Članak 6.
Postupak država članica za utvrđivanje doprinosa u području energetske učinkovitosti
1. Pri utvrđivanju svojeg okvirnog nacionalnog doprinosa cilju energetske učinkovitosti za 2030. i za posljednju godinu razdoblja obuhvaćenog sljedećim nacionalnim planovima u skladu s člankom 4. točkom (b) podtočkom 1. ove Uredbe, svaka država članica uzima u obzir. da, u skladu s člankom 3. Direktive 2012/27/EU, potrošnja energije u Uniji 2020. ne smije biti veća od 1483 Mtoe primarne energije ili 1086 Mtoe krajnje energije te da potrošnja energije u Uniji 2030. ne smije biti veća od 1128 Mtoe primarne energije i/ili veća od 846 Mtoe krajnje energije.
Nadalje, svaka država članica uzima u obzir:
(a) mjere predviđene u Direktivi 2012/27/EU;
(b) druge mjere za promicanje energetske učinkovitosti u dotičnoj državi članici i na razini Unije.
2. U okviru svojeg doprinosa iz stavka 1., svaka država članica može uzeti u obzir nacionalne okolnosti koje utječu na potrošnju primarne energije i krajnju potrošnju energije, kao što su:
(a) preostali troškovno učinkovit potencijal uštede energije;
(b) razvoj i predviđanje bruto domaćeg proizvoda;
(c) promjene u uvozu i izvozu energije;
(d) promjene u kombinaciji izvora energije i razvoj hvatanja i skladištenja ugljika; i
(e) rana djelovanja.
U pogledu prvog stavka, svaka država članica u svojem integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu navodi je li uzela u obzir relevantne okolnosti koje utječu na potrošnju primarne energije i krajnju potrošnju energije te koje su to okolnosti.