Uredba (EU) 2024/1350

Članak 6.

Razlozi za odbijanje prihvata

1. Sljedećim državljanima trećih zemalja ili osobama bez državljanstva odbija se prihvat na temelju ove Uredbe:

(a) osobama kojima su nadležna tijela zemlje u kojoj imaju boravište priznala prava i obveze koje su povezane s posjedovanjem državljanstva te zemlje ili istovjetna prava i obveze;

(b) osobama za koje se razumno može smatrati da su:

i. počinile zločin protiv mira, ratni zločin ili zločin protiv čovječnosti kako je definirano međunarodnim instrumentima izrađenima kako bi se predvidjele odredbe u pogledu takvih zločina;

ii. počinile teško kazneno djelo;

iii. krive za djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima UN-a navedenima u preambuli i člancima 1. i 2. Povelje Ujedinjenih naroda;

(c) osobama za koje se razumno može smatrati da su opasnost za zajednicu, javni poredak, sigurnost ili javno zdravlje države članice koja razmatra predmet prihvata;

(d) osobama za koje je izdano upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu ili u nacionalnoj bazi podataka države članice za potrebu odbijanja ulaska;

(e) osobama kojima je odobrena međunarodna zaštita ili im je priznat humanitarni status na temelju nacionalnog prava kako je navedeno u članku 2. točki 3. podtočki (c);

(f) osobama kojima je država članica u razdoblju od tri godine prije prihvata odbila prihvat na temelju točaka (c) ili (d) ovog podstavka.

Prvi podstavak točka (b) primjenjuje se i na osobe koje potiču ili koje na drugi način sudjeluju u počinjenju kaznenih djela ili djela navedenih u njoj.

2. Sljedećim državljanima trećih zemalja ili osobama bez državljanstva može se odbiti prihvat:

(a) osobama koje u razdoblju od tri godine koje su prethodile prihvatu nisu dale ili su povukle svoj pristanak na prihvat u određenu državu članicu, kako je navedeno u članku 7., pod uvjetom da su bile obaviještene o posljedicama takvog povlačenja pristanka u skladu s člankom 9. stavkom 4. točkom (b);

(b) osobama koje su počinile jedno ili više kaznenih djela izvan područja primjene stavka 1. prvog podstavka točke (b) koja bi bila kažnjiva maksimalnom kaznom zatvora u trajanju od najmanje godinu dana da su bila počinjena u državi članici koja razmatra predmet prihvata, osim ako je za kazneni progon ili kažnjavanje nastupila zastara ili, u slučaju osuđujuće presude za takvo kazneno djelo, ako bi unos koji se odnosi na tu osuđujuću presudu bio uklonjen iz nacionalne kaznene evidencije prema pravu države članice koja razmatra predmet prihvata;

(c) osobama koje odbijaju sudjelovati u orijentacijskom programu prije odlaska iz članka 9. stavka 22.;

(d) osobama kojima određena država članica ne može osigurati odgovarajuću potporu koja im je potrebna zbog njihove ranjivosti.

3. Razlozi predviđeni ovim člankom primjenjuju se pod uvjetom da se provode bez diskriminacije, među ostalim na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih obilježja, jezika, religije ili uvjerenja, političkog ili drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invaliditeta, dobi ili seksualne orijentacije.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu