Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/63
od 21. listopada 2014. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima aranžmanima financiranja sanacije
Pročišćeni tekst na dan 18. studenoga 2026.
Uvodna izjava (1)
Direktivom 2014/59/EU od država članica se zahtijeva da uspostave aranžmane financiranja sanacije kako bi se osiguralo da sanacijsko tijelo učinkovito primjenjuje instrumente sanacije i sanacijske ovlasti. Ti aranžmani financiranja sanacije trebali bi imati prikladna financijska sredstva kako bi se omogućilo učinkovito funkcioniranje okvira za sanaciju te stoga imaju ovlasti prikupljanja ex ante doprinosa od institucija s odobrenjem za rad na njihovu državnom području uključujući podružnice u Uniji (institucije).
Uvodna izjava (2)
Države članice dužne su prikupljati ex ante doprinose aranžmanima financiranja sanacije ne samo od institucija, već i od podružnica u Uniji u skladu s člankom 103. stavkom 1. te Direktive. Podružnice u Uniji obuhvaćene su i ovlaštenjima Komisije za donošenje akata u skladu s člankom 103. stavcima 7. i 8. te Direktive. Međutim s obzirom na činjenicu da su, na temelju članka 47. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća(2), bonitetni zahtjevi i nadzorni tretman podružnica u Uniji u nadležnosti država članica, mnogi parametri za prilagodbu riziku utvrđeni u ovoj Delegiranoj uredbi nisu prikladni za izravnu primjenu na podružnice u Uniji. Stoga iako podružnice u Uniji nisu obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe, mogu podlijegati posebnom režimu koji će Komisija izraditi u budućem delegiranom aktu.
Uvodna izjava (3)
U skladu s člancima 6., 15., 16., 95. i 96. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(3), određena investicijska društva koja imaju odobrenje samo za pružanje ograničenih usluga i djelatnosti ne podliježu određenim likvidnosnim i kapitalnim zahtjevima ili mogu iz njih biti izuzeti. U skladu s time, na njih se ne bi primjenjivali mnogi parametri za prilagodbu riziku koji bi se trebali utvrditi. Dok države članice podliježu obvezi prikupljanja ex ante doprinosa od tih investicijskih društava u skladu s člankom 103. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU, primjereno je državama članicama ostaviti ovlasti za prilagodbu riziku kako ta društva ne bi bila nerazmjerno opterećena. Stoga ta investicijska društva ne bi trebala biti obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe.
Uvodna izjava (4)
U skladu s člankom 102. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU, države članice trebale bi osigurati da u razdoblju od stupanja na snagu Direktive do 31. prosinca 2024. dostupna financijska sredstva njihovih aranžmana financiranja dosegnu najmanje 1 % iznosa osiguranih depozita svih institucija s odobrenjem za rad na njihovu državnom području. Tijekom tog razdoblja doprinosi aranžmanima financiranja trebali bi se vremenski raspodijeliti što je moguće ravnomjernije dok se ne postigne ciljna razina, uzimajući u obzir fazu poslovnog ciklusa i utjecaj koji prociklički doprinosi mogu imati na financijski položaj institucija koje daju doprinos.
Uvodna izjava (5)
Člankom 103. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU zahtijeva se da se doprinosi prikupljaju najmanje na godišnjoj razini kako bi se ostvarila ciljna razina navedena u članku 102. te Direktive. U skladu s člankom 103. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU, godišnji doprinos trebao bi odražavati veličinu institucije s obzirom na to da bi se doprinos trebao temeljiti na fiksnom iznosu utvrđenom na temelju obveza institucije (osnovni godišnji doprinos); uz to, njime se odražava razina rizika relevantnih djelatnosti institucije s obzirom na to da bi se osnovni godišnji doprinos trebao prilagođavati razmjerno profilu rizičnosti institucije (dodatna prilagodba riziku). Veličina institucije prvi je pokazatelj rizika koji institucija predstavlja. Što je institucija veća, veća je vjerojatnost da bi, u slučaju poteškoća, sanacijsko tijelo smatralo da je saniranje te institucije u javnom interesu i da bi koristilo aranžman financiranja sanacije kako bi se osigurala učinkovita primjena instrumenata sanacije.
Uvodna izjava (6)
Da bi se pojasnilo kako bi sanacijska tijela trebala prilagođavati doprinose razmjerno profilu rizičnosti institucija, potrebno je odrediti stupove i pokazatelje rizika koje bi trebalo koristiti za utvrđivanje profila rizičnosti institucija, mehanizam prilagodbe osnovnog godišnjeg doprinosa riziku te osnovni godišnji doprinos kao polazišnu točku za prilagodbu riziku. Ti elementi kojima bi se dopunili kriteriji rizika predviđeni člankom 103. stavkom 7. Direktive 2014/59/EU trebali bi se utvrditi tako da se očuvaju jednaki uvjeti tržišnog natjecanja među državama članicama te jako unutarnje tržište izbjegavanjem razlika u pristupu država članica izračunu doprinosa njihovim predmetnim aranžmanima financiranja sanacije. Time se omogućuje da doprinosi koje institucije plaćaju aranžmanima financiranja sanacije budu usporedivi i predvidljivi za različite vrste banaka, što je važan čimbenik jednakih uvjeta na unutarnjem tržištu.
Uvodna izjava (7)
Člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(4) predviđeno je da se Jedinstveni sanacijski odbor (Odbor) osnovan člankom 42. stavkom 1. Uredbe smatra, za potrebe primjene te Uredbe i Direktive 2014/59/EU, relevantnim nacionalnim sanacijskim tijelom kada obavlja zadaće i izvršava ovlasti koje u skladu s tom Direktivom treba obavljati ili izvršavati nacionalno sanacijsko tijelo. S obzirom na to da se člankom 70. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 806/2014 Odbor ovlašćuje za izračun doprinosa institucija Jedinstvenom fondu za sanaciju koji bi zamijenio aranžmane financiranja država članica koje sudjeluju u Jedinstvenom sanacijskom mehanizmu od 1. siječnja 2016. primjenom ove Uredbe na temelju članka 103. stavka 7. Direktive 2014/59/EU, pojam sanacijskog tijela u skladu s ovom Uredbom trebao bi uključivati i Odbor.
Uvodna izjava (8)
Izračun doprinosa na pojedinačnoj razini doveo bi, u slučaju grupa, do dvostrukog uračunavanja određenih obveza pri utvrđivanju osnovnog godišnjeg doprinosa različitih subjekata grupe, s obzirom na to da bi obveze povezane sa sporazumima koje subjekti iste grupe sklapaju međusobno bile dio ukupnih obveza koje se trebaju uzeti u obzir za utvrđivanje osnovnog godišnjeg doprinosa svakog subjekta grupe. Stoga bi utvrđivanje osnovnog godišnjeg doprinosa trebalo detaljnije odrediti, u slučaju grupa kako bi se uzela u obzirmeđusobna povezanost subjekata grupe i izbjeglo dvostruko uračunavanje unutargrupnih izloženosti. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti tržišnog natjecanja između subjekata koji su dio grupe i institucija koje su članovi istog institucionalnog sustava zaštite ili su trajno povezane s istim središnjim tijelom, s potonjima bi se trebalo postupati na isti način.
Uvodna izjava (9)
Za potrebe izračuna osnovnog godišnjeg doprinosa subjekta grupe, ukupne obveze koje se trebaju uzeti u obzir ne bi trebale uključivati obveze koje proizlaze iz bilo kojeg ugovora koji je taj subjekt grupe sklopio s bilo kojim drugim subjektom koji je dio iste grupe. Međutim takvo bi isključenje trebalo biti moguće samo ako svaki subjekt grupe ima poslovni nastan u Uniji, u cijelosti je obuhvaćen istom konsolidacijom, podliježe odgovarajućim centraliziranim postupcima procjene, mjerenja i kontrole rizika i ako ne postoji tekuća ili predvidiva značajna praktična ili pravna prepreka za promptnu otplatu dospjelih obveza. Time bi se trebalo spriječiti isključivanje obveza iz osnovice za izračun doprinosa ako ne postoji jamstvo da bi unutargrupne kreditne izloženosti bile pokrivene ako se financijsko zdravlje grupe pogorša. Osim toga, kako bi se izbjeglo da se isključivanjem unutargrupnih obveza prednost daje subjektima grupe koji koriste to izuzeće, takvo isključenje ne bi trebalo predmetnim institucijama omogućiti ostvarivanje koristi od pojednostavnjenog sustava za male institucije, ako bi, nakon isključenja unutargrupnih obveza, institucija ispunjavala uvjete za pojednostavnjeni sustav. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti tržišnog natjecanja između subjekata koji su dio grupacije i institucija koje su članovi istog institucionalnog sustava zaštite ili su trajno povezane s istim središnjim tijelom, s potonjima bi se trebalo postupati na isti način.
Uvodna izjava (10)
Odstupajući od pravila da bi se doprinosi trebali izračunavati na pojedinačnoj razini, u slučaju središnjeg tijela s povezanim kreditnim institucijama koje su u potpunosti ili djelomično izuzete od primjene bonitetnih zahtjeva u nacionalnom pravu u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, pravila o ex ante doprinosima trebala bi se primjenjivati samo na središnje tijelo i povezane kreditne institucije kao cjeline na konsolidiranoj osnovi jer se solventnost i likvidnost središnjeg tijela i svih povezanih institucija prate kao cjelina na temelju konsolidiranih izvještaja tih institucija.
Uvodna izjava (11)
Utvrđivanje osnovnog godišnjeg doprinosa trebalo bi detaljnije odrediti i u slučaju infrastruktura financijskog tržišta. Neke infrastrukture financijskog tržišta kao što su središnje druge ugovorne strane ili središnji depozitoriji vrijednosnih papira također imaju odobrenje za rad kao kreditne institucije. Osobito neki središnji depozitoriji vrijednosnih papira pružaju pomoćne bankarske usluge uz svoje djelatnosti tržišnih infrastruktura. Za razliku od kreditnih institucija središnji depozitoriji vrijednosnih papira ne drže osigurane depozite, već uglavnom unutardnevna ili prekonoćna salda koja potječu od namire transakcija vrijednosnim papirima koje obavljaju za financijske institucije ili središnje banke. Ona općenito ne rezultiraju gotovinskim iznosima koji bi se mogli izjednačiti sa sredstvima prikupljenima za obavljanje bankarskih djelatnosti. Budući da su to pomoćne bankarske usluge koje infrastrukture financijskog tržišta pružaju uz svoje glavne djelatnosti poravnanja ili namire za koje ti subjekti podliježu strogim bonitetnim zahtjevima u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012(5) i Uredbom (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(6) te relevantnim odredbama Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU i budući da poslovni model infrastruktura financijskog tržišta ne sadržava rizike usporedive s onima kreditne institucije, trebalo bi pri utvrđivanju iznosa njihovih ukupnih obveza za potrebe izračuna njihova osnovnog godišnjeg doprinosa uzeti u obzir samo obveze povezane s bankarskim djelatnostima tih subjekata.
Uvodna izjava (12)
Računovodstvo izvedenica u Uniji u pogledu pojedinačnih računa nije usklađeno te bi stoga moglo utjecati na iznos obveza koje se trebaju uzeti u obzir za izračun doprinosa svake banke. Metodologija za izračun omjera financijske poluge iz članka 429. stavka 6. i članka 429. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 primjenjuje se na sve banke i njome se osigurava da se isti ugovor o izvedenicama, a osobito netiranje ugovora o izvedenicama, razmatra na isti način neovisno o računovodstvenom okviru kojem banka podliježe. Stoga kako bi se osiguralo usklađeno postupanje s izvedenicama pri utvrđivanju osnovnog godišnjeg doprinosa kojim se omogućuje usporedivost njihova vrednovanja među institucijama i jednaki uvjeti tržišnog natjecanja u cijeloj Uniji, izvedenice bi se trebale vrednovati u skladu s člankom 429. stavkom 6. i člankom 429. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 575/2013. Međutim kako bi se osigurala predvidljivost vrednovanja izvedenica u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013, trebalo bi predvidjeti da takvo vrednovanje ne smije dovesti do vrijednosti manje od 75 % vrijednosti predmetnih izvedenica u skladu s relevantnim računovodstvenim okvirom.
Uvodna izjava (13)
Neke kreditne institucije su banke koje odobravaju promotivne kredite čija je svrha promicanje ciljeva javne politike središnje države ili regionalne samouprave države članice ili lokalnog nadležnog tijela pretežno dodjelom promotivnih kredita pod nekonkurentnim i neprofitnim uvjetima. Za kredite koje odobravaju takve institucije izravno ili neizravno djelomično jamči središnja država ili regionalna samouprava ili lokalno tijelo. Promotivni krediti odobravaju se pod nekonkurentnim i neprofitnim uvjetima s ciljem promoviranja ciljeva javne politike Unije ili središnje države ili regionalne samouprave države članice. Promotivni krediti se ponekad odobravaju preko druge institucije koja djeluje kao posrednik (prolazni krediti). U tim slučajevima posrednička kreditna institucija prima promotivne kredite od multilateralne razvojne banke ili subjekta javnog sektora i odobrava ih drugim kreditnim institucijama koje ih dodjeljuju krajnjim korisnicima. Budući da posredničke kreditne institucije prosljeđuju likvidnost tih kredita od početne banke koja odobrava promotivne kredite instituciji kreditoru ili drugoj posredničkoj instituciji, takve obveze ne bi trebalo uključiti u ukupne obveze koje se uzimaju u obzir za izračun osnovnog godišnjeg doprinosa.
Uvodna izjava (14)
Člankom 103. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU od svih se institucija zahtijeva da pridonose aranžmanima financiranja sanacije. Međutim potrebno je pronaći razmjernu i pravednu ravnotežu između obveze svake institucije da pridonese aranžmanu financiranja sanacije i njezine veličine, profila rizičnosti, opsega i složenosti njezinih djelatnosti, njezine međusobne povezanosti s drugim institucijama ili s financijskim sustavom općenito, utjecaja njezina propadanja na financijska tržišta, na druge institucije, uvjete financiranja ili šire gospodarstvo, te stoga i vjerojatnosti da će institucija krenuti u sanaciju i koristiti aranžman financiranja. Takve elemente u obzir uzimaju sanacijska tijela u skladu s člankom 4. Direktive 2014/59/EU kada odlučuju bi li određene institucije trebale imati pogodnost pojednostavnjenih obveza u pogledu zahtjeva za izradu planova oporavka i sanacije. Osim toga, pri procjeni prave ravnoteže između usklađivanja sa zahtjevima utvrđenima u Direktivi 2014/59/EU i posebnosti različitih institucija koje podliježu toj Direktivi trebalo bi uzeti u obzir administrativno opterećenje koje određene institucije i sanacijska tijela imaju zbog izračuna godišnjih doprinosa.
Uvodna izjava (15)
Male institucije općenito nemaju visokorizični profil, često imaju manju sistemsku rizičnost u usporedbi s velikim institucijama te je učinak njihova propadanja na šire gospodarstvo u mnogim slučajevima manji od onog velikih institucija. Istodobno ne može se isključiti potencijalni učinak propadanja malih institucija na financijsku stabilnost jer čak i male institucije mogu stvoriti sistemski rizik zbog svoje uloge u širem bankarskom sustavu, kumulativnih učinaka njihovih mreža ili učinka širenja do kojeg može doći uslijed gubitka povjerenja u bankarski sustav.
Uvodna izjava (16)
S obzirom na to da male institucije u većini slučajeva ne predstavljaju sistemski rizik i manja je vjerojatnost da će ući u postupak sanacije, čime se smanjuje vjerojatnost da će koristiti aranžmane financiranja sanacije, u usporedbi s velikim institucijama, trebalo bi pojednostavniti metodologiju za izračun njihovih godišnjih doprinosa aranžmanima financiranja sanacije. Godišnji doprinosi malih institucija trebali bi se sastojati od paušalnih iznosa samo na temelju njihova osnovnog godišnjeg doprinosa razmjerno njihovoj veličini. Takva metodologija trebala bi omogućiti proporcionalni sustav godišnjih doprinosa s obzirom na to da pri utvrđivanju godišnjeg doprinosa svake institucije sanacijsko tijelo mora poštovati godišnju ciljnu razinu aranžmana financiranja. Stoga paušalni iznos održava činjenicu da su u mnogim slučajevima male institucije manje rizične i omogućuje šire prilagođavanje doprinosa većih institucija koje su općenito više sistemske razmjerno njihovu profilu rizičnosti.
Uvodna izjava (17)
Kako bi se utvrdilo koje se institucije smatraju malima, trebalo bi koristiti dvostruki prag pri čemu bi prvi prag na temelju ukupnih obveza (isključujući regulatorni kapital) umanjen za osigurane depozite trebao biti jednak ili manji od 300 milijuna EUR, a drugi prag na temelju ukupne imovine ne bi trebao prelaziti 1 milijardu EUR. Potonji bi trebao spriječiti veće institucije koje ispunjavaju prvi prag povezan s iznosom obveza da koriste pojednostavnjeni sustav.
Uvodna izjava (18)
Unutar kategorije malih institucija trebalo bi napraviti razliku jer su mnoge vrlo male, dok su druge blizu maksimalnih pragova koji im omogućuju korištenje pojednostavnjenog sustava. U okviru sustava jedinstvenog paušalnog iznosa, godišnji doprinosi vrlo malih institucija bili bi nerazmjerno veći od doprinosa malih institucija koje su blizu dosezanja maksimalnih pragova. Istodobno, trebalo bi izbjeći da pojednostavnjeni sustav dovede do nerazmjerne razlike u smislu godišnjih doprinosa između najvećih među malim institucijama i institucija koje ne ispunjavaju uvjete za pojednostavnjeni sustav jer su iznad pragova. Kako bi se izbjegli takvi neželjeni učinci, primjereno je predvidjeti sustav od nekoliko kategorija malih institucija čiji bi se godišnji doprinosi trebali sastojati od različitih paušalnih iznosa. Time bi se trebala omogućiti progresija doprinosa unutar pojednostavnjenog sustava te između najvišeg paušalnog iznosa i najnižeg doprinosa u skladu s metodom kojom se osnovni godišnji doprinos prilagođava prema profilu rizičnosti institucije.
Uvodna izjava (19)
Ako sanacijsko tijelo utvrdi da mala institucija ima izrazito visokorizičan profil, sanacijsko tijelo trebalo bi imati mogućnost odlučivanja da predmetna institucija ne bi više trebala koristiti pojednostavnjeni sustav i da bi se umjesto toga njezin doprinos trebao izračunavati u skladu s metodom prilagodbe osnovnog godišnjeg doprinosa prema drugim čimbenicima rizika osim prema veličini institucije.
Uvodna izjava (20)
Institucije iz članka 45. stavka 3. Direktive 2014/59/EU neće se rekapitalizirati korištenjem aranžmana financiranja sanacije u skladu s člancima 44. i 101. Direktive 2014/59/EU jer će se likvidirati nacionalnim postupcima u slučaju insolventnosti ili drugim vrstama postupaka koji se provode u skladu s člancima 38., 40. ili 42. Direktive 2014/59/EU i obustavit će svoje djelatnosti. Takvim će se postupcima osigurati da vjerovnici tih institucija, uključujući po potrebi vlasnike osiguranih obveznica, snose gubitke na takav način kojim se ispunjavaju ciljevi sanacije. Stoga bi njihovi doprinosi aranžmanima financiranja sanacije trebali odražavati te posebnosti. Međutim aranžmani financiranja sanacije mogli bi se koristiti za druge potrebe iz članka 101. Direktive 2014/59/EU. U slučaju da bilo koja takva institucija koristi aranžman financiranja sanacije za bilo koju od tih potreba, sanacijsko tijelo trebalo bi imati mogućnost usporedbe profila rizičnosti svih ostalih institucija obuhvaćenih člankom 45. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU s onim koji ima institucija koja je koristila aranžman financiranja sanacije te primijeniti metodologiju utvrđenu u ovom Delegiranom aktu na institucije koje imaju profil rizičnosti sličan ili veći od onog koji imaju institucije koje su koristile aranžman financiranja sanacije. Također je primjereno utvrditi popis elemenata koje bi sanacijsko tijelo trebalo uzeti u obzir kada uspoređuje profile rizičnosti.
Uvodna izjava (21)
Kako bi se sanacijskim tijelima država članica omogućilo usklađeno tumačenje kriterija utvrđenih u članku 103. stavku 7. Direktive 2014/59/EU tako da se utvrđivanje pokazatelja rizika institucija za potrebe izračuna pojedinačnih doprinosa aranžmanima financiranja sanacije provodi na sličan način u cijeloj Uniji, potrebno je predvidjeti niz stupova rizika i odgovarajuće pokazatelje rizika za svaki od tih stupova rizika koje sanacijska tijela trebaju uzeti u obzir kada procjenjuju profil rizičnosti institucija. Kako bi se osigurala dosljednost s nadzornim praksama, pokazatelji rizika trebali bi se sastojati od trenutačnih regulatornih referentnih vrijednosti koje su već dostupne ili je njihovo utvrđivanje u tijeku.
Uvodna izjava (22)
Ako su relevantnim zakonodavstvom predviđena izuzeća kojima se institucije izuzimaju od utvrđivanja određenih pokazatelja rizika na razini institucije i pod uvjetom, ako je primjenjivo, da nadležna tijela odobre primjenu tih izuzeća, sanacijska tijela trebala bi procijeniti relevantne pokazatelje na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj razini, kako je primjenjivo, kako bi bili u skladu s nadzornim praksama i kako bi se osiguralo da se grupe koje koriste ta izuzeća ne sankcioniraju neopravdano.
Uvodna izjava (23)
Kako bi se sanacijskim tijelima omogućio dosljedan pristup u pogledu važnosti stupova i pokazatelja rizika koje bi trebala uzeti u obzir za potrebe utvrđivanja profila rizičnosti institucija, ovom bi se Uredbom također trebao utvrditi relativni ponder svakog stupa i pokazatelja rizika. Međutim važno je da se sanacijskim tijelima omogući dovoljno fleksibilnosti pri procjeni profila rizičnosti institucija tako da imaju mogućnost prilagođavati primjenu stupova i pokazatelja rizika u skladu s posebnostima svake institucije. Budući da se to ne može postići isključivo osiguravanjem raspona za procjenu profila rizičnosti, već se zahtijeva i određeni stupanj slobode pri odlučivanju o važnosti određenih pokazatelja rizika od slučaja do slučaja, ponder nekih pokazatelja rizika trebao bi biti samo indikativan, ili bi njihov raspon trebalo utvrditi tako da omogućuje sanacijskim tijelima da odlučuju o važnosti tih pokazatelja u danom slučaju.
Uvodna izjava (24)
Kada se utvrđuje važnost različitih pokazatelja koji odgovaraju određenom stupu, potrebno je agregiranje unutar stupova s pomoću aritmetičkog ponderiranog prosjeka pojedinačnih pokazatelja. U pogledu izračuna konačnog kompozitnog pokazatelja rizika za svaku instituciju, kako bi se izbjegli kompenzacijski učinci između stupova, čime bi se instituciji koja ima osrednje rezultate u nekoliko kategorija stupova i vrlo slabe u drugim kategorijama općenito davala srednja ocjena u skladu s aritmetičkim prosjekom različitih stupova, taj bi se izračun trebao temeljiti na geometrijskom ponderiranom prosjeku pojedinačnih stupova.
Uvodna izjava (25)
Raspon za procjenu stupnja rizika koji institucija predstavlja trebao bi biti takav da omogućuje dovoljno prilagodbe profila rizičnosti institucija prema različitim stupovima i pokazateljima rizika utvrđenima u ovoj Uredbi, dok bi istodobno trebao davati dovoljno sigurnosti i predvidljivosti u pogledu godišnjih iznosa koje bi institucije trebale pridonijeti u skladu s Direktivom 2014/59/EU i ovom Uredbom.
Uvodna izjava (26)
Kako bi se osiguralo da se doprinosi stvarno plaćaju, potrebno je odrediti uvjete i sredstva plaćanja. Osobito je za doprinose koji se ne plaćaju u gotovini, već neopozivim obvezama plaćanja u skladu s člankom 103. Direktive 2014/59/EU potrebno odrediti udio neopozivih obveza plaćanja koji svaka institucija može koristiti i vrstu kolaterala koji se prihvaća za osiguranje tih neopozivih obveza plaćanja kako bi se sanacijskom tijelu omogućilo da osigura stvarno plaćanje kada izvršava neopozive obveze plaćanja ako sanacijsko tijelo naiđe na poteškoće pri izvršavanju neopozivih obveza plaćanja. Kako bi se osiguralo da se godišnji doprinosi stvarno plaćaju, potrebno je sanacijskim tijelima dati posebne ovlasti za izricanje administrativnih sankcija i drugih administrativnih mjera institucijama koje krše zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi za izračun i prilagodbu doprinosa primjerice nepoštovanjem obveze pružanja informacija koje zatraži sanacijsko tijelo. Sanacijsko tijelo trebalo bi također imati ovlasti izricanja dnevne novčane kazne instituciji ako predmetna institucija plaća dospjeli godišnji doprinos samo djelomično ili ako ga ne plaća, ili ako institucija ne poštuje zahtjeve navedene u obavijesti sanacijskog tijela. Uz to, potrebno je utvrditi posebne obveze razmjene informacija među nadležnim tijelima i sanacijskim tijelima.
Uvodna izjava (27)
Kako bi se osiguralo da prilagodba riziku i dalje odražava kretanja u bankarskom sektoru i stalno ispunjava zahtjeve Direktive 2014/59/EU, Komisija će na temelju iskustva s njezinom primjenom preispitati prilagodbu riziku pri izračunu godišnjih doprinosa, a osobito prikladnost multiplikatora za prilagodbu riziku utvrđenog u ovoj Uredbi te potrebu za mogućim povećanjem gornje granice multiplikatora za prilagodbu riziku prije 1. lipnja 2016.
Uvodna izjava (28)
Budući da se u skladu s člankom 130. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU obveza država članica da prikupljaju godišnje doprinose od institucija s odobrenjem za rad na njihovu državnom području primjenjuje od 1. siječnja 2015., ova bi se Uredba također trebala primjenjivati od 1. siječnja 2015.
ODJELJAK 1. OPĆE ODREDBE
Predmet
Članak 1.
Ovom se Uredbom propisuju pravila kojima se određuje:
(a) metodologija za izračun doprinosa koje institucije trebaju platiti aranžmanima financiranja sanacije i prilagođavanje profilu rizičnosti institucija;
(b) obveze institucija u pogledu pružanja informacija za potrebe izračuna doprinosa i u pogledu plaćanja doprinosa aranžmanima financiranja sanacije;
(c) mjere kojima se osigurava provjera od strane sanacijskih tijela jesu li doprinosi ispravno plaćeni.
Područje primjene
Članak 2.
1. Ova se Uredba primjenjuje na institucije iz članka 103. stavka 1. Direktive 2014/59/EU kako su definirane u članku 2. stavku 1. točki 23. Također se primjenjuje na središnje tijelo i njegove povezane institucije na konsolidiranoj osnovi, ako su povezane institucije u potpunosti ili djelomično izuzete od primjene bonitetnih zahtjeva u nacionalnom pravu u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 575/2013.
2. Svako upućivanje na grupu trebalo bi uključivati središnje tijelo i sve kreditne institucije trajno povezane sa središnjim tijelom iz članka 10. Uredbe (EU) br. 575/2013 i njihova društva kćeri.
Definicije
Članak 3.
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije utvrđene u Direktivi 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća(1) i Direktivi 2014/59/EU. Za potrebe ove Uredbe također se primjenjuju sljedeće definicije:
(1) „institucije” znači kreditne institucije u smislu članka 2. stavka 1. točke 2. Direktive 2014/59/EU, ili investicijska društva u smislu točke 2. ovog članka te središnje tijelo i sve kreditne institucije trajno povezane sa središnjim tijelom iz članka 10. Uredbe (EU) br. 575/2013 kao cjelina na konsolidiranoj osnovi ako su ispunjeni uvjeti predviđeni u članku 2. stavku 1.;
(2) „investicijska društva” znači investicijska društva kako su definirana u članku 2. stavku 1. točki 3. Direktive 2014/59/EU, isključujući investicijska društva koja ispunjavaju bilo koji od sljedećih uvjeta:
(a) trguju za vlastiti račun samo u svrhu ispunjavanja ili izvršavanja naloga klijenata ili u svrhu ulaska u sustav poravnanja i namire ili priznatu burzu ako djeluju u svojstvu agenta ili izvršavaju nalog klijenta;
(b) ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
i. ne drže novac ili vrijednosne papire klijenata;
ii. trguju samo za vlastiti račun;
iii. nemaju vanjskih klijenata;
iv. izvršenje i namira njihovih transakcija odvija se pod odgovornošću klirinške institucije i za njih jamči ta klirinška institucija;
(3) „godišnja ciljna razina” znači ukupni iznos godišnjih doprinosa koje je sanacijsko tijelo utvrdilo za svako razdoblje doprinosa kako bi se dosegla ciljna razina iz članka 102. stavka 1. Direktive 2014/59/EU;
(4) „aranžman financiranja” znači aranžman u svrhu osiguravanja učinkovite primjene instrumenata sanacije i sanacijskih ovlasti od strane sanacijskog tijela kako je navedeno u članku 100. stavku 1. Direktive 2014/59/EU;
(5) „godišnji doprinos” znači iznos iz članka 103. Direktive 2014/59/EU koji sanacijsko tijelo prikuplja za nacionalni aranžman financiranja tijekom razdoblja doprinosa od svake institucije iz članka 2. ove Uredbe;
(6) „razdoblje doprinosa” znači kalendarska godina;
(7) „sanacijsko tijelo” znači tijelo iz članka 2. stavka 1. točke 18. Direktive 2014/59/EU ili svako drugo relevantno tijelo koje su države članice imenovale za potrebe članka 100. stavaka 2. i 6. Direktive 2014/59/EU;
(8) „nadležno tijelo” znači nadležno tijelo kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 40. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili nadležno tijelo kako je definirano u članku 3. stavku 1. točki 5. Direktive (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća(2);
(9) „sustavi osiguranja depozita” znači sustavi iz članka 1. stavka 2. točaka (a), (b) ili (c) Direktive 2014/49/EU;
(10) „osigurani depoziti” znači depoziti iz članka 6. stavka 1. Direktive 2014/49/EU, isključujući privremena visoka salda u smislu članka 6. stavka 2. te Direktive;
(11) „ukupne obveze” znači ukupne obveze kako je definirano u odjeljku 3. Direktive Vijeća 86/635/EEZ(3) ili kako je definirano u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja iz Uredbe (EZ) br. 1606/2002(4);
(12) „ukupna imovina” znači ukupna imovina kako je definirano u odjeljku 3. Direktive 86/635/EEZ ili kako je definirano u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja iz Uredbe (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća;
(13) „ukupni iznos izloženosti riziku” (TRE) znači ukupni iznos izloženosti riziku u smislu članka 92. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013;
(14) „stopa redovnog osnovnog kapitala” znači stopa redovnog osnovnog kapitala iz članka 92. stavka 2. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013;
(16) „regulatorni kapital” znači regulatorni kapital u smislu članka 4. stavka 1. točke 118. Uredbe (EU) br. 575/2013;
(17) „prihvatljive obveze” znači obveze u smislu članka 2. stavka 1. točke 71.a Direktive 2014/59/EU;
(18) „omjer financijske poluge” znači omjer financijske poluge u smislu članka 429. Uredbe (EU) br. 575/2013;
(19) „koeficijent likvidnosne pokrivenosti” znači koeficijent likvidnosne pokrivenosti kako je definirano u članku 412. Uredbe (EU) br. 575/2013 i detaljnije određeno u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2015/61(5);
(20) „omjer neto stabilnih izvora financiranja” znači omjer neto stabilnih izvora financiranja u smislu članka 415. Uredbe (EU) br. 575/2013;
(21) „središnja druga ugovorna strana” znači pravna osoba u smislu članka 2. stavka 1. Uredbe (EU) br. 648/2012;
(22) „izvedenice” znači izvedenice u skladu s Prilogom II. Uredbe (EU) br. 575/2013;
(23) „središnji depozitorij vrijednosnih papira” znači pravna osoba u smislu članka 2. stavka 1. točke 1. i članka 54. Uredbe (EU) 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(6);
(24) „namira” znači dovršenje transakcija vrijednosnim papirima u smislu članka 2. stavka 1. točke 2. Uredbe (EU) 909/2014;
(25) „poravnanje” znači postupak uspostavljanja pozicija u smislu članka 2. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012;
(26) „infrastruktura financijskog tržišta” znači, za potrebe ove Uredbe, središnja druga ugovorna strana iz točke 21. ovog članka ili središnji depozitorij vrijednosnih papira iz točke 23. ovog članka s odobrenjem za rad kao institucije u skladu s člankom 8. Direktive 2013/36/EU;
(27) ,banka koja odobrava promotivne kredite' znači svaki poduzetnik ili subjekt koji je osnovala središnja država ili regionalna samouprava države članice, koji odobrava promotivne kredite pod nekonkurentnim i neprofitnim uvjetima s ciljem promoviranja ciljeva javne politike te države, pod uvjetom da ta država ima obvezu štititi ekonomsku osnovu poduzetnika ili subjekta i štititi njegovo redovno poslovanje tijekom njegova životnog vijeka, ili da za najmanje 90 % njegova početnog financiranja ili promotivnog kredita koji odobrava izravno ili neizravno jamči ta država;
(28) „promotivni kredit” znači kredit koji odobrava banka koja odobrava promotivne kredite ili posrednička banka pod nekonkurentnim i neprofitnim uvjetima s ciljem promoviranja ciljeva javne politike središnje države ili regionalne samouprave države članice;
(29) „posrednička institucija” znači kreditna institucija koja posreduje pri dodjeli promotivnih kredita pod uvjetom da ih ne dodjeljuje kao kredit krajnjem korisniku;
(30) „obveze koje proizlaze iz ugovora o izvedenicama” znači pojedinačne obveze koje proizlaze iz ugovora o izvedenicama ili, ako je primjenjivo, obveze koje proizlaze iz skupa za netiranje ugovora o izvedenicama navedenih u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 575/2013.
ODJELJAK 2. METODOLOGIJA
Utvrđivanje godišnjih doprinosa
Članak 4.
1. Sanacijska tijela utvrđuju godišnji doprinos svake institucije razmjerno njezinu profilu rizičnosti na temelju informacija koje je institucija dostavila u skladu s člankom 14. te primjenom metodologije iz ovog odjeljka.
2. Sanacijsko tijelo utvrđuje godišnji doprinos iz stavka 1. na temelju godišnje ciljne razine aranžmana financiranja sanacije, uzimajući u obzir ciljnu razinu koju je potrebno dosegnuti do 31. prosinca 2024. u skladu s člankom 102. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU, te na temelju prosječnog iznosa osiguranih depozita u prethodnoj godini, koji se izračunava tromjesečno, za sve institucije s odobrenjem za rad na njegovu državnom području.
Prilagodba osnovnog godišnjeg doprinosa riziku
Članak 5.
1. Doprinos iz članka 103. stavka 2. Direktive 2014/59/EU izračunava se isključenjem sljedećih obveza:
(a) unutargrupne obveze koje proizlaze iz transakcija koje institucija sklapa s drugom institucijom koja pripada istoj grupi, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
i. obje institucije imaju poslovni nastan u Uniji;
ii. obje institucije u cijelosti su obuhvaćene istim konsolidiranim nadzorom u skladu s člancima 6. do 17. Uredbe (EU) br. 575/2013 te podliježu odgovarajućim centraliziranim postupcima procjene, mjerenja i kontrole rizika; i
iii. ne postoji tekuća ili predvidiva značajna praktična ili pravna prepreka za promptnu otplatu dospjele obveze;
(b) obveze institucije koja je članica institucionalnog sustava zaštite iz članka 2. stavka 1. točke 8. Direktive 2014/59/EU i kojoj je nadležno tijelo dopustilo primjenu članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013, na temelju sporazuma sklopljenog s drugom institucijom koja je članica istog institucionalnog sustava zaštite;
(c) u slučaju središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u državi članici koja je iskoristila mogućnost iz članka 14. stavka 5. Uredbe (EU) br. 648/2012, obveze povezane s aktivnostima poravnanja prema definiciji iz članka 2. točke 3. te Uredbe, uključujući one koje proizlaze iz mjera koje središnja druga ugovorna strana poduzima radi ispunjenja zahtjeva za iznos naknade, uspostave jamstvenog fonda i održavanja dostatnih unaprijed financiranih financijskih sredstava za pokriće mogućih gubitaka u okviru redoslijeda pokrića nepodmirenih obveza u skladu s tom Uredbom te ulaganja financijskih sredstava u skladu s člankom 47. te Uredbe;
(d) u slučaju središnjeg depozitorija vrijednosnih papira, obveze povezane s aktivnostima središnjeg depozitorija vrijednosnih papira, uključujući obveze prema sudionicima ili pružateljima usluga središnjeg depozitorija vrijednosnih papira s rokom dospijeća kraćim od sedam dana koje proizlaze iz aktivnosti za koje je dobio odobrenje za pružanje pomoćnih bankarskih usluga u skladu s glavom IV. Uredbe (EU) br. 909/2014, ali isključujući druge obveze koje proizlaze iz takvih bankarskih aktivnosti;
(e) u slučaju investicijskih društava, obveze nastale držanjem imovine ili novca klijenata, uključujući imovinu i novac klijenata koji se drže u ime subjekta za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) prema definiciji iz članka 1. stavka 2. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(7), ili alternativnih investicijskih fondova (AIF) prema definiciji iz članka 4. stavka 1. točke (a) Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća(8), pod uvjetom da je taj klijent zaštićen na temelju primjenjivog prava za slučaj insolventnosti;
(f) u slučaju institucija koje posluju u području promotivnih kredita, obveze institucije posrednika prema početnoj ili drugoj banci koja odobrava promotivne kredite ili drugoj instituciji posredniku i obveze banke koja odobrava promotivne kredite prema njezinim partnerima koji sudjeluju u financiranju, u mjeri u kojoj iznos tih obveza odgovara iznosu promotivnih kredita te institucije.
2. Obveze iz stavka 1. točaka (a) i (b) ravnomjerno se odbijaju pri svakoj transakciji od iznosa ukupnih obveza institucija koje su stranke u transakcijama ili sporazumima iz stavka 1. točaka (a) i (b).
3. Za potrebe ovog odjeljka prosječni godišnji iznos, izračunan na tromjesečnoj osnovi, obveza iz stavka 1. koje proizlaze iz ugovora o izvedenicama navedenih u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 575/2013, uključujući one izvanbilančne, vrednuje se u skladu s člancima od 5.a do 5.e ove Uredbe.
Međutim, vrijednost pripisana obvezama koje proizlaze iz ugovora o izvedenicama ne smije biti manja od 75 % vrijednosti tih obveza dobivene primjenom računovodstvenih odredaba koje se na tu instituciju primjenjuju za potrebe financijskog izvještavanja.
Ako u skladu s nacionalnim računovodstvenim standardima koji se primjenjuju na instituciju za određene izvedene financijske instrumente nema računovodstvene mjere izloženosti jer se iskazuju izvanbilančno, institucija izvješćuje sanacijsko tijelo o zbroju fer vrijednosti tih izvedenica, ako je zbroj negativan, kao zamjenskom trošku i dodaje ih svojim bilančnim računovodstvenim vrijednostima.
4. Za potrebe ovog odjeljka ukupne obveze iz stavka 1. ne uključuju računovodstvenu vrijednost obveza koje proizlaze iz ugovora o izvedenicama, a uključuju odgovarajuću vrijednost određenu u skladu sa stavkom 3.
5. Kako bi provjerilo jesu li ispunjeni svi uvjeti i zahtjevi iz stavaka 1. do 4., sanacijsko tijelo kao temelj uzima mjerodavne procjene nadležnih tijela koje su stavljene na raspolaganje u skladu s člankom 90. Direktive 2014/59/EU.
Vrijednost izloženosti po izvedenicama
Članak 5.a.
1. Institucije određuju vrijednost izloženosti za ugovore o izvedenicama iz Priloga II. Uredbi (EU) br. 575/2013, uključujući one izvanbilančne, u skladu s metodom tržišne vrijednosti iz članka 5.b.
Pri određivanju vrijednosti izloženosti institucije mogu uzeti u obzir učinke ugovora o obnovi i drugih sporazuma o netiranju u skladu s člankom 5.d. Ne primjenjuje se netiranje između različitih kategorija proizvoda. Međutim, institucijama je dopušteno netiranje unutar svake pojedinačne kategorije proizvoda iz Priloga II. Uredbi (EU) br. 575/2013 ako je ta kategorija predmet sporazuma o netiranju između različitih kategorija proizvoda.
2. Ako se pružanjem kolaterala u vezi s ugovorima o izvedenicama smanjuje iznos obveza na temelju primjenjivog računovodstvenog okvira, institucije to smanjenje poništavaju.
3. Za potrebe stavka 1., varijacijski iznos nadoknade plaćen u novcu drugoj ugovornoj strani institucije mogu odbiti od dijela sadašnjeg troška zamjene vrijednosti izloženosti ako na temelju primjenjivog računovodstvenog okvira taj varijacijski iznos nadoknade nije već priznat kao smanjenje vrijednosti izloženosti te ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(a) za transakcije koje nisu poravnane preko kvalificirane središnje druge ugovorne strane kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 88. Uredbe (EU) br. 575/2013, ne odvaja se novac dan drugoj ugovornoj strani primateljici;
(b) varijacijski iznos nadoknade izračunava se i razmjenjuje svakodnevno na temelju tržišnog vrednovanja pozicija u izvedenicama;
(c) varijacijski iznos nadoknade koji se daje u novcu mora biti u valuti namire ugovora o izvedenicama;
(d) razmijenjeni varijacijski iznos nadoknade je puni iznos koji bi bio potreban za potpuno uklanjanje izloženosti utvrđene prema tržišnoj vrijednosti izvedenice podložno pragu i najnižim iznosima za prijenos primjenjivima na instituciju;
(e) ugovor o izvedenicama i varijacijski iznos nadoknade između institucije i druge ugovorne strane u tom ugovoru pokriveni su jedinstvenim sporazumom o netiranju koji institucija može tretirati kao činitelja smanjenja rizika u skladu s člankom 5.d.
Za potrebe prvog podstavka točke (c), ako je ugovor o izvedenicama predmet kvalificiranog standardiziranog sporazuma o netiranju, valuta namire znači svaka valuta namire iz ugovora o izvedenicama ili glavnog kvalificiranog standardiziranog sporazuma o netiranju.
Ako u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom institucija priznaje varijacijski iznos nadoknade primljen u novcu od druge ugovorne strane kao plativu obvezu, tu obvezu može isključiti iz mjere izloženosti ako su ispunjeni uvjeti iz prvog podstavka točaka od (a) do (e).
4. Za potrebe stavka 3. primjenjuje se sljedeće:
(a) smanjenje plaćenog varijacijskog iznosa nadoknade ograničeno je na negativni dio sadašnjeg troška zamjene vrijednosti izloženosti;
(b) institucija ne upotrebljava varijacijski iznos nadoknade plaćen u novcu za smanjenje iznosa potencijalne buduće kreditne izloženosti, među ostalim ni za potrebe članka 5.e stavka 1. točke (b) podtočke ii.
5. Odstupajući od stavka 1., institucije mogu primjenjivati pojednostavnjenu metodu izloženosti iz članka 5.c za određivanje vrijednosti izloženosti ugovora o izvedenicama navedenih u točkama 1. i 2. Priloga II. Uredbi (EU) br. 575/2013 ako obujam bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama tih institucija ispunjava uvjete iz članka 273.a stavka 2. te uredbe.
Institucije koje primjenjuju pojednostavnjenu metodu izloženosti ne umanjuju mjeru izloženosti za varijacijski iznos nadoknade primljen u novcu.
Metoda tržišne vrijednosti
Članak 5.b.
1. Sadašnji trošak zamjene obveza koje proizlaze iz ugovora o izvedenicama na razini skupa za netiranje je apsolutna neto tržišna vrijednost tih ugovora unutar skupa za netiranje, bez umanjenja za iznos kolaterala koji se drži ili daje, pri čemu se pri izračunu neto tržišne vrijednosti netiraju pozitivne i negativne tržišne vrijednosti. U tu svrhu institucije pojedinačnu transakciju izvedenicama tretiraju kao zaseban skup za netiranje.
2. Radi određivanja potencijalne buduće kreditne izloženosti, institucije zamišljene iznose ili odnosne vrijednosti, ovisno o slučaju, množe odgovarajućim postotkom iz tablice 1 u skladu sa sljedećim načelima:
(a) ugovore o izvedenicama koji se ne mogu rasporediti u jednu od pet kategorija iz tablice 1 institucije tretiraju kao ugovore koji se odnose na robu koja nije plemeniti metal;
(b) za ugovore o izvedenicama s višestrukim razmjenama glavnice postoci se množe brojem preostalih plaćanja u skladu s odredbama ugovora;
(c) za ugovore o izvedenicama koji su strukturirani tako da se preostale izloženosti podmiruju na unaprijed utvrđene datume plaćanja i čije se odredbe uvijek ponovno utvrđuju tako da je tržišna vrijednost ugovora o izvedenici na te unaprijed utvrđene datume jednaka nuli, preostali rok do dospijeća jednak je roku do prvog sljedećeg datuma utvrđivanja uvjeta; u slučaju ugovora vezanih uz kamatnu stopu koji ispunjavaju te uvjete i imaju preostali rok do dospijeća dulji od godinu dana, primjenjuje se postotak koji nije manji od 0,5 %.
Tablica 1.
Preostali rok do dospijeća | Ugovori vezani uz kamatnu stopu | Ugovori koji se odnose na valute i zlato | Ugovori koji se odnose na vlasničke instrumente | Ugovori koji se odnose na plemenite metale koji nisu zlato | Ugovori koji se odnose na robu koja nije plemeniti metal
1 godina ili kraći | 0 % | 1 % | 6 % | 7 % | 10 %
Od 1 do 5 godina | 0,5 % | 5 % | 8 % | 7 % | 12 %
Dulji od 5 godina | 1,5 % | 7,5 % | 10 % | 8 % | 15 %
| | | | |
3. Vrijednost izloženosti zbroj je sadašnjeg troška zamjene i potencijalne buduće kreditne izloženosti.
Pojednostavnjena metoda izloženosti
Članak 5.c.
1. U skladu s pojednostavnjenom metodom izloženosti institucije određuju vrijednost izloženosti množenjem zamišljenog iznosa svakog instrumenta postocima iz tablice 2.
Tablica 2.
Izvorni rok dospijeća | Ugovori vezani uz kamatnu stopu | Ugovori koji se odnose na valute i zlato
1 godina ili kraći | 0,5 % | 2 %
Od 1 do 2 godine | 1 % | 5 %
Dodatak za svaku sljedeću godinu | 1 % | 3 %
2. Pri izračunu vrijednosti izloženosti ugovora vezanih uz kamatnu stopu institucije mogu primijeniti izvorni rok dospijeća ili preostali rok do dospijeća.
Priznavanje sporazuma o netiranju kao činitelja smanjenja rizika
Članak 5.d.
Kao činitelje smanjenja rizika u skladu s člankom 5.e institucije mogu tretirati samo sljedeće vrste sporazuma o netiranju koje su nadležna tijela priznala u skladu s člankom 296. Uredbe (EU) br. 575/2013 i pod uvjetom da institucija ispunjava zahtjeve iz članka 297. te uredbe:
(a) dvostrani ugovori o obnovi između institucije i druge ugovorne strane, na temelju kojih se međusobna potraživanja i obveze automatski prebijaju tako da se navedenom obnovom utvrdi jedinstveni neto iznos svaki put kad se obnova primijeni, čime se stvara jedinstveni novi ugovor koji obvezuje ugovorne strane i zamjenjuje sve prethodne ugovore i obveze ugovornih strana na temelju tih ugovora;
(b) drugi dvostrani ugovori između institucije i druge ugovorne strane.
Primjena prilagodbe osnovnog godišnjeg doprinosa riziku
Članak 9.
1. Sanacijsko tijelo za svaku instituciju utvrđuje dodatni multiplikator za prilagodbu riziku kombiniranjem pokazatelja rizika iz članka 6. u skladu s formulom i postupcima iz Priloga I.
2. Ne dovodeći u pitanje članak 10., godišnji doprinos svake institucije za pojedino razdoblje doprinosa sanacijsko tijelo utvrđuje množenjem osnovnog godišnjeg doprinosa dodatnim multiplikatorom za prilagodbu riziku u skladu s formulom i postupcima iz Priloga I.
3. Multiplikator za prilagodbu riziku iznosi od 0,8 do 1,5.
Godišnji doprinosi malih institucija
Članak 10.
1. Institucije čije su ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita jednake ili manje od 50000000 EUR i čija je ukupna imovina manja od 1000000000 EUR plaćaju paušalni iznos od 1000 EUR kao godišnji doprinos za svako razdoblje doprinosa.
2. Institucije čije su ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita više od 50000000 EUR, ali nisu više od 100000000 EUR i čija je ukupna imovina manja od 1000000000 EUR plaćaju paušalni iznos od 2000 EUR kao godišnji doprinos za svako razdoblje doprinosa.
3. Institucije čije su ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita više od 100000000 EUR, ali nisu više od 150000000 EUR i čija je ukupna imovina manja od 1000000000 EUR plaćaju paušalni iznos od 7000 EUR kao godišnji doprinos za svako razdoblje doprinosa.
4. Institucije čije su ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita više od 150000000 EUR, ali nisu više od 200000000 EUR i čija je ukupna imovina manja od 1000000000 EUR plaćaju paušalni iznos od 15000 EUR kao godišnji doprinos za svako razdoblje doprinosa.
5. Institucije čije su ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita više od 200000000 EUR, ali nisu više od 250000000 EUR i čija je ukupna imovina manja od 1000000000 EUR plaćaju paušalni iznos od 26000 EUR kao godišnji doprinos za svako razdoblje doprinosa.
6. Institucije čije su ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita više od 250000000 EUR, ali nisu više od 300000000 EUR i čija je ukupna imovina manja od 1000000000 EUR plaćaju paušalni iznos od 50000 EUR kao godišnji doprinos za svako razdoblje doprinosa.
7. Ne dovodeći u pitanje stavak 8., ako institucija pruži dostatne dokaze da je paušalni iznos iz stavaka 1. do 6. viši od doprinosa izračunanog u skladu s člankom 5., sanacijsko tijelo primjenjuje niži iznos.
8. Ne dovodeći u pitanje stavke 1. do 6., sanacijsko tijelo može donijeti obrazloženu odluku kojom se utvrđuje da je profil rizičnosti institucije nerazmjeran njezinoj maloj veličini i na tu instituciju primijeniti članke 5., 6., 7., 8. i 9. Ta se odluka temelji na sljedećim kriterijima:
(a) poslovni model institucije;
(b) informacije koje je institucija dostavila u skladu s člankom 14.;
(c) stupovi i pokazatelji rizika iz članka 6.;
(d) procjena nadležnog tijela u pogledu profila rizičnosti institucije.
9. Stavci 1. do 8. ne primjenjuju se na institucije čije ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita ne prelaze 300000000 EUR nakon isključenja obveza iz članka 5. stavka 1.
10. Isključenja iz članka 5. stavka 1. ne uzimaju se u obzir pri primjeni stavaka 1. do 9. na institucije čije ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita ne prelaze 300000000 EUR prije isključenja obveza iz članka 5. stavka 1.
Učinci priznavanja netiranja kao činitelja smanjenja rizika
Članak 5.e.
1. Institucije tretiraju sporazume o netiranju kako slijedi:
(a) u slučaju ugovora o obnovi, umjesto bruto iznosa institucije mogu ponderirati jedinstvene neto iznose određene u tim ugovorima.
Pri primjeni članka 5.b institucije mogu uzeti u obzir ugovor o obnovi pri određivanju:
— sadašnjeg troška zamjene iz članka 5.b stavka 1.;
— zamišljenih vrijednosti glavnice ili odnosnih vrijednosti iz članka 5.b stavka 2.
Pri primjeni pojednostavnjene metode izloženosti pri određivanju zamišljenog iznosa iz članka 5.c stavka 1. institucije mogu uzeti u obzir ugovor o obnovi za potrebe izračuna zamišljene vrijednosti glavnice. U tim slučajevima institucije primjenjuju postotke iz tablice 2;
(b) u slučaju drugih sporazuma o netiranju institucije primjenjuju članak 5.b kako slijedi:
i. sadašnji trošak zamjene iz članka 5.b. stavka 1. za ugovore obuhvaćene sporazumom o netiranju dobiva se na osnovi stvarnog hipotetskog neto troška zamjene koji rezultira iz sporazuma; ako iz netiranja proizlazi neto potraživanje za instituciju koja izračunava neto trošak zamjene, sadašnji trošak zamjene jednak je nuli;
ii. vrijednost potencijalne buduće kreditne izloženosti iz članka 5.b stavka 2. za sve ugovore obuhvaćene sporazumom o netiranju smanjuje se prema sljedećoj formuli:
PCEred = 0,4 • PCEgross + 0,6 • NGR • PCEgross
pri čemu je:
PCEred = umanjena vrijednost potencijalne buduće kreditne izloženosti za sve ugovore s drugom ugovornom stranom obuhvaćene valjanim dvostranim sporazumom o netiranju;
PCEgross = zbroj vrijednosti potencijalne buduće kreditne izloženosti za sve ugovore s drugom ugovornom stranom obuhvaćene valjanim dvostranim sporazumom o netiranju, a koje se izračunavaju množenjem njihovih zamišljenih vrijednosti glavnice postocima iz tablice 1;
NGR = omjer neto i bruto vrijednosti koji se izračunava kao količnik neto troška zamjene za sve ugovore obuhvaćene valjanim dvostranim sporazumom o netiranju s drugom ugovornom stranom (brojnik) i bruto vrijednosti troška zamjene za sve ugovore obuhvaćene valjanim dvostranim sporazumom o netiranju s tom drugom ugovornom stranom (nazivnik).
2. Pri izračunu potencijalne buduće kreditne izloženosti prema formuli iz stavka 1. točke (b) podtočke ii. institucije mogu potpuno usklađene ugovore o izvedenicama obuhvaćene sporazumom o netiranju tretirati kao jedinstveni ugovor sa zamišljenom vrijednosti glavnice jednakom neto primicima.
Pri primjeni članka 5.c stavka 1. institucije mogu potpuno usklađene ugovore o izvedenicama obuhvaćene sporazumom o netiranju tretirati kao jedinstveni ugovor sa zamišljenom vrijednosti glavnice jednakom neto primicima, pri čemu se zamišljene vrijednosti glavnice množe postocima iz tablice 2 u članku 5.c.
Za potrebe ovog stavka, potpuno usklađeni ugovori o izvedenicama su valutni unaprijedni ugovori ili slični ugovori u kojima je zamišljena vrijednost glavnice jednaka novčanim tokovima ako novčani tokovi dospijevaju na isti datum valute i ako su svi nominirani u istoj valuti.
3. Za sve ostale ugovore o izvedenicama uključene u sporazum o netiranju institucije mogu smanjiti primjenjive postotke u skladu s tablicom 3.
Tablica 3.
Izvorni rok dospijeća | Ugovori vezani uz kamatnu stopu | Ugovori koji se odnose na valute
1 godina ili kraći | 0,35 % | 1,50 %
Od 1 do 2 godine | 0,75 % | 3,75 %
Dodatak za svaku sljedeću godinu | 0,75 % | 2,25 %
4. U slučaju ugovora vezanih uz kamatnu stopu, institucije mogu izabrati hoće li primjenjivati izvorni rok dospijeća ili preostali rok do dospijeća.
Godišnji doprinosi institucija obuhvaćenih člankom 45. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU
Članak 11.
1. Ne dovodeći u pitanje članak 10., godišnji doprinosi institucija iz članka 45. stavka 3. Direktive 2014/59/EU izračunavaju se u skladu s člankom 9. primjenom 50 % njihova osnovnog doprinosa.
2. Ako se aranžman financiranja sanacije koristi u odnosu na instituciju iz članka 45. stavka 3. Direktive 2014/59/EU u državi članici za potrebe u skladu s člankom 101. Direktive 2014/59/EU, sanacijsko tijelo može donijeti obrazloženu odluku kojom se utvrđuje da se članci 5., 6., 7., 8. i 9. primjenjuju na institucije čiji je profil rizičnosti sličan ili viši od profila rizičnosti institucije koja je koristila aranžman financiranja sanacije za potrebe u skladu s člankom 101. Direktive 2014/59/EU. Pri utvrđivanju sličnosti profila rizičnosti za potrebe obrazložene odluke sanacijsko tijelo uzima u obzir sve sljedeće elemente:
(a) poslovni model institucije;
(b) informacije koje je institucija dostavila u skladu s člankom 14.;
(c) stupove i pokazatelje rizika iz članka 6.;
(d) procjenu nadležnog tijela u pogledu profila rizičnosti institucije.
Stupovi i pokazatelji rizika
Članak 6.
1. Sanacijsko tijelo procjenjuje profil rizičnosti institucija na temelju sljedeća četiri stupa rizika:
(a) izloženost riziku;
(b) stabilnost i raznolikost izvora financiranja;
(c) važnost institucije za stabilnost financijskog sustava ili gospodarstva;
(d) dodatni pokazatelji rizika koje određuje sanacijsko tijelo.
2. Stup „izloženost riziku” sastoji se od sljedećih pokazatelja rizika:
(b) omjer financijske poluge;
(c) stopa redovnog osnovnog kapitala;
(d) omjer ukupne izloženosti riziku i ukupne imovine.
3. Stup „stabilnost i i raznolikost izvora financiranja” sastoji se od sljedećih pokazatelja rizika:
(a) omjer neto stabilnih izvora financiranja;
(b) LCR.
4. Stup „važnost institucije za stabilnost financijskog sustava ili gospodarstva” sastoji se od pokazatelja „ukupni iznos međubankovnih kredita i depozita u Europskoj uniji koji odražava važnost institucije za gospodarstvo države članice u kojoj institucija ima poslovni nastan.”
5. Stup „dodatni pokazatelji rizika koje određuje sanacijsko tijelo” sastoji se od sljedećih pokazatelja:
(a) aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije;
(b) članstvo u institucionalnom sustavu zaštite;
(c) razina prethodnih izvanrednih javnih financijskih potpora.
Pri utvrđivanju raznih pokazatelja rizika u stupu „dodatni pokazatelji rizika koje određuje sanacijsko tijelo” sanacijsko tijelo uzima u obzir važnost tih pokazatelja s obzirom na vjerojatnost da dotična institucija uđe u postupak sanacije te, kao posljedica toga, vjerojatnost korištenja aranžmana financiranja sanacije u slučaju sanacije.
6. Pri utvrđivanju pokazatelja „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” iz članka 5. točke (a) sanacijsko tijelo uzima u obzir sljedeće elemente:
(a) povećanje profila rizičnosti institucije zbog:
i. važnosti aktivnosti trgovanja s obzirom na veličinu bilance, razinu regulatornog kapitala, rizičnost izloženosti i cjelokupni poslovni model;
ii. važnost izvanbilančnih izloženosti s obzirom na veličinu bilance, razinu regulatornog kapitala i rizičnost izloženosti;
iii. važnost iznosa izvedenica u odnosu na veličinu bilance, razinu regulatornog kapitala, rizičnost izloženosti i cjelokupni poslovni model;
iv. mjere u kojoj se poslovni model i organizacijska struktura institucije smatraju složenima, u skladu s glavom II. poglavljem II. Direktive 2014/59/EU;
(b) smanjenje profila rizičnosti institucije zbog:
i. relativnog iznosa izvedenica poravnanih preko središnje druge ugovorne strane;
ii. mjere u kojoj se institucija može sanirati brzo i bez pravnih prepreka, u skladu s glavom II. poglavljem II. Direktive 2014/59/EU.
7. Pri utvrđivanju pokazatelja iz stavka 5. točke (b) sanacijsko tijelo uzima u obzir sljedeće elemente:
(a) je li iznos sredstava koja su odmah raspoloživa za potrebe rekapitalizacije i financiranja likvidnosti, u cilju potpore pogođenoj instituciji u slučaju problema, dostatan da se osigura vjerodostojna i djelotvorna potpora toj instituciji;
(b) stupanj pravne ili ugovorne sigurnosti da će se sredstava iz točke (a) u cijelosti iskoristiti prije traženja izvanredne javne potpore.
8. Pokazateljem rizika iz stavka 5. točke (c) uzima se u obzir najviša vrijednost u rasponu iz Priloga I. koraka 3.:
(a) u slučaju svih institucija koje pripadaju grupi koja podliježe restrukturiranju nakon primitka državnih ili istovjetnih sredstava, npr. u okviru aranžmana financiranja sanacije, i koja je još uvijek u fazi restrukutiranja ili zatvaranja, osim u posljednje dvije godine provedbe plana restrukturiranja;
(b) u slučaju svih institucija koje su u likvidaciji, do kraja plana likvidacije (u mjeri u kojoj su još uvijek obvezne plaćati doprinos).
U slučaju svih ostalih institucija uzima se u obzir najniža vrijednost u rasponu iz Priloga I. koraka 3.
9. Za potrebe stavaka 6., 7. i 8. utvrđivanje sanacijskog tijela temelji se na procjenama nadležnih tijela ako su one dostupne.
Nove institucije pod nadzorom ili promjena statusa
Članak 12.
1. Ako je institucija nova institucija pod nadzorom samo u jednom dijelu razdoblja doprinosa, djelomični doprinos utvrđuje se primjenom metodologije iz ovog odjeljka na iznos njezina godišnjeg doprinosa izračunan tijekom sljedećeg razdoblja doprinosa uzimajući u obzir broj punih mjeseci razdoblja doprinosa tijekom kojih je institucija pod nadzorom.
2. Promjena statusa institucije, uključujući male institucije, tijekom razdoblja doprinosa ne utječe na godišnji doprinos koji se plaća za tu godinu.
Relativni ponder svakog stupa i pokazatelja rizika
Članak 7.
1. Pri procjeni profila rizičnosti pojedine institucije sanacijsko tijelo na stupove rizika primjenjuje sljedeće pondere:
(a) izloženost riziku: 50 %;
(b) stabilnost i raznolikost izvora financiranja: 20 %;
(c) važnost institucije za stabilnost financijskog sustava ili gospodarstva: 10 %;
(d) dodatni pokazatelji rizika koje određuje sanacijsko tijelo: 20 %.
2. Svi pokazatelji rizika u stupu „izloženost riziku” imaju isti ponder.
3. Svi pokazatelji rizika u stupu „stabilnost i raznolikost izvora financiranja” imaju isti ponder.
4. Relativni ponder pokazatelja koje sanacijska tijela procjenjuju za utvrđivanje stupa „izloženost riziku” iznosi kako slijedi:
(a) aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije: 45 %;
(b) članstvo u institucionalnom sustavu zaštite: 45 %;
(c) razina prethodnih izvanrednih javnih financijskih potpora: 10 %;
Pri primjeni pokazatelja iz točke (b) sanacijsko tijelo uzima u obzir relativni ponder pokazatelja iz točke (a).
Postupak prikupljanja godišnjih doprinosa
Članak 13.
1. Sanacijsko tijelo najkasnije do 1. svibnja svake godine obavješćuje sve institucije iz članka 2. o odluci o utvrđivanju godišnjeg doprinosa svake od njih.
2. Sanacijsko tijelo o toj odluci obavješćuje na sljedeće načine:
(a) elektroničkim ili sličnim komunikacijskim sredstvima s mogućnošću potvrde primitka;
(b) preporučenom poštom s potvrdom o primitku.
3. Odlukom se utvrđuju uvjet i sredstva plaćanja godišnjeg doprinosa te udio neopozivih obveza plaćanja iz članka 103. Direktive 2014/59/EU koji svaka institucija može koristiti. Sanacijsko tijelo prihvaća kolateral samo ako vrsta kolaterala i njegovi uvjeti omogućuju brzu realizaciju, uključujući u slučaju odluke o sanaciji tijekom vikenda. Kolateral treba vrednovati konzervativno kako bi se uzeli u obzir značajno pogoršani tržišni uvjeti.
4. Ne dovodeći u pitanje druge pravne lijekove dostupne sanacijskom tijelu, institucija je u slučaju djelomičnog plaćanja, neplaćanja ili neispunjenja zahtjeva iz ove odluke podložna dnevnoj novčanoj kazni na nepodmireni iznos doprinosa.
Dnevne zatezne kamate obračunavaju se dnevno na dospjeli iznos primjenom kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje glavne operacije refinanciranja, kako je objavljeno u seriji C Službenog lista Europske unije na snazi prvog kalednarskog dana u mjesecu dospijeća, uvećano za 8 postotnih bodova od datuma dospijeća iznosa.
5. Ako je institucija nova institucija pod nadzorom samo u jednom dijelu razdoblja doprinosa, djelomični godišnji doprinos naplaćuje se zajedno s godišnjim doprinosom za sljedeće razdoblje doprinosa.
Primjena pokazatelja rizika u posebnim slučajevima
Članak 8.
1. Ako je nadležno tijelo instituciji odobrilo izuzeće u skladu s člancima 8. i 21. Uredbe (EU) br. 575/2013, pokazatelj iz članka 6. stavka 3. točke (b) ove Uredbe sanacijsko tijelo primjenjuje na razini likvidnosne podgrupe. Ocjena dobivena na temelju tog pokazatelja na razini likvidnosne podgrupe pripisuje se svakoj instituciji koja pripada toj likvidnosnoj podgrupi za potrebe izračunavanja pokazatelja rizika institucije.
3. Ako je nadležno tijelo instituciji odobrilo izuzeće u drugim okolnostima definiranima u Uredbi (EU) br. 575/2013, odgovarajući se pokazatelji mogu izračunati na konsolidiranoj razini. Ocjena dobivena na temelju tih pokazatelja na konsolidiranoj razini pripisuje se svakoj instituciji koja pripada grupi za potrebe izračunavanja pokazatelja rizika institucije.
ODJELJAK 3. ADMINISTRATIVNI ASPEKTI I SANKCIJE
Obveze izvješćivanja sustava osiguranja depozita
Članak 16.
1. Sustavi osiguranja depozita do 31. siječnja svake godine dostavljaju sanacijskim tijelima izračun prosječnog iznosa osiguranih depozita u prethodnoj godini, koji se izračunava tromjesečno, za sve kreditne institucije koje su njihovi članovi.
2. Te se informacije dostavljaju i na pojedinačnoj i na agregatnoj razini dotičnih kreditnih institucija kako bi se sanacijskim tijelima omogućilo da utvrde godišnju ciljnu razinu aranžmana financiranja sanacije u skladu s člankom 4. stavkom 2. i da utvrde osnovni godišnji doprinos svake institucije u skladu s člankom 5.
Administrativne sankcije i druge administrativne mjere
Članak 18.
Osobama ili subjektima odgovornima za povrede ove Uredbe sanacijska tijela mogu izreći administrativne sankcije i druge administrativne mjere u skladu s člankom 110. Direktive 2014/59/EU.
Obveze izvješćivanja institucija
Članak 14.
1. Institucije dostavljaju sanacijskom tijelu posljednje odobrene financijske izvještaje koji su bili dostupni najkasnije 31. prosinca godine koja prethodi razdoblju doprinosa, zajedno s mišljenjem ovlaštenog revizora ili revizorskog društva, u skladu s člankom 32. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća(9).
2. Institucije sanacijskom tijelu dostavljaju barem informacije iz Priloga II. na razini pojedinačnih subjekata.
3. Informacije iz Priloga II. koje su obuhvaćene zahtjevima za nadzorno izvješćivanje utvrđenima u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2021/451(10) ili, ako je primjenjivo, drugim zahtjevom za nadzorno izvješćivanje koji se na instituciju primjenjuje u skladu s nacionalnim pravom dostavljaju se sanacijskom tijelu kako ih je institucija navela u posljednjem relevantnom nadzornom izvješću dostavljenom nadležnom tijelu u odnosu na referentnu godinu godišnjih financijskih izvještaja iz stavka 1. ovog članka.
4. Informacije iz stavaka 1., 2. i 3. dostavljaju se najkasnije do 31. siječnja svake godine u odnosu na godinu koja je završila 31. prosinca prethodne godine ili primjenjivu relevantnu financijsku godinu. Ako 31. siječnja nije radni dan, informacije se dostavljaju sljedeći radni dan.
5. Ako je informacije ili podatke dostavljene sanacijskim tijelima potrebno ažurirati ili ispraviti, ažurirane informacije odnosno ispravci dostavljaju se sanacijskim tijelima bez nepotrebnog odlaganja u roku iz članka 17. stavka 5.
6. Institucije dostavljaju informacije iz Priloga II. u skladu s formatima i načinima prikazivanja podataka koje odredi sanacijsko tijelo.
7. Informacije koje se dostavljaju u skladu sa stavcima 2. i 3. podliježu zahtjevima o povjerljivosti i profesionalnoj tajni iz članka 84. Direktive 2014/59/EU.
ODJELJAK 4. DOGOVORI O SURADNJI
Dogovori o suradnji
Članak 19.
1. Nadležna tijela pomažu sanacijskim tijelima, na zahtjev, pri obavljanju zadaća iz ove Uredbe kako bi se osiguralo stvarno plaćanje doprinosa.
2. Nadležna tijela dostavljaju sanacijskim tijelima, na zahtjev, podatke za kontakt institucija kojima se priopćuju odluke iz članka 13. stavka 1. najkasnije do 1. travnja svake godine, ili sljedeći radni dan ako je 1. travnja neradni dan. Ti podaci za kontakt upućuju na ime pravne osobe, ime fizičke osobe koja zastupa pravnu osobu, adresu, adresu elektroničke pošte, broj telefona, broj telefaksa ili druge informacije koje omogućuju identifikaciju institucije.
3. Nadležna tijela sanacijskim tijelima dostavljaju sve informacije koje sanacijskim tijelima omogućuju izračunavanje godišnjih doprinosa, a posebno sve informacije povezane s dodatnom prilagodbom riziku te relevantnim izuzećima koja su nadležna tijela odobrila institucijama na temelju Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013.
ODJELJAK 3. ADMINISTRATIVNI ASPEKTI I SANKCIJE
Osiguravanje provedbe
Članak 17.
1. Ako institucije ne dostave sve informacije iz članka 14. u roku predviđenom u tom članku, sanacijska tijela pri izračunu godišnjeg doprinosa dotične institucije koriste procjene ili vlastite pretpostavke.
2. Ako se informacije ne dostave do 31. siječnja svake godine, sanacijsko tijelo dotičnoj instituciji može pripisati najviši multiplikator za prilagodbu riziku, kako je navedeno u članku 9.
3. Ako je informacije koje su institucije dostavile sanacijskom tijelu potrebno prepraviti ili revidirati, sanacijsko će tijelo prilagoditi godišnji doprinos u skladu s ažuriranim informacijama pri izračunu godišnjeg doprinosa institucije za sljedeće razdoblje doprinosa.
4. Razlika između godišnjeg doprinosa izračunanog i plaćenog na temelju informacija koje je bilo potrebno prepraviti ili revidirati i godišnjeg doprinosa koji je potrebno platiti nakon prilagodbe godišnjeg doprinosa namiruje se u iznosu godišnjeg doprinosa za sljedeće razdoblje doprinosa. Prilagodba se vrši smanjenjem ili povećanjem doprinosa za sljedeće razdoblje doprinosa.
5. Na zahtjeve za prepravke ili reviziju informacija dostavljenih za izračun godišnjih doprinosa primjenjuje se određeni rok. Taj rok počinje teći od datuma na koji sanacijska tijela obavijeste instituciju o odluci o utvrđivanju godišnjeg doprinosa u skladu s člankom 13. stavcima 1. i 2. i istječe 31. siječnja godine koja slijedi nakon četvrtog razdoblja doprinosa nakon razdoblja doprinosa u kojem je odluka dostavljena.
Rok iz prvog podstavka ovog stavka primjenjuje se na zahtjeve za prepravke ili revizije koje su podnijele institucije u skladu s člankom 14. stavkom 5. i na one koje su pokrenula sanacijska tijela. Rok se ne može prekinuti.
Ako 31. siječnja nije radni dan, rok iz prvog podstavka istječe sljedećeg radnog dana.
ODJELJAK 5. ZAVRŠNE ODREDBE
Stupanje na snagu
Članak 21.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ona se primjenjuje od 1. siječnja 2015.
Prilog II
PODACI KOJI SE DOSTAVLJAJU SANACIJSKIM TIJELIMA
— Ukupna imovina prema definiciji iz članka 3. stavka 12.
— Ukupne obveze prema definiciji iz članka 3. stavka 11.
— Obveze obuhvaćene člankom 5. stavkom 1. točkama (a), (b), (c), (d), (e) i (f)
— Obveze koje proizlaze iz ugovora o izvedenicama
— Obveze koje proizlaze iz ugovora o izvedenicama vrednovane u skladu s člankom 5. stavkom 3.
— Osigurani depoziti
— Ukupna izloženost riziku
— Regulatorni kaptial
— Stopa redovnog osnovnog kapitala
— Prihvatljive obveze
— Omjer financijske poluge
— Omjer likvidnosne pokrivenosti
— Omjer neto stabilnih izvora financiranja
— Međubankovni krediti
— Međubankovni depoziti
Prijelazne odredbe
Članak 20.
1. Ako informacije potrebne za određeni pokazatelj iz Priloga II. nisu uključene u primjenjivi zahtjev za nadzorno izvješćivanje iz članka 14. za referentnu godinu, taj se pokazatelj rizika ne primjenjuje dok zahtjev za nadzorno izvješćivanje ne postane primjenjiv. Ponder ostalih dostupnih pokazatelja rizika razvrstava se razmjerno njihovu ponderu, kako je predviđeno u članku 7., tako da zbroj njihovih pondera bude 1. Ako u 2015. neka od informacija koje se zahtijevaju u članku 16. sustavu osiguranja depozita nije dostupna do 1. rujna za potrebe izračunavanja godišnje ciljne razine iz članka 4. stavka 2. ili osnovnog godišnjeg doprinosa pojedine institucije iz članka 5., odgovarajuće će kreditne institucije, nakon obavijesti sustava osiguranja depozita, sanacijskim tijelima tu informaciju dostaviti do tog datuma. Odstupajući od članka 13. stavka 1., kada je riječ o doprinosima koji se plaćaju u 2015., sanacijska tijela obavješćuju svaku instituciju iz članka 2. o odluci o utvrđivanju njihova godišnjeg doprinosa najkasnije do 30. studenoga 2015.
2. Odstupajući od članka 13. stavka 4., kada je riječ o doprinosima koji se plaćaju u 2015., iznos plativ na temelju odluke iz članka 13. stavka 3. plaća se do 31. prosinca 2015.
3. Odstupajući od članka 14. stavka 4., kada je riječ o informacijama koje se sanacijskom tijelu dostavljaju u 2015., informacije iz tog stavka dostavljaju se najkasnije do 1. rujna 2015.
4. Odstupajući od članka 16. stavka 1., sustavi osiguranja depozita sanacijskom tijelu dostavljaju informacije o iznosu osiguranih dopozita na dan 31. srpnja 2015. do 1. rujna 2015.
5. Ne dovodeći u pitanje članak 10. ove Uredbe, tijekom početnog razdoblja iz članka 102. stavka 1. Direktive 2014/59/EU, države članice mogu dopustiti institucijama čija je ukupna imovina jednaka ili manja od 3000000000 EUR da plaćaju paušalni iznos od 50000 EUR za prvih 300000000 EUR ukupnih obveza, uz odbitak vlastitih sredstava i osiguranih depozita. Za ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita iznad 300000000 EUR te institucije plaćaju doprinos u skladu s člancima 4. do 9. ove Uredbe.
6. Odstupajući od članka 13. stavka 1., sanacijska tijela u razdoblju doprinosa 2023. obavješćuju svaku instituciju iz članka 2. o svojim odlukama o utvrđivanju godišnjeg doprinosa svake od njih do 31. svibnja 2023.
7. Odstupajući od članka 14. stavka 4., kad je riječ o informacijama koje se sanacijskom tijelu trebaju dostaviti u 2023., informacije iz tog stavka dostavljaju se najkasnije do 28. veljače 2023.
8. Odstupajući od članka 13. stavka 1., sanacijska tijela u razdoblju doprinosa 2024. obavješćuju svaku instituciju iz članka 2. o svojim odlukama o utvrđivanju godišnjeg doprinosa svake od njih do 31. svibnja 2024.
9. Odstupajući od članka 14. stavka 4., kad je riječ o informacijama koje se sanacijskom tijelu trebaju dostaviti u 2023., informacije iz tog stavka dostavljaju se najkasnije do 29. veljače 2024.
10. Odstupajući od članka 17. stavka 5., zahtjevi za prepravke ili revizije informacija dostavljenih za izračun godišnjih doprinosa za razdoblja prije razdoblja doprinosa 2026. podnose se do 31. siječnja 2031.
Ako 31. siječnja nije radni dan, rok iz prvog podstavka istječe sljedećeg radnog dana.
Prvi podstavak ovog stavka primjenjuje se na zahtjeve koje su podnijele institucije u skladu s člankom 14. stavkom 5. i na one koje su pokrenula sanacijska tijela. Rok se ne može prekinuti.