Članak 9.
Postupak prihvata
1. U slučaju preseljenja, za potrebe provedbe plana Unije, države članice zahtijevaju od UNHCR-a da im predloži državljane trećih zemalja ili osobe bez državljanstva.
U slučaju humanitarnog prihvata, za potrebe provedbe plana Unije, države članice mogu zatražiti od Agencije za azil, UNHCR-a ili drugog relevantnog međunarodnog tijela da im predloži državljane trećih zemalja ili osobe bez državljanstva.
2. Država članica procjenjuje jesu li državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva iz stavka 1. obuhvaćeni područjem primjene plana Unije.
Država članica može dati prednost državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva koja:
(a) je u obiteljskoj vezi s državljanima trećih zemalja ili osobama bez državljanstva koji zakonito borave u državi članici ili s građanima Unije;
(b) ima dokazane društvene veze ili druge značajke koje mogu olakšati integraciju u državi članici koja provodi postupak prihvata, uključujući odgovarajuće jezične vještine ili prethodno boravište u toj državi članici;
(c) ima posebne potrebe za zaštitom ili ranjivosti.
3. Nakon što utvrdi da su državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva u pogledu kojih se namjerava provesti postupak prihvata obuhvaćeni područjem primjene plana Unije, država članica registrira sljedeće informacije u vezi s tim osobama:
(a) ime i prezime državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva, datum rođenja, rod i državljanstvo;
(b) vrstu i broj svih identifikacijskih ili putnih isprava državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva; i
(c) datum i mjesto registracije te tijelo koje je obavilo registraciju.
Tijekom registracije moguće je prikupiti i dodatne podatke potrebne za provedbu stavaka 6. i 9.
4. Države članice obavješćuju državljane trećih zemalja ili osobe bez državljanstva u vezi s kojima provode postupak prihvata o:
(a) ciljevima i različitim fazama postupka prihvata;
(b) posljedicama povlačenja pristanka kako je navedeno u članku 7. i odbijanja sudjelovanja u bilo kojem orijentacijskom programu prije odlaska kako je navedeno u stavku 22. ovog članka.
5. Države članice državljanima trećih zemalja ili osobama bez državljanstva u vezi s kojima provode postupak prihvata, u trenutku prikupljanja osobnih podataka, u pisanom obliku i, prema potrebi, usmeno, dostavljaju informacije koje su obvezne dostaviti na temelju Uredbe (EU) 2016/679. Te se informacije dostavljaju u sažetom, preglednom, razumljivom i lako dostupnom obliku, uz uporabu jasnog i jednostavnog jezika, prilagođenog potrebama maloljetnika i osoba s posebnim potrebama te na jeziku koji državljani trećih zemalja ili osobe bez državljanstva razumiju ili za koji se razumno očekuje da ga razumiju.
6. Države članice provode procjenu o tome ispunjavaju li državljani trećih zemalja ili osobe bez državljanstva u vezi s kojima provode postupak prihvata kriterije za prihvat navedene u članku 5. te o tome nisu li obuhvaćeni razlozima za odbijanje navedenima u članku 6.
Države članice obavljaju procjenu, osobito na temelju dokumentiranih dokaza, uključujući, ako je to primjenjivo, informacije dobivene od UNHCR-a o tome ispunjavaju li državljani trećih zemalja ili osobe bez državljanstva uvjete za status izbjeglice, na temelju osobnog intervjua ili kombinacije navedenoga.
7. U slučaju preseljenja države članice zahtijevaju od UNHCR-a da u vezi s državljanima trećih zemalja ili osobama bez državljanstva koje podliježu postupku prihvata provede potpunu procjenu o tome:
(a) jesu li obuhvaćeni područjem primjene plana Unije;
(b) jesu li obuhvaćeni jednom od kategorija ranjivosti navedenih u članku 5. stavku 3. točki (a) ili imaju obiteljske veze u skladu s člankom 5. stavkom 4. te razloge za takvu procjenu;
(c) ispunjavaju li uvjete za status izbjeglice u smislu članka 1. Ženevske konvencije.
Države članice mogu zatražiti da se u obzir uzmu kriteriji navedeni u stavku 2. drugom podstavku.
8. U slučaju humanitarnog prihvata države članice mogu zatražiti od UNHCR-a da u vezi s državljanima trećih zemalja ili osobama bez državljanstva koje je UNHCR predložio provede procjenu o tome:
(a) ispunjavaju li uvjete za status izbjeglice u smislu članka 1. Ženevske konvencije;
(b) pripadaju li jednoj od kategorija ranjivosti navedenih u članku 5. stavku 3. točki (a) ili imaju obiteljske veze u skladu s člankom 5. stavkom 3. točkom (b).
Države članice mogu zatražiti da se u obzir uzmu kriteriji navedeni u stavku 2. drugompodstavku.
9. Države članice donose zaključak o prihvatu državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva na temelju procjene navedene u stavku 6. što je prije moguće, a najkasnije sedam mjeseci od datuma registracije. Države članice mogu produljiti taj rok za najviše tri mjeseca u slučaju složenih činjeničnih ili pravnih pitanja.
10. U slučaju hitnog prihvata države članice donose zaključak što je prije moguće, nastojeći to učiniti u roku od mjesec dana od datuma registracije.
11. Države članice obustavljaju postupak prihvata u kojem su državljani trećih zemalja ili osobe bez državljanstva povukli svoj pristanak kako je navedeno u članku 7.
Država članica može obustaviti postupak prihvata u sljedećim okolnostima:
(a) ako je zaključila da ukupan broj prihvaćenih državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva premašuje njezin doprinos naveden u planu Unije;
(b) ako je zaključila da daje prednost državljanima trećih zemalja ili osobama bez državljanstva u skladu sa stavkom 2.;
(c) ako je zaključila da nije u mogućnosti poštovati rokove iz stavka 9. zbog razloga koji su izvan njezine kontrole.
Podložno poglavlju V. Uredbe (EU) 2016/679 razlog za prekid priopćuje se UNHCR-u kada je to potrebno kako bi UNHCR mogao obavljati svoje zadaće u vezi s predlaganjem državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva državama članicama ili trećim zemljama u skladu s ovom Uredbom ili mandatom UNHCR-a, osim ako je to u suprotnosti s prevladavajućim javnim interesom.
12. Države članice čuvaju podatke osoba kojimaodobre međunarodnu zaštitu ili im priznaju humanitarni status na temelju nacionalnog prava u skladu s ovom Uredbom pet godina od datuma registracije. U slučaju osoba kojima je odbijen prihvat zbog bilo kojeg od razloga navedenih u članku 6. stavku 1. točki (f), takvi podaci čuvaju se u razdoblju od tri godine od datuma donošenja negativnog zaključka o prihvatu.
Države članice brišu te podatke nakon isteka primjenjivog razdoblja. Države članice brišu podatke koji se odnose na osobu koja je stekla državljanstvo bilo koje države članice prije isteka tog razdoblja čim dobiju informaciju da je dotična osoba stekla takvo državljanstvo.
Ako država članica obustavi postupak prihvata na temelju stavka 11. prvog podstavka, država članica čuva podatke koji se odnose na dotičnu osobu tri godine od datuma tog prekida. Ako određena država članica obustavi postupak prihvata na temelju stavka 11. drugog podstavka, država članica briše podatke koji se odnose na dotičnu osobu na datum tog prekida.
13. U slučaju negativnog zaključka određene države članice na temelju stavka 9., dotični državljanin treće zemlje ili dotična osoba bez državljanstva ne prihvaća se u tu državu članicu.
Podložno poglavlju V. Uredbe (EU) 2016/679, razlog za negativni zaključak priopćuje se UNHCR-u kada je to potrebno kako bi UNHCR mogao obavljati svoje zadaće u vezi s predlaganjem državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva državama članicama ili trećim zemljama u skladu s ovom Uredbom ili mandatom UNHCR-a, osim ako je to u suprotnosti s prevladavajućim javnim interesom.
Svaka država članica koja je donijela negativan zaključak, kako je navedeno u prvom podstavku, može zahtijevati da se druga država članica koja razmatra predmet prihvata s njome savjetuje tijekom tog razmatranja.
14. U slučaju pozitivnog zaključka države članice na temelju stavka 9., stavci od 15. do 22. primjenjuju se prije ili nakon ulaska dotične osobe na njezino državno područje.
15. Na temelju stavka 14. ovog članka, u njemu navedena država članica donosi odluku o priznavanju statusa izbjeglice dotičnom državljaninu treće zemlje ili dotičnoj osobi bez državljanstva ako ispunjava uvjete za status izbjeglice ili o priznavanju statusa supsidijarne zaštite ako dotični državljanin treće zemlje ili dotična osoba bez državljanstva ispunjava uvjete za supsidijarnu zaštitu.
Takva odluka ima isti učinak kao i odluka o priznavanju statusa izbjeglice ili o priznavanju statusa supsidijarne zaštite kako je navedeno u člancima 13. ili 18. Uredbe (EU) 2024/1347 nakon što je dotična osoba ušla na državno područje određene države članice.
Države članice mogu izdavati boravišne dozvole trajne ili neograničene valjanosti pod povoljnijim uvjetima, u skladu s člankom 13. Direktive Vijeća 2003/109/EZ(1).
16. Na temelju stavka 14. ovog članka, u njemu navedena država članica donosi odluku o izdavanju boravišne dozvole u slučaju člana obitelji dotičnog državljanina treće zemlje ili dotične osobe bez državljanstva, na temelju članka 5. stavka 4., koji pojedinačno ne ispunjava uvjete za međunarodnu zaštitu.
Takva odluka ima isti učinak kao i odluka o izdavanju boravišne dozvole kako je navedeno članku 23. stavku 1. Uredbe (EU) 2024/1347 nakon što je dotična osoba ušla na državno područje određene države članice.
17. Na temelju stavka 14. ovog člnaka, u njemu navedena država članica može u slučaju humanitarnog prihvata odobriti međunarodnu zaštitu ili, ne dovodeći u pitanje pravo na podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, priznati humanitarni status na temelju nacionalnog prava kojim se predviđaju prava i obveze koji su istovjetni onima iz članaka od 20. do 26. i od 28. do 35. Uredbe (EU) 2024/1347 za korisnike supsidijarne zaštite.
Takva odluka počinje proizvoditi učinke nakon što je dotična osoba ušla na državno područje države članice.
18. Na temelju stavka 14. ovog članka, u njemu navedena država članica donosi odluku o izdavanju boravišne dozvole u slučaju člana obitelji dotičnog državljanina treće zemlje ili dotične osobe bez državljanstva, na temelju članka 5. stavka 4., koji pojedinačno ne ispunjava uvjete za međunarodnu zaštitu ili humanitarni status na temelju nacionalnog prava kako je navedeno u članku 2. točki 3. podtočki (c).
Takva odluka ima isti učinak kao i odluka o izdavanju boravišne dozvole kako je navedeno u članku 23. stavku 1. Uredbe (EU) 2024/1347 nakon što je dotična osoba ušla na državno područje određene države članice.
19. Na temelju stavka 14. ovog članka, u njemu navedena država članica ili relevantni partner u ime države članice u skladu s člankom 10. stavkom 3. obavješćuju dotične državljane trećih zemalja ili dotične osobe bez državljanstva o svakoj odluci na temelju stavaka 15. i 17. ovog članka.
Ako je takva odluka donesena prije nego što je dotična osoba ušla na državno područje države članice, takva obavijest može se dostaviti nakon takvog ulaska.
20. Na temelju stavka 14., u njemu navedena država članica ulaže sve napore kako bi čim prije, a najkasnije dvanaest mjeseci od datuma zaključka, osigurala ulazak na svoje državno područje.
U slučaju hitnog prihvata država članica osigurava brz transfer državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva nakon datuma pozitivnog zaključka na temelju stavka 9.
21. Na temelju stavka 14., u njemu navedena država članica nudi, prema potrebi, organizaciju putnih aranžmana, uključujući medicinske preglede kojima se utvrđuje je li osoba sposobna putovati te osigurava besplatan transfer na svoje državno područje, uključujući, prema potrebi, olakšavanje postupaka izlaska iz treće zemlje iz koje se dotični državljanin treće zemlje ili dotična osoba bez državljanstva prihvaćaju.
Ako država članica organizira putne aranžmane na temelju prvog podstavka, ona uzima u obzir posebne potrebe dotičnih osoba u pogledu mogućih ranjivosti.
22. Na temelju stavka 14., u njemu navedena država članica, ako je to izvedivo, dotičnim državljanima trećih zemalja ili dotičnim osobama bez državljanstva nudi besplatne i lako dostupne orijentacijske programe prije odlaska koji mogu uključivati informacije o njihovim pravima i obvezama, jezične tečajeve te informacije o društvenom, kulturnom i političkom stanju u državi članici.
Ako pružanje takvih orijentacijskih programa nije izvedivo, države članice državljanima trećih zemalja ili osobama bez državljanstva pružaju barem informacije o njihovim pravima i obvezama.
23. Osobni podaci koje određena država članica obrađuje na temelju ovog članka ne prenose se niti stavljaju na raspolaganje ni jednoj trećoj zemlji, međunarodnom tijelu ili privatnom subjektu s poslovnim nastanom u Uniji ili u trećoj zemlji u slučajevima koji nisu predviđeni ovim člankom.
24. Države članice šalju podatke o osobama obuhvaćenima područjem primjene ove Uredbe u skladu s člankom 18. Uredbe (EU) 2024/1358 Europskog parlamenta i Vijeća(2).
25. Ni u jednoj fazi postupka države članice ne smiju diskriminirati osobe na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih obilježja, jezika, vjere ili uvjerenja, političkog ili drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invaliditeta, dobi ili seksualne orijentacije.