi u kojima nema zajedničkog dogovora za sklapanje takvog ugovora, na taj način osiguravajući poštene ugovorne odnose.

4. Svi ugovori ili ponude ugovora iz stavaka 1. i 1.a su:

(a) sastavljeni prije isporuke;

(b) u pisanom obliku; i

(c) posebno uključuju sljedeće elemente:

i. cijenu isporuke koja je:

— statična i utvrđena ugovorom i/ili

— izračunana kombiniranjem raznih čimbenika utvrđenih u ugovoru, koji mogu uključivati objektivne pokazatelje, indekse i metode izračuna konačne cijene koji su lako dostupni i razumljivi i u kojima se odražavaju promjene tržišnih uvjeta, isporučenu količinu te kvalitetu ili sastav isporučenih poljoprivrednih proizvoda; ti se pokazatelji mogu temeljiti na relevantnim cijenama, kao i proizvodnim i tržišnim troškovima; u tu svrhu države članice mogu utvrditi pokazatelje u skladu s objektivnim kriterijima koji se temelje na provedenim studijama o proizvodnji i lancu opskrbe hranom; ugovorne stranke mogu se pozivati na te pokazatelje ili na sve druge pokazatelje koje smatraju relevantnima.

ii. količinu i kvalitetu dotičnih proizvoda koji se mogu ili moraju isporučiti, kao i vrijeme tih isporuka,

iii. trajanje ugovora koji može biti ili na određeno vrijeme ili na neodređeno vrijeme uz odredbe o raskidu,

iv. pojedinosti o razdoblju plaćanja i postupcima,

v. načine otkupljivanja ili isporuke poljoprivrednih proizvoda, i

vi. pravila koja se primjenjuju u slučaju više sile.

5. Odstupajući od stavaka 1. i 1.a, u slučaju kada član zadruge isporučuje dotične proizvode zadruzi čiji je član, ugovor ili ponuda ugovora nisu potrebni ako statut te zadruge ili pravila i odluke predviđeni u tom statutu ili pravila i odluke koji iz tog statua proizlaze sadržavaju odredbe sa sličnim učincima kao odredbe utvrđene u stavku 4. točkama (a), (b) i (c).

6. Stranke slobodno pregovaraju o svim elementima ugovora za isporuku poljoprivrednih proizvoda koje sklapaju proizvođači, otkupljivači, prerađivači ili distributeri, uključujući elemente iz stavka 4. točke (c).

Neovisno o prvom podstavku, primjenjuje se jedno ili oboje od sljedećega:

(a) ako država članica odluči da su pisani ugovori za isporuku poljoprivrednih proizvoda obvezni sukladno stavku 1., može utvrditi minimalno trajanje primjenjivo jedino na pisane ugovore između proizvođača i prvog kupca poljoprivrednih proizvoda. Takvo minimalno trajanje iznosi najmanje šest mjeseci i ne narušava pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

(b) ako država članica odluči da prvi kupac poljoprivrednih proizvoda mora sastaviti pisanu ponudu ugovora za proizvađača sukladno stavku 1., može odrediti da ponuda mora uključivati minimalno trajanje ugovora, utvrđeno nacionalnim zakonom u tu svrhu. Takvo minimalno trajanje iznosi najmanje šest mjeseci i ne narušava pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

Drugi podstavak ne dovodi u pitanje pravo proizvođača da odbije takvo minimalno trajanje ako to učini pismenim putem. U tom slučaju, strane imaju pravo pregovarati o svim elementima ugovora, uključujući elemente iz stavka 4. točke (c).

7. Države članice koje koriste opcije iz ovog članka osiguravaju da uspostavljene odredbe ne narušavaju pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

Države članice obavješćuju Komisiju o načinu primjene mjera uvedenih u okviru ovog članka.

8. Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju mjere potrebne za jedinstvenu primjenu ovog članka stavka 4. točaka (a) i (b) i stavka 5. i mjera koje se odnose na obavješćivanje država članica sukladno s ovim člankom.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE III. Organizacije i udruženja proizvođača te sektorske organizacije, organizacije / Odjeljak 5.a Klauzule o podjeli vrijednosti

Podjela vrijednosti

Članak 172.a.

Ne dovodeći u pitanje bilo koju posebnu klauzulu o podjeli vrijednosti u sektoru šećera, poljoprivrednici, uključujući udruženja poljoprivrednika, mogu se s gospodarskim subjektima iz kasnijih faza dogovoriti o klauzulama o podjeli vrijednosti, uključujući tržišne bonuse i gubitke, kojima se određuje na koji način treba među njima treba raspodijeliti eventualni razvoj relevantnih tržišnih cijena dotičnih proizvoda ili drugih tržišta roba.

Smjernice sektorskih organizacija i skupina proizvođača u pogledu prodaje grožđa, mošta i vina u rinfuzi sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla

Članak 172.b.

1. Odstupajući od članka 101. stavka 1. UFEU-a, sektorske organizacije priznate na temelju članka 157. ove Uredbe i priznate skupine proizvođača iz članka 33. Uredbe (EU) 2024/1143 koje djeluju u sektoru vina, ako se takve organizacije i skupine smatraju reprezentativnima u skladu s člankom 164. stavkom 3. i člankom 166.a stavkom 2. ove Uredbe na relevantnom gospodarskom području, mogu pružati neobvezujuće pokazatelje o smjernicama za cijene koji se odnose na prodaju grožđa, mošta i vina u rinfuzi za proizvodnju vina sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, pod uvjetom da se takvim smjernicama ne isključuje konkurencija za značajan dio dotičnih proizvoda.

2. Nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja iz članka 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 može u pojedinačnim slučajevima odlučiti da ubuduće pokazatelje o smjernicama za cijene iz stavka 1. ovog članka treba izmijeniti, ukinuti ili prestati pružati ako smatra da je to potrebno kako bi se spriječilo isključivanje tržišnog natjecanja za značajan dio dotičnih proizvoda ili da su ugroženi ciljevi utvrđeni u članku 39. UFEU-a.

Pri postupanju na temelju prvog podstavka ovog stavka nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja u pisanom obliku obavješćuje Komisiju prije ili bez odgode nakon pokretanja prve službene mjere istrage te je bez odgode obavješćuje o donesenim odlukama nakon njihova donošenja.

Odluke iz ovog stavka ne primjenjuju se prije datuma na koji su o njima obaviještena predmetna poduzeća.

DIO II. UNUTARNJE TRŽIŠTE / GLAVA II. PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA / POGLAVLJE III. Organizacije i udruženja proizvođača te sektorske organizacije, organizacije / Odjeljak 6. Postupovna pravila

Delegirane ovlasti

Članak 173.

1. Kako bi se osiguralo da su jasno definirani ciljevi i nadležnosti organizacija proizvođača, udruženja organizacija proizvođača i sektorskih organizacija, s ciljem poboljšanja učinkovitosti tih organizacija i udruženja, bez rezultiranja s nepotrebnim administrativnim opterećenjem te bez dovođenja u pitanje slobode udruživanja, posebno u slučaju nečlanova takvih organizacija, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte što se tiče organizacija proizvođača, udruženja organizacija proizvođača i sektorskih organizacija za jedan ili više sektora iz članka 1. stavka 2. ili specifične proizvode iz tih sektora, u odnosu na sljedeće:

(a) posebne ciljeve koje takve organizacije i udruženja smiju ili ne smiju postizati i koji se prema potrebi dodaju onima iz članaka od 152. do 163.,

(b) pravila takvih organizacija i udruženja, statute organizacija koje nisu organizacije proizvođača, posebne uvjete koji se primjenjuju na statute organizacija proizvođača u određenim sektorima, uključujući odstupanja od obveze stavljanja na tržište čitave proizvodnje putem organizacije proizvođača iz članka 160. stavka 2., strukturu, trajanje članstva, veličinu, odgovornost i djelatnosti takvih organizacija i udruženja, učinke koji proizlaze iz priznavanja, povlačenje priznavanja i spajanja poduzeća;

(c) uvjete za priznavanje, povlačenje i suspenziju priznanja, učinke koji proizlaze iz priznavanja, povlačenja i suspenzije priznanja, kao i zahtjeve takvim organizacijama i udruženjima da poduzmu popravne mjere u slučaju nepoštovanja kriterija priznanja;

(d) transnacionalne organizacije i udruženja, uključujući pravila iz ovog stavka točaka (a), (b) i (c);

(e) pravila vezana uz utvrđivanje i uvjete upravne pomoći koju pružaju relevantna nadležna tijela u slučaju transnacionalne suradnje;

(f) sektore na koje se primjenjuje članak 155., uvjete za eksternalizaciju aktivnosti, prirodu aktivnosti koje se mogu povjeriti vanjskim izvršiteljima i pružanje tehničkih usluga putem organizacija ili udruženja;

(g) osnovu za izračun minimalne količine ili vrijednosti trživih količina organizacija i udruženja;

(h) prihvaćanje članova koji nisu proizvođači u slučaju organizacija proizvođača te koji nisu organizacije proizvođača u slučaju udruženja organizacija proizvođača;

(i) proširenje određenih pravila organizacija utvrđenih u članku 164. za nečlanove i obveznom plaćanju članarine za nečlanove iz članka 165. uključujući upotrebu i dodjelu tog plaćanja od strane tih organizacija te popis strožih pravila proizvodnje koja se mogu proširiti na temelju članka 164. stavka 4. prvog podstavka točke (b), pritom osiguravajući da su takve organizacije transparentne i odgovorne prema nečlanovima te da članovi takvih organizacija nemaju povoljniji tretman od nečlanova, posebno u vezi s obveznim plaćanjem članarina;

(j) daljnje zahtjeve vezane uz reprezentativnost organizacija iz članka 164., dotična gospodarska područja, uključujući kontrolu Komisije pri njihovom definiranju, minimalna razdoblja tijekom kojih pravila moraju biti na snazi prije njihova proširenja, osobe ili organizacije na koje se pravila ili doprinosi mogu primijeniti te okolnosti u kojima Komisija može zahtijevati da se proširenje pravila ili obveznih doprinosa odbije ili ukine.

2. Odstupajući od odredaba stavka 1., kako bi se osiguralo da su ciljevi i odgovornosti organizacija proizvođača, udruženja organizacija proizvođača i sektorskih organizacija u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda jasno definirani, s ciljem poboljšanja učinkovitosti djelovanja tih organizacija bez nametanja nepotrebnog opterećenja, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte koji utvrđuju:

(a) uvjete priznavanja transnacionalnih organizacija proizvođača i transnacionalnih udruženja organizacija proizvođača;

(b) pravila vezana uz utvrđivanje i uvjete upravne pomoći koju relevantna nadležna tijela trebaju pružati organizacijama proizvođača, uključujući udruženja organizacija proizvođača u slučaju transnacionalne suradnje;

(c) dodatna pravila u vezi s izračunavanjem količine sirovog mlijeka obuhvaćene pregovorima iz članka 149. stavka 2. točke (c) i članka 149. stavka 3.;

(d) pravila koja se odnose na proširenje određenih pravila organizacija predviđenih u članku 164. za nečlanove i obvezno plaćanje članarine za nečlanove iz članka 165.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Članak 174.

1. Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju mjere potrebne za primjenu ovog poglavlja, pogotovo:

(a) mjere za provedbu uvjeta za priznavanje organizacija proizvođača i sektorskih organizacija utvrđenih u člancima 154. i 158.;

(b) postupke u slučaju spajanja organizacija proizvođača;

(c) postupke koje će odrediti države članice u vezi s minimalnom veličinom i minimalnim trajanjem članstva;

(d) postupke vezane uz proširenje pravila i financijske doprinose iz članaka 164. i 165., posebno provedbu koncepta „gospodarskog područja” kako je navedeno u članku 164. stavku 2.;

(e) postupke vezane uz upravnu pomoć;

(f) postupke vezane uz eksternalizaciju aktivnosti;

(g) postupke i tehničke uvjete u vezi s provedbom mjera iz članka 166.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

2. Odstupajući od odredaba iz stavka 1. vezano uz sektor mlijeka i mliječnih proizvoda, Komisija može donijeti provedbene akte koji utvrđuju pravila potrebna za:

(a) provedbu uvjeta za priznavanje organizacija proizvođača i njihovih udruženja i sektorskih organizacija utvrđenih u člancima 161. i 163.;

(b) obavješćivanje iz članka 149. stavka 2. točke (f);

(c) obavješćivanje Komisije od strane država članica sukladno s člankom 161. stavkom 3. točkom (d), člankom 163. stavkom 3. točkom (e), člankom 149. stavkom 8. i člankom 150. stavkom 7.;

(d) postupke u vezi s upravnom pomoći u slučaju transnacionalne suradnje.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Ostale provedbene ovlasti

Članak 175.

Komisija može putem provedbenih akata donijeti pojedine odluke koje se tiču:

(a) priznavanja organizacija koje provode aktivnosti u više država članica, u skladu s pravilima donesenim na temelju članka 173. stavka 1. točke (d);

(b) prigovora na priznavanje sektorske organizacije ili njegova povlačenja od strane države članice;

(c) popisa gospodarskih područja koja su države članice prijavile u skladu s pravilima iz članka 173. stavka 1. točke (i) i članka 173. stavka 2. točke (d);

(d) zahtjeva da zemlja članica odbije ili povuče proširenje pravila ili financijskih doprinosa od nečlanova o kojem odlučuje država članica.

Ti provedbeni akti donose se bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.

DIO III. TRGOVINA S TREĆIM ZEMLJAMA / POGLAVLJE I. Uvozne i izvozne dozvole

Opća pravila

Članak 176.

1. Ne dovodeći u pitanje slučajeve u kojima su uvozne dozvole obvezne sukladno ovoj Uredbi, uvoz radi stavljanja u slobodni promet u Uniju, ili izvoz jednog ili više proizvoda iz sljedećih sektora iz Unije može se učiniti podložnim predočenju dozvole

(a) žitarica;

(b) riže;

(c) šećera;

(d) sjemenja;

(e) maslinovog ulja i stolnih maslina, i to za proizvode koji su obuhvaćeni oznakama KN 1509, 151000, 07099290, 07112090, 23069019, 15220031 i 15220039;

(f) lana i konoplje, ako se radi o konoplji;

(g) voća i povrća

(h) prerađenog voća i povrća;

(i) banana;

(j) vina;

(k) živog bilja;

(l) govedine i teletine;

(m) mlijeka i mliječnih proizvoda;

(n) svinjetine;

(o) ovčjeg i kozjeg mesa;

(p) jaja;

(q) mesa peradi;

(r) etilnog alkohola poljoprivrednog podrijetla.

2. Dozvole izdaju države članice svakom podnositelju zahtjeva bez obzira na to gdje mu je u Uniji poslovni nastan, osim ako je drugačije predviđeno aktom donesenim u skladu s člankom 43. stavkom 2. UFEU-a, i ne dovodeći u pitanje primjenu članaka 177., 178. i 179. ove Uredbe.

3. Dozvole vrijede u cijeloj Uniji.

Delegirane ovlasti

Članak 177.

1. Kako bi se uzele u obzir međunarodne obveze Unije te važeći društveni i okolišni standardi Unije i standardi u vezi s dobrobiti životinja, potreba za praćenjem razvoja trgovinskih i tržišnih kretanja, uvoza i izvoza proizvoda, potreba za dobrim tržišnim upravljanjem i potreba za smanjenjem administrativnog opterećenja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuje:

(a) popis proizvoda iz sektora navedenih u članku 176. stavku 1. za koje je potrebno predočenje uvozne ili izvozne dozvole;

(b) slučajeve i situacije u kojima nije potrebno predočenje uvozne ili izvozne dozvole, uzimajući u obzir carinski status dotičnih proizvoda, trgovinske aranžmane koji se moraju poštovati, ciljeve djelovanja, pravni status podnositelja zahtjeva i relevantne količine.

2. Kako bi se osigurali dodatni elementi sustava dozvola, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte sukladno članku 227. kojima se utvrđuju pravila o:

(a) pravima i obvezama koje proizlaze iz dozvole, njezinim pravnim učincima i slučajevima kada se primjenjuje dopušteno odstupanje s obzirom na sukladnost s obvezama uvoza ili izvoza količina navedenih u dozvoli ili kada se u dozvoli treba navesti podrijetlo;

(b) izdavanju uvozne dozvole ili stavljanju u slobodni promet, što podliježe predočenju dokumenta koji je izdala treća zemlja ili subjekt, a kojim se između ostaloga potvrđuje podrijetlo, izvornost i značajke kvalitete proizvoda;

(c) prijenosu dozvole ili ograničenjima njezinog prenošenja;

(d) dodatnim uvjetima za uvozne dozvole za konoplju sukladno članku 189. te načelu upravne pomoći među državama članicama kako bi se spriječili ili riješili slučajevi prijevare i nepravilnosti;

(e) slučajevima i situacijama kada jest odnosno nije potrebno polaganje sredstva osiguranja koje jamči da će se proizvodi uvesti ili izvesti za vrijeme razdoblja valjanosti dozvole.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Članak 178.

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđujumjere potrebne za primjenu ovog poglavlja, uključujući pravila o:

(a) obliku i sadržaju dozvole;

(b) podnošenju zahtjeva i izdavanju dozvola i njihovom korištenju;

(c) razdoblju valjanosti dozvole,

(d) postupcima povezanima s osiguranjem te iznosu osiguranja koji je potrebno položiti;

(e) dokazu da su uvjeti za korištenje dozvole ispunjeni;

(f) razini odstupanja od poštovanja obveze uvoza ili izvoza količine navedene u dozvoli;

(g) pitanju zamjenskih dozvola ili duplikata dozvola;

(h) načinu na koji države članice postupaju prema dozvolama i razmjeni informacija koje su potrebne za upravljanje sustavom, uključujući postupke u vezi s posebnom upravnom pomoći između država članica.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Ostale provedbene ovlasti

Članak 179.

Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju kojima se:

(a) ograničavaju količine za koje se mogu izdati dozvole;

(b) odbacuju zahtjevi za određene količine i

(c) suspendira podnošenje zahtjeva kako bi se upravljalo tržištem na kojem su zatražene velike količine.

Ti provedbeni akti donose se bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.

DIO III. TRGOVINA S TREĆIM ZEMLJAMA / POGLAVLJE II. Uvozne carine

Provedba međunarodnih sporazuma i određenih drugih akata

Članak 180.

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđujumjere za ispunjavanje zahtjeva utvrđenih u međunarodnim sporazumima sklopljenima u skladu s UFEU-om ili u ostalim mjerodavnim aktima donesenima u skladu s člankom 43. stavkom 2. ili člankom 207. UFEU-a ili Zajedničkom carinskom tarifom što se tiče izračuna uvoznih carina za poljoprivredne proizvode. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Sustav uvoznih cijena za određene proizvode iz sektora voća i povrća, prerađenog voća i povrća te vina

Članak 181.

1. Za primjenu carinske stope Zajedničke carinske tarife na proizvode iz sektora voća i povrća, prerađenog voća i povrća te na sok od grožđa i mošt, ulazna cijena pošiljke jednaka je njezinoj carinskoj vrijednosti, izračunatoj u skladu s Uredbom Vijeća (EEZ) br. 2913/92(19) (Carinski zakonik) i Uredbom Komisije (EEZ) br. 2454/93(20).

2. Kako bi osigurala učinkovitost sustava, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 227. kako bi se osiguralo da se vjerodostojnost prijavljene ulazne cijene pošiljke provjerava korištenjem paušalne uvozne vrijednosti i kako bi se osigurali uvjeti pod kojima se zahtijeva polaganje sredstva osiguranja.

3. Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđujupravila za izračun paušalne uvozne vrijednosti stavka 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Dodatne uvozne carine

Članak 182.

1. Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju proizvodi iz sektora žitarica, riže, šećera, voća i povrća, prerađenog voća i povrća, govedine i teletine, mlijeka i mliječnih proizvoda, svinjetine, ovčetine i kozletine, jaja, mesa peradi i banana kao i sektora soka od grožđa i mošta od grožđa na koje se primjenjuje dodatna uvozna carina, ako podliježu uvoznoj carini iz Zajedničke carinske tarife, kako bi se spriječile ili suzbile negativne posljedice koje se mogu javiti na tržištu Unije zbog njihova uvoza, ako:

(a) se uvoz obavlja po cijeni koja je niža od cijene koju je Unija prijavila WTO-u („inicijalna cijena”) ili

(b) obujam uvoza u bilo kojoj godini premašuje određenu razinu („granični obujam”).

Granični obujam jednak je postotku od 125 %, 110 % ili 105 %, ovisno o tome jesu li mogućnosti pristupa tržištu, definirane kao uvoz izražen kao postotak odgovarajuće domaće potrošnje tijekom prethodne tri godine, manje od ili jednake postotku od 10 %, veće od 10 %, ali manje od ili jednake postotku od 30 %, ili veće od 30%.

Ako se ne uzima u obzir domaća potrošnja granični obujam jednak je postotku od 125 %.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

2. Dodatne uvozne carine ne primjenjuju se ako postoji mala vjerojatnost da će uvoz dovesti do poremećaja na tržištu Unije ili ako bi učinci bili nerazmjerni postavljenom cilju.

3. U smislu stavka 1.prvog podstavka točke (a), uvozne se cijene određuju na temelju CIF uvoznih cijena predmetne pošiljke. CIF uvozne cijene provjeravaju se usporedbom s reprezentativnim cijenama dotičnog proizvoda na svjetskom tržištu ili na uvoznom tržištu Unije za taj proizvod.

4. Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju mjere potrebne za primjenu ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Ostale provedbene ovlasti

Članak 183.

Komisija donosi provedbene akte kojima se:

(a) određuje primijenjena uvozna carina u skladu s pravilima određenima u međunarodnom sporazumu zaključenom sukladno s UFEU-om, Zajedničkom carinskom tarifom i u provedbenim aktima iz članka 180.;

(b) određuju reprezentativne cijene i granične obujme u cilju primjene dodatnih uvoznih carina u okviru pravila donesenih u skladu s člankom 182. stavkom 1. prvim podstavkom.

Ti provedbeni akti donose se bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.

DIO III. TRGOVINA S TREĆIM ZEMLJAMA / POGLAVLJE III. Upravljanje tarifnim kvotama i posebno postupanje s uvozom od strane trećih zemalja

Carinske kvote

Članak 184.

1. Komisija putem delegiranih akata na temelju članka 186. ove Uredbe i provedbenih akata na temelju članka 187. ove Uredbe otvara carinske kvote i/ili upravlja carinskim kvotama za uvoz poljoprivrednih proizvoda radi stavljanja tih poljoprivrednih proizvoda u slobodni promet u Uniji ili dijelu Unije, ili carinskim kvotama za uvoz poljoprivrednih proizvoda Unije u treće zemlje, kojima treba djelomično ili u potpunosti upravljati Unija, koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma sklopljenih u skladu s UFEU-om ili bilo kojeg drugog akta donesenog u skladu s člankom 43. stavkom 2. ili člankom 207. UFEU-a.

2. Carinskim se kvotama upravlja tako da se spriječi svaka diskriminacija uključenih gospodarskih subjekata, primjenom jedne od sljedećih metoda ili kombinacije ovih metoda ili neke druge odgovarajuće metode:

(a) metoda koja se temelji na kronološkom redoslijedu kojim su zahtjevi dostavljeni (načelo „prvi po redoslijedu”);

(b) metoda distribucije razmjerno količinama koje su zatražene pri dostavljanju zahtjeva (metoda „istodobne provjere”);

(c) metoda koja se temelji na uvažavanju tradicionalnih trgovačkih tokova (koristeći metodu „tradicionalni uvoznici/novi uvoznici”).

3. Donesena metoda upravljanja mora:

(a) za uvozne carinske kvote, pridati dužnu važnost zahtjevima za opskrbom postojećeg i novonastalog proizvodnog, prerađivačkog i potrošačkog tržišta Unije u pogledu konkurentnosti, pouzdanosti i kontinuiteta opskrbe i potrebe za očuvanjem ravnoteže tog tržišta i

(b) za izvozne carinske kvote, dopustiti puno korištenje mogućnosti koje su na raspolaganju u okviru dotične kvote.

Članak 185.

Posebne carinske kvote Kako bi carinske kvote za uvoz 2000000 tona kukuruza i 300000 tona sirka u Španjolsku i carinskih kvota za uvoz 500000 tona kukuruza u Portugal stupile na snagu, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuju nužne odredbe za provedbu uvoza u okviru carinske kvote i, prema potrebi, za javno skladištenje količina koje su uvezle agencije za plaćanje dotičnih država članica te za njihovu prodaju na tržištima tih država članica.

Delegirane ovlasti

Članak 186.

1. Kako bi se osigurao pravedan pristup raspoloživim količinama i jednako postupanje prema gospodarskim subjektima unutar carinske kvote, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se:

(a) utvrđuju uvjeti i zahtjevi za prihvatljivost koje gospodarski subjekti moraju ispuniti kako bi podnijeli zahtjev unutar carinske kvote; dotične odredbe mogu tražiti minimalno iskustvo u trgovini s trećim zemljama i pridruženim područjima, ili u preradi, izraženo kao minimalna količina i razdoblje u određenom tržišnom sektoru; te odredbe mogu uključivati određena pravila kako bi odgovarale postojećim potrebama i praksom u određenom sektoru te uporabi ili potrebama prerađivačke industrije;

(b) uspostavljaju pravila o prijenosu prava između gospodarskih subjekata i, ako je potrebno, ograničenjima takvog prijenosa u okviru upravljanja carinskim kvotama;

(c) određuje da je za sudjelovanje u carinskim kvotama potrebno položiti sredstva osiguranja;

(d) predviđaju, ako je potrebno, sva posebna obilježja, zahtjeve ili ograničenja koji se primjenjuju na carinske kvote prema međunarodnom sporazumu ili drugom aktu iz članka 184. stavka 1.

2. Kako bi se osiguralo da izvezeni proizvodi mogu pod određenim uvjetima uživati posebne pogodnosti pri uvozu u treću zemlju, na temelju međunarodnih sporazumima koje je Unija zaključila u skladu s UFEU-om, Komisija je sukladno članku 227. ove Uredbe ovlaštena donijeti delegirane akte u vezi s pravilima kojima se od nadležnih tijela države članice traži da, na zahtjev i nakon odgovarajuće provjere, izdaju dokument kojim se potvrđuje da su ispunjeni uvjeti za proizvode koji, ako se izvoze, mogu uživati posebne pogodnosti pri uvozu u treću zemlju ako su zadovoljeni određeni uvjeti.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Članak 187.

Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju:

(a) godišnje carinske kvote koje se po potrebi prikladno raspoređuju tijekom godine, i metodu upravljanja koja se mora primijeniti;

(b) postupke za primjenu posebnih odredbi utvrđenih u sporazumu ili aktu kojim se donosi uvozni ili izvozni režim, osobito za:

i. jamstva koja se odnose na vrstu, podrijetlo i izvor proizvoda;

ii. priznavanje isprave koja se koristi za provjeravanje jamstava iz točke i.;

iii. prilaganje isprave koju je izdala država izvoznica;

iv. odredište i uporabu proizvoda;

(c) razdoblje valjanosti dozvola ili odobrenja;

(d) postupke povezane s osiguranjem i iznose osiguranja koje je potrebno položiti;

(e) korištenje dozvola i, ako je potrebno, posebne mjere posebice povezane s uvjetima pod kojima se podnose zahtjevi za uvoz i pod kojima se izdaje odobrenje unutar carinske kvote;

(f) postupke i tehničke kriterije za primjenu članka 185.

(g) potrebne mjere u vezi sa sadržajem, oblikom, izdavanjem i uporabom dokumenta iz članka 186. stavka 2;

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Proces dodjele carinskih kvota

Članak 188.

1. Komisija odgovarajućom publikacijom na internetu objavljuje rezultate dodjele carinskih kvota za prijavljene zahtjeve uzimajući u obzir raspoložive carinske kvote i prijavljene zahtjeve.

2. U publikaciji iz stavka 1. upućuje se, ako je to primjenjivo, i na potrebu za odbacivanjem zahtjevâ u postupku, suspenzijom podnošenja zahtjevâ ili dodjelom neupotrebljenih količina.

3. Države članice izdaju uvozne dozvole i izvozne dozvole za zatražene količine u okviru uvoznih carinskih kvota i izvoznih carinskih kvota podložno odgovarajućim koeficijentima dodjele, i nakon što ih je Komisija objavila u skladu sa stavkom 1.

DIO III. TRGOVINA S TREĆIM ZEMLJAMA / POGLAVLJE IV. Posebne odredbe za uvoz određenih proizvoda

Uvoz konoplje

Članak 189.

1. Sljedeći se proizvodi mogu uvesti u Uniju jedino ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) sirova prava konoplja obuhvaćena oznakom KN 53021000 koja ispunjava uvjete iz članka 32. stavka 6. i članka 35. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1307/2103;

(b) sjeme sorti konoplje namijenjeno sjetvi obuhvaćeno oznakom KN ex12079920, popraćeno dokazom da razina tetrahidrokanabinola dotične sorte ne premašuje razinu koja je utvrđena u skladu s člankom 32. stavkom 6. i člankom 35.stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1307/2103;

(c) sjeme konoplje koje nije namijenjeno sjetvi, obuhvaćeno oznakom KN 12079991, koje uvoze isključivo uvoznici odobreni od strane države članice kako bi se osiguralo da takvo sjeme nije namijenjeno sjetvi.

2. Ovaj se članak primjenjuje ne dovodeći u pitanje restriktivnija pravila koja donesu države članice u skladu s UFEU-omte obveze iz Sporazuma o poljoprivredi WTO-a.

Uvoz hmelja

Članak 190.

1. Proizvodi iz sektora hmelja mogu se uvoziti iz trećih zemalja samo ako su njihovi standardi kvalitete najmanje jednaki onima koji su utvrđeni za slične proizvode ubrane u Uniji ili su dobiveni iz takvih proizvoda.

2. Smatra se da proizvodi odgovaraju standardima iz stavka 1. ako su popraćeni potvrdom koju je izdalo tijelo države podrijetla i koja se priznaje kao istovrijedna certifikatu iz članka 77.

U slučaju hmelja u prahu, hmelja u prahu s većim udjelom lupulina, ekstrakta hmelja i miješanih proizvoda od hmelja, potvrda se može priznati kao istovrijedna certifikatu samo ako udio alfa kiseline u tim proizvodima nije manji od njezina udjela u hmelju od kojeg su ti proizvodi pripremljeni.

3. Kako bi se umanjilo administrativno opterećenje, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se određuju uvjeti pod kojima se ne trebaju primjenjivati obveze koje se odnose na potvrdu o istovrijednosti i označivanje ambalaže.

4. Komisija donosi provedbene akte kojima seutvrđuju mjere potrebne za primjenu ovog članka, uključujući pravila o priznavanju potvrda o istovrijednosti i o kontroli uvoza hmelja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Odstupanja za uvezene proizvode i posebno osiguranje u sektoru vina

Članak 191.

Odstupanja od Priloga VIII. dijela II. odjeljka B točke 5. ili odjeljka C za uvezene proizvode mogu se donijeti u skladu s člankom 43. stavkom 2. UFEU-a, na temelju međunarodnih obveza Unije.

U slučaju odstupanja od Priloga VIII. dijela II. odjeljka B točke 5., uvoznici za navedene proizvode u trenutku stavljanja u slobodni promet dostavljaju osiguranje pri određenim carinskim tijelima. Sredstvo osiguranja vraća se kad uvoznik carinskim tijelima država članice za stavljanje u slobodan promet dostavi dokaz da:

(a) proizvodi nisu imali koristi od odstupanja; ili

(b) ako su imali koristi od odstupanja, proizvodi nisu vinificirani ili, ako su vinificirani, završni proizvodi su propisno označeni.

Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju pravila za osiguranje ujednačene primjene ovog članka, uključujući iznose osiguranja i primjereno označivanje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Suspenzija uvoznih carina na melasu

Članak 193.a.

1. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 227. kojima se dopunjuje ova Uredba utvrđivanjem pravila o potpunoj ili djelomičnoj suspenziji uvoznih carina na melasu obuhvaćenu oznakom KN 1703.

2. Pri primjeni pravila iz stavka 1. ovog članka Komisija može donijeti provedbene akte kako bi potpuno ili djelomično suspendirala uvozne carine na melasu obuhvaćenu oznakom KN 1703, bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.

Obustava primjene uvoznih carina u sektoru šećera

Članak 193.

Kako bi se zajamčila nužna opskrba za proizvodnju proizvoda iz članka 140. stavka 2., Komisija može do kraja tržišne godine 2016.-2017. donijeti provedbene akte kojima se suspendiraju,,uvozne carine u cijelosti ili djelomično za određene količine sljedećih proizvoda:

(a) šećer obuhvaćen tarifnom oznakom KN 1701;

(b) izoglukozu obuhvaćenu tarifnim oznakama KN 17023010, 17024010, 17026010 i 17029030.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

DIO III. TRGOVINA S TREĆIM ZEMLJAMA / POGLAVLJE V. Zaštitne mjere i unutarnja proizvodnja

Zaštitne mjere

Članak 194.

1. Zaštitne mjere pri uvozu u Uniju poduzima Komisija, podložno uvjetima iz ovog članka stavka 3., a u skladu s Uredbama Vijeća (EZ) br. 260/2009(21) i (EZ) br. 625/2009(22).

2. Osim ako je drugačije predviđeno u bilo kojem drugom aktu Europskog parlamenta i Vijeća ili u bilo kojem drugom aktu Vijeća, Komisija u skladu sa stavkom 3. ovog članka poduzima zaštitne mjere pri uvozu u Uniju predviđene međunarodnim sporazumima zaključenima u skladu s UFEU-om.

3. Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju mjere iz stavaka 1. i 2. ovog članka na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Ako Komisija primi zahtjev države članice, o njemu odlučuje putem provedbenih akata u roku od pet radnih dana od primitka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Iz opravdanih nužnih razloga hitnosti, Komisija donosi provedbene akte koji se odmah mogu primijeniti u skladu s postupkom iz članka 229. stavka 3.

O donesenim mjerama obavješćuju se države članice te one odmah stupaju na snagu.

4. Komisija može donijeti provedbene akte kojima se ukidaju ili mijenjaju zaštitne mjere Unije koje su donesene u skladu sa stavkom 3. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Iz opravdanih nužnih razloga hitnosti, Komisija donosi provedbene akte koji se odmah mogu primijeniti u skladu s postupkom iz članka 229. stavka 3.

Obustava prerade i postupaka unutarnje proizvodnje

Članak 195.

Ako zbog prerade ili postupaka unutarnje proizvodnje dođe do poremećaja na tržištu Unijeili postoji opasnost da će do njih doći, Komisija može donijeti provedbene akte, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, kojima se u cijelosti ili djelomično suspendira prerada ili primjena postupaka unutarnje proizvodnje za proizvode iz sektora žitarica, riže, šećera, maslinovog ulja i stolnih maslina, voća i povrća, prerađenog voća i povrća, vina, govedine i teletine, mlijeka i mliječnih proizvoda, svinjetine, ovčetine i kozletine, jaja, mesa peradi i etilnog alkohola poljoprivrednog podrijetla. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Ako Komisija primi zahtjev države članice, o njemu odlučuje, putem provedbenih akata, u roku od pet radnih dana od primitka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Iz opravdanih nužnih razloga hitnosti, Komisija donosi provedbene akte koji se odmah mogu primijeniti u skladu s postupkom iz članka 229. stavka 3.

O donesenim mjerama obavješćuju se države članice te one odmah stupaju na snagu.

DIO III. TRGOVINA S TREĆIM ZEMLJAMA / POGLAVLJE VII. Vanjska proizvodnja

Obustava postupaka vanjske proizvodnje

Članak 205.

Ako zbog postupaka vanjske proizvodnje dođe do poremećaja na tržištu Unije ili postoji opasnost da će do njih doći, Komisija može donijeti provedbene akte, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, kojima se u cijelosti ili djelomično suspendira primjena postupaka vanjske proizvodnje za proizvode iz sektora žitarica, riže, voća i povrća, prerađenog voća povrća, vina, govedine i teletine, svinjetine, ovčetine i kozletine i mesa peradi. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Ako Komisija primi zahtjev države članice, o njemu odlučuje putem provedbenih akata u roku od pet radnih dana od primitka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Iz opravdanih nužnih razloga hitnosti, Komisija donosi provedbene akte koji se odmah mogu primijeniti u skladu s postupkom iz članka 229. stavka 3.

O donesenim mjerama obavješćuju se države članice te one odmah stupaju na snagu.

DIO IV. PRAVILA TRŽIŠNOG NATJECANJA / POGLAVLJE I. Pravila koja se primjenjuju na poduzeća

Smjernice Komisije o primjeni pravila tržišnog natjecanja na poljoprivredu

Članak 206.

Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom, a u skladu s člankom 42. UFEU-a, članci od 101. do 106. UFEU-a i provedbene odredbe koje se na njih odnose primjenjuju se, podložno člancima od 207. do 210.a ove Uredbe, na sve sporazume, odluke i prakse iz članka 101. stavka 1. i članka 102. UFEU-a koji se odnose na proizvodnju poljoprivrednih proizvoda ili trgovinu njima.

Kako bi se osiguralo funkcioniranje unutarnjeg tržišta i jedinstvena primjena pravila Unije o tržišnom natjecanju, Komisija i tijela zadužena za zaštitu tržišnog natjecanja u državama članicama u uskoj suradnji primjenjuju pravila Unije o tržišnom natjecanju.

Osim toga, Komisija prema potrebi objavljuje smjernice za pomoć nacionalnim tijelima za zaštitu tržišnog natjecanja, kao i poduzećima.

Mjerodavno tržište

Članak 207.

Definicija mjerodavnog tržišta jest sredstvo za identifikaciju i definiranje granica natjecanja između poduzeća i temelji se na dva kumulativna elementa:

(a) mjerodavno tržište proizvoda: za potrebe ovog poglavlja, „tržište proizvoda” znači tržište koje obuhvaća sve proizvode koje potrošač smatra razmjenjivima ili zamjenjivima zbog značajki tih proizvoda, njihovih cijena i njihove predviđene namjene;

(b) mjerodavno zemljopisno tržište: za potrebe ovog poglavlja, „zemljopisno tržište” znači tržište koje obuhvaća područje na kojemu su dotična poduzeća uključena u ponudu relevantnih proizvoda, na kojem su uvjeti tržišnog natjecanja dovoljno ujednačeni i koje se može razlikovati od susjednih područja, posebno zato što su uvjeti tržišnog natjecanja znatno različiti u tim područjima.

Vladajući položaj

Članak 208.

Za potrebe ovog poglavlja, „vladajući položaj” znači položaj gospodarske moći koji uživa neko poduzeće, a koji mu omogućava da spriječi održavanje učinkovitog tržišnog natjecanja na relevantnom tržištu tako što mu daje moć da se ponaša do znatne mjere neovisno o svojim konkurentima, dobavljačima ili kupcima te naposljetku potrošačima.”;

Iznimke za ciljeve ZPP-a, poljoprivrednika i njihovih udruženja

Članak 209.

1. Članak 101. stavak 1. UFEU-a ne odnosi se na sporazume, odluke i djelovanja iz članka 206. ove Uredbe koji su potrebni za ostvarenje ciljeva postavljenih u članku 39. UFEU-a.

Članak 101. stavak 1. UFEU-a ne primjenjuje se na sporazume, odluke i usklađena djelovanja poljoprivrednika, udruženja poljoprivrednika ili saveze tih udruženja, ili organizacije proizvođača koji su priznati na temelju članka 152. ili članka 161. ove Uredbe ili udruženja organizacija proizvođača koja su priznata na temelju članka 156. ove Uredbe, koji se tiču proizvodnje ili prodaje poljoprivrednih proizvoda ili uporabe zajedničkih prostora za skladištenje, obradu ili preradu poljoprivrednih proizvoda, osim ako su ugroženi ciljevi utvrđeni u članku 39. UFEU-a.

Ovaj stavak ne primjenjuje se na sporazume, odluke i usklađena djelovanja čija je posljedica obveza naplaćivanja jednakih cijena ili koji isključuju tržišno natjecanje.

2. Sporazumi, odluke i usklađena djelovanja koji ispunjavaju uvjete iz stavka 1. ovog članka ne smiju se zabranjivati niti se smije o tome zahijevati prethodna odluka.

Međutim, poljoprivrednici, udruženja poljoprivrednika ili savezi tih udruženja, ili organizacije proizvođača koji su priznati na temelju članka 152. ili članka 161. ove Uredbe, ili udruženja organizacija proizvođača koja su priznata na temelju članka 156. ove Uredbe mogu zatražiti mišljenje Komisije o usklađenosti tih sporazuma, odluka i usklađenih djelovanja s ciljevima utvrđenima u članku 39. UFEU-a.

Komisija odmah obrađuje zahtjeve za mišljenja te podnositelju zahtjeva šalje svoje mišljenje u roku od četiri mjeseca od primitka potpunog zahtjeva. Komisija na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države članice može promijeniti sadržaj mišljenja, osobito ako je podnositelj zahtjeva dostavio netočne informacije ili zloupotrijebio mišljenje.

U svakom postupku na nacionalnoj razini države članice ili onom na razini Unije koji se odnosi na primjenu članka 101. UFEU-a, teret dokaza za povredu članka 101. stavka 1. UFEU-a je na stranci ili tijelu koje prijavljuje povredu. Stranka koja se poziva na povlasticu izuzeća iz stavka 1.ovog članka snosi teret dokazivanja o ispunjavanju uvjeta iz tog stavka.

Sporazumi i usklađena djelovanja priznatih sektorskih organizacija

Članak 210.

1. Članak 101. stavak 1. UFEU-a ne primjenjuje se na sporazume, odluke i usklađene prakse sektorskih organizacija priznatih na temelju članka 157. ove Uredbe koji su potrebni za ostvarivanje ciljeva navedenih u članku 157. stavku 1. točki (c) ove Uredbe ili, u pogledu sektorâ maslinova ulja, stolnih maslina i duhana, ciljeva navedenih u članku 162. ove Uredbe, i koji nisu neusklađeni s pravom Unije na temelju stavka 4. ovog članka.

Sporazumi, odluke i usklađene prakse koji ispunjavaju uvjete iz prvog podstavka ovog stavka ne zabranjuju se jer se ne zahtijeva prethodna odluka u tom smislu.

2. Priznate sektorske organizacije mogu zatražiti mišljenje Komisije o sukladnosti sporazuma, odluka i usklađenih praksi iz stavka 1. ovog članka. Komisija sektorskoj organizaciji tražiteljici šalje svoje mišljenje u roku od četiri mjeseca od primitka potpunog zahtjeva.

Ako Komisija utvrdi u bilo kojem trenutku nakon izdavanja mišljenja da više nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovog članka, ona izjavljuje da se ubuduće članak 101. stavak 1. UFEU-a primjenjuje na dotični sporazum, odluku ili usklađenu praksu te u skladu s time obavješćuje sektorsku organizaciju.

Komisija može promijeniti sadržaj mišljenja na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države članice, osobito ako je sektorska organizacija tražiteljica dostavila netočne informacije ili zloupotrijebila mišljenje.

4. Sporazumi, odluke i usklađena djelovanja u svakom slučaju moraju biti proglašeni nekompatibilnima s pravilima Unije ako oni:

(a) mogu dovesti do bilo kakve podjele tržišta unutar Unije;

(b) mogu ugroziti pravilno djelovanje organizacije tržišta;

(c) mogu dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja koje nije neophodno za postizanje ciljeva ZPP-a koje sektorske organizacije ostvaruju kroz svoje djelovanje;

(d) povlače za sobom fiksiranje cijena ili fiksiranje kvota;

(e) mogu uzrokovati diskriminaciju ili isključiti konkurenciju za značajan dio dotičnih proizvoda.

7. Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju mjere potrebne za jedinstvenu primjenu ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Vertikalne i horizontalne inicijative za održivost

Članak 210.a.

1. Članak 101. stavak 1. UFEU-a ne primjenjuje na sporazume, odluke i usklađene prakse proizvođača poljoprivrednih proizvoda koji se odnose na proizvodnju ili trgovinu poljoprivrednim proizvodima i kojima je cilj primjena standarda održivosti višeg od standarda koji se zahtijeva pravom Unije ili nacionalnim pravom, pod uvjetom da ti sporazumi, odluke i usklađene prakse nameću samo ona ograničenja tržišnog natjecanja koja su neophodna za postizanje tog standarda.

2. Stavak 1. primjenjuje se na sporazume, odluke i usklađene prakse proizvođača poljoprivrednih proizvoda stranke kojih su nekoliko proizvođača ili stranke kojih su jedan ili više proizvođača i jedan ili više gospodarskih subjekata na različitim razinama proizvodnje, prerade i trgovine, u lancu opskrbe hranom, uključujući distribuciju.

3. Za potrebe stavka 1. „standard održivosti” znači standard kojim se nastoji doprinijeti sljedećem cilju ili više njih:

(a) okolišni ciljevi, uključujući: ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba tim promjenama; održiva upotreba i zaštita krajobraza, vode i tla, među ostalim sustavima navodnjavanja; prelazak na kružno gospodarstvo, uključujući smanjenje rasipanja hrane i recikliranje hranjivih tvari iz stajskog gnoja u organska gnojiva ili proizvodnju energije; sprečavanje i kontrola onečišćenja; te zaštita i obnova bioraznolikosti i ekosustavâ;

(b) proizvodnja poljoprivrednih proizvoda na načine kojima se smanjuje upotreba pesticida i upravlja rizicima koji proizlaze iz njihove upotrebe ili kojom se smanjuje opasnost od antimikrobne otpornosti u poljoprivrednoj proizvodnji; i

(c) zdravlje i dobrobit životinja;

(d) podupiranje gospodarske održivosti malih poljoprivrednih gospodarstava koja se pretežno oslanjaju na obiteljsku radnu snagu i čiji standardni prinos kako je definiran u članku 2. točki 8. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1217/2009(23) ne premašuje 100000 EUR;

(e) privlačenje i podupiranje mladih proizvođača poljoprivrednih proizvoda; ili

(f) poboljšanje radnih i sigurnosnih uvjeta u poljoprivrednim ili prerađivačkim djelatnostima.

4. Sporazumi, odluke i usklađene prakse koji ispunjavaju uvjete iz ovog članka ne zabranjuju se jer se ne zahtijeva prethodna odluka u tom smislu.

5. Komisija izdaje smjernice za gospodarske subjekte o uvjetima za primjenu ovog članka najkasnije do 8. prosinca 2023.

6. Od 8. prosinca 2023. proizvođači iz stavka 1. mogu zatražiti mišljenje Komisije o sukladnosti s ovim člankom sporazuma, odluka i usklađenih praksi iz stavka 1. u vezi s provedbom standarda održivosti kojima se nastoji doprinijeti jednom ili više ciljeva utvrđenih u stavku 3. točkama (a), (b) i (c).

Od 19. kolovoza 2028. proizvođači iz stavka 1. mogu zatražiti mišljenje Komisije o sukladnosti s ovim člankom sporazuma, odluka i usklađenih praksi iz stavka 1. u vezi s provedbom standarda održivosti kojima se nastoji doprinijeti jednom ili više ciljeva utvrđenih u stavku 3. točkama (d), (e) i (f).

Komisija podnositelju zahtjeva šalje svoje mišljenje u roku od četiri mjeseca od primitka potpunog zahtjeva.

Ako Komisija u bilo kojem trenutku nakon izdavanja mišljenja utvrdi da više nisu ispunjeni uvjeti iz stavaka 1., 3. i 7. ovog članka, izjavljuje da se ubuduće na dotični sporazum, odluku ili usklađenu praksu primjenjuje članak 101. stavak 1. UFEU-a te na odgovarajući način obavješćuje proizvođače.

Komisija može promijeniti sadržaj mišljenja na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države članice, osobito ako je podnositelj zahtjeva dostavio netočne informacije ili zloupotrijebio mišljenje.

7. Nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja iz članka 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 može u pojedinačnim slučajevima odlučiti da ubuduće sporazume, odluke i usklađene prakse iz stavka 1. treba izmijeniti, prekinuti ili da se uopće ne provode, ako zaključi da je je takva odluka potrebna kako bi se spriječilo isključivanje tržišnog natjecanja ili ako smatra da su ugroženi ciljevi utvrđeni u članku 39. UFEU-a.

U odnosu na sporazume, odluke i usklađene prakse kojima je obuhvaćeno više država članica, Komisija donosi odluku iz prvog podstavka ovog stavka pri čemu ne primjenjuje postupak iz članka 229. stavka 2. i stavka 3.

Pri postupanju na temelju prvog podstavka ovog stavka nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja u pisanom obliku obavješćuje Komisiju nakon pokretanja prve službene mjere istrage te bez odgode obavješćuje Komisiju o svim donesenim odlukama nakon njihova donošenja.

Odluke iz ovog stavka ne primjenjuju se prije datuma na koji su o njima obaviještena dotična poduzeća.

DIO IV. PRAVILA TRŽIŠNOG NATJECANJA / POGLAVLJE II. Pravila za državnu potporu

Primjena članaka 107. do 109. UFEU-a

Članak 211.

1. Članci 107. do 109. UFEU-a primjenjuju se na proizvodnju poljoprivrednih proizvoda i trgovinu njima.

2. Odstupajući od stavka 1., članci 107. do 109. UFEU-a ne primjenjuju se na plaćanja država članica na temelju bilo čega od sljedećeg i u skladu s bilo čim od sljedećeg:

(a) mjerama predviđenim ovom Uredbom koje djelomično ili u potpunosti financira Unija;

(b) člankom 213. do 218. ove Uredbe.

3. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, članci 107., 108. i 109. UFEU-a ne primjenjuju se na nacionalne fiskalne mjere prema kojima države članice odluče odstupiti od općih poreznih pravila dopuštajući da se osnovica poreza na dohodak za poljoprivrednike izračunava na temelju višegodišnjeg razdoblja s ciljem uklanjanja razlika u poreznoj osnovici tijekom određenog broja godina.

Nacionalna plaćanja za sobove u Finskoj i Švedskoj

Članak 213.

Uz odobrenje Komisije doneseno bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3. Finska i Švedska mogu provesti nacionalna plaćanja za proizvodnju i stavljanje na tržište sobova i proizvoda od sobova (oznake KN ex0208 i ex0210) ako to nema za posljedicu povećanje uobičajenih razina proizvodnje.

Nacionalna plaćanja za sektor šećera u Finskoj

Članak 214.

Finska može provesti nacionalna plaćanja uzgajivačima šećerne repe u iznosu do 350 EUR po hektaru po tržišnoj godini.

Nacionalna plaćanja za određene sektore u Finskoj

Članak 214.a.

Podložno odobrenju Komisije, za razdoblje 2023. – 2027. Finska može nastaviti dodjeljivati nacionalne potpore koje je dodijelila proizvođačima u 2022. na temelju ovog članka, pod uvjetom:

(a) da se ukupni iznos dohodovne potpore razmjerno smanjuje tijekom cijelog razdoblja i da u 2027. ne premaši 67 % iznosa dodijeljenog u 2022.; i

(b) da su prije bilo kakve upotrebe te mogućnosti u potpunosti iskorišteni programi potpore u okviru ZPP-a za dotične sektore.

Komisija donosi odobrenje bez primjene postupka iz članka 229. stavaka 2. ili 3. ove Uredbe.

Nacionalna plaćanja za pčelarstvo

Članak 215.

Države članice mogu provesti nacionalna plaćanja za zaštitu pčelinjaka koji su u nepovoljnom položaju zbog strukturnih ili prirodnih uvjeta ili koji su obuhvaćeni programima gospodarskog razvoja, osim onih koji su određeni za proizvodnju ili trgovinu.

Nacionalna plaćanja za destilaciju vina, zelenu berbu i krčenje u opravdanim kriznim slučajevima

Članak 216.

1. Države članice mogu provoditi nacionalna plaćanja za proizvođače vina za dobrovoljnu ili obveznu destilaciju vina, dobrovoljnu zelenu berbu i dobrovoljno krčenje proizvodnih vinograda u opravdanim kriznim slučajevima.

Plaćanja iz prvog podstavka koja se odnose na kriznu destilaciju ili zelenu berbu ne smiju premašiti ukupan iznos troška predmetne operacije, financijskog poticaja za provedbu takve operacije i, ako je relevantno, troška proizvoda, te moraju biti dovoljna da bi se omogućio odgovor na krizu.

Plaćanja iz prvog podstavka koja se odnose na krčenje produktivnih vinograda ne smiju premašiti zbroj izravnih troškova provedbe krčenja i financijske naknade koja može pokrivati do 100 % procijenjenog gubitka prihoda u jednoj godini u pogledu iskrčenog područja.

Ta plaćanja moraju biti razmjerna i dovoljna da bi se omogućila odgovor na kriu.

Ukupni iznos plaćanja raspoloživ u državi članici u svakoj pojedinoj godini za nacionalna plaćanja za destilaciju i zelenu berbu ne smije premašiti 25 % ukupno raspoloživih sredstava po državi članici za tu godinu kako je utvrđeno u Prilogu VII. Uredbi (EU) 2021/2115.

2. Države članice koje žele koristiti nacionalna plaćanja iz stavka 1. dužne su podnijeti valjano obrazloženu obavijest Komisiji. Države članice u tim obavijestima obrazlažu primjerenost mjere, njezino trajanje i iznose potpore te druge detaljne aranžmane na temelju svojih posebnih tržišnih okolnosti i okolnosti u vinogradarskim regijama u kojima bi se mjera provodila.

Komisija bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3. odlučuje o odobravanju iznosa, trajanja i drugih detaljnih aranžmana mjere te može li se proizvođačima vina izvršiti plaćanje.

Korisnici nacionalnih plaćanja za krčenje na temelju ovog članka ne ispunjavaju uvjete za podnošenje zahtjeva za odobrenja za novu sadnju u skladu s člankom 64. tijekom deset tržišnih godina nakon godine u kojoj je provedeno krčenje. U trenutku odobravanja zahtjeva za krčenje država članica poništava svako valjano odobrenje za novu sadnju koju takvi korisnici posjeduju.

Države članice mogu iz plaćanja za krčenje isključiti područja na kojima vinogradi imaju važnu ulogu u zaštiti okoliša, očuvanju krajobraza ili socioekonomsku ulogu.

U proizvodnim područjima i za vrste vina za koje se tijekom tri uzastopne godine provodila jedna od mjera iz stavka 1. ovog članka, predmetna država članica suspendira dodjeljivanje odobrenja za novu sadnju u skladu s člankom 64. do kraja druge tržišne godine nakon posljednje tržišne godine u kojoj se ta mjera primjenjivala.

Države članice mogu utvrditi uvjete prihvatljivosti i kriterije prioriteta kako bi se zajamčila učinkovitost i usmjerenost mjere.

3. Alkohol dobiven destilacijom iz stavka 1. koristi se isključivo u industrijske ili energetske svrhe kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja.

4. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 227. radi dopune ovog članak utvrđivanjem pravila u pogledu:

(a) općih uvjeta prihvatljivosti i kriterija prioriteta koje države članice trebaju utvrditi u pogledu dodjele nacionalnih plaćanja iz stavka 1. ovog članka;

(b) elementa kojima se utvrđuje postojanje krizne situacije;

(c) metode izračuna nacionalnih plaćanja; i

(d) koherentnosti takvih nacionalnih plaćanja s drugim mjerama potpore Unije za sektor vina u okviru ZPP-a, uključujući prihvatljivost korisnika ili proizvodnih regija obuhvaćenih tim nacionalnim plaćanjima za druge mjere potpore Unije.

Nacionalna plaćanja za distribuciju proizvoda djeci

Članak 217.

Države članice mogu izvršavati nacionalna plaćanja za opskrbu djece u obrazovnim ustanovama skupinama prihvatljivih proizvoda iz članka 23., za prateće obrazovne mjere povezane s takvim proizvodima i za povezane troškove iz članka 23. stavka 1. točke (c).

Države članice mogu financirati ta plaćanja pristojbom u dotičnom sektoru ili bilo kojim drugim doprinosom iz privatnog sektora.

Nacionalna plaćanja za orašaste plodove

Članak 218.

1. Države članice mogu provoditi nacionalna plaćanja do najviše 120,75 EUR po hektaru godišnje za poljoprivrednike koji proizvode sljedeće proizvode:

(a) bademe obuhvaćene KN oznakama 080211 i 080212;

(b) lješnjake obuhvaćene KN oznakama 080221 i 080222;

(c) orahe obuhvaćene KN oznakama 08023100 i 08023200;

(d) pistacije obuhvaćene KN oznakama 08025100 i 08025200;

(e) rogače obuhvaćene KN oznakom 12129200.

2. Nacionalna plaćanja iz stavka 1. mogu se provesti samo za najveću površinu od:

Država članica | Najveća površina (ha)

Belgija | 100

Bugarska | 11984

Njemačka | 1500

Grčka | 41100

Španjolska | 568200

Francuska | 17300

Italija | 130100

Cipar | 5100

Luksemburg | 100

Mađarska | 2900

Nizozemska | 100

Poljska | 4200

Portugal | 41300

Rumunjska | 1645

Slovenija | 300

Slovačka | 3100

3. Države članice mogu uvjetovati dodjelu nacionalnih plaćanja iz stavka 1. time da poljoprivrednici moraju biti članovi organizacije proizvođača koja je priznata u skladu s člankom 152.

DIO V. OPĆE ODREDBE / POGLAVLJE I. Izvanredne mjere / Odjeljak 1. Tržišni poremećaji

Mjere protiv tržišnih poremećaja

Članak 219.

1. Kako bi se učinkovito i djelotvorno reagiralo na opasnost od tržišnih poremećaja uzrokovanih značajnim rastom ili padom cijena na unutarnjim ili vanjskim tržištima ili drugim događajima i okolnostima koji značajno remete dotično tržište ili prijete njegovim remećenjem, u slučaju da je vjerojatno da će se takvo stanje ili njegovi učinci na tržište nastaviti ili pogoršati, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 227. kako bi se poduzele mjere potrebne za rješavanje tog stanja na tržištu, poštujući obveze koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma sklopljenih u skladu s UFEU-om i pod uvjetom da se sve druge mjere koje su dostupne na temelju ove Uredbe čine nedostatnima ili neodgovarajućima.

Ako je u slučajevima opasnosti od tržišnih poremećaja iz prvog podstavka ovog stavka to potrebno zbog nužnih razloga hitnosti, postupak predviđen člankom 228. primjenjuje se na delegirane akte koji su doneseni u skladu s prvim podstavkom ovog članka.

Ti nužni razlozi hitnosti mogu uključivati potrebu za poduzimanjem hitnih mjera kako bi se riješio ili spriječio poremećaj na tržištu, ako se opasnost od tržišnih poremećaja pojavila tako brzo ili neočekivano da su hitne mjere nužne za učinkovito i djelotvorno rješavanje situacije, ili gdje bi mjere spriječile da se takve opasnosti od tržišnih poremećaja pojave, nastave ili pretvore u ozbiljnije ili dugotrajnije poremećaje, ili gdje bi odgađanje poduzimanja hitnih mjera moglo uzrokovati ili pogoršati poremećaje ili bi povećalo opseg mjera koje bi kasnije bile potrebne za rješavanje opasnosti ili poremećaja, ili bi štetilo proizvodnji ili tržišnim uvjetima.

Takve mjere mogu, u mjeri i u razdoblju potrebnom za rješavanje poremećaja ili prijetnji od poremećaja na tržištu proširiti ili izmijeniti opseg, trajanje ili druge aspekte drugih mjera predviđenih na temelju ove Uredbe, prilagoditi ili suspendirati uvozne carine u cijelosti ili djelomično, među ostalim i prema potrebi za određene količine ili razdoblja, ili biti u obliku programa privremenog dobrovoljnog smanjenja proizvodnje, osobito u slučajevima prekomjerne opskrbe.

2. Mjere iz stavka 1. ne primjenjuju se na proizvode iz Priloga I. dijela XXIV. odjeljka 2.

Međutim, Komisija može putem delegiranih akata donesenih u skladu s hitnim postupkom iz članka 228. odlučiti da se mjere iz stavka 1. primjenjuju na jedan ili više proizvoda navedenih u Prilogu I. dijelu XXIV. odjeljku 2.

3. Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju potrebna postupovna pravila i tehnički kriteriji za primjenu mjera navedenih u stavku 1. ovog članka.Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

DIO V. OPĆE ODREDBE / POGLAVLJE I. Izvanredne mjere / Odjeljak 2. Mjere tržišne potpore koje se odnose na bolesti životinja i organizme štetne za bilje te gubitak povjerenja potrošača zbog opasnosti za zdravlje ljudi, životinja ili bilja

Mjere koje se odnose na bolesti životinja i organizme štetne za bilje te gubitak povjerenja potrošača zbog opasnosti za zdravlje ljudi, životinja ili bilja

Članak 220.

1. Komisija može donijeti provedbene akte o izvanrednim mjerama potpore za pogođeno tržište kako bi se uzeli u obzir:

(a) ograničenja trgovine unutar Unije i trgovine s trećim zemljama do kojih bi moglo doći zbog primjene mjera za sprečavanje širenja bolesti životinja ili širenja organizama štetnih za bilje; i

(b) ozbiljni tržišni poremećaji izravno povezani s gubitkom povjerenja potrošača do kojeg je došlo zbog rizika za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka i zbog rizika od bolesti.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

2. Mjere predviđene stavkom 1. primjenjuju se u bilo kojem od sljedećih sektora:

(-a) voća i povrća;

(a) govedine i teletine;

(b) mlijeka i mliječnih proizvoda;

(c) svinjetine;

(d) ovčetine i kozletine;

(e) jaja;

(f) mesa peradi.

Mjere predviđene stavkom 1. prvim podstavkom točkom (b) koje se odnose na gubitak povjerenja potrošača zbog opasnosti za zdravlje ljudi ili biljaka također se odnose na sve druge poljoprivredne proizvode, osim na one iz Priloga I. dijela XXIV. odjeljka 2.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akate u skladu s hitnim postupkom iz članka 228. te proširiti popis proizvoda u prva dva podstavka ovoga stavka.

3. Mjere predviđene stavkom 1. poduzimaju se na zahtjev dotične države članice.

4. Mjere predviđene stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) mogu se poduzeti jedino ako je dotična država članica brzo poduzela zdravstvene, veterinarske ili fitosanitarne mjere kako bi se suzbila bolest ili pratio, kontrolirao i iskorijenio štetni organizam ili spriječilo njegovo širenje, i samo u onoj mjeri i onoliko dugo koliko je strogo potrebno za potporu dotičnom tržištu.

5. Unija sudjeluje u financiranju mjera predviđenih stavkom 1. u visini do 50 % troškova koje snose države članice.

Međutim, za sektore govedine i teletine, mlijeka i mliječnih proizvoda, svinjetine te ovčetine i kozletine, Unija sudjeluje u financiranju u visini od 60 % tih troškova ako je riječ o suzbijanju slinavke i šapa.

6. Ako proizvođači sudjeluju u troškovima koje snose države članice, države članice osiguravaju da zbog toga ne dođe do narušavanja tržišnog natjecanja među proizvođačima iz različitih država članica.

DIO V. OPĆE ODREDBE / POGLAVLJE I. Izvanredne mjere / Odjeljak 3. Posebni problemi

Mjere za rješavanje posebnih problema

Članak 221.

1. Komisija donosi provedbene akte kojima sepoduzimaju potrebne i opravdane hitne mjere za rješavanje posebnih problema. Te mjere mogu odstupati od odredbi ove Uredbe samo u onoj mjeri i onoliko dugo koliko je nužno. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

2. Kako bi se riješili posebni problemi, i zbog opravdanih nužnih razloga hitnosti, u vezi sa situacijama koje bi mogle uzrokovati naglo pogoršanje stanja u proizvodnji i na tržištu koje bi bilo teško riješiti ako se mjere ne poduzmu odmah, Komisija odmah usvaja primjenjive provedbene akte sukladno postupku iz članka 229. stavka 3.

3. Komisija donosi mjere iz stavka 1. ili 2. samo ako nije moguće donijeti tražene hitne mjere u skladu s člankom 219. ili 220.

4. Mjere donesene na temelju stavka 1. ili 2. ostaju na snazi najduže dvanaest mjeseci. Ako su nakon tog razdoblja posebni problemi koji su doveli do donošenja tih mjera i dalje prisutni, Komisija može u cilju uspostave trajnog rješenja donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. u pogledu problema ili predstaviti primjerene zakonodavne prijedloge.

5. Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o svakoj mjeri donesenoj na temelju stavka 1. ili 2. u roku od dva radna dana nakon njezina donošenja.

DIO V. OPĆE ODREDBE / POGLAVLJE I. Izvanredne mjere / Odjeljak 4. Sporazumi i odluke tijekom razdoblja ozbiljne neravnoteže tržišta

Primjena članka 101. stavka 1. UFEU-a

Članak 222.

1. Tijekom razdoblja ozbiljne neravnoteže tržišta Komisija može donijeti provedbene akte kojima određuje da se članak 101. stavak 1. UFEU-a ne primjenjuje na sporazume i odluke poljoprivrednika, udruženja poljoprivrednika ili saveza tih udruženja, ili priznatih organizacija proizvođača, udruženja priznatih organizacija proizvođača i priznatih sektorskih organizacija u bilo kojem od sektora iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe, pod uvjetom da se takvim sporazumima i odlukama ne narušava pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, strogo slijedi cilj stabilizacije dotičnog sektora te da su obuhvaćeni jednom ili više sljedećih kategorija:

(a) povlačenje s tržišta ili besplatna distribucija njihovih proizvoda;

(b) transformacija i prerada;

(c) skladištenje od strane privatnih gospodarskih subjekata;

(d) mjere zajedničke promidžbe;

(e) sporazumi o zahtjevima kvalitete;

(f) zajednička kupnja ulaznih sredstava potrebnih za suzbijanje širenja štetnih organizama i bolesti životinja i bilja u Uniji ili ulaznih sredstava potrebnih za otklanjanje posljedica prirodnih katastrofa u Uniji;

(g) privremeno planiranje proizvodnje u skladu s posebnom prirodom proizvodnog ciklusa.

Ako Komisija donese provedbene akte u skladu s prvim podstavkom ovog stavka, može odlučiti dotičnim državama članicama staviti na raspolaganje potporu Unije iz pričuve za poljoprivredu iz članka 16. Uredbe (EU) 2021/2116. Takvom financijskom potporom osiguravaju se sredstva potrebna za provedbu bez odgode tih sporazuma i odluka dotičnih gospodarskih subjekata.

Komisija donosi provedbene akte kojima se određuje područje primjene odstupanja iz prvog podstavka ovog stavka te, podložno stavku 3., razdoblje na koje se odstupanje primjenjuje i, ako je to primjenjivo, iznos pričuve za poljoprivredu dodijeljen dotičnoj državi članici na temelju drugog podstavka ovog stavka.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

3. Sporazumi i odluke iz stavka 1. vrijede samo za razdoblje do šest mjeseci.

Međutim, Komisija može donijeti provedbene akte kojima odobrava takve sporazume i odluke za daljnje razdoblje od najviše šest mjeseci. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

DIO V. OPĆE ODREDBE / POGLAVLJE I. Izvanredne mjere / Poglavlje I.a Transparentnost tržištâ

Tržišni opservatoriji Unije

Članak 222.a.

1. Kako bi se poboljšala transparentnost unutar lanca opskrbe hranom, pružile informacije radi odabirâ gospodarskih subjekata i javnih tijela, olakšalo praćenje kretanja tržišta i prijetnji od tržišnog poremećaja, Komisija uspostavlja tržišne opservatorije Unije.

2. Komisija može odlučiti za koje se poljoprivredne sektore navedene u članku 1. stavku 2. uspostavljaju tržišni opservatoriji Unije. Komisija može posebno razlikovati ekološku i neekološku proizvodnju unutar tih opservatorija.

3. Tržišni opservatoriji Unije stavljaju na raspolaganje statističke podatke i informacije potrebne za praćenje tržišnih kretanja i prijetnji od tržišnog poremećaja, a posebno:

(a) proizvodnje, opskrbe i zaliha;

(b) cijena, troškova i, koliko je to moguće, profitnih marži na svim razinama lanca opskrbe hranom;

(c) kratkoročnih i srednjoročnih predviđanja kretanja tržišta;

(d) uvoza i izvoza poljoprivrednih proizvoda, posebno popunjavanja tarifnih kvota za uvoz poljoprivrednih proizvoda u Uniju.

Tržišni opservatoriji Unije izrađuju izvješća koja sadrže elemente iz prvog podstavka.

4. Države članice prikupljaju informacije iz stavka 3. i pružaju ih Komisiji.

Komisijina izvješća o tržišnim kretanjima

Članak 222.b.

1. Tržišni opservatoriji Unije uspostavljeni na temelju članka 222.a u svojim izvješćima identificiraju prijetnje od tržišnog poremećaja povezan sa znatnim rastom ili padom cijena na unutarnjim ili vanjskim tržištima ili na druge događaje ili okolnosti koje imaju slične učinke.

2. Komisija redovito izlaže Europskom parlamentu i Vijeću informacije o stanju na tržištu poljoprivrednih proizvoda, razlozima tržišnih poremećaja i mogućim mjerama koje treba poduzeti u odgovoru na te tržišne poremećaje, osobito mjerama koje su predviđene u dijelu II., glavi I., poglavlju I. i člancima 219., 220., 221. i 222., kao i obrazloženjima za te mjere.

DIO V. OPĆE ODREDBE / POGLAVLJE II. Komunikacija i izvješćivanje

Zahtjevi za komunikaciju

Članak 223.

1. Za potrebe primjene ove Uredbe, nadgledanja, analize i upravljanja tržištem poljoprivrednih proizvoda, osiguravanja tržišne transparentnosti, ispravnog funkcioniranja mjera ZPP-a, provjera, kontrola, nadgledanja, procjene i revizija mjera ZPP-a i ispunjavanja zahtjeva utvrđenih u međunarodnim sporazumima koji su zaključeni u skladu s UFEU-om, uključujući zahtjeve za obavješćivanje na temelju tih sporazuma, Komisija može, u skladu s postupkom iz stavka 2., donijeti potrebne mjere vezane uz komunikacije poduzeća, država članica i trećih zemalja. Pri tome uzima u obzir potrebe za podacima i sinergiju između mogućih izvora podataka.

Dobivene informacije mogu se poslati ili učiniti dostupnima međunarodnim organizacijama, Unijinim i nacionalnim nadzornim tijelima za financijsko tržište, nadležnim tijelima trećih zemalja te se mogu objaviti, podložno zaštiti osobnih podataka i legitimnog interesa poduzeća za zaštitu njihovih poslovnih tajni, uključujući cijene.

Komisija surađuje i razmjenjuje informacije s nadležnim tijelima imenovanima u skladu s člankom 22. Uredbe (EU) br. 596/2014 i s Europskim nadzornim tijelom za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA), kako bi im pomogla da ispune svoje zadaće utvrđene u Uredbi (EU) 596/2014.

2. Kako bi se osigurao integritet informacijskih sustava te autentičnost i čitljivost dokumenata i povezanih prenesenih podataka, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. koji utvrđuju:

(a) karakter i vrste informacija o kojima se obavještava;

(b) kategorije podataka koji se trebaju obraditi i maksimalne garantne rokove, svrhu prerade, osobito u slučaju objave takvih podataka i njihova prijenosa u treće zemlje;

(c) pravila povezana s pravom pristupa informacijama ili informacijskim sustavima koji su na raspolaganju;

(d) uvjete objave informacija.

3. Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju mjere potrebne za primjenu ovog članka, uključujući:

(a) metode obavještavanja;

(b) pravila o informacijama o kojima se obavještava;

(c) mjere za upravljanje informacijama o kojima se obavještava, kao i o sadržaju, obliku, vremenu, učestalosti i rokovima za obavijesti;

(d) mjere za slanje informacija i dokumenata ili njihovo stavljanje na raspolaganje državama članicama, međunarodnim organizacijama, nadležnim tijelima u trećim zemljama ili javnosti, uz zaštitu osobnih podataka i legitimnog interesa poduzeća za zaštitu njihovih poslovnih tajni.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Obrada i zaštita osobnih podataka

Članak 224.

1. Države članice i Komisija prikupljaju osobne podatke u svrhe utvrđene u članku 223. stavku 1. i ne obrađuju te podatke na način koji nije kompatibilan s tim svrhama.

2. Ako su osobni podaci obrađeni u svrhu nadgledanja i procjene kako je navedeno u članku 223. stavku 1., oni moraju biti anonimni i obrađeni jedino u sažetom obliku.

3. Osobni podaci obrađuju se sukladno Direktivi 94/46/EZ i Uredbe (EZ) br. 45/2001. Posebno, ti podaci ne pohranjuju se u obliku koji omogućuje identificiranje pojedinaca na koje se odnose podaci duže nego što je potrebno za svrhe za koje su prikupljeni ili za koje se dalje obrađuju, uzimajući u obzir utvrđena minimalna razdoblja zadržavanja u primjenjivim nacionalnim zakonima.

4. Države članice obavješćuju pojedince na koje se odnose podaci da njihove osobne podatke mogu obraditi nacionalna tijela ili tijela Unije sukladno stavku 1. i da u tom smislu uživaju prava utvrđena u Direktivi 95/46/EZ i Uredbi (EZ) br. 45/2001.

Obveze izvješćivanja za Komisiju

Članak 225.

Komisija predstavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću:

(d) do 31. prosinca 2025. a zatim svakih sedam godina, o primjeni pravila tržišnog natjecanja utvrđenih u ovoj Uredbi na poljoprivredni sektor u svim državama članicama;

(da) do 31. prosinca 2023. o tržišnim opservatorijima Unije uspostavljenima u skladu s člankom 222.a;

(db) do 31. prosinca 2023. a zatim svake tri godine o upotrebi kriznih mjera, osobito onih koje su donesene na temelju članaka od 219. do 222.;

(dc) do 31. prosinca 2024. o upotrebi novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija radi poboljšane tržišne transparentnosti kako je navedeno u članku 223.;

(dd) do 30. lipnja 2024. o oznakama prodaje i klasifikaciji trupova u sektoru ovčetine i kozletine;

(e) do 31. srpnja 2023., o primjeni kriterija za dodjeljivanje iz članka 23.a stavka 2.;

(f) do 31. srpnja 2023., o učinku prijenosâ iz članka 23.a stavka 4. na djelotvornost programa u školama u odnosu na distribuciju voća i povrća u školama te mlijeka u školama.

DIO VI. DELEGIRANJE OVLASTI, PROVEDBENE ODREDBE, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE / POGLAVLJE I. Delegiranje ovlasti i provedbene odredbe

Izvršavanje ovlasti

Članak 227.

1. Ovlasti za donošenje delegiranih akata dodjeljuju se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlasti za donošenje delegiranih akata iz ove Uredbe dodjeljuju se Komisiji na razdoblje od sedam godina od 20. prosinca 2013. Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka sedmogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje na razdoblje jednakog trajanja ako se Europski parlament i Vijeće ne usprotive tom produljenju najkasnije tri mjeseca prije isteka svakog od tih razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz ove Uredbe. Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Ta odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum koji je u njoj utvrđen. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već stupili na snagu.

4. Čim Komisija donese delegirani akt, ona ga istovremeno dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen u skladu s ovom Uredbom stupa na snagu samo ako se tome ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca po priopćavanju Europskom parlamentu i Vijeću o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da se neće protiviti. To se razdoblje produžuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Hitni postupak

Članak 228.

1. Delegirani akti koji su doneseni sukladno ovome članku stupaju na snagu bez odlaganja te se primjenjuju ako nisu podneseni prigovori u skladu sa stavkom 2. U obavijesti Europskom parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu koji je donesen sukladno ovome članku navedeni su razlozi za primjenu hitnog postupka.

2. Ili Europski parlament ili Vijeće mogu imati prigovor na delegirani akt donesen sukladno ovome članku, u skladu s postupkom iz članka 227. stavka 5. U tom slučaju, nakon priopćenja o odluci o prigovoru Europskog parlamenta ili Vijeća, Komisija bez odlaganja stavlja taj akt izvan snage.

Odborski postupak

Članak 229.

1. Komisiji pomaže odbor zvan Odbor za zajedničku organizaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda. Taj Odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor u slučaju akata iz članka 80. stavka 5.članka 91. točaka (c) i (d), članka 94. stavka 4., članka 99., članka 106. i članka 107. stavka 3. ne dostavi svoje mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta te se primjenjuje članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011, vezano uz članak 5.

DIO VI. DELEGIRANJE OVLASTI, PROVEDBENE ODREDBE, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE / POGLAVLJE II. Prijelazne i završne odredbe

Stavljanje izvan snage

Članak 230.

1. Uredba (EU) br. 1234/2007 stavlja se izvan snage.

Međutim, sljedeće odredbe Uredbe (EU) br. 1234/2007 i dalje se primjenjuju:

(a) što se tiče sustava ograničenja proizvodnje mlijeka: dio III. glava I. poglavlje III. odjeljak III., članak 55., članak 85. i Prilozi IX. i X., do 31. ožujka 2015.;

(b) u sektoru vina:

i. članci od 85.a do 85.e što se tiče područja iz članka 85.a stavka 2. koja još nisu iskrčena i područja iz članka 85.b stavka 1. koja nisu regulirana, dok se ta područja ne iskrče ili reguliraju i članak 188.a stavci 1. i 2.;

ii. sustav prava sadnje u prijelaznom razdoblju određen u dijelu II. glavi I. poglavlju III. odjeljku IV.a pododjeljku II. do 31. prosinca 2015.;

iii. članak 118.m stavak 5. do iscrpljenja zaliha vina s oznakom „Mlado vino portugizac” postojećih na dan 1. srpnja 2013.;

iv. članak 118.s stavak 5., do 30. lipnja 2017.;

(ba) članak 111. do 31. ožujka 2015.;

(c) članak 113.a stavak 4., članci 114., 115. i 116., članak 117. stavci od 1. do 4. i članak 121. točka (e) podtočka iv., kao i Prilog XIV. dio (A) stavak IV., dio (B) stavak I. točke 2. i 3. i stavak III. točka 1. i dio (C), te Prilog XV. stavak II. točke 1., 3., 5. i 6. te stavak IV. točka 2. za potrebe primjene tih članaka, do datuma primjene odgovarajućih tržišnih pravila koja se moraju utvrditi prema delegiranim aktima iz članka 75. stavka 2., članka 76.a stavka 4., članka 78. stavaka 3. i 4., članka 79. stavka 1., članka 80. stavka 4., članka 83. stavka 4., članka 86., članka 87. stavka 2., članka 88. stavka 3. i članka 89. ove Uredbe;

(ca) članak 125.a stavak 1. točka (e) i stavak 2. i, u pogledu sektora voća i povrća, Prilog XVI.a, do datuma primjene s time povezanih pravila koja se određuju na temelju delegiranih akata predviđenih u članku 173. stavku 1. točkama (b) i (i);

(d) članak 133.a stavak 1. i članak 140.a do 30. rujna 2014.;

(da) članci 136., 138. i 140., kao i Prilog XVIII. za potrebe primjene tih članaka, do datuma primjene pravila koja se određuju na temelju delegiranih akata predviđenih u članku 180. i članku 183. točki (a) ili do 30. lipnja 2014., ovisno o tome što nastupi prije;

(e) članak 182. stavak 3. do kraja tržišne godine 2013./2014. za šećer 30. rujna 2014.;

(f) članak 182. stavak 4. do 31. prosinca 2017.;

(g) članak 182. stavak 7. do 31. ožujka 2014.;

(h) Prilog XV. dio III. točka 3. do 31. prosinca 2015.;

(i) Prilog XX. do datuma stupanja na snagu zakonodavnog akta kojim se zamjenjuje Uredba (EZ) br. 1216/2009 i Uredba Vijeća (EZ) br. 614/2009(24).

2. Upućivanja na Uredbu (EZ) br. 1234/2007 smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i na Uredbu (EU) br. 1306/2103 te se čitaju u skladu s korelacijskom tablicom navedenom u Prilogu XIV. ovoj Uredbi.

3. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1601/96 i (EZ) br. 1037/2001 stavljaju se izvan snage.

Prijelazna pravila

Članak 231.

1. Kako bi se osigurao nesmetan prijelaz s postupaka predviđenih Uredbom (EZ) br. 1234/2007 na one koje određuje ova Uredba, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču nužnih mjera za zaštitu stečenih prava i legitimnih očekivanja poduzeća.

2. Svi višegodišnji programi doneseni prije 1. siječnja 2014. i dalje se uređuju dotičnim odredbama Uredbe (EZ) br. 1234/2007 nakon stupanja na snagu ove Uredbe do završetka tih programa.

3. Članak 113.a ne primjenjuje se na zahtjeve za zaštitu tradicionalnog izraza podnesene Komisiji prije 13. svibnja 2024.

Stupanje na snagu i primjena

Članak 232.

1. Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Međutim:

(a) članak 181. primjenjuje se od 1. listopada 2014.;

(b) Prilog VII. dio VII. točka II. podtočka 3. primjenjuje se od 1. siječnja 2016.;

3. Članci od 127. do 144. i članci 192. i 193. primjenjuju se do kraja tržišne godine 2016./2017. za šećer 30. rujna 2017.

Prilog II

DEFINICIJE IZ ČLANKA 3. STAVKA 1.

DIO I.

Definicije koje se odnose na sektor riže

I. Izrazi „neoljuštena riža”, „oljuštena riža”, „polubijela riža”, „bijela riža”, „riža okruglog zrna”, „riža srednjeg zrna”, „riža dugog zrna A ili B” i „lomljena riža” definiraju se kako slijedi:

1.

(a) „Neoljuštena riža” je riža na kojoj je ostala vanjska ljuska nakon mlaćenja.

(b) „Oljuštena riža” je neoljuštena riža s koje je odstranjena samo vanjska ljuska. Primjeri riže ove definicije komercijalno su opisani kao „smeđa riža”, „cargo riža”, „loonzain” i „riso sbramato”.

(c) „Polubijela riža” je neoljuštena riža s koje su odstranjeni vanjska ljuska, dio klice i cjelokupan vanjski sloj usplođa ili njegov dio, ali ne i unutarnji slojevi.

(d) „Bijela riža” je neoljuštena riža s koje su odstranjeni vanjska ljuska, cjelokupni vanjski i unutarnji slojevi usplođa, cijela klica kod riže dugog ili srednjeg zrna i barem dio klice kod riže okruglog zrna, a duguljaste bijele crte mogu ostati na najviše 10 % zrnja.

2.

(a) „Okruglozrnata riža” je riža s dužinom zrna do 5,2 mm i omjerom između dužine i širine manjim od 2.

(b) „Srednjezrnata riža” je riža s dužinom zrna od 5,2 mm do 6 mm i omjerom između dužine i širine manjim od 3.

(c) „Dugozrnata riža” je

i. dugozrnata riža A, riža s dužinom zrna većom od 6,0 mm i omjerom između dužine i širine većim od 2, ali manjim od 3;

ii. dugozrnata riža B, riža s dužinom zrna većom od 6,0 mm i omjerom između dužine i širine jednakim ili većim od 3.

(d) „Mjerenja zrna” znači mjerenja zrna na bijeloj riži koja se izvode sljedećom metodom:

i. uzmite reprezentativni uzorak iz proizvodne serije;

ii. prosijte uzorak tako da ostanu samo cijela zrna, uključujući nezrela zrna;

iii. provedite po dva mjerenja na 100 zrna i izračunajte prosjek;

iv. izrazite rezultat u milimetrima, zaokružen na jednu decimalu.

3. „Lomljena riža” su dijelovi zrna čija je dužina manja od tri četvrtine prosječne dužine cijelog zrna.

II. Što se tiče zrna i lomljenih zrna koja nisu besprijekorne kvalitete, primjenjuju se sljedeće definicije:

1. „Cijela zrna” su zrna s kojih je odstranjen samo dio vrha, bez obzira na značajke dobivene u svakoj fazi mljevenja.

2. „Oštećena zrna” su zrna s kojih je odstranjen cijeli vrh.

3. „Lomljena zrna ili dijelovi” su zrna s kojih je odstranjen dio obujma veći od vrha; lomljena zrna uključuju:

i. velika lomljena zrna (dijelove zrna čija je duljina jednaka ili veća od polovine zrna, ali ne čini cijelo zrno),

ii. srednja lomljena zrna (dijelove zrna čija je duljina jednaka ili veća od četvrtine zrna, ali koji su manji od minimalne veličine „velikih lomljenih zrna”),

iii. fina lomljena zrna (dijelove zrna čija je duljina manja od četvrtine zrna, ali su preveliki da prođu kroz sito s mrežom od 1,4 mm),

iv. dijelove (male dijelove ili čestice zrna koji mogu proći kroz sito s mrežom od 1,4 mm); u ovu definiciju ulaze razlomljena zrna (dijelovi nastali uzdužnim lomom zrna).

4. „Nedozrela zrna” su zrna koja nisu u potpunosti dozrela.

5. „Zrna s prirodnim oštećenjima” su zrna s prirodnim oštećenjima, nasljednog ili nenasljednog podrijetla, u usporedbi s morfološkim karakteristikama tipičnima za sortu.

6. „Kredasta zrna” su zrna kod kojih najmanje tri četvrtine površine zrna izgleda mutno i kredasto.

7. „Zrna s crvenom prugicom” su zrna koja sadrže uzdužne crvene pruge različitog intenziteta i nijanse, zbog ostataka usplođa.

8. „Zrna s tamnom prugom” su zrna s dobro definiranim kružićem tamne boje i manje ili više pravilnog oblika; pod zrna s tamnom prugom ubrajaju se također zrna sa slabim crnim prugama samo na površini; pruge i mrlje ne smiju imati žuti ili tamni kolut.

9. „Zrna s mrljama” su zrna koja su na malom dijelu površine pretrpjela očitu promjenu svoje prirodne boje; mrlje mogu biti različitih boja (crnkaste, crvenkaste, smeđe); duboke crne pruge također se smatraju mrljama. Ako je boja mrlja dovoljno izražena (crna, ružičasta, crvenkasto-smeđa) i odmah vidljiva te ako prekriva površinu od najmanje pola zrna, zrna se moraju smatrati požutjelim zrnima.

10. „Požutjela zrna” su zrna koja su u cijelosti ili dijelom, osim sušenjem, pretrpjela promjenu svoje prirodne boje i poprimila žutu nijansu limuna ili naranče.

11. „Jantarna zrna” su zrna koja su pretrpjela, osim sušenjem, blagu jednoličnu promjenu boje na cijeloj površini; ova promjena mijenja boju zrna u svijetlu jantarno žutu.

DIO II.

Tehničke definicije koje se odnose na sektor šećera

Odjeljak A

Opće definicije

1. „Bijeli šećer” je šećer kojemu nisu dodane arome, tvari za bojenje ni bilo koji drugi dodaci i čiji je maseni udio saharoze u suhom stanju 99,5 % ili veći, određeno polarimetrijskom metodom.

2. „Sirovi šećer” je šećer kojemu nisu dodane arome, tvari za bojenje, ni bilo koji drugi dodaci i čiji je maseni udio saharoze u suhom stanju manji od 99,5 %, određeno polarimetrijskom metodom.

3. „Izoglukoza” je proizvod dobiven od glukoze ili njezinih polimera čiji je maseni udio fruktoze u suhom stanju najmanje 10 %.

4. „Inulinski sirup” je proizvod dobiven neposredno hidrolizom inulina ili oligofruktoze, koji u suhom stanju sadrži najmanje 10 % fruktoze u slobodnom obliku ili u obliku saharoze, izražen kao ekvivalent šećera/izoglukoze.

5. „Ugovor o isporuci” je ugovor o isporuci šećerne repe namijenjene za proizvodnju šećera, zaključen između prodavatelja šećerne repe i šećerane.

6. „Sporazum unutar sektora” je jedno od sljedećeg:

(a) sporazum koji je prije zaključivanja bilo kojeg ugovora o isporuci zaključen između poduzeća ili udruženja poduzeća priznatih od strane dotične države članice ili skupine takvih udruženja poduzeća s jedne strane i udruženja prodavatelja priznatog od strane dotične države članice ili skupine takvih udruženja prodavatelja s druge strane;

(b) ako ne postoji sporazum iz točke (a), zakon o trgovačkim društvima i zakon o zadrugama, pod uvjetom da uređuju isporuku šećerne repe od strane dioničara ili članova trgovačkog društva ili zadruge koja proizvodi šećer.

DIO III.

Definicije koje se odnose na sektor hmelja

1. „Hmelj” je osušeni cvat, koji se naziva i češer, (ženske) biljke hmelja, penjačice (Humulus lupulus); taj cvat, zelenkasto žute boje i ovalnog oblika, ima cvjetnu stapku i njegova je najveća dužina između 2 i 5 cm.

2. „Hmelj u prahu” je proizvod dobiven mljevenjem hmelja koji sadrži sve njegove prirodne sastojke.

3. „Hmelj u prahu s većim udjelom lupulina” je proizvod dobiven mljevenjem hmelja nakon prethodnog mehaničkog uklanjanja dijelova listova, stabljika, zalistaka i češernih vretena.

4. „Ekstrakt hmelja” je koncentrirani proizvod dobiven djelovanjem otapala na hmelj ili hmelj u prahu.

5. „Miješani proizvodi od hmelja” su mješavine dvaju ili više proizvoda iz točaka od 1. do 4.

DIO IV

Definicije koje se odnose na sektor vina

Pojmovi koji se odnose na vinovu lozu

1. „Krčenje” je potpuno uklanjanje svih trsova na površini zasađenoj vinovom lozom.

2. „Sadnja” je konačna sadnja vinove loze ili dijelova vinove loze, cijepljene ili ne, s namjerom proizvodnje grožđa ili podizanja matičnog nasada za proizvodnju plemki.

3. „Precjepljivanje” je cijepljenje vinove loze koja je već bila cijepljena.

Pojmovi koji se odnose na proizvod

4. „Svježe grožđe” je plod vinove loze koji se koristi za proizvodnju vina, dozreo ili djelomično prosušen, može biti muljan ili prešan uobičajenim postupcima u proizvodnji vina i može spontano započeti alkoholnu fermentaciju.

5. „Mošt od svježeg grožđa čije je vrenje zaustavljeno dodavanjem alkohola” je proizvod:

(a) koji ima stvarnu alkoholnu jakost od 12 % vol. do 15 % vol.;

(b) koji se dobiva od nefermentiranog mošta prirodne alkoholne jakosti od najmanje 8,5 % vol., dobivenog isključivo od sorata vinove loze sukladno članku 81. stavku 2., dodavanjem:

i. neutralnog alkohola vinskog podrijetla, uključujući alkohol dobiven destilacijom prosušenog grožđa alkoholne jakosti od najmanje 96 % vol.

ii. ili nerektificiranog proizvoda dobivenog destilacijom vina čija je alkoholna jakost od 52 % vol. do 80 % vol.

6. „Sok od grožđa” je tekući proizvod, nefermentiran, ali prikladan za fermentaciju, dobiven:

(a) odgovarajućim postupkom, odmah pogodan za potrošnju;

(b) od svježega grožđa ili od mošta ili razrjeđivanjem. U posljednjem slučaju dobiva se razrjeđivanjem koncentriranog mošta ili koncentriranog soka od grožđa.

Stvarna alkoholna jakost soka od grožđa ne smije biti veća od 1 % vol.

7. „Koncentrirani sok od grožđa” je nekaramelizirani sok od grožđa koji se dobiva djelomičnom dehidracijom soka od grožđa koja se provodi bilo kojim odobrenim postupkom, osim neposrednim zagrijavanjem, tako da vrijednost izmjerena na refraktometru pri temperaturi od 20 °C nije manja od 50,9 %.

Stvarna alkoholna jakost koncentriranog soka od grožđa ne smije biti veća od 1 % vol.

8. „Vinski talog” su ostaci:

(a) koji se nagomilavaju u posudama koje sadrže vino nakon fermentacije, tijekom skladištenja ili nakon dopuštene obrade;

(b) koji nastanu filtriranjem ili centrifugiranjem proizvoda iz točke (a);

(c) koji se nagomilavaju u posudama koje sadrže mošt tijekom skladištenja ili nakon dopuštene obrade; ili

(d) koji nastanu filtriranjem ili centrifugiranjem proizvoda iz točke (c);

9. „Komina” su fermentirani ili nefermentirani ostaci nakon prešanja svježega grožđa

10. „Piquette” je proizvod dobiven:

(a) fermentacijom neobrađene komine macerirane u vodi, ili

(b) ispiranjem fermentirane komine vodom.

11. „Vino pojačano za destilaciju” je proizvod:

(a) koji ima stvarnu alkoholnu jakost od 18 % vol. do 24 % vol.;

(b) koji se dobiva isključivo tako da se vinu bez ostatka šećera doda nerektificirani proizvod dobiven destilacijom vina, stvarne alkoholne jakosti od maksimalno 86 % vol. ili

(c) ima sadržaj hlapljivih kiselina izraženih kao octena kiselina do maksimalno 1,5 g/L.

12. „Kupaža (Cuvée)” je

(a) mošt od grožđa;

(b) vino; ili

(c) mješavina više vrsta mošta i/ili vina različitih obilježja,

koji su namijenjeni pripremi posebne vrste pjenušavih vina.

Alkoholna jakost

13. „Stvarna alkoholna jakost izražena volumenom” je volumni udio čistog alkohola sadržan u 100 volumnih dijelova proizvoda pri temperaturi od 20 °C.

14. „Potencijalna alkoholna jakost izražena volumenom” je volumni udio čistog alkohola pri temperaturi od 20 °C koji bi se dobio fermentacijom ukupne količine šećera sadržane u 100 volumnih dijelova proizvoda pri toj temperaturi.

15. „Ukupna alkoholna jakost izražena volumenom” je zbroj stvarne i potencijalne alkoholne jakosti.

16. „Prirodna alkoholna jakost izražena volumenom” je ukupna alkoholna jakost proizvoda izražena volumenom prije bilo kakvog pojačavanja.

17. „Stvarna alkoholna jakost izražena masom” su kilogrami čistog alkohola sadržani u 100 kg proizvoda.

18. „Potencijalna alkoholna jakost izražena masom” su kilogrami čistog alkohola koji bi se dobili fermentacijom ukupne količine šećera koja je sadržana u 100 kg proizvoda.

19. „Ukupna alkoholna jakost izražena masom” je zbroj stvarne i potencijalne alkoholne jakosti.

DIO V.

Definicije koje se odnose na sektor govedine i teletine

„Goveda” su žive životinje domaćih vrsta goveda obuhvaćene oznakama KN 010221, ex01023100, 01029020, ex01022910 do ex01022999, 01023910, 01029091.

DIO VI.

Definicije koje se odnose na sektor mlijeka i mliječnih proizvoda

Za provedbu carinske kvote za maslac podrijetlom s Novog Zelanda, izraz „proizveden izravno od mlijeka ili vrhnja” ne isključuje maslac koji je proizveden od mlijeka ili vrhnja, bez korištenja uskladištenih materijala, u jednom samodostatnom i neprekinutom procesu u kojemu vrhnje može proći kroz fazu koncentrirane mliječne masti i/ili fazu frakcioniranja takve mliječne masti.

DIO VII.

Definicije koje se odnose na sektor jaja

1. „Jaja u ljusci” su jaja peradi u ljusci, svježa, konzervirana ili kuhana, osim rasplodnih jaja iz točke 2.

2. „Rasplodna jaja” su jaja peradi za rasplod.

3. „Cijeli proizvodi” su ptičja jaja bez ljuske, s dodanim šećerom ili drugim sladilima ili bez njih, prikladni za prehranu ljudi.

4. „Odvojeni proizvodi” su žumanjci ptičjih jaja, s dodanim šećerom ili drugim sladilima ili bez njih, prikladni za prehranu ljudi.

DIO VIII.

Definicije koje se odnose na sektor mesa peradi

1. „Živa perad” su žive kokoši, patke, guske, pure i biserke čija je masa veća od 185 grama.

2. „Podmladak peradi” su žive kokoši, patke, guske, pure i biserke čija masa iznosi najviše 185 grama.

3. „Zaklana perad” su mrtve kokoši vrste Gallus domesticus, patke, guske, pure i biserke, cijele, s klaoničkim nusproizvodima ili bez njih.

4. „Dobiveni proizvodi” su sljedeći proizvodi:

(a) proizvodi navedeni u Prilogu I. dijelu XX. točki (a);

(b) proizvodi navedeni u Prilogu I. dijelu XX. točki (b), osim zaklane peradi i jestivih klaoničkih nusproizvoda koji se zovu „komadi peradi”;

(c) jestivi klaonički nusproizvodi navedeni u Prilogu I. dijelu XX. točki (b);

(d) proizvodi navedeni u Prilogu I. dijelu XX. točki (c);

(e) proizvodi navedeni u Prilogu I. dijelu XX. točkama (d) i (e);

(f) proizvodi navedeni u Prilogu I. dijelu XX. točki (f), osim onih koji su obuhvaćeni tarifnom oznakom KN 16022010.

DIO IX.

Definicije koje se odnose na sektor pčelarstva

1. Med je med u smislu Direktive Vijeća 2001/110 EZ(25), uključujući glavne tipove meda.

2. „Pčelarski proizvodi” su med, pčelinji vosak, matična mliječ, propolis ili pelud.

Prilog III

STANDARDNA KVALITETA RIŽE I ŠEĆERA IZ ČLANKA 1.a UREDBE (EU) br. 1370/2013(26)

A Standardna kvaliteta neoljuštene riže

Neoljuštena riža standardne kvalitete:

(a) dobre je, prikladne i tržišne kvalitete, bez mirisa;

(b) sadržava maksimalno 13 % vlage;

(c) sadržava 63 % masenog udjela bijele riže u cijelim zrnima (s odstupanjem od 3 % oštećenih zrna) od čega je maseni udio cijelih zrna bijele riže koja nisu besprijekorne kvalitete sljedeći:

kredastih zrna neoljuštene riže obuhvaćene oznakama KN 10061027 i 10061098 | 1,5 %

kredastih zrna neoljuštene riže obuhvaćene drugim oznakama KN, osim 10061027 i 10061098 | 2,0 %

zrna s crvenom prugicom | 1,0 %

zrna s tamnom prugom | 0,50 %

zrna s mrljama | 0,25 %

požutjelih zrna | 0,02 %

jantarnih zrna | 0,05 %

B Standardne kvalitete za šećer

II. Standardna kvaliteta bijelog šećera

1. Bijeli šećer standardne kvalitete ima sljedeće značajke:

(a) dobre je, prikladne i tržišne kvalitete; suh je, homogeno granuliranih kristala, sipak;

(b) minimalna polarizacija: 99,7;

(c) maksimalni udio vlage: 0,06 %;

(d) maksimalni udio invertnog šećera: 0,04 %;

(e) broj bodova utvrđenih u skladu s točkom 2. ne ne prelazi ukupno 22 niti:

— 15 za količinu pepela,

— 9 za tip boje utvrđen metodom Instituta za poljoprivrednu tehnologiju u Brunswicku („Brunswickova metoda”),

— 6 za boju otopine utvrđenu metodom Međunarodne komisije za jedinstvene metode analize šećera („metoda ICUMSA”).

2. Jedan bod odgovara vrijednosti:

(a) 0,0018 % količine pepela, koja se određuje metodom ICUMSA pri 28° Brixa,

(b) 0,5 jedinica tipa boje, koja se određuje Brunswickovom metodom.

(c) 7,5 jedinica boje otopine utvrđene metodom ICUMSA.

3. Metode za određivanje elemenata iz točke 1. iste su kao i one koje se koriste za određivanje tih elemenata u okviru intervencijskih mjera.

III. Standardna kvaliteta sirovog šećera

1. Sirovi šećer standardne kvalitete je šećer čiji prinos u bijelom šećeru iznosi 92 %.

2. Prinos sirovog šećera od šećerne repe izračunava se tako da se od stupnja polarizacije tog šećera oduzme:

(a) postotak količine pepela pomnožen s četiri;

(b) postotak količine invertnog šećera pomnožen s dva;

(c) broj 1.

3. Prinos sirovog šećera od šećerne trske izračunava se tako da se od stupnja polarizacije, pomnoženog s dva, oduzme 100.

Prilog IV

LJESTVICE UNIJE ZA KLASIRANJE TRUPOVA IZ ČLANKA10.

A Ljestvica Unije za klasiranje trupova goveda starih osam mjeseci ili više

I. Definicije

Primjenjuju se sljedeće definicije:

1. „trup”: znači cijeli trup zaklane životinje, nakon iskrvarenja, uklanjanja svih unutarnjih organa i skidanja kože;

2. „polovica”: znači proizvod dobiven rasijecanjem trupa simetrično po crti razdvajanja koja prolazi sredinom vratnih, leđnih, slabinskih i križnih kralježaka te sredinom prsne kosti i zdjelične simfize.

II. Kategorije

Trupovi goveda dijele se na sljedeće kategorije:

Z : trupovi životinja starih 8 mjeseci i više, a mlađih od 12 mjeseci;

A : trupovi nekastriranih mužjaka starih 12 mjeseci i više, a mlađih od 24 mjeseca;

B : trupovi nekastriranih mužjaka starih 24 mjeseca i više;

C : trupovi kastriranih mužjaka starih 12 mjeseci i više;

D : trupovi ženki koje su se telile;

E : trupovi drugih ženki starih 12 mjeseci i više.

III. Klasiranje

Trupovi se razvrstavaju u klase uzastopnim ocjenjivanjem sljedećih značajki:

1. Konformacija, koja se definira kao:

Razvijenost profila trupa, naročito osnovnih dijelova (but, leđa, lopatica)

Klasa prema konformaciji | Opis

SVrhunska | Svi profili ekstremno zaobljeni; izrazita razvijenost mišića (dvostruka mišićavost)

EIzvrsna | Svi profili zaobljeni do izuzetno zaobljeni; izrazita razvijenost mišića

UVrlo dobra | Profili u cijelosti zaobljeni, vrlo dobra razvijenost mišića

RDobra | Profili u cijelosti ravni; dobra razvijenost mišića

OOsrednja | Profili ravni do udubljeni; osrednja razvijenost mišića

PSlaba | Svi profili udubljeni do vrlo udubljeni; slaba razvijenost mišića

2. Stupanj prekrivenosti masnim tkivom, koji se definira kao:

— količina masnog tkiva na površini trupa i u prsnoj šupljini

Klasa prema stupnju prekrivenosti masnim tkivom | Opis

1vrlo slaba | Bez naslaga masnog tkiva ili s vrlo tankim naslagama masnog tkiva

2.slaba | Tanki sloj masnog tkiva, mišići gotovo svugdje vidljivi

3srednja | Mišići su, osim na butu i lopatici, gotovo svugdje prekriveni slojem masnog tkiva, tanke naslage masnog tkiva u prsnoj šupljini

4jaka | Mišići prekriveni slojem masnog tkiva, mišići na butu i lopatici još uvijek su mjestimično vidljivi; nešto izrazitije naslage masnog tkiva u prsnoj šupljini

5vrlo jaka | Trup je u cijelosti prekriven masnim tkivom; deblje naslage masnog tkiva u prsnoj šupljini

Državama članicama dopušteno je da svaku od klasa predviđenih u točkama 1. i 2. podijele na najviše tri podklase.

IV. Prezentiranje

Trupovi i polovice obrađuju se tako da budu:

(a) bez glave i donjih dijelova nogu; glava se odstranjuje između zatiljne kosti i prvog vrtnog kralješka, a donji dijelovi nogu odstranjuju se u tarzalnim i karpalnim zglobovima,

(b) bez organa u prsnoj i trbušnoj šupljini, s bubregom, bubrežnim i zdjeličnim masnim tkivom ili bez njih,

(c) bez spolnih organa i pripadajućih mišića i bez vimena ili masnog tkiva vimena.

V. Klasiranje i označivanje

Klaonice odobrene u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(27) poduzimaju mjere kako bi osigurale da svi trupovi ili polovice goveda starih osam mjeseci ili više koja su zaklana u tim klaonicama i nose oznaku zdravstvene ispravnosti predviđenu člankom 5. stavkom 2., u vezi s Prilogom I. poglavljem III. odjeljkom I. Uredbe (EZ) br. 854/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(28) budu klasirani i označeni u skladu s ljestvicom Unije.

Prije označivanja žigom, države članice mogu odobriti da se s trupova ili polovica ukloni potkožno masno tkivo ako je stanje masnog tkiva takvo da je to opravdano.

B Ljestvica Unije za klasiranje svinjskih trupova

I. Definicija

„Trup” znači trup zaklane svinje, iskrvaren i bez unutarnjih organa, cijeli ili rasječen uzdužno po sredini.

II. Klasiranje

Klase trupova određuju se prema procijenjenom udjelu mišićnog tkiva te se u skladu s tim trupovi svrstavaju u odgovarajuću klasu:

Klase | Udio mišićnog tkiva izražen u postotku mase trupa

S | 60 ili više

E | 55 ili više, ali manje od 60

U | 50 ili više, ali manje od 55

R | 45 ili više, ali manje od 50

O | 40 ili više, ali manje od 45

P | manje od 40

III. Prezentiranje

Trupovi moraju biti bez jezika, čekinja, papaka, spolnih organa, bubrežnog sala, bubrega i ošita.

IV. Udio mišićnog tkiva

1. Udio mišićnog tkiva ocjenjuje se metodama ocjenjivanja koje odobri Komisija. Mogu se odobriti samo metode ocjenjivanja koje su statistički dokazane i koje se temelje na fizičkom mjerenju jednog ili više anatomskih dijelova trupa svinje. Da bi se metoda ocjenjivanja mogla odobriti, ona mora biti takva da se njome ne premaši najveća dopuštena statistička pogreška pri ocjenjivanju.

2. Međutim, komercijalna vrijednost trupova ne određuje se samo prema procijenjenom udjelu mišićnog tkiva.

V. Označivanje trupova

Ako Komisija ne predvidi drugačije, klasirani se trupovi označuju žigom u skladu s ljestvicom Unije.

C Ljestvica Unije za klasiranje ovčjih trupova

I. Definicija

Definicije za „trup” i „polovica” utvrđene su u točki A.I.

II. Kategorije

Trupovi se dijele na sljedeće kategorije:

A : trupovi ovaca mlađih od 12 mjeseci,

B : trupovi drugih ovaca.

III. Klasiranje

Odredbe točke A.III. primjenjuju se mutatis mutandis na klasiranje trupova. Međutim, izraz „but” u točki A.III.1. i u retku 3. i 4. tablice ispod točke A.III.2. zamjenjuje se izrazom „stražnja četvrtina”.

IV. Prezentiranje

Trupovi i polovice moraju biti bez glave (odstranjene između zatiljne kosti i prvog vratnog kralješka), donjih dijelova nogu (odstranjenih u karpalnim ili tarzalnim zglobovima), repa (odstranjenog između šestog i sedmog repnog kralješka), vimena, spolnih organa, jetre i iznutrica. Trup uključuje bubrege i bubrežno salo.

Međutim, države članice mogu dopustiti drugačiju obradu i izgled ako se ne koristi referentna obrada i izgled.

V. Označivanje trupova

Klasirani trupovi i polovice označuju se žigom u skladu s ljestvicom Unije.

Prilog V

PROIZVODI IZ ČLANKA 23. STAVKA 5.

Kategorija I.

— Fermentirani mliječni proizvodi bez voćnog soka, prirodno aromatizirani

— Fermentirani mliječni proizvodi s voćnim sokom, prirodno aromatizirani ili nearomatizirani

— Napici na bazi mlijeka s kakaom, voćnim sokom ili prirodno aromatizirani

Kategorija II.

Fermentirani ili nefermentirani mliječni proizvodi s voćem, prirodno aromatizirani ili nearomatizirani

Prilog Dodatak I

Vinogradarske zone

Vinogradarske zone su:

(1) Vinogradarska zona A obuhvaća:

(a) u Njemačkoj: područja zasađena vinovom lozom, osim onih koja su uvrštena u točku 2. podtočku (a);

(b) u Luksemburgu: luksemburška vinogradarska regija

(c) u Belgiji, Danskoj, Estoniji, Irskoj, Litvi, Nizozemskoj, Poljskoj i Švedskoj: vinogradarska područja tih država članica;

(d) U Češkoj: vinogradarska regija Čechy.

(2) Vinogradarska zona B obuhvaća:

(a) u Njemačkoj, područja zasađena vinovom lozom u određenoj regiji Baden;

(b) u Francuskoj, područja zasađena vinovom lozom u departmanima koji nisu navedeni u ovom Prilogu te u sljedećim departmanima:

— u Alsaceu: Bas-Rhin, Haut-Rhin,

— u Loreni: Meurthe-et-Moselle, Meuse, Moselle, Vosges,

— u Champagneu: Aisne, Aube, Marne, Haute-Marne, Seine-et-Marne,

— u Juri: Ain, Doubs, Jura, Haute-Saône,

— u Savoji: Savoie, Haute-Savoie, Isère (općina Chapareillan),

— u dolini Loire: Cher, Deux-Sèvres, Indre, Indre-et-Loire, Loir-et-Cher, Loire-Atlantique, Loiret, Maine-et-Loire, Sarthe, Vendée, Vienne, područja zasađena vinovom lozom u arondismanu Cosne-sur-Loire departmana Nièvre;

(c) u Austriji, austrijsko vinogradarsko područje

(d) u Češkoj, vinogradarska regija Morava i područja zasađena vinovom lozom koja nisu uvrštena u točku 1. podtočku (d);

(e) u Slovačkoj, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim regijama: Malokarpatská vinohradnícka oblast, Južnoslovenská vinohradnícka oblast, Nitrianska vinohradnícka oblast, Stredoslovenská vinohradnícka oblast, Východoslovenská vinohradnícka oblast i vinogradarska područja koja nisu uvrštena u točku 3. podtočku (f);

(f) u Sloveniji, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim regijama:

— u Podravskoj regiji: Štajerska Slovenija, Prekmurje,

— u Posavskoj regiji: Bizeljsko Sremič, Dolenjska i Bela krajina, i područja zasađena vinovom lozom koja nisu uvrštena u točku 4. podtočku (d);

(g) u Rumunjskoj, vinogradarska regija Podișul Transilvaniei;

(h) u Hrvatskoj, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim podregijama: Moslavina, Prigorje-Bilogora, Plešivica, Pokuplje i Zagorje-Međimurje.

(3) Vinogradarska zona C I. obuhvaća:

(a) u Francuskoj, područja zasađena vinovom lozom:

— u sljedećim departmanima: Allier, Alpes-de-Haute-Provence, Hautes-Alpes, Alpes-Maritimes, Ariège, Aveyron, Cantal, Charente, Charente-Maritime, Corrèze, Côte-d’Or, Dordogne, Haute-Garonne, Gers, Gironde, Isère (osim općine Chapareillan), Landes, Loire, Haute-Loire, Lot, Lot-et-Garonne, Lozère, Nièvre (osim arondismana Cosne-sur-Loire), Puy-de-Dôme, Pyrénées-Atlantiques, Hautes-Pyrénées, Rhône, Saône-et-Loire, Tarn, Tarn-et-Garonne, Haute-Vienne, Yonne,

— u arondismanima Valence i Die departmana Drôme (osim kantona Dieulefit, Loriol, Marsanne i Montélimar),

— u arondismanu Tournon, u kantonima Antraigues, Burzet, Coucouron, Montpezat-sous-Bauzon, Privas, Saint-Etienne de Lugdarès, Saint-Pierreville, Valgorge i la Voulte-sur-Rhône departmana Ardèche;

(b) u Italiji, područja zasađena vinovom lozom u regiji Valle d’Aosta i u pokrajinama Sondrio, Bolzano, Trento i Belluno;

(c) u Španjolskoj, područja zasađena vinovom lozom u pokrajinama A Coruña, Asturias, Cantabria, Guipúzcoa and Vizcaya;

(d) u Portugalu, područja zasađena vinovom lozom u dijelu regije Norte koji odgovara određenom vinogorju za „Vinho Verde”, kao i područja „Concelhos de Bombarral, Lourinhã, Mafra e Torres Vedras” (osim „Freguesias da Carvoeira e Dois Portos”), koja pripadaju „Região viticola da Extremadura”;

(e) u Mađarskoj, sva područja zasađena vinovom lozom;

(f) u Slovačkoj, područja zasađena vinovom lozom u regiji Tokajská vinohradnícka oblasť;

(g) u Rumunjskoj, područja zasađena vinovom lozom koja nisu uvrštena u točku 2. podtočku (g) ili točku 4. podtočku (f);

(h) u Hrvatskoj, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim podregijama: Hrvatsko Podunavlje i Slavonija.

(4) Vinogradarska zona C II obuhvaća:

(a) u Francuskoj, područja zasađena vinovom lozom:

— u sljedećim departmanima: Aude, Bouches-du-Rhône, Gard, Hérault, Pyrénées-Orientales (osim kantona Olette i Arles-sur-Tech), Vaucluse,

— u dijelu departmana Var koji je na jugu omeđen sjevernom granicom općina Evenos, Le Beausset, Solliès-Toucas, Cuers, Puget-Ville, Collobrières, La Garde-Freinet, Plan-de-la-Tour i Sainte-Maxime,

— u arondismanu Nyons i kantonu Loriol-sur-Drôme u departmanu Drôme,

— u dijelovima departmana Ardèche koji nisu navedeni u točki 3. podtočki (a);

(b) u Italiji, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim regijama: Abruzzo, Kampanija, Emilia-Romagna, Friuli-Venezia Giulia, Lacij, Ligurija, Lombardija (osim pokrajine Sondrio), Marche, Molise, Pijemont, Toskana, Umbrija, Veneto (osim pokrajine Belluno), uključujući otoke koji pripadaju tim regijama, kao što su Elba i drugi otoci toskanskog arhipelaga, Pontijski otoci, Capri and Ischia;

(c) u Španjolskoj, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim pokrajinama:

— Lugo, Orense, Pontevedra,

— Ávila (osim za općine čija vina koje odgovaraju određenom vinogorju „comarca”, Cebreros), Burgos, León, Palencia, Salamanca, Segovia, Soria, Valladolid, Zamora,

— La Rioja,

— Álava,

— Navarra,

— Huesca,

— Barcelona, Girona, Lleida,

— u dijelu pokrajine Zaragoza sjeverno od rijeke Ebro,

— u onim općinama pokrajine Tarragona koje su uključene u oznaku izvornosti Penedés,

— u dijelu provincije Tarragona koje odgovara određenom vinogorju „comarca”, Conca de Barberá;

(d) u Sloveniji, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim regijama: Brda ili Goriška Brda, Vipavska dolina ili Vipava, Kras i Slovenska Istra;

(e) u Bugarskoj, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim regijama: Dunavska Ravnina (Дунавска равнина), Černomorski Rajon (Черноморски район), Rozova Dolina (Розова долина);

(f) u Rumunjskoj, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim vinogradarskim regijama: Dealurile Munteniei și Olteniei zajedno s vinogradima Dealurile Buzăului, Dealu Mare, Severinului i Plaiurile Drâncei, Colinele Dobrogei, Terasele Dunării, južna vinska regija, uključujući pješčane i druge pogodne regije;

(g) u Hrvatskoj, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim podregijama: Hrvatska Istra, Hrvatsko primorje i Dalmatinska zagora;

(5) Vinogradarska zona C III. (a) obuhvaća:

(a) u Grčkoj, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim prefekturama: Florina, Imathia, Kilkis, Grevena, Larisa, Ioannina, Levkas, Akhaia, Messinia, Arkadia, Korinthia, Iraklio, Khania, Rethimni, Samos, Lasithi i otok Thira (Santorini);

(b) na Cipru, područja zasađena vinovom lozom na visini iznad 600 metara;

(c) u Bugarskoj, područja zasađena vinovom lozom koja nisu uvrštena u točku 4. podtočku (e).

(6) Vinogradarska zona C III. (b) obuhvaća:

(a) u Francuskoj, područja zasađena vinovom lozom:

— u departmanima Korzike,

— u dijelu departmana Var koji se nalazi između mora i linije omeđene općinama (koje su i same uključene) Evenos, Le Beausset, Solliès-Toucas, Cuers, Puget-Ville, Collobrières, La Garde-Freinet, Plan-de-la-Tour i Sainte-Maxime,

— u kantonima Olette i Arles-sur-Tech u departmanu Pyrénées-Orientales;

(b) u Italiji, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim regijama: Kalabrija, Basilicata, Apulija, Sardinija i Sicilija, uključujući otoke koji pripadaju tim regijama, kao što su Pantelleria i Eolski otoci, Egadski i Pelagijski otoci;

(c) u Grčkoj, područja zasađena vinovom lozom koja nisu navedena u točki 5. podtočki (a);

(d) u Španjolskoj: područja zasađena vinovom lozom koja nisu uvrštena u točku 3. podtočku (c) ili točku 4. podtočku (c);

(e) u Portugalu, područja zasađena vinovom lozom koja nisu uvrštena u točku 3. podtočku (d);

(f) na Cipru, područja zasađena vinovom lozom na visini ispod 600 metara;

(g) na Malti, područja zasađena vinovom lozom;

(h) u Hrvatskoj, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim podregijama: Sjeverna Dalmacija te Srednja i Južna Dalmacija.

(7) Razgraničenje teritorija koji pripadaju administrativnim jedinicama navedenima u ovom Prilogu u skladu je s nacionalnim odredbama koje su stupile na snagu 15. prosinca 1981., za Španjolsku u skladu s nacionalnim odredbama koje su stupile na snagu 1. ožujka 1986., a za Portugal u skladu s nacionalnim odredbama koje su stupile na snagu 1. ožujka 1998.

Prilog Dodatak II

Mazive masti

Grupa masti | Naziv proizvoda | Kategorije proizvoda

Definicije | Dodatan opis kategorije s podatkom o masenom udjelu masti (%)

A.Mliječne mastiProizvodi u obliku krute, plastične emulzije, prvenstveno tipa voda u ulju, koji se dobivaju isključivo od mlijeka i/ili određenih mliječnih proizvoda u kojima je mast bitna komponenta. Međutim, mogu se dodati i druge tvari potrebne za njihovu proizvodnju, pod uvjetom da se te tvari ne koriste u svrhu djelomične ili potpune zamjene bilo koje mliječne komponente. | 1.Maslac | Proizvod čiji udio mliječne masti iznosi najmanje 80 % i manje od 90 %, udio vode najviše 16 % te udio bezmasne suhe tvari mlijeka najviše 2 %.

2.Tričetvrtmasni maslac(*1) | Proizvod čiji udio mliječne masti iznosi najmanje 60 %, a najviše 62 %.

3.Polumasni maslac(*2) | Proizvod čiji udio mliječne masti iznosi najmanje 39 %, a najviše 41 %.

4.Mliječni namaz X % | Proizvod sa sljedećim udjelima mliječne masti:— manje od 39 %,— više od 41 %, a manje od 60 %,— više od 62 %, a manje od 80 %.

B.MastiProizvodi u obliku krute, plastične emulzije, prvenstveno tipa voda u ulju, koji se dobivaju od krutih i/ili tekućih biljnih i/ili životinjskih masti prikladnih za prehranu ljudi, čiji udio mliječne masti iznosi najviše 3 % ukupnog udjela masti. | 1.Margarin | Proizvod dobiven od biljnih i/ili životinjskih masti čiji udio masti iznosi najmanje 80 % i manje od 90 %.

2.Tričetvrtmasni margarin(*3) | Proizvod dobiven od biljnih i/ili životinjskih masti čiji udio masti iznosi najmanje 60 %, a najviše 62 %.

3.Polumasni margarin(*4) | Proizvod dobiven od biljnih i/ili životinjskih masti čiji udio masti iznosi najmanje 39 %, a najviše 41 %.

4.Masni namazi X % | Proizvod dobiven od biljnih i/ili životinjskih masti, sa sljedećim udjelima masti:— manje od 39 %,— više od 41 %, a manje od 60 %,— više od 62 %, a manje od 80 %.

C.Masti sastavljene od biljnih i/ili životinjskih proizvodaProizvodi u obliku krute, plastične emulzije, prvenstveno tipa voda u ulju, koji se dobivaju od krutih i/ili tekućih biljnih i/ili životinjskih masti prikladnih za prehranu ljudi, čiji udio mliječne masti iznosi najmanje 10 %, a najviše 80 % ukupnog udjela masti. | 1.Miješani namaz | Proizvod dobiven od smjese biljnih i/ili životinjskih masti čiji udio masti iznosi najmanje 80 %, a manje od 90 %.

2.Tričetvrtmasni miješani namaz(*5) | Proizvod dobiven od smjese biljnih i/ili životinjskih masti čiji udio masti iznosi najmanje 60 %, a najviše 62 %.

3.Polumasni miješani namaz(*6) | Proizvod dobiven od smjese biljnih i/ili životinjskih masti čiji udio masti iznosi najmanje 39 %, a najviše 41 %.

4.Miješani namaz X % | Proizvod dobiven od smjese biljnih i/ili životinjskih masti sa sljedećim udjelima masti:— manje od 39 %,— više od 41 %, a manje od 60 %,— više od 62 %, a manje od 80 %.

Komponenta mliječne masti proizvoda navedenih u ovom dodatku može se modificirati samo fizikalnim procesima.

Prilog VIII

ENOLOŠKI POSTUPCI IZ ČLANKA 80.

DIO I.

Pojačavanje, dokiseljavanje, otkiseljavanje u određenim vinogradarskim zonama i dealkoholizacija

A Granice pojačavanja

1. U određenim vinogradarskim zonama Unije, ako je to nužno zbog vremenskih uvjeta, države članice mogu dopustiti povećanje prirodne volumne alkoholne jakosti svježeg grožđa, mošta, mošta u vrenju, mladog vina u vrenju i vina, dobivenih od sorata vinove loze koje se mogu klasificirati u skladu s člankom 81.

2. Povećanje prirodne volumne alkoholne jakosti postiže se enološkim postupcima iz odjeljka B i ne smije prijeći sljedeće granice:

(a) 3 % vol. u vinogradarskoj zoni A;

(b) 2 % vol. u vinogradarskoj zoni B;

(c) 1,5 % vol. u vinogradarskoj zoni C.

3. U godinama s iznimno nepovoljnim klimatskim uvjetima države članice mogu iznimno povisiti granice iz točke 2. za 0,5 % za dotične regije. Države članice obavješćuju Komisiju o svakom takvom povećanju.

B Postupci pojačavanja

1. Povećanje prirodne volumne alkoholne jakosti predviđeno odjeljkom A provodi se samo na sljedeći način:

(a) za svježe grožđe, mošt u vrenju ili mlado vino u vrenju, dodavanjem saharoze, koncentriranog mošta ili rektificiranoga koncentriranog mošta;

(b) za mošt, dodavanjem saharoze, koncentriranog mošta ili rektificiranoga koncentriranog mošta, ili djelomičnim koncentriranjem, uključujući reverznu osmozu;

(c) za vino, djelomičnim koncentriranjem postupkom hlađenja.

2. Primjena jednog od postupaka navedenih u točki 1. isključuje primjenu drugih kad se vino ili mošt pojačava koncentriranim moštom ili rektificiranim koncentriranim moštom, a uplaćena je potpora na temelju članka 103y Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

3. Dodavanje saharoze navedeno u točki 1. podtočki (a) i (b) provodi se samo suhim postupkom i samo u sljedećim područjima:

(a) vinogradarska zona A;

(b) vinogradarska zona B;

(c) vinogradarska zona C;

s iznimkom vinograda u Grčkoj, Španjolskoj, Italiji, Cipru, Porugalu i vinograda u francuskim departmanima pod nadležnošću žalbenih sudova u:

— Aix-en-Provenceu,

— Nîmesu,

— Montpellieru,

— Toulouseu,

— Agenu,

— Pauu,

— Bordeauxu,

— Bastiji.

Međutim, nacionalna tijela mogu iznimno dopustiti pojačavanje šećerom suhim postupkom u gore navedenim francuskim departmanima. Francuska će odmah obavijestiti Komisiju i druge države članice o svakom takvom odobrenju.

4. Dodavanje koncentriranog mošta ili rektificiranog koncentriranog mošta ne smije povećati početni volumen masulja, mošta, mošta u vrenju ili mladog vina u vrenju više od 11 % u vinogradarskoj zoni A, 8 % u vinogradarskoj zoni B i 6,5 % u vinogradarskoj zoni C.

5. Koncentriranje mošta ili vina podvrgnutima postupcima iz točke 1.:

(a) ne smije smanjiti početni volumen tih proizvoda više od 20 %;

(b) ne smije, bez obzira na točku 2. podtočku (c) odjeljka A, povećati prirodnu alkoholnu jakost tih proizvoda više od 2 % vol.

6. Postupcima iz točke 2., podtočke (c). i točke 5. može se podići ukupna volumna alkoholna jakost svježeg grožđa, mošta, mošta u vrenju, mladog vina u vrenju ili vina maksimalno do:

(a) 11,5 % vol. u vinogradarskoj zoni A;

(b) 12 % vol. u vinogradarskoj zoni B;

(c) 12,5 % vol. u vinogradarskoj zoni C I.;

(d) 13 % vol. u vinogradarskoj zoni C II.; i

(e) 13,5 % vol. u vinogradarskoj zoni C III;

7. Iznimno od točke 6., države članice mogu:

(a) kod crnog vina, podići gornju granicu za ukupnu volumnu alkoholnu jakost proizvoda iz točke 6. do 12 % vol. u vinogradarskoj zoni A i 12,5 % vol. u vinogradarskoj zoni B;

(b) podići ukupnu volumnu alkoholnu jakost proizvodâ iz stavka 6. za proizvodnju vinâ sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla na razinu koju trebaju odrediti države članice.

C. Dokiseljavanje i otkiseljavanje

1. Svježe grožđe, mošt, djelomično fermentirani mošt, mlado vino u vrenju i vino mogu se podvrgnuti dokiseljavanju i otkiseljavanju.

2. Dokiseljavanje proizvodâ iz točke 1. može se provoditi samo do granice od 4 g/L izraženo kao vinska kiselina, ili 53,3 miliekvivalenta po litri.

3. Otkiseljavanje vina može se provoditi samo do granice od 1 g/L izraženo kao vinska kiselina, ili 13,3 miliekvivalenta po litri.

4. Mošt namijenjen koncentriranju može se djelomično otkiseljavati.

5. Dokiseljavanje i pojačavanje, osim pri odstupanjima koja donosi Komisija putem delegiranih akata na temelju članka 75. stavka 2., te dokiseljavanje i otkiseljavanje jednog te istog proizvoda međusobno se isključuju.

D. Postupci

1. Nijedan od postupaka iz odjeljaka B i C, osim zakiseljavanja i otkiseljavanja vina, nije dopušten ako se ne provodi, pod uvjetima koje određuje Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 75. stavkom 2., tijekom pretvaranja svježeg grožđa, mošta, mošta u vrenju, mladog vina u vrenju u vino ili u bilo koje drugo piće iz sektora vina namijenjeno za neposrednu konzumaciju ljudi, osim pjenušavog vina i gaziranog pjenušavog vina, u vinogradarskoj zoni gdje je bilo ubrano korišteno svježe grožđe.

2. Koncentriranje vina obavlja se u vinogradarskoj zoni gdje je korišteno grožđe bilo ubrano.

3. Dokiseljavanje i otkiseljavanje vina obavlja se samo u vinogradarskoj zoni gdje je ubrano grožđe upotrijebljeno za proizvodnju dotičnog vina.

4. O svakom od postupaka iz točaka 1., 2. i 3. obavješćuju se nadležna tijela. Isto se primjenjuje na količine koncentriranog mošta, rektificiranog koncentriranog mošta ili saharoze koje za obavljanje svog zanimanja posjeduju fizičke ili pravne osobe ili skupine osoba, naročito proizvođači, punionice, obrađivači i trgovci koje određuje Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 75. stavkom 2., u isto vrijeme i na istome mjestu kao svježe grožđe, mošt, mošt u vrenju ili neflaširano vino. Obavijest o tim količinama može se zamijeniti upisom u registar ulazne robe i korištenja zaliha.

5. Svaki od postupaka iz odjeljaka B i C upisan je u prateći dokument predviđen člankom 147., kojim se stavljaju u promet proizvodi koji su bili podvrgnuti tim postupcima.

6. Postupci navedeni u odjeljcima B i C ne smiju provoditi osim u slučaju odstupanja opravdanih iznimnim klimatskim uvjetima:

(a) u vinogradarskoj zoni C nakon 1. siječnja;

(b) u vinogradarskim zonama A i B nakon 16. ožujka te se provode samo za proizvode od grožđa iz berbe neposredno prije tih datuma.

7. Bez obzira na točku 6., koncentriranje hlađenjem i zakiseljavanje i otkiseljavanje vina može se provoditi tijekom čitave godine.

E. Postupci dealkoholizacije

Svaki od niže navedenih postupaka dealkoholizacije, bilo da se primjenjuje samostalno ili u kombinaciji s drugim navedenim postupkom dealkoholizacije, dopušten je kako bi se smanjio dio etanola ili gotovo sav sadržaj etanola u proizvodima od vinove loze iz Priloga VII. dijela II. točke 1. i točaka od 4. do 9.:

(a) djelomično isparavanje u vakuumu;

(b) membranske tehnike;

(c) destilacija.

Postupci dealkoholizacije koji se koriste ne smiju dovesti do organoleptičkih nedostataka proizvoda od vinove loze. Uklanjanje etanola iz proizvoda od vinove loze ne smije se provoditi zajedno s povećavanjem udjela šećera u moštu.

DIO II.

Ograničenja

A Općenito

1. Svi odobreni enološki postupci isključuju dodavanje vode, osim ako za to postoji posebna tehnološka potreba.

2. Svi odobreni enološki postupci isključuju dodavanje alkohola, osim za dobivanje mošta od svježeg grožđa čije je vrenje zaustavljeno dodavanjem alkohola, likerskog vina, pjenušavog vina, vina pojačanog za destilaciju i biser vina.

3. Vino pojačano za destilaciju koristi se samo za destilaciju.

B Svježe grožđe, mošt i sok od grožđa

1. Mošt od svježeg grožđa kojemu je vrenje zaustavljeno dodavanjem alkohola koristi se samo tijekom pripreme proizvoda koji nisu obuhvaćeni tarifnim oznakama KN 220410, 220421 i 220429. To ne dovodi u pitanje bilo kakve strože odredbe koje države članice mogu primijeniti na svom području za pripremu proizvoda koji nisu obuhvaćeni tarifnim oznakama KN 220410, 220421 i 220429.

2. Sok od grožđa i koncentrirani sok od grožđa ne smiju se prerađivati u vino niti dodavati vinu. Alkoholno vrenje tih proizvoda zabranjeno je na području Unije.

3. Točke 1. i 2. ne primjenjuju se na proizvode namijenjene za proizvodnju, u Irskoj i Poljskoj, proizvoda obuhvaćenih oznakom KN 220600 za koje države članice mogu dopustiti upotrebu sastavljenog imena koje uključuje prodajnu oznaku „vino”.

4. Mošt u fermentaciji ekstrahiran iz prosušenog grožđa stavlja se na tržište samo za proizvodnju likerskih vina i samo u vinogradarskim regijama u kojima je takav način uporabe bio tradicionalan 1. siječnja 1985, kao i za proizvodnju vina od prezreloga grožđa.

5. Svježe grožđe, mošt, mošt u vrenju, koncentrirani mošt, rektificirani koncentrirani mošt, mošt čije je vrenje zaustavljeno dodavanjem alkohola, sok od grožđa, koncentrirani sok od grožđa i vino ili mješavine tih proizvoda podrijetlom iz trećih zemalja ne smiju se prerađivati u proizvode iz Priloga VII. dijela II. niti dodavati takvim proizvodima na području Unije.

C Kupaža vina

Kupaža vina podrijetlom iz treće zemlje s vinom iz Unije i kupaža između vina podrijetlom iz trećih zemalja zabranjena je na području Unije.

D. Nusproizvodi

1. Zabranjeno je pretjerano tiještenje grožđa. Uzimajući u obzir lokalne i tehničke uvjete, države članice utvrđuju minimalnu količinu alkohola sadržanu u komini i talogu nakon tiještenja grožđa.

Države članice utvrđuju količinu alkohola sadržanu u tim nusproizvodima, koja iznosi najmanje 5 % volumnog udjela alkohola u proizvedenom vinu.

2. Od vinskog taloga ili komine ne proizvodi se vino ni bilo kakvo drugo piće namijenjeno za neposrednu konzumaciju ljudi, osim alkohola, žestokih pića i piquettea. Dodavanje vina talogu ili komini ili prešanoj pasti aszú dopušteno je pod uvjetima koje određuje Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 75. stavkom 2. kad se ta metoda tradicionalno upotrebljava za proizvodnju „Tokaji fordítás” i „Tokaji máslás” u Mađarskoj i „Tokajský forditáš” i „Tokajský mášláš” u Slovačkoj.

3. Zabranjeno je prešanje vinskog taloga i ponovna fermentacija komine, osim za destilaciju ili proizvodnju piquettea. Filtriranje i centrifugiranje vinskog taloga ne smatra se prešanjem ako su dobiveni proizvodi dobre, primjerene i tržišne kvalitete.

4. Piquette, ako dotična država članica dopušta njegovu proizvodnju, koristi se samo za destilaciju ili za osobne potrebe u domaćinstvu vinogradara.

5. Ne dovodeći u pitanje mogućnost odluke država članica da zahtijevaju odlaganje nusproizvoda pomoću destilacije, sve fizičke ili pravne osobe ili skupine osoba koje posjeduju nusproizvode moraju ih odlagati pod uvjetima koje određuje Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 75. stavkom 2.

Prilog IX

NEOBVEZNE REZERVIRANE NAPOMENE

Kategorija proizvoda(upućivanje na razvrstavanje u kombiniranu nomenklaturu) | Neobvezne rezervirane napomene

meso peradi(oznake KN 0207 i 0210) | hranjeno s … % …guska hranjena zobljuekstenzivan uzgoj u zatvorenim objektimaslobodan uzgojtradicionalni slobodan uzgojslobodan uzgoj – neograničeni ispuststarost u trenutku klanjatrajanje tova

jaja(oznaka KN 0407) | svježaekstra ili ekstra svježapodatak o načinu hranjenja kokoši nesilica

maslinovo ulje(oznaka KN 1509) | prvo hladno prešanjehladna ekstrakcijakiselostpikantnovoćnost: zrelo ili zelenogorkointenzivnosrednjeblagouravnoteženoblago ulje

Prilog X

UVJETI OTKUPA ŠEĆERNE REPE TIJEKOM RAZDOBLJA IZČLANKA 125. STAVKA 3.

TOČKA I.

1. Ugovori o isporuci sastavljaju se u pisanom obliku za određenu količinu šećerne repe.

2. Ugovori o isporuci mogu biti višegodišnji.

3. U ugovorima o isporuci može se navesti podatak o tome je li moguće isporučiti dodatnu količinu šećerne repe i pod kojim uvjetima.

TOČKA II.

1. U ugovorima o isporuci navode se kupovne cijene za količine šećerne repe iz točke I.

2. Cijena iz stavka 1. primjenjuje se na šećernu repu dobre, prikladne i utržive kvalitete čiji udio šećera pri preuzimanju iznosi 16 %.

Cijena se prema prethodnom dogovoru između stranaka povećava ili smanjuje kako bi se uzela u obzir odstupanja od kvalitete iz prvog podstavka.

3. U ugovoru o isporuci određuje se kako se razvoj tržišnih cijena treba raspodijeliti između strana.

4. U ugovorima o isporuci utvrđuje se fiksni udio šećera u šećernoj repi. Ti ugovori sadrže konverzijsku ljestvicu u kojoj su navedeni udjeli šećera i koeficijenti za pretvorbu količina isporučene šećerne repe u količine koje odgovaraju udjelu šećera navedenom u ugovoru o isporuci.

Ta se ljestvica temelji na prinosima koji odgovaraju različitim udjelima šećera.

TOČKA III.

Ugovori o isporuci sadrže odredbe o stupnjevanju i uobičajenom trajanju isporuka šećerne repe.

TOČKA IV.

1. U ugovorima o isporuci navedena su mjesta preuzimanja šećerne repe i uvjeti vezani uz isporuku i prijevoz.

2. Ugovori o isporuci predviđaju da je odgovornost za troškove ukrcaja i prijevoza od mjesta preuzimanja jasno određena. Ako se u ugovorima o isporuci od poduzeća za proizvodnju šećera zahtijeva da sudjeluju u troškovima ukrcaja i prijevoza, jasno se određuju postoci ili iznosi.

3. Ugovori o isporuci predviđaju da su troškovi obvezni za svaku stranu jasno određeni.

TOČKA V.

1. U ugovorima o isporuci navode se mjesta za preuzimanje šećerne repe.

2. Ako su prodavatelji šećerne repe i poduzeća za proizvodnju šećera već sklopili ugovor o isporuci za prethodnu tržišnu godinu, mjesta preuzimanja o kojima su se dogovorili za tu tržišnu godinu i dalje su valjana. Sporazumi unutar sektora mogu odstupati od ove odredbe.

TOČKA VI.

1. U ugovorima o isporuci naveden je udio šećera koji se određuje polarimetrijskom metodom ili, kako bi se uzeo u obzir tehnološki napredak, drugom metodom dogovorenom između dviju stranaka. Uzorak šećerne repe uzima se u trenutku preuzimanja.

2. U sporazumima unutar sektora može biti navedeno da se uzorci uzimaju u nekoj drugoj fazi. U takvim su slučajevima u ugovorima o isporuci predviđene korekcije kako bi se u obzir uzelo moguće smanjenje udjela šećera u razdoblju između preuzimanja i trenutka uzimanja uzorka.

TOČKA VII.

U ugovorima o isporuci navedena je bruto težina, tara težina i udio šećera koji se određuje putem dogovorenih postupaka:

(a) zajednički od strane poduzeća za proizvodnju šećera i sektorske organizacija uzgajivača šećerne repe, ako je tako predviđeno sporazumom unutar sektora;

(b) od strane poduzeća za proizvodnju šećera pod nadzorom sektorske organizacije uzgajivača šećerne repe;

(c) od strane poduzeća za proizvodnju šećera pod nadzorom stručnjaka kojeg je ovlastila dotična država članica, pod uvjetom da prodavatelj šećerne repe pokriva nastale troškove.

TOČKA VIII.

1. U ugovorima o isporuci od poduzeća za proizvodnju šećera zahtijeva se da izvrše jednu ili više sljedećih aktivnosti za cjelokupnu količinu isporučene šećerne repe:

(a) besplatno vrate prodavatelju šećerne repe svježe rezance uzete iz tonaže šećerne repe, franko tvornica;

(b) besplatno vrate prodavatelju šećerne repe dio tih rezanaca, prešanih, osušenih ili osušenih i melasiranih, franko tvornica;

(c) vrate prodavatelju šećerne repe rezance, prešane ili osušene, franko tvornica; u tom slučaju poduzeće za proizvodnju šećera može zahtijevati da prodavatelj šećerne repe snosi troškove prešanja ili sušenja;

(d) plate prodavatelju šećerne repe naknadu, pri čemu se uzimaju u obzir mogućnosti prodaje tih rezanaca.

2. Kada su dijelovi cjelokupne količine isporučene šećerne repe podložni različitom postupanju, u ugovoru o isporuci utvrđeno je više od jedne od obveza predviđenih u stavku 1.

3. U sporazumima unutar sektora može biti predviđeno da se rezanci isporučuju u nekoj drugoj fazi, a ne u fazi iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c).

TOČKA IX.

U ugovorima o isporuci određuju se rokovi za sva plaćanja predujmova i za plaćanje otkupne cijene šećerne repe.

TOČKA X.

Ako se u ugovorima o isporuci utvrđuju pravila koja obuhvaćaju pitanja kojima se bavi ovaj Prilog ili ako sadrže odredbe kojima se uređuju druga pitanja, njihove odredbe ili učinci nisu u suprotnosti s ovim Prilogom.

TOČKA XI.

1. Kako je opisano u Prilogu II. dijelu II. odjeljku A točki 6., sporazumi unutar sektora sadrže mehanizme mirenja i/ili posredovanja i arbitražne klauzule.

2. Sporazumima unutar sektora može se utvrditi standardni uzorak za ugovore o isporuci u skladu s ovom Uredbom i pravilima Unije.

3. Ako se sporazumima unutar sektora na razini Unije, na regionalnoj ili lokalnoj razini utvrđuju pravila koja obuhvaćaju pitanja kojima se bavi ova Uredba ili ako sadrže odredbe kojima se uređuju druga pitanja, njihove odredbe i učinci nisu u suprotnosti s ovim Prilogom.

4. U sporazumima iz stavka 3. posebno se utvrđuju:

(a) konverzijska ljestvica iz točke II. stavka 4.;

(b) pravila o odabiru i isporuci sjemena sorti šećerne repe za proizvodnju;

(c) minimalni udio šećera u šećernoj repi za isporuku;

(d) zahtjev za savjetovanjem između poduzeća za proizvodnju šećera i predstavnikâ prodavatelja šećerne repe prije određivanja datuma početka isporuke šećerne repe;

(e) plaćanje premija prodavateljima šećerne repe za rane ili kasne isporuke;

(f) pojedinosti o uvjetima i troškovima u vezi s rezancima iz točke VIII.;

(g) uklanjanje rezanaca od strane prodavatelja;

(h) pravila o prilagođavanju cijena u slučaju sklopljenih višegodišnjih ugovora;

(i) pravila o uzorkovanju i metodama za određivanje bruto težine, tara težine i udjela šećera.

5. Poduzeće za proizvodnju šećera i predmetni prodavatelji šećerne repe mogu sklopiti sporazume koji sadržavaju klauzule o podjeli vrijednosti, uključujući tržišne bonuse i gubitke, kojima se utvrđuje način podjele vrijednosti između njih u slučaju eventualnih izmjena predmetnih tržišnih cijena na tržištu šećera ili drugim tržištima robe.

Prilog XIV

KORELACIJSKA TABLICA IZ ČLANKA 230.

Uredba (EZ) br. 1234/2007 | Ova Uredba | Uredba (EZ) br. 1306/2013

Članak 1 | Članak 1 | —

Članak 2(1) | Članak 3(1) i (2) | —

Članak 2(2)(a) i (b) | — | —

Članak 2(2)(c) | Članak 15(1)(a) | —

Članak 3 | Članak 6 | —

Članak 4 | — | —

Članak 5, prvi stavak | — | —

Članak 5, drugi stavak, prvi dio | Članak 3(4) | —

Članak 5, drugi stavak, drugi dio | — | —

Članak 5, treći stavak | Članak 5(a) | —

Članak 6 | — | —

Članak 7 | Članak 9 | —

Članak 8 | Članak 7 | —

Članak 9 | Članak 126 | —

Članak 10 | Članak 11 | —

Članak 11 | Članak 12 | —

Članak 12 | Članak 13 | —

Članak 13 | Članak 14(1) | —

Članak 14 (brisan) | — | —

Članak 15 (brisan) | — | —

Članak 16 (brisan) | — | —

Članak 17 (brisan) | — | —

Članak 18 od (1) do (4) | Članak 15(2)(1) | —

Članak 18(5) | — | —

Članak 19 (brisan) | — | —

Članak 20 (brisan) | — | —

Članak 21 (brisan) | — | —

Članak 22 (brisan) | — | —

Članak 23 (brisan) | — | —

Članak 24 (brisan) | — | —

Članak 25 | Članak 16(1) | —

Članak 26 | — | —

Članak 27 | — | —

Članak 28 | — | —

Članak 29 | — | —

Članak 30 (brisan) | — | —

Članak 31 | Članak 17 | —

Članak 32 | — | —

Članak 33 | [Članak 18] | —

Članak 34 | [Članak 18] | —

Članak 35 (brisan) | — | —

Članak 36 (brisan) | — | —

Članak 37 | [Članak 18] | —

Članak 38 | [Članak 18] | —

Članak 39 | [Članak 19(3)] | —

Članak 40 | [Članak 19(5)(a) i Članak 20(o)(iii)] | —

Članak 41 | — | —

Članak 42(1) | Članak 10 | —

Članak 42(2) | Članak 20(u) | —

Članak 43od (a) do (f), (i), (j) i (l) | Članci 19 i 20 | —

Članak 43(g), (h) i (k) | — | —

Članak 44 | Članak 220(1)(a), (2) i (3) | —

Članak 45 | Članak 220(1)(b), (2) i (3) | —

Članak 46(1) | Članak 220(5) | —

Članak 46(2) | Članak 220(6) | —

Članak 47 | Članak 219 | —

Članak 48 | Članak 219 | —

Članak 49 | Članak 135(1) | —

Članak 50 | Članci 125 i 127 | —

Članak 51 | Članak 128(1) | —

Članak 52 | Članak 130 | —

Članak 52a | — | —

Članak 53(a) | Članak 132(c) | —

Članak 53(b) | Članak 130(2) | —

Članak 53(c) | Članak 130(6) | —

Članak 54 | Članak 166 | —

Članak 55 | —(2) | —

Članak 56 | Članak 136 | —

Članak 57 | Članak 137 | —

Članak 58 | — | —

Članak 59 | — | —

Članak 60 | Članak 138 | —

Članak 61 | Članak 139 | —

Članak 62 | Članak 140 | —

Članak 63 | Članak 141 | —

Članak 64(1) | Članak 142(1) | —

Članak 64(2) i(3) | Članak 142(2)(1) | —

Članak 65 | —(2) | —

Članak 66 | —(2) | —

Članak 67 | —(2) | —

Članak 68 | —(2) | —

Članak 69 | —(2) | —

Članak 70 | —(2) | —

Članak 71 | —(2) | —

Članak 72 | —(2) | —

Članak 73 | —(2) | —

Članak 74 | —(2) | —

Članak 75 | —(2) | —

Članak 76 | —(2) | —

Članak 77 | —(2) | —

Članak 78 | —(2) | —

Članak 79 | —(2) | —

Članak 80 | —(2) | —

Članak 81 | —(2) | —

Članak 82 | —(2) | —

Članak 83 | —(2) | —

Članak 84 | —(2) | —

Članak 85 | U pogledu mlijeka: —(2)U pogledu drugih sektora: | —

— Članak 85(a) | Članak 143(1) i članak 144(a) | —

— Članak 85(b) | Članak 144(j) | —

— Članak 85(c) | Članak 144(i) | —

— Članak 85(d) | — | —

Članak 85a | —(1) | —

Članak 85b | —(1) | —

Članak 85c | —(1) | —

Članak 85d | —(1) | —

Članak 85e | —(1) | —

Članak 85f | —(1) | —

Članak 85g | —(1) | —

Članak 85h | —(1) | —

Članak 85i | —(1) | —

Članak 85j | —(1) | —

Članak 85k | —(1) | —

Članak 85l | —(1) | —

Članak 85m | —(1) | —

Članak 85n | —(1) | —

Članak 85o | — | —

Članak 85p | — | —

Članak 85q | — | —

Članak 85r | — | —

Članak 85s | — | —

Članak 85t | — | —

Članak 85u | — | —

Članak 85v | — | —

Članak 85w | — | —

Članak 85x | — | —

Članak 86 (brisan) | — | —

Članak 87 (brisan) | — | —

Članak 88 (brisan) | — | —

Članak 89 (brisan) | — | —

Članak 90 (brisan) | — | —

Članak 91 | — | —

Članak 92 | — | —

Članak 93 | — | —

Članak 94 | — | —

Članak 94a | — | —

Članak 95 | — | —

Članak 95a | — | —

Članak 96 (brisan) | — | —

Članak 97 | Članak 129(1) | —

Članak 98 | —(1) | —

Članak 99 | — | —

Članak 100 | — | —

Članak 101 (brisan) | — | —

Članak 102 | Članak 26(1) | —

Članak 102(2) | Članak 217 | —

Članak 102a | Članak 58 | —

Članak 103 | Članci 29, 30 i 31 | —

Članak 103a | — | —

Članak 103b | Članak 32 | —

Članak 103c | Članak 33 | —

Članak 103d | Članak 34 | —

Članak 103e | Članak 35 | —

Članak 103f | Članak 36 | —

Članak 103g | Članak 33.(1), Članak 37.(a) i Članak 38.(b) | —

Članak 103ga | Članak 23 | —

Članak 103ga(7) | Članak 217 | —

Članak 103h od (a) do (e) | Članci 37 i 38 | —

Članak 103h(f) | Članci 24 i 25 | —

Članak 103i | Članak 39 | —

Članak 103j | Članak 40 | —

Članak 103k | Članak 41 | —

Članak 103l | Članak 42 | —

Članak 103m | Članak 43 | —

Članak 103n | Članak 44 | —

Članak 103n(4) | Članak 212 | —

Članak 103o | — | —

Članak 103p | Članak 45 | —

Članak 103q | Članak 46 | —

Članak 103r | Članak 47 | —

Članak 103s | Članak 48 | —

Članak 103t | Članak 49 | —

Članak 103u(1)(a) | Članak 50 | —

Članak 103u(1)(b) | Članak 51 | —

Članak 103u od (2) do (5) | Članak 52 | —

Članak 103v | Članak 50 | —

Članak 103w | — | —

Članak 103x | — | —

Članak 103y | — | —

Članak 103z | — | —

Članak 103za | Članci 53 i 54 | —

Članak 104 | — | —

Članak 105(1) | Članak 55(1) | —

Članak 105(2) | Članak 215 | —

Članak 106 | Članak 55(4) | —

Članak 107 | Članak 55(3) | —

Članak 108(1) | Članak 55(2) | —

Članak 108(2) | — | —

Članak 109, prva rečenica | Članak 55(1), zadnja rečenica | —

Članak 110 | Članci 56 i 57 | —

Članak 111 | — | —

Članak 112 | — | —

Članak 113(1) | Članak 75(1) od (a) do (e) i (2) | —

Članak 113(2) | Članak 75(5) | —

Članak 113(3), prvi podstavak | Članak 74 | —

Članak 113(3), drugi podstavak | — | Članak 89

Članak 113a od (1) do (3) | Članak 76 | —

Članak 113a(4) | —(2) | —

Članak 113b | Članak 78 | —

Članak 113c | Članak 167 | —

Članak 113d(1), prvi podstavak | Članak 78(1) i (2) | —

Članak 113d(1), drugi podstavak | Prilog VII, dio II(1) | —

Članak 113d(2) | Članak 78(3) | —

Članak 113d(3) | Članak 82 | —

Članak 114 | Članak 78(1)(2) | —

Članak 115 | Članak 78(1), Članak 75(1)(h)(2) | —

Članak 116 | Članak 78(1), Članak 75(1)(f) i (g)(2) | —

Članak 117 | Članak 77 | —

Članak 118 | Članak 78(1) | —

Članak 118a | Članak 92 | —

Članak 118b | Članak 93 | —

Članak 118c | Članak 94 | —

Članak 118d(1) | Članak 94(3) | —

Članak 118d(2) i (3) | [Članak 109(3)] | —

Članak 118e | Članak 95 | —

Članak 118f | Članak 96 | —

Članak 118g | Članak 97 | —

Članak 118h | Članak 98 | —

Članak 118i | Članak 99 | —

Članak 118j | Članak 100 | —

Članak 118k | Članak 101 | —

Članak 118l | Članak 102 | —

Članak 118m | Članak 103 | —

Članak 118n | Članak 104 | —

Članak 118o | — | Članak 90(2)

Članak 118p | — | Članak 90(3)

Članak 118q | Članak 105 | —

Članak 118r | Članak 106 | —

Članak 118s | Članak 107 | —

Članak 118t | Članak 108 | —

Članak 118u | Članak 112 | —

Članak 118v | Članak 113 | —

Članak 118w | Članak 117 | —

Članak 118x | Članak 118 | —

Članak 118y | Članak 119 | —

Članak 118z | Članak 120 | —

Članak 118za | Članak 121 | —

Članak 118zb | — | —

Članak 119 | — | —

Članak 120 | — | —

Članak 120a | Članak 81 | —

Članak 120b | — | —

Članak 120c | Članak 80 | —

Članak 120d, prvi podstavak | Članak 83(2) | —

Članak 120d, drugi podstavak | [Članak 223] | —

Članak 120e(1) | Članak 75(3) i (4) | —

Članak 120e(2) | Članak 83(3) i (4) | —

Članak 120f | Članak 80(3) | —

Članak 120g | Članak 80(5) i Članak 91(c) | —

Članak 121(a)(i) | Članak 75(2) | —

Članak 121(a)(ii) | Članak 75(3) | —

Članak 121(a)(iii) | Članak 89 | —

Članak 121(a)(iv) | Članak 75(2) i Članak 91(b) | —

Članak 121(b) | Članak 91(a), Članak 78(3) | —

Članak 121(c)(i) | Članak 91(a) | —

Članak 121(c)(ii) i (iii) | Članak 91(d) | —

Članak 121(c)(iv) | [Članak 223] | —

Članak 121(d)(i) | Članak 78(1) | —

Članak 121(d) od (ii) do (v) i (vii) | Članak 75(2) i (3) | —

Članak 121(d)(vi) | Članak 89 | —

Članak 121(e)(i) | Članak 78(1) | —

Članak 121(e) od (ii) do (v), (vii) | Članak 75(2) i (3) | —

Članak 121(e)(vi) | Članak 75(2) | —

Članak 121(f)(i) | Članak 78(1) | —

Članak 121(f)(ii), (iii) i (v) | Članak 75(3) | —

Članak 121(f)(iv) i (vii) | Članak 91(g) | —

Članak 121(f)(vi) | [Članak 223] | —

Članak 121(g) | Članak 75(3) | —

Članak 121(h) | Članak 91(d) | —

Članak 121(i) | — | —

Članak 121(j)(i) | Članak 75(3) | —

Članak 121(j)(ii) | Članak 91(d) |

Članak 121(k) | Članak 122 | —

Članak 121(l) | Članci 114, 115 i 116 | —

Članak 121(m) | Članak 122 | —

Članak 121, drugi stavak | Članak 78(3) | —

Članak 121, treći stavak | Članak 75(3) i (4) | —

Članak 121, četvrti stavak, od (a) do (f) | Članak 75(3) | —

Članak 121, četvrti stavak, (g) | Članak 75(3)(m) | —

Članak 121, četvrti stavak, (h) | Članak 80(4) | —

Članak 122 | Članci 152 i 160 | —

Članak 123 | Članak 157 | —

Članak 124 | — | —

Članak 125 | — | —

Članak 125a | Članci 153 i 160 | —

Članak 125b | Članak 154 | —

Članak 125c | Članak 156 | —

Članak 125d | Članak 155 | —

Članak 125e | — | —

Članak 125f | Članak 164 | —

Članak 125g | Članak 164(6) | —

Članak 125h | Članak 175(d) | —

Članak 125i | Članak 165 | —

Članak 125j | Članak 164 | —

Članak 125k | Članak 158 | —

Članak 125l | Članak 164 | —

Članak 125m | Članak 164(6) [i Članak 175(d)] | —

Članak 125n | Članak 165 | —

Članak 125o | Članci 154 i 158 | —

Članak 126 | Članak 165 | —

Članak 126a(1), (3) i (4) | Članak 161 | —

Članak 126a(2) | Članak 156(2) |

Članak 126b | Članak 163 | —

Članak 126c | Članak 149 | —

Članak 126d | Članak 150 | —

Članak 126e | Članak 173(2) i Članak 174(2) | —

Članak 127 | Članak 173 | —

Članak 128 | — | —

Članak 129 | — | —

Članak 130 | Članak 176(1) | —

Članak 131 | Članak 176(2) | —

Članak 132 | Članak 176(3) | —

Članak 133 | [Članak 177(2)(e)] | —

Članak 133a(1) | Članak 181 | —

Članak 133a(2) | Članak 191 | —

Članak 134 | Članci 177 i 178 | —

Članak 135 | — | —

Članak 136 | [Članak 180] | —

Članak 137 | [Članak 180] | —

Članak 138 | [Članak 180] | —

Članak 139 | [Članak 180] | —

Članak 140 | [Članak 180] | —

Članak 140a | Članak 181 | —

Članak 141 | Članak 182 | —

Članak 142 | Članak 193 | —

Članak 143 | Članak 180 | —

Članak 144 | Članak 184 | —

Članak 145 | Članak 187(a) | —

Članak 146(1) | — | —

Članak 146(2) | Članak 185 | —

Članak 147 | — | —

Članak 148 | Članak 187 | —

Članak 149 | [Članak 180] | —

Članak 150 | [Članak 180] | —

Članak 151 | [Članak 180] | —

Članak 152 | [Članak 180] | —

Članak 153 | Članak 192 | —

Članak 154 | — | —

Članak 155 | — | —

Članak 156 | Članak 192(5) | —

Članak 157 | Članak 189 | —

Članak 158 | Članak 190 | —

Članak 158a | Članak 90 | —

Članak 159 | Članak 194 | —

Članak 160 | Članak 195 | —

Članak 161 | Članci 176, 177, 178 i 179 | —

Članak 162 | Članak 196 | —

Članak 163 | Članak 197 | —

Članak 164(1) | Članak 198(1) | —

Članak 164 od (2) do (4) | Članak 198(2)(1) | —

Članak 165 | —(1) | —

Članak 166 | —(1) | —

Članak 167 | Članak 199 | —

Članak 168 | Članak 200 | —

Članak 169 | Članak 201 | —

Članak 170 | Članci 202 i 203 | —

Članak 171 | Članak 184 | —

Članak 172 | [Članak 186(2)] | —

Članak 173 | — | —

Članak 174 | Članak 205 | —

Članak 175 | Članak 206 | —

Članak 176 | Članak 209 | —

Članak 176a | Članak 210 | —

Članak 177 | Članak 210 | —

Članak 177a | Članak 210 | —

Članak 178 | Članak 164 | —

Članak 179 | Članak 210(7) | —

Članak 180 | Članak 211 | —

Članak 181 | Članak 211 | —

Članak 182(1) | Članak 213 | —

Članak 182(2) | — | —

Članak 182(3), treći podstavak | Članak 214 | —

Članak 182(3), prvi, drugi i treći podstavak | — | —

Članak 182 od (4) do (7) | — | —

Članak 182a | Članak 216 | —

Članak 183 | — | —

Članak 184(1) | — | —

Članak 184(2) | Članak 225(a) | —

Članak 184 od (3) do (8) | — | —

Članak 184(9) | Članak 225(b) | —

Članak 185 | — | —

Članak 185a | Članak 145 | —

Članak 185b | Članak 223 | —

Članak 185c | Članak 147 | —

Članak 185d | Članak 146 | —

Članak 185e | Članak 151 | —

Članak 185f | Članak 148 | —

Članak 186 | Članak 219 | —

Članak 187 | Članak 219 | —

Članak 188 | Članak 219 | —

Članak 188a(1) i (2) | —(1) | —

Članak 188a(3) i (4) | — | —

Članak 188a od (5) do (7) | [Članak 223] | —

Članak 189 | [Članak 223] | —

Članak 190 | — | —

Članak 190a | — | —

Članak 191 | Članak 221 | —

Članak 192 | Članak 223 | —

Članak 193 | — | —

Članak 194 | — | Članci 62 i 64

Članak 194a | — | Članak 61

Članak 195 | Članak 229 | —

Članak 196 | — | —

Članak 196a | Članak 227 | —

Članak 196b | Članak 229 | —

Članak 197 | — | —

Članak 198 | — | —

Članak 199 | — | —

Članak 200 | — | —

Članak 201 | 230(1) i (3) | —

Članak 202 | 230(2) | —

Članak 203 | — | —

Članak 203a | Članak 231 | —

Članak 203b | Članak 231 | —

Članak 204 | Članak 232 | —

Prilog I | Prilog I (dijelovi I do XX, XXIV/1) | —

Prilog II | Prilog I (dijelovi XXI do XXIII) | —

Prilog III | Prilog II | —

Prilog IV | Prilog III | —

Prilog V | Prilog IV | —

Prilog VI | Prilog XII | —

Prilog VII | — | —

Prilog VIIa | — | —

Prilog VIIb | — | —

Prilog VIIc | — | —

Prilog VIII | Prilog XIII | —

Prilog IX | —(1) | —

Prilog X | —(1) | —

Prilog Xa | — | —

Prilog Xb | Prilog VI | —

Prilog Xc | — | —

Prilog Xd | — | —

Prilog Xe | — | —

Prilog XI | — | —

Prilog XIa | Prilog VII, dio I | —

Prilog XIb | Prilog VII, dio II | —

Prilog XII | Prilog VII, dio III | —

Prilog XIII | Prilog VII, dio IV | —

Prilog XIV.A, stavci I, II i III | Prilog VII, dio VI | —

Prilog XIV.A, stavak IV | Članak 89 | —

Prilog XIV.B | Prilog VII, dio V | —

Prilog XIV.C | Članak 75(2) i (3)(1) | —

Prilog XV | Prilog VII, dio VII | —

Prilog XVa | Prilog VIII, dio I | —

Prilog XVb | Prilog VIII, dioII | —

Prilog XVI | Prilog VII, dio VIII | —

Prilog XVIa | [Članak 173(1)(i)] | —

Prilog XVII | [Članak 180] | —

Prilog XVIII | [Članak 180] | —

Prilog XIX | — | —

Prilog XX | — | —

Prilog XXI | — | —

Prilog XXII | Prilog XIV | —

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu