Uvodna izjava (45)
Ako sud razmatra odbijanje povratka djeteta isključivo na temelju članka 13. stavka 1. točke (b) Haške konvencije iz 1980., ne bi trebao odbiti povratak djeteta ako stranka koja traži povratak djeteta uvjeri sud da su poduzeti prikladni aranžmani kako bi se zajamčila zaštita djeteta nakon povratka ili se sud na drugi način uvjeri u to. Primjeri takvih aranžmana mogli bi uključivati sudski nalog iz te države članice kojim se podnositelju zahtjeva zabranjuje približavanje djetetu, privremene mjere, uključujući zaštitne mjere, iz te države članice kojima se omogućuje da dijete ostane s roditeljem koji ga je oteo, a primarni je djetetov skrbnik, dok se u toj državi članici nakon povratka ne donese odluka o meritumu prava na skrb, ili dokaz o dostupnim zdravstvenim ustanovama za dijete kojem je potrebno liječenje. Koja je vrsta aranžmana prikladna u pojedinom slučaju trebalo bi ovisiti o konkretnom ozbiljnom riziku kojem bi dijete moglo biti izloženo povratkom bez tih aranžmana. Sud koji nastoji utvrditi jesu li poduzeti prikladni aranžmani trebao bi se ponajprije oslanjati na stranke te bi, ako je potrebno i primjereno, trebao zatražiti pomoć središnjih tijela ili sudaca koji djeluju u okviru mreže, posebno Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, kako je uspostavljena Odlukom Vijeća 2001/470/EZ(8), i Međunarodne haške sudačke mreže.