Članak 16.a.

(1) Vjerovnik je dužan uspostaviti procese kojima će omogućiti rano prepoznavanje potrošača s mogućim poteškoćama u plaćanju.

(2) Vjerovnik je dužan organizirati funkciju za praćenje i postupanje s kreditima potrošača koji imaju poteškoća u plaćanju i imenovati osobu kojoj će povjeriti praćenje i postupanje s kreditima potrošača koji imaju poteškoće u plaćanju, internim aktom odrediti kriterije za što ranije prepoznavanje takvih kredita potrošača te uspostaviti i redovito ažurirati politike i procedure za učinkovito postupanje s takvim kreditima.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, vjerovnik koji nije kreditna institucija dužan je imenovati osobu kojoj će povjeriti praćenje i postupanje s kreditima potrošača koji imaju poteškoće u plaćanju, internim aktom odrediti kriterije za što ranije prepoznavanje takvih kredita potrošača te uspostaviti i redovito ažurirati politike i procedure za učinkovito postupanje s takvim kreditima.

(4) Vjerovnik je dužan na način koji je ugovoren po pojedinom ugovoru o kreditu, uključujući i drugi prijavljeni način komunikacije, poduzeti razumne mjere radi uspostave kontakta s potrošačima koji imaju poteškoće u plaćanju te im pružiti sve odgovarajuće informacije i podršku.

(5) Ako vjerovnik ne uspije uspostaviti kontakt s potrošačem iz stavka 3. ovoga članka, navedeno mora dokumentirati.

(6) Vjerovnik je dužan osigurati odgovarajuće profesionalno osposobljavanje za radnike koji sudjeluju u aktivnostima povezanima s potrošačem koji ima poteškoće u plaćanju.

(7) Vjerovnik je dužan prije sklapanja ugovora o kupoprodaji neprihodonosnog kredita, prije pokretanja ovršnog postupka ili prije aktiviranja instrumenta osiguranja otplate kredita poduzimati razumne i opravdane mjere radi postizanja dogovora u vezi s naplatom obveza iz ugovora o kreditu s potrošačem koji ima poteškoće u plaćanju.