Direktiva (EU) 2021/2118

Uvodna izjava (24)

Ovisno o različitim fazama obrade odštetnih zahtjeva, plaćanjima oštećenim osobama i postupcima za nadoknadu u različitim tijelima, mogu postojati nepodmirene obveze između tijela osnovanih ili ovlaštenih za naknadu štete oštećenim osobama u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje. U postupku nadoknade pravo subrogacije trebalo bi prenijeti s tijela koje je prvo isplatilo naknadu štete na tijelo druge države članice. Stoga bi na tijelo, u mjeri u kojoj je ono pružilo naknadu za pretrpljenu štetu ili ozljedu, a još nije primilo nadoknadu, trebala biti prenesena prava oštećene osobe prema osobi koja je prouzročila nezgodu ili prema njezinom društvu za osiguranje. Međutim, prava oštećene osobe prema ugovaratelju osiguranja ili drugoj osiguranoj osobi koja je prouzročila nezgodu ne bi trebala biti prenesena na to tijelo ako bi odgovornost ugovaratelja osiguranja ili osigurane osobe pokrilo nesolventno društvo za osiguranje u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom. Svaka država članica trebala bi biti obvezna priznati tu subrogaciju kako ju je predvidjela bilo koja druga država članica.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu