Članak 10.
Zadržavanje
1. Države članice ne smiju zadržati osobu isključivo zato što je ta osoba tražitelj ili isključivo na temelju državljanstva tog tražitelja. Zadržavanje se temelji samo na jednom ili više razloga za zadržavanje utvrđenih u stavku 4. Zadržavanje ne smije biti kaznene prirode.
2. Prema potrebi i na temelju pojedinačne ocjene svakog slučaja države članice mogu zadržati tražitelja ako se ne mogu djelotvorno primijeniti druge manje prisilne mjere.
3. Pri zadržavanju tražitelja države članice uzimaju u obzir sve vidljive znakove, izjave ili ponašanje koji ukazuju na to da tražitelj ima posebne potrebe u vezi s prihvatom. Ako procjena iz članka 25. još nije dovršena, ona se dovršava bez nepotrebne odgode, a njezini se rezultati uzimaju u obzir pri odlučivanju o nastavku zadržavanja ili o tome treba li prilagoditi uvjete zadržavanja.
4. Tražitelja se može zadržati samo na temelju jednog ili više sljedećih razloga:
(a) da se utvrdi ili provjeri njegov identitet ili državljanstvo;
(b) da se utvrde elementi na kojima se zahtjev za međunarodnu zaštitu temelji, a koji se bez zadržavanja ne mogu pribaviti, posebno kada postoji opasnost od bijega;
(c) da se osigura poštovanje pravnih obveza koje su tražitelju nametnute na temelju pojedinačne odluke u skladu s člankom 9. stavkom 1. ako tražitelj nije poštovao te obveze te i dalje postoji opasnost od bijega;
(d) da se u okviru postupka na granici u skladu s člankom 43. Uredbe (EU) 2024/1348 odluči o pravu tražitelja da uđe na državno područje;
(e) kada je tražitelj zadržan zbog postupka vraćanja na temelju Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(1), da se pripremi vraćanje ili provede postupak udaljavanja, a dotična država članica na temelju objektivnih kriterija, među ostalim i na temelju toga da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak za međunarodnu zaštitu, može dokazati da postoje opravdani razlozi za vjerovati da tražitelj izražava namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu samo da odgodi ili oteža izvršenje odluke o vraćanju;
(f) kada to zahtijeva zaštita nacionalne sigurnosti ili javnog reda;
(g) u skladu s člankom 44. Uredbe (EU) 2024/1351.
Razlozi za zadržavanje iz prvog podstavka utvrđuju se nacionalnim pravom.
5. Države članice osiguravaju da su pravila o alternativama zadržavanju, kao što su redovito javljanje tijelima, davanje financijskog jamstva ili obveza boravka na određenome mjestu, utvrđena nacionalnim pravom.