Uredba (EU) 2024/1348 · POGLAVLJE IV. POSTUPCI ODUZIMANJA MEĐUNARODNE ZAŠTITE

Članak 66.

Postupovna pravila za oduzimanje međunarodne zaštite

1. Ako tijelo odlučivanja ili, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, nadležni sud započne s razmatranjem oduzimanja međunarodne zaštite državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva, dotična osoba ostvaruje sljedeća jamstva:

(a) osoba se pisanim putem obavješćuje da se ponovno razmatra njezina kvalifikacija za korisnika međunarodne zaštite, kao i razlozi za takvo ponovno razmatranje;

(b) osoba se obavješćuje o obvezi suradnje s tijelom odlučivanja i drugim nadležnim tijelima, a posebno o činjenici da je dužna dati pisanu izjavu i pojaviti se na osobnom intervjuu ili saslušanju te odgovoriti na pitanja;

(c) osoba se obavješćuje o posljedicama nesurađivanja s tijelom odlučivanja i drugim nadležnim tijelima te da nepodnošenje pisane izjave i neprisustvovanje osobnom intervjuu ili saslušanju bez odgovarajućeg obrazloženja ne sprečava tijelo odlučivanja ili nadležni sud da donese odluku o oduzimanju međunarodne zaštite; i

(d) osobi se pruža mogućnost da u pisanoj izjavi iznese razloge zbog kojih joj se međunarodna zaštita ne bi trebala oduzeti u razumnom roku od datuma na koji je primila informacije iz točke (a) i u osobnom intervjuu ili saslušanju na datum koji je odredilo tijelo odlučivanja ili, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, nadležni sud.

2. Za potrebe stavka 1., tijelo odlučivanja ili nadležni sud:

(a) prikuplja relevantne, precizne i ažurirane informacije iz relevantnih i dostupnih nacionalnih, Unijinih i međunarodnih izvora i, ako su dostupni, uzima u obzir zajedničku analizu stanja u određenoj zemlji podrijetla i smjernice iz članka 11. Uredbe (EU) 2021/2303; i

(b) ne pribavlja nikakve informacije od navodnih počinitelja proganjanja ili ozbiljne nepravde na način koji bi doveo do toga da takvi počinitelji budu obaviješteni o činjenici da je dotična osoba korisnik međunarodne zaštite čiji se status ponovo razmatra.

3. Odluka o oduzimanju međunarodne zaštite donosi se u pisanom obliku što je prije moguće. Činjenični i pravni razlozi za oduzimanje navode se u odluci, a informacije o načinu na koji se ta odluka može osporavati i o relevantnim rokovima dostavljaju se pisanim putem.

4. Ako je tijelo odlučivanja ili, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, nadležni sud donio odluku o oduzimanju međunarodne zaštite, članci 6. 17., 18. i 19. primjenjuju se mutatis mutandis.

5. Ako državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva ne surađuje tako da ne podnese pisanu izjavu, ne prisustvuje osobnom intervjuu ili saslušanju ili ne odgovori na pitanja bez odgovarajućeg obrazloženja, nedostatak pisane izjave ili osobnog intervjua ili saslušanja ne sprečava tijelo odlučivanja ili nadležni sud da donese odluku o oduzimanju međunarodne zaštite. Takvo odbijanje suradnje može se smatrati samo oborivom pretpostavkom da državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva više ne želi ostvarivati međunarodnu zaštitu.

6. Postupak utvrđen u ovom članku ne primjenjuje se na državljane treće zemlje ili osobe bez državljanstva:

(a) ako se izričito odreknu toga da im se priznaje da su korisnici međunarodne zaštite;

(b) ako su postali državljani neke države članice; ili

(c) naknadno im je odobrena međunarodna zaštita u drugoj državi članici.

Države članice zaključuju predmete obuhvaćene ovim stavkom u skladu sa svojim nacionalnim pravom. To zaključenje ne treba biti u obliku odluke, ali bilježi se barem u dosje tražitelja zajedno s naznakom pravne osnove za to zaključenje.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu