Članak 5.a.
Vrijednost izloženosti po izvedenicama
1. Institucije određuju vrijednost izloženosti za ugovore o izvedenicama iz Priloga II. Uredbi (EU) br. 575/2013, uključujući one izvanbilančne, u skladu s metodom tržišne vrijednosti iz članka 5.b.
Pri određivanju vrijednosti izloženosti institucije mogu uzeti u obzir učinke ugovora o obnovi i drugih sporazuma o netiranju u skladu s člankom 5.d. Ne primjenjuje se netiranje između različitih kategorija proizvoda. Međutim, institucijama je dopušteno netiranje unutar svake pojedinačne kategorije proizvoda iz Priloga II. Uredbi (EU) br. 575/2013 ako je ta kategorija predmet sporazuma o netiranju između različitih kategorija proizvoda.
2. Ako se pružanjem kolaterala u vezi s ugovorima o izvedenicama smanjuje iznos obveza na temelju primjenjivog računovodstvenog okvira, institucije to smanjenje poništavaju.
3. Za potrebe stavka 1., varijacijski iznos nadoknade plaćen u novcu drugoj ugovornoj strani institucije mogu odbiti od dijela sadašnjeg troška zamjene vrijednosti izloženosti ako na temelju primjenjivog računovodstvenog okvira taj varijacijski iznos nadoknade nije već priznat kao smanjenje vrijednosti izloženosti te ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(a) za transakcije koje nisu poravnane preko kvalificirane središnje druge ugovorne strane kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 88. Uredbe (EU) br. 575/2013, ne odvaja se novac dan drugoj ugovornoj strani primateljici;
(b) varijacijski iznos nadoknade izračunava se i razmjenjuje svakodnevno na temelju tržišnog vrednovanja pozicija u izvedenicama;
(c) varijacijski iznos nadoknade koji se daje u novcu mora biti u valuti namire ugovora o izvedenicama;
(d) razmijenjeni varijacijski iznos nadoknade je puni iznos koji bi bio potreban za potpuno uklanjanje izloženosti utvrđene prema tržišnoj vrijednosti izvedenice podložno pragu i najnižim iznosima za prijenos primjenjivima na instituciju;
(e) ugovor o izvedenicama i varijacijski iznos nadoknade između institucije i druge ugovorne strane u tom ugovoru pokriveni su jedinstvenim sporazumom o netiranju koji institucija može tretirati kao činitelja smanjenja rizika u skladu s člankom 5.d.
Za potrebe prvog podstavka točke (c), ako je ugovor o izvedenicama predmet kvalificiranog standardiziranog sporazuma o netiranju, valuta namire znači svaka valuta namire iz ugovora o izvedenicama ili glavnog kvalificiranog standardiziranog sporazuma o netiranju.
Ako u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom institucija priznaje varijacijski iznos nadoknade primljen u novcu od druge ugovorne strane kao plativu obvezu, tu obvezu može isključiti iz mjere izloženosti ako su ispunjeni uvjeti iz prvog podstavka točaka od (a) do (e).
4. Za potrebe stavka 3. primjenjuje se sljedeće:
(a) smanjenje plaćenog varijacijskog iznosa nadoknade ograničeno je na negativni dio sadašnjeg troška zamjene vrijednosti izloženosti;
(b) institucija ne upotrebljava varijacijski iznos nadoknade plaćen u novcu za smanjenje iznosa potencijalne buduće kreditne izloženosti, među ostalim ni za potrebe članka 5.e stavka 1. točke (b) podtočke ii.
5. Odstupajući od stavka 1., institucije mogu primjenjivati pojednostavnjenu metodu izloženosti iz članka 5.c za određivanje vrijednosti izloženosti ugovora o izvedenicama navedenih u točkama 1. i 2. Priloga II. Uredbi (EU) br. 575/2013 ako obujam bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama tih institucija ispunjava uvjete iz članka 273.a stavka 2. te uredbe.
Institucije koje primjenjuju pojednostavnjenu metodu izloženosti ne umanjuju mjeru izloženosti za varijacijski iznos nadoknade primljen u novcu.