Članak 9.
Ograničenja slobode kretanja
1. Prema potrebi, države članice iz razloga javnog reda ili djelotvornog sprečavanja bijega tražitelja ako postoji opasnost od bijega mogu odlučiti da je tražitelju dopušteno boraviti samo na određenome mjestu koje je prilagođeno za smještaj tražitelja, posebno u pogledu:
(a) tražitelja koji moraju biti prisutni u drugoj državi članici u skladu s člankom 17. stavkom 4. Uredbe (EU) 2024/1351; ili
(b) tražitelja koji su transferirani u državu članicu u kojoj moraju biti prisutni u skladu s člankom 17. stavkom 4. Uredbe (EU) 2024/1351 nakon bijega u drugu državu članicu.
Ako je tražitelju dopušteno boraviti samo na određenome mjestu u skladu s ovim stavkom, pružanje materijalnih uvjeta prihvata uvjetuje se stvarnim boravkom tražitelja na tom određenome mjestu.
2. Države članice mogu, prema potrebi, zahtijevati od tražitelja da se jave nadležnim tijelima u određeno vrijeme ili u razumnim vremenskim razmacima, bez nerazmjernog utjecanja na prava tražitelja na temelju ove Direktive.
Takvi zahtjevi u pogledu javljanja mogu se nametnuti kako bi se osiguralo poštovanje odluka iz stavka 1. ili kako bi se djelotvorno spriječio bijeg tražitelja.
3. Na zahtjev tražitelja države članice mogu tom tražitelju dopustiti da privremeno boravi izvan određenog mjesta utvrđenog u skladu sa stavkom 1. Odluke u pogledu takvog dopuštenja donose se objektivno i nepristrano o meritumu pojedinačnog slučaja te, ako dopuštenje nije dano, za to se navode razlozi.
Od tražitelja se ne zahtijeva traženje dopuštenja za prisustvovanje terminima s tijelima vlasti ili sudovima ako je njegova prisutnost potrebna. Tražitelj obavješćuje nadležna tijela o takvim terminima.
4. Odluke donesene u skladu sa stavcima 1. i 2. moraju biti razmjerne i njima se uzimaju u obzir relevantni aspekti pojedinačne situacije tražitelja, uključujući posebne potrebe tog tražitelja u vezi s prihvatom.
5. Države članice navode činjenične i, prema potrebi, pravne razloge svake odluke koja se donosi u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka u toj odluci. Tražitelje se pisanim putem obavješćuje o takvoj odluci, kao i o postupcima za osporavanje odluke u skladu s člankom 29. i posljedicama nepoštovanja obveza nametnutih odlukom. Države članice pružaju tražiteljima takve informacije na jeziku koji razumiju ili za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumiju te u sažetom, transparentnom, razumljivom i lako dostupnom obliku, uz upotrebu jasnog i jednostavnog jezika. Države članice osiguravaju da odluke donesene u skladu s ovim člankom preispituje sudsko tijelo po službenoj dužnosti ako se te odluke primjenjuju dulje od dva mjeseca ili da se na te odluke može podnijeti žalba na zahtjev dotičnog tražitelja u skladu s člankom 29.