Uvodna izjava (18)
Osim nadležnosti koja je već predviđena nacionalnim pravom države primateljice zahtjeva, nadležnost bi trebalo utvrditi na temelju posebnih razloga utvrđenih u ovoj Uredbi kad god se smatra da je ta država članica najprimjerenija za provedbu kaznenog progona. Država primateljica zahtjeva trebala bi biti nadležna u situacijama u kojima država primateljica zahtjeva odbije predati osumnjičenika ili okrivljenika za kojeg je izdan europski uhidbeni nalog i koji se nalazi u državi primateljici zahtjeva i državljanin je te države ili u njoj ima boravište, ako se takvo odbijanje temelji na posebnim razlozima utvrđenima u ovoj Uredbi. Na primjer, nadležnost bi trebalo utvrditi ako se predaja odbije na temelju članka 4. točke 7. podtočke (b) Okvirne odluke 2002/584/PUP, koja se primjenjuje u situacijama kada su kaznena djela počinjena izvan državnog područja države članice izdavanja uhidbenog naloga, a pravo države članice izvršenja ne dopušta progon zbog istih kaznenih djela ako su počinjena izvan njezina državnog područja. To bi se pravilo moglo primijeniti u situacijama u kojima kazneno djelo na državnom području druge države članice ili treće zemlje počine državljani drugih država članica ili državljani trećih zemalja, a osumnjičenik ili okrivljenik ima boravište u državi primateljici zahtjeva. To je od posebne važnosti kad je riječ o teškim kaznenim djelima kojima se krše temeljne vrijednosti međunarodne zajednice, kao što su ratni zločini ili genocid, kod kojih bi se mogao javiti rizik od nekažnjavanja zbog odbijanja europskog uhidbenog naloga na temelju članka 4. točke 7. podtočke (b) Okvirne odluke 2002/584/PUP. Država primateljica zahtjeva trebala bi također biti nadležna ako kazneno djelo proizvodi svoje učinke ili uzrokuje štetu uglavnom u državi primateljici zahtjeva. Štetu bi trebalo uzeti u obzir pod uvjetom da je ona jedno od obilježja kaznenog djela, u skladu s nacionalnim pravom države primateljice zahtjeva. Država primateljica zahtjeva trebala bi također biti nadležna ako je u toj državi već u tijeku kazneni postupak protiv istog osumnjičenika ili okrivljenika u vezi s drugim činjenicama tako da bi se o svom navodnom kažnjivom postupanju te osobe moglo odlučivati u okviru jedne nadležnosti ili ako je u toj državi u tijeku kazneni postupak protiv drugih osoba u vezi s istim, djelomično istim ili povezanim činjenicama, što bi moglo biti posebno relevantno za koncentraciju istrage i kaznenog progona zločinačke organizacije u jednoj državi članici. U oba bi slučaja osumnjičenik ili okrivljenik u kaznenom postupku koji se prenosi trebao biti državljanin države primateljice zahtjeva ili u njoj imati boravište.