Uvodna izjava (46)
Kada nalaže povratak djeteta, sud bi prema potrebi trebao moći naložiti sve privremene mjere, uključujući zaštitne mjere, u skladu s ovom Uredbom koje smatra potrebnima radi zaštite djeteta od ozbiljnog rizika od fizičke opasnosti ili psihičke traume do kojeg bi došlo povratkom jer bi to u suprotnom dovelo do odbijanja povratka. Takvim privremenim mjerama i njihovim optjecajem ne bi trebalo odgoditi postupke povratka u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. ili ugroziti razgraničenja nadležnosti između suda pred kojim se vodi postupak povratka u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. i suda koji je nadležan u vezi s meritumom roditeljske odgovornosti u skladu s ovom Uredbom. Ako je to potrebno, sud pred kojim se vodi postupak povratka u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. trebao bi se savjetovati sa sudom ili nadležnim tijelima države članice u kojoj dijete ima uobičajeno boravište, uz pomoć središnjih tijela ili sudaca koji djeluju u okviru mreže, posebno Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima te Međunarodne haške sudačke mreže. Te bi mjere trebalo priznati i izvršavati u svim drugim državama članicama, uključujući države članice koje su nadležne na temelju ove Uredbe, dok sud takve države članice ne poduzme mjere koje smatra prikladnima. Tim bi se privremenim mjerama, uključujući zaštitne mjere, moglo odrediti, primjerice, da bi dijete trebalo nastaviti živjeti s primarnim skrbnikom ili na koji bi se način trebao ostvarivati kontakt s djetetom nakon povratka dok sud djetetova uobičajenog boravišta ne poduzme mjere koje smatra prikladnima. Time se ne bi smjelo dovesti u pitanje nijednu mjeru ili odluku koju je sud uobičajenog boravišta donio nakon povratka djeteta.