Direktiva 2005/35/EZ
Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o onečišćenju mora s brodova i uvođenju sankcija za kršenja
Pročišćeni tekst na dan 17. studenoga 2026.
Uvodna izjava (1)
Politika pomorske sigurnosti Zajednice usmjerena je na postizanje visoke razine sigurnosti i zaštite okoliša i temelji se na razumijevanju da su sve strane uključene u prijevoz roba morem dužne osigurati da se brodovi koji plove u morima Zajednice pridržavaju odgovarajućih pravila i normi.
Uvodna izjava (2)
Materijalne norme u svim državama članicama za ispuštanje onečišćujućih tvari s brodova temelje se na Konvenciji Marpol 73/78; međutim, vrlo veliki broj brodova koji plove morima Zajednice svakodnevno ignorira ta pravila, pri čemu se ne poduzimaju korektivne mjere.
Uvodna izjava (3)
Provedba Konvencije Marpol 73/78 pokazuje odstupanja između država članica i stoga postoji potreba da se njezina provedba uskladi na razini Zajednice; posebno se značajno razlikuju prakse država članica vezane uz utvrđivanje sankcija za ispuštanje onečišćujućih tvari s brodova.
Uvodna izjava (4)
Mjere s odvraćajućim učinkom čine sastavni dio politike pomorske sigurnosti Zajednice, budući da osiguravaju vezu između odgovornosti svake od strana uključenih u prijevoz onečišćujuće robe morem i njihove izloženosti sankcijama; kako bi se postigla učinkovita zaštita okoliša postoji stoga potreba za učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim sankcijama.
Uvodna izjava (5)
U tu svrhu od ključne je važnosti uskladiti, pomoću odgovarajućih pravnih instrumenata, postojeće pravne odredbe, i to posebno odredbe o preciznim definicijama predmetnog kršenja, slučajevima izuzeća i minimalnim pravilima za sankcije kao i o odgovornostima i nadležnostima.
Uvodna izjava (6)
Ova Direktiva dopunjena je detaljnim pravilima o kaznenim djelima i sankcijama kao i drugim odredbama utvrđenima u Okvirnoj odluci Vijeća 2005/667/PUP od 12. srpnja 2005. o jačanju kaznenopravnog okvira za provedbu zakonodavstva protiv onečišćenja mora s brodova(3).
Uvodna izjava (7)
Ni međunarodni režim građanske odgovornosti i naknade za onečišćenje uljem niti onaj koji se odnosi na onečišćenje drugim opasnim ili štetnim tvarima ne odvraća dovoljno od kršenja da bi obeshrabrio strane uključene u prijevoz opasnih tereta morem od provođenja loše prakse; potrebni učinci odvraćanja mogu se postići isključivo uvođenjem sankcija koje vrijede za svaku osobu koja uzrokuje ili doprinese onečišćenju mora; sankcije se trebaju primjenjivati ne samo na vlasnika ili zapovjednika plovila, nego i na vlasnika tereta, klasifikacijsko društvo ili bilo koju drugu uključenu osobu.
Uvodna izjava (8)
Ispuštanja onečišćujućih tvari s brodova trebalo bi smatrati kršenjem ako se počine namjerno, nepažnjom ili teškim nemarom. Ta se kršenja smatraju kaznenim djelima prema Okvirnoj odluci 2005/667/PUP koja dopunjuje ovu Direktivu u okolnostima navedenim u toj Okvirnoj odluci.
Uvodna izjava (9)
Sankcije za ispuštanja onečišćujućih tvari s brodova nisu vezane uz građansku odgovornost uključenih strana i stoga ne podliježu nikakvim pravilima koja se odnose na ograničenje ili kanaliziranje građanskih odgovornosti niti ograničavaju učinkovitu naknadu žrtvama incidenata s posljedicom onečišćenja.
Uvodna izjava (10)
Postoji potreba za daljnjom učinkovitom suradnjom među državama članicama kako bi se osiguralo da se ispuštanja onečišćujućih tvari s brodova otkriju na vrijeme i da se identificiraju počinitelji. Iz tog razloga Europska agencija za pomorsku sigurnost osnovana Uredbom (EZ) br. 1406/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2002.(4) ima ključnu ulogu u suradnji s državama članicama u razvoju tehničkih rješenja i pružanju tehničke pomoći vezano uz provedbu ove Direktive i pružanje pomoći Komisiji u provedbi svakog zadatka koji joj se povjeri za učinkovitu provedbu ove Direktive.
Uvodna izjava (11)
Radi boljeg sprečavanja i borbe protiv onečišćenja mora potrebno je stvoriti sinergije između provedbenih tijela kao što su nacionalne obalne straže. U tom kontekstu, Komisija bi trebala poduzeti izradu studije izvedivosti o europskoj obalnoj straži posvećenu sprečavanju onečišćenja i reagiranju na onečišćenje, uz jasno navođenje troškova i koristi. Tu studiju bi, prema potrebi, slijedio prijedlog o europskoj obalnoj straži.
Uvodna izjava (12)
Ako postoji jasan, objektivan dokaz o ispuštanju koje uzrokuje veću štetu ili opasnost od veće štete, države članice trebale bi predati slučaj svojim nadležnim tijelima s ciljem pokretanja postupka u skladu s člankom 220. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982.
Uvodna izjava (13)
Provedba Direktive 2000/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2000. o lučkim uređajima za prihvat brodskog otpada i ostataka tereta(5), zajedno s ovom Direktivom, ključni je instrument u nizu mjera za sprečavanje onečišćenja s brodova.
Uvodna izjava (14)
Mjere potrebne za provedbu ove Direktive trebalo bi usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji(6).
Uvodna izjava (15)
S obzirom da ciljeve ove Direktive, tj. uključivanje međunarodnih normi za onečišćenje s brodova u pravo Zajednice i utvrđivanje sankcija – kaznenih ili administrativnih – za njihovo kršenje radi osiguranja visoke razine sigurnosti i zaštite okoliša u pomorskom prometu ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.
Uvodna izjava (16)
Ova Direktiva u potpunosti poštuje Povelju o temeljnim pravima Europske unije; svakoj osobi za koju se sumnja da je počinila kršenje mora se jamčiti pravično i nepristrano suđenje, a sankcije moraju biti proporcionalne,
Svrha
Članak 1.
1. Svrha je ove Direktive ugraditi u pravo Unije međunarodne norme o onečišćenju s brodova i osigurati da svako društvo ili druga pravna ili fizička osoba odgovorna za nezakonita ispuštanja onečišćujućih tvari podliježe učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim upravnim sankcijama radi poboljšanja pomorske sigurnosti i ojačavanja zaštite morskog okoliša od onečišćenja s brodova.
2. Ova Direktiva ne sprečava države članice da, u skladu s pravom Unije i međunarodnim pravom, poduzmu strože mjere predviđanjem upravnih ili kaznenih sankcija u skladu sa svojim nacionalnim pravom.
Definicije
Članak 2.
Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
1. „Konvencija Marpol 73/78” znači Međunarodna konvencija o sprečavanju onečišćenja s brodova iz 1973., uključujući njezine Protokole iz 1978. i 1997., u svojoj ažuriranoj verziji;
2. „onečišćujuće tvari” znači tvari koje podliježu pravilima iz Priloga I. (ulje), Priloga II. (štetne tekuće tvari u razlivenom stanju), Priloga III. (štetne tvari koje se prevoze morem u pakiranom obliku), Priloga IV. (otpadna voda s brodova) i Priloga V. (smeće s brodova) Konvenciji Marpol 73/78 te ostatak iz sustava za pročišćavanje ispušnih plinova;
3. „ostatak iz sustava za pročišćavanje ispušnih plinova” znači svaki materijal uklonjen iz vode za ispiranje ili vode koja otječe iz sustava za pročišćavanje, ispuštene vode koja ne ispunjava kriterij ispuštanja ili drugi ostatak materijala uklonjen iz sustava za pročišćavanje ispušnih plinova kao rezultat provođenja metode usklađivanja za smanjenje emisija definirane u pravilu 4. Priloga VI. Konvenciji Marpol 73/78, koja se upotrebljava kao alternativa u smislu smanjenja emisija u odnosu na norme utvrđene u pravilu 14. Priloga VI. Konvenciji Marpol 73/78, uzimajući u obzir smjernice koje je razvila Međunarodna pomorska organizacija (IMO);
4. „ispuštanje” znači svako ispuštanje s broda, bez obzira na to čime je uzrokovano, navedeno u članku 2. Konvencije Marpol 73/78;
5. „brod” znači morsko plovilo bilo koje vrste, neovisno o njegovoj zastavi, koje je djeluje u morskom okolišu, te obuhvaća hidrokrilne brodove, plovila na zračnom jastuku, ronilice i plutajuće objekte;
6. „pravna osoba” znači svaki pravni subjekt koji posjeduje takav status prema primjenjivom nacionalnom pravu, osim samih država, javnih tijela u izvršavanju državne vlasti ili javnih međunarodnih organizacija;
7. „društvo” znači brodovlasnik ili bilo koja druga organizacija ili osoba, na primjer upravitelj ili zakupnik broda bez posade, koja je od brodovlasnika preuzela odgovornost za upravljanje brodom.
Područje primjene
Članak 3.
1. Ova Direktiva se primjenjuje, u skladu s međunarodnim pravom, na ispuštanja onečišćujućih tvari u:
(a) unutarnjim morskim vodama države članice uključujući luke, ako se primjenjuje režim Konvencije Marpol;
(b) teritorijalnom moru države članice;
(c) tjesnacima koji se koriste za međunarodnu plovidbu po režimu tranzitnog prolaza, u skladu s dijelom III. odjeljkom 2. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982., ako država članica provodi nadležnost nad tim prolazima;
(d) isključivom gospodarskom pojasu ili istovjetnom pojasu države članice uspostavljenom u skladu s međunarodnim pravom; i
(e) na otvorenom moru.
2. Ova Direktiva se primjenjuje na ispuštanja onečišćujućih tvari s bilo kojeg broda, neovisno o zastavi, uz izuzetak bilo kojeg ratnog broda, mornaričkog pomoćnog ili drugog broda u vlasništvu ili pod upravljanjem države i koji se u određenom trenutku koristi isključivo za državnu nekomercijalnu službu.
Kršenja i iznimke
Članak 4.
1. Države članice osiguravaju da se ispuštanja onečišćujućih tvari u bilo koja od područja iz članka 3. stavka 1. smatraju kršenjima, osim:
(a) za ispuštanja onečišćujućih tvari koja podliježu uređenju Prilogom I. Konvenciji Marpol 73/78, ako ta ispuštanja ispunjavaju uvjete utvrđene u pravilima 15., 34., 4.1., 4.2. ili 4.3. iz Priloga I. Konvenciji Marpol 73/78 i odjeljka 1.1.1. dijela II-A Međunarodnog kodeksa za brodove koji plove polarnim vodama („Polarni kodeks”);
(b) za ispuštanja onečišćujućih tvari koja podliježu uređenju Prilogom II. Konvenciji Marpol 73/78, ako ta ispuštanja ispunjavaju uvjete utvrđene u pravilima 13., 3.1.1., 3.1.2. ili 3.1.3. iz Priloga II. Konvenciji Marpol 73/78 i odjeljka 2.1. dijela II-A Polarnog kodeksa;
(c) za ispuštanja onečišćujućih tvari koja podliježu uređenju Prilogom III. Konvenciji Marpol 73/78, ako ta ispuštanja ispunjavaju uvjete utvrđene u pravilu 8.1. iz Priloga III. Konvenciji Marpol 73/78;
(d) za ispuštanja onečišćujućih tvari koja podliježu uređenju Prilogom IV. Konvenciji Marpol 73/78, ako ta ispuštanja ispunjavaju uvjete utvrđene u pravilima 3., 11.1. i 11.3. iz Priloga IV. Konvenciji Marpol 73/78 i odjeljka 4.2. dijela II-A Polarnog kodeksa;
(e) za ispuštanja onečišćujućih tvari koja podliježu uređenju Prilogom V. Konvenciji Marpol 73/78, ako ta ispuštanja ispunjavaju uvjete utvrđene u pravilima 4.1., 4.2., 5., 6.1., 6.2. i 7. iz Priloga V. Konvenciji Marpol 73/78 i odjeljka 5.2. dijela II-A Polarnog kodeksa; i
(f) za ostatke iz sustava za pročišćavanje ispušnih plinova, ako ta ispuštanja ispunjavaju uvjete utvrđene u pravilima 4., 14.1., 14.4., 14.6., 3.1.1. i 3.1.2. iz Priloga VI. Konvenciji Marpol 73/78, uzimajući u obzir smjernice koje je razvio IMO, uključujući ažuriranu verziju Rezolucije MEPC.340(77).
2. Svaka država članica poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurala da svako društvo ili druga pravna ili fizička osoba koja je počinila kršenje u smislu stavka 1. snosi odgovornost.
Provedbene mjere u odnosu na brodove unutar luke države članice
Članak 6.
1. Ako nepravilnosti ili informacije dovedu do sumnje da je brod koji je dobrovoljno u luci ili odobalnom terminalu države članice bio ili jest uključen u ispuštanje onečišćujućih tvari u bilo koje od područja iz članka 3. stavka 1., ta država članica osigurava poduzimanje odgovarajućeg inspekcijskog pregleda ili drugog odgovarajućeg djelovanja u skladu sa svojim nacionalnim pravom, uzimajući u obzir odgovarajuće smjernice koje je usvojio IMO.
2. Ako inspekcijski pregled iz stavka 1. ovog članka otkrije činjenice koje bi mogle upućivati na kršenje u smislu članka 4., dotična država članica primjenjuje odredbe ove Direktive. O tome se obavješćuju nadležna tijela te države članice i države zastave.
3. Okvirni popis nepravilnosti ili informacija koje se uzimaju u obzir pri primjeni stavka 1. ovoga članka naveden je u Prilogu I. ovoj Direktivi.
Prisilne mjere obalnih država u odnosu na brodove u tranzitu
Članak 7.
1. Ako se sumnja da se ispuštanje onečišćujućih tvari odvija u područjima navedenim u članku 3. stavku 1. točkama (b), (c), (d) ili (e), a brod za koji se sumnja da je izvršio ispuštanje ne pristane u luku države članice koja ima podatke o eventualnom ispuštanju, vrijedi sljedeće:
(a) ako je sljedeća luka pristajanja broda luka u drugoj državi članici, predmetna država članica blisko surađuje u inspekciji iz članka 6. stavka 1. i u odlučivanju o odgovarajućim mjerama u vezi s bilo kojim takvim ispuštanjem;
(b) ako je sljedeća luka pristajanja broda luka države izvan Zajednice, država članica poduzima odgovarajuće mjere kako bi osigurala da sljedeća luka pristajanja broda bude informirana o eventualnom onečišćenju i traži od države sljedeće luke pristajanja poduzimanje odgovarajućih mjera u odnosu na bilo koje takvo ispuštanje.
2. Ako postoje jasni, objektivni dokazi da je brod koji plovi u područjima navedenima u članku 3. stavku 1. točkama (b) ili (d), u području navedenom u članku 3. stavku 1. točki (d), počinio kršenje koje je dovelo do ispuštanja koje je uzrokovalo veću štetu ili opasnost od veće štete obali ili s tim povezanim interesima predmetne države članice ili bilo kojim resursima područja navedenih u članku 3. stavku 1. točkama (b) ili (d), ta država, u skladu s dijelom XII. odjeljkom 7. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. i pod uvjetom da je to potkrijepljeno dokazima, predaje predmet svojim nadležnim tijelima s ciljem pokretanja postupka, uključujući zadržavanje broda, u skladu sa svojim nacionalnim propisima.
3. U svakom slučaju moraju biti obaviještena tijela države zastave.
Upravne sankcije
Članak 8.
1. Ne dovodeći u pitanje obveze država članica na temelju Direktive (EU) 2024/1203 Europskog parlamenta i Vijeća(1), države članice utvrđuju sustav upravnih sankcija u smislu svojeg nacionalnog pravnog sustava za kršenje nacionalnih odredaba kojima se provodi članak 4. ove Direktive i osiguravaju da se primjenjuju. Predviđene upravne sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.
2. Države članice osiguravaju da upravne sankcije uvedene prenošenjem ove Direktive uključuju novčane kazne koje se izriču društvu koje se smatra odgovornim za kršenje.
3. Ako pravni sustav države članice ne predviđa upravne novčane kazne, ovaj se članak može primjenjivati tako da sankcije, uključujući novčane kazne iz stavka 2., pokreće nadležno tijelo, a izriču ih nadležni nacionalni sudovi, pri čemu se osigurava da su ta pravna sredstva djelotvorna i imaju jednak učinak kao i upravne novčane kazne koje izriču nadležna tijela. U svakom slučaju, sankcije izrečene u skladu s ovim stavkom moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te se primjenjuju u skladu s odredbama ove Direktive. Dotične države članice obavješćuju Komisiju do 6. srpnja 2027. o odredbama svojih zakona koje donose na temelju ovoga stavka i bez odgode o svim naknadnim izmjenama tih zakona ili izmjenama koje utječu na te zakone.
Djelotvorna primjena sankcija
Članak 8.d.
1. Kako bi se osiguralo da su sankcije učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće, države članice osiguravaju da nadležna tijela pri utvrđivanju i primjeni vrste i razine upravne sankcije na društvo ili drugu pravnu ili fizičku osobu za koju su utvrdila da je odgovorna, u skladu s člankom 8. za kršenje u smislu članka 4. uzmu u obzir sve relevantne okolnosti kršenja, a posebno:
(a) prirodu, težinu i trajanje ispuštanja;
(b) stupanj odgovornosti ili krivnje odgovorne osobe, u smislu pravnog sustava predmetne države članice;
(c) štetu koja je ispuštanjem prouzročena okolišu ili zdravlju ljudi, uključujući, ako je relevantno, njegov utjecaj na ribarstvo, turizam i obalne zajednice;
(d) financijsku sposobnost društva ili druge odgovorne pravne ili fizičke osobe;
(e) gospodarske koristi koje je društvo ili druga pravna ili fizička odgovorna osoba ostvarila ili se očekuje da će ostvariti kršenjem, ako je primjenjivo;
(f) mjere koje je poduzelo društvo ili druga pravna ili fizička odgovorna osoba kako bi spriječilo ispuštanje ili ublažilo njegov učinak;
(g) razinu suradnje društva ili druge pravne ili fizičke odgovorne osobe s nadležnim tijelom, uključujući svako djelovanje čiji je cilj zaobići ili spriječiti odgovarajuću inspekciju ili drugu istragu koju provodi nadležno tijelo; i
(h) sva prethodna kršenja onečišćenja mora s brodova koja je izazvalo društvo ili druga odgovorna pravna ili fizička osoba.
2. Države članice ne utvrđuju niti primjenjuju upravne sankcije za kršenja na temelju ove Direktive na razini koja je preniska da bi se njome osigurali učinkovitost, proporcionalnost i odvraćajuća priroda tih sankcija.
Poštovanje međunarodnog prava
Članak 9.
Države članice primjenjuju odredbe ove Direktive bez ikakve diskriminacije u obliku ili činjenično protiv stranih brodova i u skladu s mjerodavnim međunarodnim pravom, uključujući dio XII. odjeljak 7. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. i odmah obavješćuju državu zastave plovila i svaku drugu zainteresiranu državu o mjerama koje su poduzete u skladu s ovom Direktivom.
Razmjena informacija i iskustava
Članak 10.
1. Za potrebe ove Direktive države članice i Komisija, uz pomoć Europske agencije za pomorsku sigurnost (EMSA), surađuju u razmjeni informacija na temelju sustava Unije za razmjenu pomorskih informacija iz članka 22.a stavka 3. i Priloga III. Direktivi 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(2) (SafeSeaNet) radi:
(a) poboljšanja informacija potrebnih za djelotvornu provedbu ove Direktive, posebno kako je predviđeno u okviru europskog sustava za satelitsko praćenje onečišćenja uspostavljenog ovom Direktivom (CleanSeaNet) i drugim relevantnim mehanizmima izvješćivanja, u cilju razvoja pouzdanih metoda praćenja onečišćujućih tvari u moru;
(b) razvoja i provedbe odgovarajućeg sustava kontrole i praćenja koji objedinjuje informacije predviđene u skladu s točkom (a) i informacije koje je Komisija stavila na raspolaganje državama članicama u sustavu SafeSeaNet, modulu THETIS-EU te druge informacijske baze podataka i alate Unije kako bi se olakšala rana identifikacija i praćenje brodova koji ispuštaju onečišćujuće tvari, u cilju optimizacije mjera izvršavanja koje poduzimaju nacionalna tijela;
(c) optimalnog upotrebljavanja informacija koje se pružaju u skladu s točkama (a) i (b) ovog stavka i informacija o kojima države članice izvješćuju u skladu s člankom 10.a, radi olakšavanja pristupa takvim informacijama i njihove razmjene među nadležnim tijelima te s tijelima drugih država članica i Komisijom; i
(d) osiguravanja da do 6. srpnja 2030. nadležna tijela digitalno analiziraju sva upozorenja velike pouzdanosti i navedu provjeravaju li ta upozorenja velike pouzdanosti koja svake godine šalje sustav CleanSeaNet, nastojeći provjeriti najmanje 25 % tih upozorenja velike pouzdanosti, pri čemu „provjera” znači sve daljnje mjere koje nadležna tijela poduzimaju u vezi s upozorenjem koje šalje CleanSeaNet kako bi se utvrdilo odgovara li predmetno upozorenje nezakonitom ispuštanju. Ako država članica ne provjeri upozorenje, trebala bi navesti razloge zašto to ne čini.
2. Države članice osiguravaju da se informacije o velikim incidentima onečišćenja s brodova pravodobno šire dotičnim ribarskim i obalnim zajednicama.
3. Komisija osigurava organizaciju razmjene iskustava nacionalnih tijela država članica i stručnjaka, uključujući one iz privatnog sektora, civilnog društva i sindikata, o primjeni ove Direktive u cijeloj Uniji, u cilju uspostave zajedničke prakse i smjernica za izvršavanje ove Direktive.
4. Komisija osigurava organizaciju razmjene iskustava i najbolje prakse među nacionalnim nadležnim tijelima država članica o tome kako osigurati djelotvorno određivanje i primjenu sankcija. Na temelju te razmjene informacija Komisija može predložiti smjernice, među ostalim o vrstama onečišćujućih tvari i osjetljivim područjima koja izazivaju zabrinutost.
Izvješćivanje
Članak 10.a.
1. Komisija uspostavlja elektronički alat za izvješćivanje za potrebe prikupljanja i razmjene informacija između država članica i Komisije o provedbi sustava izvršavanja predviđenog ovom Direktivom.
2. Države članice osiguravaju da se sljedeće informacije koje se odnose na mjere koje poduzimaju njihova nadležna tijela dostavljaju putem elektroničkog alata za izvješćivanje iz stavka 1.:
(a) informacije koje se odnose na daljnje postupanje nadležnih tijela u pogledu upozorenja koje je poslao CleanSeaNet ili razloge za daljnje nepostupanje po takvom upozorenju, što je prije moguće nakon dovršetka daljnjih mjera odnosno nakon donošenja odluke o daljnjem nepostupanju;
(b) informacije koje se odnose na inspekcijske preglede ili druga odgovarajuća djelovanja provedena u skladu s člankom 6., što je prije moguće nakon dovršetka inspekcijskih pregleda ili drugih odgovarajućih djelovanja;
(c) informacije koje se odnose na djelovanja poduzeta u skladu s člankom 7., što je prije moguće nakon dovršetka takvih djelovanja; i
(d) informacije koje se odnose na sankcije izrečene u skladu s ovom Direktivom, nakon što se zaključi upravni i, ako je primjenjivo, pravni postupak, bez nepotrebne odgode, a u svakom slučaju do 30. lipnja svake godine za sankcije izrečene tijekom prethodne kalendarske godine. U mjeri u kojoj informacije koje se odnose na sankcije uključuju osobne podatke, takve se informacije anonimiziraju.
3. Kako bi se osigurala ujednačena primjena ovog članka, Komisija može provedbenim aktima utvrditi detaljna pravila o postupku za dostavljanje informacija iz stavka 2., uključujući navođenje vrste informacija koje se dostavljaju. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 13.
4. Države članice obavješćuju Komisiju o tijelima koja imaju pristup elektroničkom alatu za izvješćivanje iz stavka 1.
Osposobljavanje
Članak 10.b.
Komisija, uz pomoć EMSA-e i u suradnji s državama članicama, olakšava razvoj sposobnosti država članica osiguravanjem, prema potrebi, osposobljavanja za tijela odgovorna za otkrivanje i provjeru kršenja u okviru područja primjene ove Direktive i izvršavanje sankcija ili bilo kojih drugih mjera koje proizlaze iz takvih kršenja.
Objava informacija
Članak 10.c.
1. Na temelju informacija koje države članice dostavljaju u skladu s člankom 10.a Komisija objavljuje redovito ažurirani pregled provedbe i izvršenja ove Direktive na razini Unije, nakon zaključenja upravnih i pravnih postupaka, ako je to primjenjivo. U mjeri u kojoj informacije koje se odnose na sankcije uključuju osobne podatke ili poslovno osjetljive informacije, one se anonimiziraju. Taj pregled uključuje informacije navedene u Prilogu II. ovoj Direktivi.
2. Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(3), Komisija poduzima odgovarajuće mjere za zaštitu povjerljivosti informacija dobivenih provedbom ove Direktive.
Zaštita osoba koje prijave moguća kršenja i zaštita njihovih osobnih podataka
Članak 10.d.
1. Komisija razvija, stavlja na raspolaganje i održava povjerljiv internetski kanal za vanjsko prijavljivanje radi zaprimanja prijava u smislu Direktive (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća(4) o mogućim kršenjima ove Direktive i prosljeđuje ih dotičnim državama članicama.
2. Države članice osiguravaju da nacionalna nadležna tijela koja zaprimaju prijave o kršenjima ove Direktive podnesene putem kanala iz stavka 1. istražuju, prema potrebi djeluju povodom tih prijava, pravodobno dostavljaju povratne informacije i osiguravaju daljnje postupanje u vezi s tim prijavama u skladu s Direktivom (EU) 2019/1937.
3. Komisija može na temelju članka 25. stavka 1. točaka (c) i (h) Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća(5) i u skladu s člankom 25. stavkom 2. te Uredbe ograničiti primjenu članka 4., članaka od 14. do 22. te članaka 35. i 36. te Uredbe za ispitanike koji su predmet prijave ili su navedeni u prijavi podnesenoj putem kanala iz stavka 1. ovog članka i koji nisu ispitanici koji podnose tu prijavu. To se ograničenje može primjenjivati samo onoliko dugo koliko je potrebno da nadležna tijela države članice istraže prijavu iz stavka 2. ovog članka.
Evaluacija i preispitivanje
Članak 12.a.
1. Komisija do 6. srpnja 2032. provodi evaluaciju ove Direktive. Ta evaluacija temelji se najmanje na sljedećem:
(a) iskustvu stečenome u provedbi ove Direktive;
(b) informacijama koje su dostavile države članice u skladu s člankom 10.a i pregledu na razini Unije pruženom u skladu s člankom 10.c;
(c) međudjelovanju ove Direktive s ostalim relevantnim međunarodnim pravom i pravom Unije u području zaštite morskog okoliša i pomorske sigurnosti; i
(d) najnovijim podacima i znanstvenim saznanjima.
2. Kao dio preispitivanja, Komisija procjenjuje mogućnost izmjene područja primjene ove Direktive, prema potrebi, s obzirom na nove ili ažurirane međunarodne norme za sprečavanje onečišćenja s brodova koja podliježu aktualnim i budućim odredbama iz Konvencije Marpol 73/78, kao što su morski plastični otpad, gubitak spremnika i gubitak plastičnih peleta.
Postupak odbora
Članak 13.
1. Komisiji pomaže Odbor za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS), osnovan člankom 3. Uredbe (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća(6). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(*1).
2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011 i članak 5. Uredbe (EZ) br. 2099/2002.
Prenošenje
Članak 16.
1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 1. travnja 2007. i o tome odmah obavješćuju Komisiju.
2. Države članice koje nemaju izravan pristup moru ili nemaju morske luke nisu obvezne prenijeti i provesti članak 6. i članak 7. stavak 2. ove Direktive.
Stupanje na snagu
Članak 17.
Ova Direktiva stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Adresati
Članak 18.
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
Neiscrpan popis nepravilnosti ili informacija iz članka 6.
Prilog I
1. Sve nepravilnosti u odnosu na knjige o ulju i druge relevantne knjige ili u odnosu na druge nedostatke povezane s mogućim ispuštanjem otkrivene tijekom inspekcijskih pregleda koje u skladu s Direktivom 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(*2) provede dotična država članica ili druga država članica ili država potpisnica Pariškog memoranduma o suglasnosti o nadzoru države luke u prethodnim lukama pristajanja broda;
2. sve nepravilnosti u odnosu na isporuku brodskog otpada ili obavijest o isporuci brodskog otpada kako se zahtijeva Direktivom (EU) 2019/883 Europskog parlamenta i Vijeća(*3) koje su se dogodile u dotičnoj državi članici ili u državi članici prethodnih luka pristajanja broda;
3. sve nepravilnosti u odnosu na ispunjavanje kriterija za upotrebu sustava za pročišćavanje ispušnih plinova kao metode smanjenja emisija iz Priloga II. Direktivi (EU) 2016/802 Europskog parlamenta i Vijeća(*4), u kojem se upućuje na Smjernice za sustave za čišćenje ispušnih plinova iz 2009. utvrđene u Rezoluciji MEPC.184(59) kako su zamijenjene Smjernicama za sustave za pročišćavanje ispušnih plinova iz 2021. utvrđenima u Rezoluciji MEPC.340(77);
4. sve informacije povezane s mogućim nezakonitim ispuštanjem s broda pribavljene od druge države članice postupcima predviđenima u Direktivi 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(*5), uključujući sve dokaze ili indicije o namjernom ispuštanju ulja ili drugim kršenjima Konvencije Marpol 73/78, koje obalne postaje države članice dostave obalnim postajama u dotičnoj državi članici u skladu s člankom 16. te direktive, ili incidente ili nesreće o kojima zapovjednik broda izvijestio obalnu postaju dotične države članice u skladu s člankom 17. te direktive;
5. sve druge informacije od osoba uključenih u upravljanje brodom, uključujući peljare, koje upućuju na nepravilnosti povezane s mogućom povredom obveza iz ove Direktive.
Informacije koje treba uključiti u pregled na razini Unije koji objavljuje Komisija, iz članka 10.c
Prilog II
1. Za svaki incident onečišćenja koji je provjerila i potvrdila država članica informacije iz pregleda na razini Unije koji objavljuje Komisija u skladu s člankom 10.c uključuju:
(a) datum incidenta;
(b) identifikaciju broda uključenog u incident;
(c) lokaciju (zemljopisnu širinu i dužinu) incidenta onečišćenja;
(d) razmjer incidenta onečišćenja (područje i duljinu) ako je primjenjivo;
(e) vrstu onečišćujuće tvari;
(f) uključenu državu članicu ili države članice;
(g) opis aktivnosti provjere povezanih s incidentom onečišćenja;
(h) datum i vrijeme aktivnosti provjere i sredstva upotrijebljena za aktivnosti provjere;
(i) pojedinosti o izrečenoj upravnoj sankciji.
2. Za svaku državu članicu zbirne informacije sadržane u pregledu na razini Unije koji objavljuje Komisija u skladu s člankom 10.c uključuju:
(a) broj otkrivenih mogućih incidenata onečišćenja u sustavu CleanSeaNet;
(b) broj mogućih incidenata onečišćenja u sustavu CleanSeaNet koje je država članica provjerila na terenu;
(c) broj mogućih incidenata s posljedicom onečišćenja u sustavu CleanSeaNet koje je država članica provjerila drugim sredstvima;
(d) broj potvrđenih incidenata onečišćenja nakon provjere (uz detalje prema području: u teritorijalnim vodama, isključivom gospodarskom pojasu, otvorenome moru);
(e) broj utvrđenih počinitelja;
(f) broj slučajeva u kojima je izrečena sankcija.
3. Sažetak, isključivo u svrhu upućivanja, relevantnih dijelova Konvencije Marpol 73/78, koji se ažurira u slučaju da dođe do promjena Konvencije Marpol 73/78 relevantnih za ovu Direktivu.