Uredba (EU) 2024/1348 · POGLAVLJE V. POSTUPAK POVODOM PRAVNOG LIJEKA

Članak 67.

Pravo na djelotvorno pravno sredstvo

1. Tražitelji i osobe na koje se primjenjuje oduzimanje međunarodne zaštite imaju pravo na djelotvorno pravno sredstvo pred sudom, u skladu s temeljnim načelima i jamstvima predviđenima u poglavlju II. u pogledu postupka povodom pravnog lijeka, protiv sljedećeg:

(a) odluke o odbijanju zahtjeva kao nedopuštenog;

(b) odluke o odbijanju zahtjeva kao neutemeljenog ili očito neutemeljenog u odnosu i na status izbjeglice i status supsidijarne zaštite;

(c) odluke o odbijanju zahtjeva jer se od njega prešutno odustalo;

(d) odluke o oduzimanju međunarodne zaštite;

(e) odluke o vraćanju izdanu u skladu s člankom 37. ove Uredbe.

Odstupajući od prvog podstavka točke (d) ovog stavka države članice mogu u svojem nacionalnom pravu predvidjeti da se na slučajeve iz članka 66. stavka 6. ne primjenjuje pravni lijek.

Ako je odluka o vraćanju donesena kao dio povezane odluke iz prvog podstavka točke (a), (b), (c) ili (d), protiv odluke o vraćanju izjavljuje se pravni lijek zajedno s tom povezanom odlukom pred istim sudom, u istom sudskom postupku i unutar istih rokova. Ako je odluka o vraćanju izdana kao zaseban akt na temelju članka 37., protiv nje se može izjaviti pravni lijek u zasebnom sudskom postupku. Rokovi za te zasebne sudske postupke ne smiju premašiti rokove iz stavka 7. ovog članka.

2. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., osobe koje su priznate kao osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu imaju pravo na djelotvorno pravno sredstvo protiv odluke o neutemeljenosti zahtjeva u vezi sa statusom izbjeglice.

3. Djelotvornim pravnim sredstvom iz stavka 1. omogućuje se potpuno i ex nunc razmatranje činjenica i pravnih pitanja barem pred prvostupanjskim sudom, uključujući, ako je to primjenjivo, razmatranje potrebe za međunarodnom zaštitom na temelju Uredbe (EU) 2024/1347.

4. Tražiteljima, osobama na koje se primjenjuje oduzimanje međunarodne zaštite i osobama koje su priznate kao osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu osigurava se usluga usmenog prevođenja za potrebe saslušanja pred nadležnim sudom ako se takvo saslušanje održava i ako se odgovarajuća komunikacija ne može osigurati na drugi način.

5. Ako to smatra potrebnim, sud osigurava prijevod relevantnih dokumenata koji još nisu prevedeni u skladu s člankom 34. stavkom 4. Umjesto toga, prijevode tih relevantnih dokumenata mogu osigurati drugi subjekti i mogu se platiti iz javnih sredstava u skladu s nacionalnim pravom.

Tražitelj, osoba na koju se primjenjuje oduzimanje međunarodne zaštite i osoba koja je priznata kao osoba koja ispunjava uvjete za supsidijarnu zaštita mogu o vlastitom trošku osigurati prijevod drugih dokumenata.

6. Ako se dokumenti ne podnesu u propisanom roku koji je odredio sud kada tražitelj treba osigurati prijevod ili ako se dokumenti ne podnesu na vrijeme kako bi sud osigurao njihov prijevod kada prijevod osigurava sud, sud može odbiti uzeti u obzir te dokumente.

7. Države članice u svojem nacionalnom pravu utvrđuju sljedeće rokove u kojima tražitelji, osobe na koje se primjenjuje oduzimanje međunarodne zaštite i osobe koje su priznate kao osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu izjavljuju pravne lijekove protiv odluka iz stavka 1.:

(a) od najmanje pet dana do najviše deset dana u slučaju odluke o odbijanju zahtjeva kao nedopuštenog, jer se od njega prešutno odustalo, neutemeljenog ili očito neutemeljenog ako je u trenutku odluke prisutna bilo koja od okolnosti iz članka 42. stavaka 1. ili 3.;

(b) od najmanje dva tjedna do najviše jednog mjeseca u svim drugim slučajevima.

8. Rokovi iz stavka 7. počinju teći od datuma na koji su o odluci tijela odlučivanja ili, u slučaju oduzimanja međunarodne zaštite ili ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, nadležnog suda obaviješteni tražitelj, osoba na koju se primjenjuje oduzimanje međunarodne zaštite, osoba koja je priznata kao osoba koja ispunjava uvjete za supsidijarnu zaštitu ili njezin zastupnik ili pravni savjetnik koji pravno zastupa tražitelja. Postupak obavješćivanja utvrđuje se nacionalnim pravom.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu