Članak 222.
Primjena članka 101. stavka 1. UFEU-a
1. Tijekom razdoblja ozbiljne neravnoteže tržišta Komisija može donijeti provedbene akte kojima određuje da se članak 101. stavak 1. UFEU-a ne primjenjuje na sporazume i odluke poljoprivrednika, udruženja poljoprivrednika ili saveza tih udruženja, ili priznatih organizacija proizvođača, udruženja priznatih organizacija proizvođača i priznatih sektorskih organizacija u bilo kojem od sektora iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe, pod uvjetom da se takvim sporazumima i odlukama ne narušava pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, strogo slijedi cilj stabilizacije dotičnog sektora te da su obuhvaćeni jednom ili više sljedećih kategorija:
(a) povlačenje s tržišta ili besplatna distribucija njihovih proizvoda;
(b) transformacija i prerada;
(c) skladištenje od strane privatnih gospodarskih subjekata;
(d) mjere zajedničke promidžbe;
(e) sporazumi o zahtjevima kvalitete;
(f) zajednička kupnja ulaznih sredstava potrebnih za suzbijanje širenja štetnih organizama i bolesti životinja i bilja u Uniji ili ulaznih sredstava potrebnih za otklanjanje posljedica prirodnih katastrofa u Uniji;
(g) privremeno planiranje proizvodnje u skladu s posebnom prirodom proizvodnog ciklusa.
Ako Komisija donese provedbene akte u skladu s prvim podstavkom ovog stavka, može odlučiti dotičnim državama članicama staviti na raspolaganje potporu Unije iz pričuve za poljoprivredu iz članka 16. Uredbe (EU) 2021/2116. Takvom financijskom potporom osiguravaju se sredstva potrebna za provedbu bez odgode tih sporazuma i odluka dotičnih gospodarskih subjekata.
Komisija donosi provedbene akte kojima se određuje područje primjene odstupanja iz prvog podstavka ovog stavka te, podložno stavku 3., razdoblje na koje se odstupanje primjenjuje i, ako je to primjenjivo, iznos pričuve za poljoprivredu dodijeljen dotičnoj državi članici na temelju drugog podstavka ovog stavka.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
3. Sporazumi i odluke iz stavka 1. vrijede samo za razdoblje do šest mjeseci.
Međutim, Komisija može donijeti provedbene akte kojima odobrava takve sporazume i odluke za daljnje razdoblje od najviše šest mjeseci. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.