Članak 9.
Nadležnost u slučajevima protupravnog odvođenja ili zadržavanja djeteta
Ne dovodeći u pitanje članak 10., u slučaju protupravnog odvođenja ili zadržavanja djeteta sudovi države članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije protupravnog odvođenja ili zadržavanja zadržavaju nadležnost sve dok dijete ne dobije uobičajeno boravište u drugoj državi članici i:
(a) svaka osoba, ustanova ili drugo tijelo s pravom na skrb ne pristane na odvođenje ili zadržavanje; ili
(b) dijete u toj drugoj državi članici ne boravi najmanje godinu dana nakon što je osoba, ustanova ili drugo tijelo s pravom na skrb saznalo ili trebalo saznati gdje se dijete nalazi, a dijete se smjestilo u novoj sredini, i dok nije zadovoljen barem jedan od sljedećih uvjeta:
i. u roku od godinu dana od trenutka u kojem je nositelj prava na skrb saznao ili trebao saznati gdje se dijete nalazi, zahtjev za povratak nije podnesen nadležnim tijelima države članice u koju je dijete odvedeno ili u kojoj je dijete zadržano;
ii. zahtjev za povratak koji je podnio nositelj prava na skrb povučen je, a novi zahtjev nije podnesen u roku iz podtočke i.;
iii. zahtjev za povratak koji je podnio nositelj prava na skrb odbio je sud države članice iz razloga koji nisu razlozi iz članka 13. stavka 1. točke (b) ili članka 13. stavka 2. Haške konvencije iz 1980. i ta odluka više ne podliježe redovnom pravnom lijeku;
iv. nije pokrenut postupak pred nijednim sudom kako je navedeno u članku 29. stavcima 3. i 5. u državi članici u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije protupravnog odvođenja ili zadržavanja;
v. odluku o pravu na skrb koja ne podrazumijeva povratak djeteta donijeli su sudovi države članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije njegova protupravnog odvođenja ili zadržavanja.