Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/1075 · POGLAVLJE II. PLANOVI SANACIJE / ODJELJAK II. Procjena mogućnosti sanacije

Članak 25.

Utvrđivanje sanacijske strategije

1. Sanacijska tijela procjenjuju je li predložena sanacijska strategija primjerena za ostvarivanje ciljeva sanacije s obzirom na strukturu i poslovni model institucije ili grupe te sanacijske režime koji se primjenjuju na pravne subjekte u grupi. Mjera sanacije može se poduzeti u javnom interesu ako je to nužno za ostvarivanje jednog od ciljeva sanacije ili više njih, i ako im je to razmjerno, te ako se likvidacijom institucije u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti ti ciljevi ne bi ostvarili u istoj mjeri.

2. Posebno u slučaju grupa sanacijska tijela procjenjuju bi li bilo primjereno primijeniti strategiju s jedinstvenom točkom pristupanja ili strategiju s višestrukim točkama pristupanja.

3. U tu svrhu sanacijska tijela razmatraju najmanje sljedeće elemente:

(a) koji bi se instrumenti sanacije upotrijebili u okviru odabrane sanacijske strategije i jesu li ti instrumenti raspoloživi za pravne subjekte za koje se u sanacijskoj strategiji predlaže njihova primjena;

(b) iznos kvalificiranih prihvatljivih obveza u okviru predložene sanacijske strategije, rizik od nepridonošenja apsorpciji gubitaka ili dokapitalizaciji te pravne subjekte koji izdaju te kvalificirane prihvatljive obveze, uzimajući u obzir sljedeće:

i. vjerojatnije je da će jedinstvena točka pristupanja biti primjerena ako najviše matično društvo ili holding grupe izda dovoljno prihvatljivih obveza izdanih prema trećim stranama ili obveza za koje se očekuje da će pridonijeti apsorpciji gubitaka i dokapitalizaciji u skladu s predloženom sanacijskom strategijom;

ii. vjerojatnije je da će višestruke točke pristupanja biti primjerene ako više od jednog subjekta ili regionalna ili funkcionalna podgrupa u grupi koja bi se sanirala izda prihvatljive obveze grupe ili obveze za koje se očekuje da će pridonijeti apsorpciji gubitaka i dokapitalizaciji u skladu s predloženom sanacijskom strategijom;

(c) ugovorne i druge aranžmane koji su uspostavljeni za gubitke i koje je potrebno prenositi među pravnim subjektima u grupi;

(d) operativnu strukturu i poslovni model institucije ili grupe, a posebno je li u velikoj mjeri integrirana ili ima decentraliziranu strukturu uz visoki stupanj podjele među različitim dijelovima institucije ili grupe, uzimajući u obzir sljedeće:

i. vjerojatnije je da će jedinstvena točka pristupanja biti primjerena ako je poslovanje grupe u velikoj mjeri integrirano, uključujući slučaj da ima centralizirane funkcije upravljanja likvidnošću, upravljanja rizicima i riznice ili informatičke i druge ključne dijeljene usluge;

ii. vjerojatnije je da će višestruke točke pristupanja biti primjerene ako je poslovanje grupe podijeljeno na dvije ili više podgrupa koje se mogu jasno utvrditi, od kojih je svaka financijski, pravno ili operativno neovisna o drugim dijelovima grupe te ako se sve ključne operativne ovisnosti o drugim dijelovima grupe temelje na čvrstim aranžmanima kako bi se u slučaju sanacije osiguralo njihovo kontinuirano poslovanje;

(e) izvršivost instrumenata sanacije koji bi se primijenili, posebno u trećim zemljama;

(f) je li za sanacijsku strategiju potrebna podrška drugih tijela, posebno u trećim zemljama, ili se od tih tijela zahtijeva da se suzdrže od neovisnih mjera sanacije; te jesu li te mjere izvedive i vjerojatne za ta tijela.

4. Sanacijska tijela procjenjuju jesu li druge verzije sanacijske strategije potrebne za rješavanje scenarija ili okolnosti u kojima se sanacijska strategija ne može izvedivo ili vjerojatno provesti.

5. Sanacijska tijela uzimaju u obzir mjeru u kojoj je vjerojatno da će se svim verzijama strategije ostvariti ciljevi sanacije i prije svega osigurati kontinuitet ključnih funkcija.

Mjere za uklanjanje prepreka drugim verzijama sanacijske strategije provode se samo ako se njima ne narušava izvediva i vjerojatna provedba odabrane sanacijske strategije.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu