Direktiva (EU) 2021/2118

Direktiva (EU) 2021/2118 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021. o izmjeni Direktive 2009/103/EZ u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti

Izvornik u Službenom listu EU

Pročišćeni tekst na dan 18. studenoga 2026.

Uvodna izjava (1)

Osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila („osiguranje motornih vozila”) posebno je važno za europske građane, kako za ugovaratelje osiguranja tako i za one koji bi mogli postati osobe oštećene zbog nezgode. Od velike je važnosti i za društva za osiguranje jer čini bitan segment tržišta „neživotnog” osiguranja u Uniji. Osiguranje motornih vozila znatno utječe i na slobodno kretanje osoba, robe i vozila te stoga i na unutarnje tržište. Jačanje i konsolidacija unutarnjeg tržišta za osiguranje motornih vozila stoga bi trebao biti ključan cilj djelovanja Unije u području financijskih usluga.

Uvodna izjava (2)

Komisija je 2017. provela evaluaciju funkcioniranja Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(3), među ostalim njezine učinkovitosti, djelotvornosti i usklađenosti s drugim politikama Unije. Zaključak evaluacije bio je da Direktiva 2009/103/EZ u cjelini dobro funkcionira te da u pogledu većine aspekata nije potrebna njezina izmjena. Međutim, utvrđena su četiri područja u pogledu kojih bi ciljane izmjene bile primjerene: naknada štete osobama oštećenima zbog nezgoda u slučaju nesolventnosti dotičnog društva za osiguranje, minimalni obvezni iznosi osiguravateljnog pokrića, provjere osiguranja vozila koje provode države članice i korištenje potvrde o odštetnim zahtjevima ugovaratelja osiguranja od strane novog društva za osiguranje. Uz ta četiri područja, otpremljena vozila, nezgode koje uključuju prikolicu koju vuče vozilo, neovisni alati za usporedbu cijena osiguranja motornih vozila te informacijski centri i informiranje oštećenih osoba također su utvrđeni kao područja u pogledu kojih bi ciljane izmjene bile primjerene. Nadalje, trebalo bi povećati jasnoću Direktive 2009/103/EZ, tako da se odgovarajućim izmjenama izraz „žrtva”, koji se u toj direktivi upotrebljava kao sinonim za „oštećenu osobu”, zamijeni izrazom „oštećena osoba” ili „osoba oštećena”, ovisno o slučaju. Te izmjene imaju isključivi cilj usklađivanja terminologije koja se upotrebljava u toj direktivi i ne predstavljaju promjenu sadržaja.

Uvodna izjava (3)

Od stupanja na snagu Direktive 2009/103/EZ na tržište su došle mnoge nove vrste vozila na motorni pogon. Neka od njih pogonjena su isključivo električnim motorom, a neka od njih pomoćnom opremom. Takva bi vozila trebalo uzeti u obzir pri definiranju značenja „vozila”. Ta bi se definicija trebala temeljiti na općim značajkama takvih vozila, posebno na njihovim najvećim konstrukcijskim brzinama i neto masama, te bi njome trebalo obuhvatiti samo vozila koja pogoni isključivo mehanička snaga. Ta bi se definicija trebala primjenjivati neovisno o broju kotača koje vozilo ima. Invalidska kolica namijenjena osobama s tjelesnim invaliditetom ne bi trebala biti uključena u tu definiciju.

Uvodna izjava (4)

Laka električna vozila koja nisu obuhvaćena definicijom „vozila” trebala bi biti isključena iz područja primjene Direktive 2009/103/EZ. Međutim, ništa u toj direktivi ne bi trebalo sprečavati države članice da na temelju svojeg nacionalnog prava zahtijevaju osiguranje motornih vozila, podložno uvjetima koje one odrede, u pogledu bilo koje motorne opreme koja se koristi na kopnu i koja nije obuhvaćena definicijom „vozila” iz te direktive i za koje stoga ta direktiva ne zahtijeva takvo osiguranje. Ta direktiva također ne bi trebala sprečavati države članice da u svojim nacionalnim pravima predvide da žrtve nezgoda uzrokovanih bilo kojom drugom motornom opremom imaju pristup tijelu za naknadu štete države članice kako je utvrđeno u poglavlju 4. Države članice također bi trebale moći odlučiti da, ako su osobe koje imaju boravište na njihovom državnom području osobe oštećene u nezgodi koju je prouzročila ta druga motorna oprema u drugoj državi članici u kojoj se za tu motornu opremu ne zahtijeva osiguranje motornih vozila, te osobe imaju pristup tijelu za naknadu štete kako je utvrđeno u poglavlju 4. u državi članici u kojoj borave. Tijela država članica za naknadu štete trebala bi imati mogućnost sklapanja međusobnog sporazuma o načinima suradnje u takvim situacijama.

Uvodna izjava (5)

U svojim nedavnim odlukama, konkretno presudama u predmetima Vnuk(4), Rodrigues de Andrade(5) i Torreiro(6), Sud Europske unije pojasnio je značenje pojma „upotreba vozilâ”. Sud je osobito pojasnio da se motorna vozila neovisno o njihovim značajkama obično upotrebljavaju kao prijevozna sredstva te da upotreba takvih vozila obuhvaća svaku upotrebu vozila koja je u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom kao prijevoznog sredstva, neovisno o terenu na kojem se motorno vozilo upotrebljava te o tomu je li ono u stanju mirovanja ili u pokretu. Direktiva 2009/103/EZ ne primjenjuje se ako je u trenutku nezgode uobičajena funkcija takvog vozila „upotreba koja nije upotreba kao prijevozno sredstvo”. To bi mogao biti slučaj ako se vozilo ne upotrebljava u smislu članka 3. prvog stavka te direktive jer je njegova uobičajena funkcija, na primjer, „upotreba kao industrijski ili poljoprivredni izvor energije”. U interesu pravne sigurnosti primjereno je da se u Direktivu 2009/103/EZ uvede definicija pojma „upotreba vozila” kako bi ona odražavala spomenutu sudsku praksu.

Uvodna izjava (6)

Neka motorna vozila su manja i stoga je manja vjerojatnost da nanesu znatnu tjelesnu ozljedu ili oštećenje stvari nego ostala vozila. Njihovo uključivanje u područje primjene Direktive 2009/103/EZ bilo bi nerazmjerno i ne bi bilo održivo u budućnosti. Njihovim uključivanjem također bi se narušilo prihvaćanje novijih vozila, kao što su električni bicikli koji nisu isključivo pogonjeni mehaničkim pogonom, te bi se obeshrabrile inovacije. Nadalje, nema dovoljno dokaza da bi takva manja vozila mogla prouzročiti nezgode koje bi rezultirale oštećenim osobama u istom opsegu kao druga vozila, kao što su automobili ili kamioni. U skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti, zahtjevi na razini Unije trebali bi stoga obuhvaćati samo ona vozila koja su kao takva definirana u Direktivi 2009/103/EZ.

Uvodna izjava (7)

U načelu, osiguranje motornih vozila trebalo bi pokrivati nezgode na svim područjima država članica. Međutim, određene države članice imaju odredbe kojima se uređuju vozila koja se upotrebljavaju isključivo na određenim područjima s ograničenim pristupom. Tim bi državama članicama trebalo omogućiti ograničena odstupanja od članka 3. Direktive 2009/103/EZ u pogledu područja s ograničenim pristupom na koja neovlaštene osobe ne bi smjele ulaziti, kao što su područja specifična za određenu lokaciju i područja s opremom u lukama i zračnim lukama. Država članica koja odluči odobriti takva odstupanja trebala bi također poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurala isplatu naknade za svaku štetu ili ozljedu koju prouzroči takvo vozilo.

Uvodna izjava (8)

Također bi trebalo biti moguće da država članica ne zahtijeva obvezno osiguranje motornih vozila za vozila čija upotreba na javnim cestama nije dopuštena u skladu s njezinim nacionalnim pravom. Takva bi država članica ipak trebala poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurala isplatu naknade za svaku štetu ili ozljedu koju prouzroče takva vozila, osim ako država članica odluči odstupiti i od članka 10. Direktive 2009/103/EZ u pogledu naknade štete koju su prouzročila takva vozila na područjima koja nisu dostupna javnosti zbog pravnih ili fizičkih ograničenja pristupa takvim područjima, kako su definirana njezinim nacionalnim pravom. Takvo odstupanje od članka 10. trebalo bi se primjenjivati na vozila u pogledu kojih je država članica odlučila odstupiti od obveze osiguranja jer upotreba tih vozila na javnim cestama nije dopuštena u skladu s njezinim nacionalnim pravom, čak i ako bi se na obvezu osiguranja za ta vozila također moglo primjenjivati različito odstupanje predviđeno člankom 5. Direktive 2009/103/EZ.

Uvodna izjava (9)

U pojedinim državama članicama postoje odredbe o upotrebi vozila kao sredstva za namjerno uzrokovanje tjelesne ozljede ili oštećenja stvari. Ako je to primjenjivo, u slučaju najtežih kaznenih djela državama članicama trebalo bi dopustiti da nastave svoju pravnu praksu isključivanja takve štete iz obveznog osiguranja motornih vozila ili traženja povrata iznosa naknade iz osiguranja koja se isplaćuje oštećenim osobama odgovornih za tu ozljedu ili oštećenje. Međutim, kako se ne bi smanjila zaštita zajamčena Direktivom 2009/103/EZ, takva pravna praksa trebala bi biti dopuštena samo ako država članica osigura da se u takvim slučajevima oštećenim osobama isplati naknada takve štete na način koji je što bliži načinu na koji bi im se isplatila naknada štete u skladu s Direktivom 2009/103/EZ. U slučaju da država članica nije predvidjela takav alternativni mehanizam za naknadu štete ili jamstvo kojim se osigurava naknada štete oštećenim osobama na način koji je što bliži načinu na koji bi im se isplatila naknada štete u skladu s Direktivom 2009/103/EZ, takva šteta trebala bi biti pokrivena u skladu s tom direktivom.

Uvodna izjava (10)

Države članice ne bi trebale primjenjivati Direktivu 2009/103/EZ na upotrebu vozila u događanjima i aktivnostima povezanima s motornim sportom, uključujući utrke i natjecanja, kao i treniranje, testiranje i demonstracije, uključujući one brzine, pouzdanosti ili vještine, dopuštenima u skladu s njihovim nacionalnim pravom. Takve izuzete aktivnosti trebale bi se odvijati na ograničenom i označenom području tako da se osigura da redovni promet, stanovništvo i sve strane koje nisu povezane s tom aktivnošću ne mogu stvarno ili potencijalno dijeliti rutu na kojoj se vozi. Takve aktivnosti obično uključuju one na označenim motornim sportskim stazama ili rutama i područjima u neposrednoj blizini, kao što su sigurnosna područja, područja za zaustavljanje i garaže, u kojima je rizik od nezgode mnogo veći u usporedbi s uobičajenim cestama i u koje neovlaštene osobe ne bi smjele ulaziti.

Uvodna izjava (11)

Takvo izuzeće za događaje i aktivnosti povezane s motornim sportom trebalo bi primjenjivati samo ako država članica osigura da je organizator događaja ili aktivnosti, ili bilo koja druga strana, sklopio alternativnu policu osiguranja ili jamstva kojom je pokrivena šteta nanesena bilo kojim trećim osobama, uključujući gledatelje i druge prolaznike, ali ne nužno šteta nanesena vozačima koji sudjeluju u tim aktivnostima i njihovim vozilima. Osim ako organizatori ili druge stranke kao uvjet za to izuzeće sklope alternativnu policu osiguranja ili jamstva, šteta bi, uz moguću iznimku štete za vozače koji sudjeluju u tim aktivnostima i njihova vozila, trebala biti pokrivena u skladu s Direktivom 2009/103/EZ.

Uvodna izjava (12)

Kako se ne bi smanjila zaštita zajamčena Direktivom 2009/103/EZ, države članice trebale bi osigurati da se, u okviru događaja i aktivnosti povezanih s motornim sportom koji su dopušteni u skladu s njihovim nacionalnim pravom i ispunjavaju uvjete za to izuzeće, oštećenim stranama isplati naknada takve štete na način koji je što bliži načinu na koji bi im se isplatila naknada štete u skladu s Direktivom 2009/103/EZ.

Uvodna izjava (13)

Dok se proizvode i prevoze vozila nemaju funkciju prijevoza i ne smatra se da se upotrebljavaju u smislu članka 3. prvog stavka Direktive 2009/103/EZ. Međutim, ako država članica odluči ne primijeniti zahtjev osiguranja motornih vozila u pogledu tih vozila u skladu s člankom 28. stavkom 1. Direktive 2009/103/EZ, trebalo bi postojati osiguranje od poslovne odgovornosti kako bi se pokrila šteta koju bi ta vozila mogla prouzročiti.

Uvodna izjava (14)

Trenutačno se nacionalnim pravom mnogih država članica obveza osiguranja povezuje s upotrebom vozila u smislu članka 3. prvog stavka Direktive 2009/103/EZ. U takvim državama članicama upotreba vozila dopuštena je samo ako je vozilo registrirano. Pravom tih država članica propisano je da vozilo mora biti pokriveno osiguranjem motornih vozila tijekom aktivne registracije i upotrebe vozila u smislu članka 3. prvog stavka Direktive 2009/103/EZ. Posljedično, te države članice ne zahtijevaju osiguravateljno pokriće za upotrebu vozila koja su trajno ili privremeno odjavljena jer se, na primjer, nalaze u muzeju, u postupku su restauriranja ili se ne upotrebljavaju duže vrijeme iz nekog drugog razloga, kao što je sezonska upotreba. Takve države članice trebaju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurale da se naknada jednaka naknadi dostupnoj na temelju Direktive 2009/103/EZ isplaćuje u vezi sa svim štetama ili ozljedama koje su na njihovu državnom području i na državnom području drugih država članica prouzročila vozila kako su definirana u toj direktivi koja se upotrebljavaju u smislu njezina članka 3. prvog stavka.

Uvodna izjava (15)

Trenutačno neke države članice, u kojima obveza osiguranja od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornog vozila nije povezana s registracijom vozila, ne zahtijevaju obvezno osiguranje motornih vozila za vozila koja su službeno povučena iz upotrebe u skladu s njihovim nacionalnim pravom. Primjeri takvog službenog povlačenja iz upotrebe uključuju slanje obavijesti nadležnom tijelu ili drugim za to određenim stranama koje obavljaju funkciju nadležnog tijela ili poduzimanje drugih provjerljivih fizičkih mjera. Te države članice trebaju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurale da se naknada jednaka naknadi dostupnoj na temelju Direktive 2009/103/EZ isplaćuje u vezi sa svim štetama ili ozljedama koje su na njihovu državnom području i na državnom području drugih država članica prouzročila takva vozila.

Uvodna izjava (16)

Države članice trenutačno se trebaju suzdržavati od provjera osiguranja u pogledu vozila koja se uobičajeno nalaze na području druge države članice i u pogledu vozila koja se uobičajeno nalaze na području treće zemlje, a koja na njihovo područje dolaze s područja neke druge države članice. Zahvaljujući novim tehnološkim dostignućima, kao što je tehnologija za automatsko prepoznavanje registarskih tablica, provjere osiguranja vozila moguće su bez zaustavljanja vozila, odnosno bez ometanja slobodnog kretanja osoba. Stoga je primjereno dopustiti takve provjere osiguranja vozila, ali samo ako su nediskriminirajuće, potrebne i razmjerne, dio su općeg sustava provjera na državnom području koje se provode i u pogledu vozila koja se uobičajeno nalaze na području države članice koja provodi provjere i ako za njihovu provedbu nije nužno zaustavljanje vozila.

Uvodna izjava (17)

Države članice koje se odluče uspostaviti sustav za obradu osobnih podataka koji bi se poslije mogli podijeliti s drugim državama članicama, kao što su podaci dobiveni s pomoću tehnologije prepoznavanja registarskih pločica, trebaju donijeti propise kojima će se omogućiti obrada osobnih podataka za potrebe suzbijanja vožnje bez osiguranja te istodobno donijeti odgovarajuće mjere zaštite prava i sloboda te legitimnih interesa ispitanika. Odredbe Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(7) primjenjuju se na obradu osobnih podataka u svrhu suzbijanja vožnje bez osiguranja. Države članice u svojim bi propisima trebale posebno navesti točnu svrhu i uputiti na relevantnu pravnu osnovu i tim bi se propisima trebali poštovati relevantni sigurnosni zahtjevi i načela nužnosti, proporcionalnosti i „ograničavanja svrhe” te utvrditi proporcionalno razdoblje čuvanja podataka. Osim toga, načela „tehničke zaštite osobnih podataka” i „integrirane zaštite osobnih podataka” trebala bi se primjenjivati na sve sustave za obradu podataka koji se razvijaju i koriste u okviru zakonodavstva država članica.

Uvodna izjava (18)

U skladu s tim načelima države članice ne bi trebale čuvati osobne podatke obrađene isključivo u svrhu provođenja provjere osiguranja duže nego što je potrebno kako bi se provjerilo ima li vozilo važeće osiguravateljno pokriće. Ako se utvrdi da je vozilo osigurano, svi podaci koji se odnose na tu provjeru trebali bi se izbrisati. Ako se sustavom za provjeru ne može utvrditi je li vozilo osigurano, ti bi se podaci trebali čuvati samo tijekom ograničenog razdoblja koje ne prelazi broj dana koji je potreban kako bi se utvrdilo postoji li osiguravateljno pokriće. Za vozila za koja se utvrdi da nisu obuhvaćena važećom policom osiguranja razumno je zahtijevati da se takvi podaci čuvaju dok se ne završe upravni ili sudski postupci i dok vozilo ne bude obuhvaćeno važećom policom osiguranja.

Uvodna izjava (19)

Direktivom 2009/103/EZ trenutačno su utvrđeni različiti referentni datumi za periodični ponovni izračun minimalnih iznosa pokrića u različitim državama članicama, zbog čega se minimalni iznosi pokrića razlikuju ovisno o državi članici. Kako bi se osigurala jednaka minimalna zaštita oštećenih osoba u cijeloj Uniji, ti bi se minimalni iznosi trebali uskladiti i trebala bi se uvesti jedinstvena klauzula o preispitivanju, u kojoj se kao referentna vrijednost upotrebljava harmonizirani indeks potrošačkih cijena koji objavljuje Eurostat, te postupovna pravila kojima se uređuje takvo preispitivanje i utvrđuju jedinstveni rokovi.

Uvodna izjava (20)

Radi djelotvorne i učinkovite zaštite osoba oštećenih zbog prometne nezgode potrebno je da te oštećene osobe imaju pravo tražiti naknadu štete u svojoj državi članici boravišta i primiti odgovor u razumnom roku. Isto je tako potrebno da se, ako je njihov odštetni zahtjev opravdan, tim oštećenim osobama uvijek isplate iznosi koji im pripadaju za dobivene tjelesne ozljede ili oštećenje stvari, neovisno o tomu je li društvo za osiguranje odgovorne osobe solventno. Stoga bi države članice trebale osnovati ili ovlastiti tijelo za isplatu početne naknade štete oštećenim osobama s boravištem na njihovu državnom području, koje ima pravo zatražiti povrat te naknade štete od tijela koje je u istu svrhu osnovano ili ovlašteno u matičnoj državi članici nesolventnog društva za osiguranje koje je izdalo policu osiguranja za vozilo odgovorne osobe. Ako država članica ima postojeći aranžman naknade štete, trebala bi ga moći i dalje provoditi.

Uvodna izjava (21)

Društvo za osiguranje može postati nesolventno na različite načine, na primjer zbog proglašenja stečaja, neispunjenja svojih obveza nakon što se odrekne odobrenja za rad u matičnoj državi članici ili zbog toga što je bilo predmet mjere opoziva ili odluke kojom se zabranjuje njegovo poslovanje. Kada je izdan nalog ili je donesena odluka o pokretanju stečajnog ili likvidacijskog postupka, taj nalog ili odluku trebalo bi javno objaviti. Tijelo koje je osnovano ili ovlašteno za naknadu štete oštećenim osobama u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje u matičnoj državi članici društva za osiguranje trebalo bi o tom nalogu ili odluci obavijestiti takva tijela u svim drugim državama članicama.

Uvodna izjava (22)

Države članice trebale bi osigurati da je tijelo koje je osnovano ili ovlašteno za naknadu štete oštećenim osobama u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje u državi članici na čijem državnom području oštećena osoba ima boravište, nadležno u svim fazama postupka zatražiti informacije, davati informacije drugim relevantnim nadležnim i drugim tijelima i dionicima u Uniji i primati informacije od njih te surađivati s njima. Takve informacije trebale bi biti dovoljne da njihov primatelj dobije barem opći pregled stanja. Takve su informacije važne kako bi se osiguralo da tijelo koje oštećenoj osobi nadoknađuje štetu može, prije isplate naknade štete, sâmo ili zajedno sa svim relevantnim stranama u skladu s nacionalnim zakonodavstvom provjeriti je li društvo za osiguranje već isplatilo naknadu štete podnositelju zahtjeva na temelju njegovog odštetnog zahtjeva. Zahtjev podnesen tom tijelu može se čak prenijeti na društvo za osiguranje radi daljnjeg ispitivanja ili donošenja odluke, ako je tako propisano nacionalnim postupovnim pravom. Države članice trebale bi osigurati da tijelo zatraži i dobije detaljnije informacije o određenim odštetnim zahtjevima.

Uvodna izjava (23)

Sustavom nadoknade ne bi se trebalo dovoditi u pitanje primjenjivo pravo u pogledu razina pokrića oštećenih osoba. Ista načela trebala bi se primjenjivati na odštetne zahtjeve neovisno o tome je li društvo za osiguranje solventno ili nesolventno. Tijelo matične države članice društva za osiguranje koje je izdalo policu odgovorne osobe trebalo bi izvršiti uplatu tijelu države članice na čijem državnom području oštećena osoba ima boravište u razumnom roku nakon što tijelo matične države članice društva za osiguranje primi odštetni zahtjev u vezi s uplatom koju je tijelo države članice boravišta oštećene osobe izvršilo oštećenoj osobi.

Uvodna izjava (24)

Ovisno o različitim fazama obrade odštetnih zahtjeva, plaćanjima oštećenim osobama i postupcima za nadoknadu u različitim tijelima, mogu postojati nepodmirene obveze između tijela osnovanih ili ovlaštenih za naknadu štete oštećenim osobama u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje. U postupku nadoknade pravo subrogacije trebalo bi prenijeti s tijela koje je prvo isplatilo naknadu štete na tijelo druge države članice. Stoga bi na tijelo, u mjeri u kojoj je ono pružilo naknadu za pretrpljenu štetu ili ozljedu, a još nije primilo nadoknadu, trebala biti prenesena prava oštećene osobe prema osobi koja je prouzročila nezgodu ili prema njezinom društvu za osiguranje. Međutim, prava oštećene osobe prema ugovaratelju osiguranja ili drugoj osiguranoj osobi koja je prouzročila nezgodu ne bi trebala biti prenesena na to tijelo ako bi odgovornost ugovaratelja osiguranja ili osigurane osobe pokrilo nesolventno društvo za osiguranje u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom. Svaka država članica trebala bi biti obvezna priznati tu subrogaciju kako ju je predvidjela bilo koja druga država članica.

Uvodna izjava (25)

Kako bi se osigurala učinkovita i djelotvorna zaštita oštećenih osoba u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje, potrebno je da države članice poduzmu odgovarajuće mjere kako bi osigurale da sredstva potrebna za naknadu štete oštećenim osobama budu dostupna u trenutku dospijeća isplate naknade štete. U skladu s načelom supsidijarnosti, o tim mjerama trebale bi odlučivati matične države članice na nacionalnoj razini. Međutim, one bi trebale biti u skladu s pravom Unije, a posebno s načelima kao što su lex specialis i lex posterior. Kako bi se spriječilo neopravdano i nerazmjerno opterećenje osiguravatelja, ako država članica zahtijeva financijske doprinose društava za osiguranje, ti bi se doprinosi trebali prikupljati samo od društava za osiguranje kojima je ta država članica izdala odobrenje za rad. Time se ne bi trebalo dovoditi u pitanje financiranje bilo kojih drugih funkcija koje bi se mogle dodijeliti tijelu koje je osnovano ili ovlašteno za naknadu štete oštećenim osobama u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje.

Uvodna izjava (26)

Kako bi se osigurala djelotvorna provedba zahtjeva predviđenih ovom Direktivom koji se odnose na naknadu štete oštećenim osobama u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje, tijela kojima je povjerena ta zadaća trebala bi nastojati sklopiti sporazum u pogledu njihovih funkcija i obveza te postupaka za nadoknadu. Ako se takav sporazum ne sklopi u roku od 24 mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Direktive, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi s utvrđivanjem postupovnih zadaća i obveza tih tijela u pogledu nadoknade.

Uvodna izjava (27)

U slučaju nesolventnosti društva za osiguranje oštećene osobe trebale bi imati pravo tražiti naknadu štete od tijela u svojoj državi članici boravišta, uključujući i kada su oštećene zbog nezgoda koje su se dogodile u državi članici koja nije njihova država članica boravišta. Države članice trebale bi moći dodijeliti funkciju naknade štete takvim oštećenim osobama novom tijelu ili tijelu koje već postoji, uključujući tijelu za naknadu štete osnovanom ili odobrenom u skladu s člankom 24. Direktive 2009/103/EZ. Države članice također bi trebale moći jednom tijelu dodijeliti zadaće naknade štete, u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje, osobama oštećenima zbog nezgoda u njihovoj državi članici boravišta i osobama oštećenima zbog nezgoda u državama članicama koje nisu njihova država članica boravišta. U slučaju osoba oštećenih u državama članicama koje nisu njihova država članica boravišta, također je važno osigurati razmjenu informacija i suradnju s tijelima za naknadu štete osnovanima ili odobrenima u skladu s člankom 24. Direktive 2009/103/EZ u svim državama članicama i s predstavnicima za likvidaciju štete.

Uvodna izjava (28)

Države članice mogu osnovati ili ovlastiti više od jednog tijela za naknadu štete u skladu s Direktivom 2009/103/EZ, što bi oštećenim osobama moglo otežati utvrđivanje tijela kojem trebaju podnijeti svoje odštetne zahtjeve. Države članice koje osnivaju ili ovlašćuju više od jednog tijela za naknadu štete trebale bi stoga osigurati da oštećene strane imaju pristup osnovnim informacijama o mogućim načinima podnošenja zahtjeva za naknadu štete na način koji im omogućuje da lako razumiju kojem bi tijelu trebale podnijeti zahtjev.

Uvodna izjava (29)

U slučaju otpremljenog vozila trebalo bi biti moguće da osoba odgovorna za pokriće odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama odabere hoće li sklopiti policu osiguranja u državi članici u kojoj je vozilo registrirano ili, u razdoblju od 30 dana od datuma na koji kupac prihvati isporuku, u državi članici odredišta, čak i ako vozilo nije službeno registrirano u državi članici odredišta. Informacijski centar države članice u kojoj je vozilo registrirano i, ako se one razlikuju, države članice odredišta, i informacijski centar bilo koje druge relevantne države članice, kao što je država članica na čijem se državnom području nezgoda dogodila ili u kojoj oštećena osoba ima boravište, trebali bi međusobno surađivati kako bi osigurali dostupnost potrebnih informacija o otpremljenom vozilu koje imaju u skladu s člankom 23. Direktive 2009/103/EZ.

Uvodna izjava (30)

U slučaju nezgoda koje uključuju prikolice za koje je izdano osiguranje od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama zasebno od onog od vučnog vozila, oštećena osoba trebala bi moći podnijeti odštetni zahtjev protiv osiguravatelja prikolice ako je tako predviđeno nacionalnim pravom. Oštećena osoba trebala bi od osiguravatelja prikolice na zahtjev dobiti informacije o identitetu osiguravatelja vučnog vozila ili, ako osiguravatelj prikolice ne može utvrditi osiguravatelja vučnog vozila unatoč tome što je poduzeo razumne napore da to učini, informacije o mehanizmu za naknadu štete predviđenom u članku 10. Direktive 2009/103/EZ.

Uvodna izjava (31)

Kako bi se olakšalo priznavanje postavljenih odštetnih zahtjeva pri sklapanju nove police osiguranja, trebalo bi biti moguće jednostavno autentificirati prethodne eventualno postavljene odštetne zahtjeve ugovaratelja osiguranja koji žele sklopiti nove ugovore o osiguranju s društvima za osiguranje. Kako bi se pojednostavnila provjera i autentifikacija potvrda o odštetnim zahtjevima, važno je da sadržaj i oblik tih potvrda budu jednaki u svim državama članicama. Osim toga, društva za osiguranje koja pri određivanju premija osiguranja motornog vozila uzimaju u obzir potvrde o odštetnim zahtjevima ne bi smjela diskriminirati na temelju državljanstva ili isključivo na temelju prethodne države članice boravišta ugovaratelja osiguranja. Osim toga, društva za osiguranje trebala bi postupati s potvrdom o odštetnim zahtjevima iz druge države članice jednako kao i s domaćom potvrdom o odštetnim zahtjevima te primijeniti na klijenta iz druge države članice sve popuste dostupne domaćem klijentu koji je po svemu ostalome identičan, uključujući popuste koji se zahtijevaju nacionalnim zakonodavstvom te države članice, poput sustava „bonus-malus”. Države članice trebale bi ostati slobodne donositi nacionalne propise o sustavima „bonus-malus” jer su ti sustavi po svojoj prirodi nacionalni i bez prekograničnog elementa te bi stoga prema načelu supsidijarnosti odlučivanje o njima trebalo ostati u nadležnosti država članica. Kako bi se državama članicama omogućilo da provjere obrađuju li društva za osiguranje potvrde o odštetnim zahtjevima i kako, društva za osiguranje trebala bi objaviti opći pregled svojih politika u pogledu upotrebe postavljenih odštetnih zahtjeva pri izračunu premija. Ne dovodeći u pitanje Direktivu (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća(8), društva za osiguranje ne moraju objavljivati poslovno osjetljive informacije, kao što su pojedinosti o tarifnim pravilima.

Uvodna izjava (32)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu Direktive 2009/103/EZ Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti u vezi s oblikom i sadržajem potvrde o odštetnim zahtjevima. Te bi provedbene ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(9).

Uvodna izjava (33)

Države članice trebale bi moći odlučiti certificirati alate koji potrošačima omogućuju usporedbu cijena, tarifa i pokrića među pružateljima osiguranja motornih vozila, a koji su u skladu s uvjetima utvrđenima u Direktivi 2009/103/EZ. Ako su propisno certificirani, takvi alati mogli bi biti označeni kao „neovisni alati za usporedbu cijena osiguranja motornih vozila”. Države članice također bi trebale moći uspostaviti javne alate za usporedbu cijena kojima upravlja javno tijelo.

Uvodna izjava (34)

Kako bi se osiguralo neometano rješavanje odštetnih zahtjeva kada je potrebno izvješće o nezgodi u skladu s nacionalnim pravom kojim se osigurava pravo oštećene osobe da od nadležnih tijela dobije primjerak izvješća o nezgodi, važno je da oštećena strana ima pravodoban pristup tom izvješću.

Uvodna izjava (35)

Kako bi se osiguralo da minimalni iznosi pokrića osiguranja motornih vozila s vremenom ne izgube na vrijednosti, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s prilagodbom tih minimalnih iznosa kako bi se uzele u obzir promjene u gospodarstvu.

Uvodna izjava (36)

Pri donošenju delegiranih akata u skladu s ovlastima iz ove Direktive posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(10) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

Uvodna izjava (37)

U okviru evaluacije funkcioniranja Direktive 2009/103/EZ Komisija bi trebala pratiti primjenu te direktive, uzimajući u obzir broj oštećenih osoba, iznos nepodmirenih odštetnih zahtjeva zbog kašnjenja u plaćanju uzrokovanih prekograničnim slučajevima nesolventnosti, razinu minimalnih iznosa pokrića u državama članicama, iznos odštetnih zahtjeva zbog vožnje bez osiguranja u prekograničnom prometu i broj pritužbi povezanih s potvrdama o odštetnim zahtjevima.

Uvodna izjava (38)

Osim toga, Komisija bi trebala pripremiti izvješće u kojem evaluira funkcioniranje, međusobnu suradnju i financiranje tijela za naknadu štete koja su osnovana ili ovlaštena za naknadu štete oštećenim osobama u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje. Tom bi izvješću prema potrebi trebalo priložiti zakonodavni prijedlog.

Uvodna izjava (39)

Kako bi se osiguralo da Direktiva 2009/103/EZ i dalje služi svojoj svrsi, a to je zaštita potencijalnih oštećenih osoba od nezgoda koje uključuju motorna vozila, Komisija bi također trebala pratiti i preispitivati tu direktivu s obzirom na tehnološki razvoj, uključujući povećanu upotrebu autonomnih i poluautonomnih vozila. Također bi trebala analizirati kako društva za osiguranje koriste sustave u kojima na premije utječu potvrde o odštetnim zahtjevima ugovaratelja osiguranja. Nadalje, Komisija bi trebala procijeniti djelotvornost sustavâ za razmjenu informacija koji se upotrebljavaju za prekogranične provjere osiguranja.

Uvodna izjava (40)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, posebno osiguravanje jednake minimalne zaštite osoba oštećenih zbog prometnih nezgoda u cijeloj Uniji, osiguravanje njihove zaštite u slučaju nesolventnosti društava za osiguranje te osiguravanje jednakog postupanja osiguravatelja prema potvrdama o odštetnim zahtjevima kad je riječ o potencijalnim ugovarateljima osiguranja koji prelaze unutarnje granice Unije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojih učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

Uvodna izjava (41)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima(11), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

Uvodna izjava (42)

Direktivu 2009/103/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

Prenošenje

Članak 2.

1. Države članice do 23. prosinca 2023. donose i objavljuju mjere potrebne radi usklađivanja s ovom Direktivom. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

One primjenjuju te mjere od 23. prosinca 2023.

Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, države članice do 23. lipnja 2023. donose mjere potrebne radi usklađivanja s izmjenama koje su utvrđene u članku 1. točkama 8. i 18. ove Direktive u pogledu članka 10.a stavka 13. drugog podstavka odnosno članka 25.a stavka 13. drugog podstavka Direktive 2009/103/EZ.

Kad države članice donose mjere iz ovog stavka, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Stupanje na snagu

Članak 3.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Adresati

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu