Članak 10.
Izbor suda
1. Sudovi države članice imaju nadležnost u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) postoji bitna veza djeteta i te države članice, posebno zbog činjenice:
i. da najmanje jedan od nositelja roditeljske odgovornosti ima uobičajeno boravište u toj državi članici;
ii. da je u toj državi članici bilo prethodno uobičajeno boravište djeteta; ili
iii. da je dijete državljanin te države članice;
(b) stranke i svaki drugi nositelj roditeljske odgovornosti:
i. svojevoljno su postigli sporazum o nadležnosti, najkasnije u trenutku pokretanja postupka pred sudom; ili
ii. izričito su prihvatili nadležnost tijekom postupka te je sud osigurao da sve stranke budu obaviještene o svojem pravu da ne prihvate nadležnost; i
(c) izvršavanjem nadležnosti štite se interesi djeteta.
2. Sporazum o izboru suda u skladu sa stavkom 1. točkom (b) sastavlja se u pisanom obliku, s datumom i potpisom dotičnih stranaka ili se uključuje u sudske spise u skladu s nacionalnim pravom i postupkom. Sva priopćenja elektroničkim sredstvima koja osiguravaju trajan zapis istovjetna su „pisanom obliku”.
Osobe koje postanu stranke u postupku nakon što je pred sudom pokrenut postupak mogu izraziti svoju suglasnost nakon što je pred sudom pokrenut postupak. Ne izraze li protivljenje, smatrat će se da su prešutno dale suglasnost.
3. Osim ako su se stranke drukčije dogovorile, nadležnost dodijeljena u stavku 1. prestaje čim:
(a) odluka donesena u tom postupku više ne podliježe redovnom pravnom lijeku; ili
(b) postupak bude završen iz nekog drugog razloga.
4. Nadležnost dodijeljena u stavku 1. točki (b) podtočki ii. isključiva je.