Članak 24.
Izvedivost i vjerojatnost likvidacije u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti
1. Sanacijska tijela procjenjuju izvedivost i vjerojatnost likvidacije institucije ili grupe u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti te učinak koji bi likvidacija imala na oslanjanje na izvanrednu javnu financijsku potporu u usporedbi sa sanacijom.
2. Pri procjeni vjerojatnosti likvidacije sanacijska tijela uzimaju u obzir vjerojatni učinak likvidacije institucije ili grupe na financijske sustave svih država članica Unije kako bi osigurala kontinuitet pristupa ključnim funkcijama koje izvršava institucija ili grupa te ostvarivanje ciljeva sanacije iz članka 31. Direktive 2014/59/EU. U tu svrhu sanacijska tijela uzimaju u obzir funkcije koje obavlja institucija ili grupa te procjenjuju bi li likvidacija imala znatan štetni učinak na bilo što od sljedećeg:
(a) funkcioniranje financijskog tržišta i povjerenje tržišta;
(b) infrastrukture financijskog tržišta, a posebno sljedeće:
i. bi li se iznenadnim prestankom aktivnosti onemogućilo uobičajeno funkcioniranje infrastruktura financijskog tržišta na način na koji bi se time negativno utjecalo na financijski sustav u cjelini;
ii. bi li i u kojoj mjeri infrastrukture financijskog tržišta mogle služiti kao kanali za širenje zaraze u postupku likvidacije;
(c) druge financijske institucije, a posebno sljedeće:
i. bi li se zbog likvidacije povećali troškovi financiranja ili smanjila dostupnost izvora financiranja za druge financijske institucije tako da to predstavlja rizik za financijsku stabilnost;
ii. rizik izravnog i neizravnog širenja zaraze i učinaka makroekonomskog odgovora;
(d) realno gospodarstvo, a posebno dostupnost ključnih financijskih usluga.
3. Ako sanacijsko tijelo zaključi da je likvidacija vjerojatna, procjenjuje izvedivost likvidacije.
4. U tu svrhu sanacijska tijela razmatraju mogu li se u okviru sustava institucije ili grupe dostaviti informacije koje su relevantnim sustavima osiguranja depozita potrebne za potrebe izvršenja plaćanja za osigurane depozite u iznosima i rokovima koji su pobliže određeni u Direktivi 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća(5) ili, prema potrebi, u skladu s istovjetnim sustavima osiguranja depozita u trećim zemljama, uključujući salda osiguranih depozita.
Sanacijska tijela procjenjuju i ima li institucija ili grupa kapacitet potreban za pružanje potpore operacijama sustava osiguranja depozita, a posebno razlikovanjem osiguranih i neosiguranih salda depozita.