Članak 22.
Učinci u državi primateljici zahtjeva
1. Preneseni kazneni postupak uređen je nacionalnim pravom države primateljice zahtjeva.
2. Pod uvjetom da to nije u suprotnosti s temeljnim pravnim načelima države primateljice zahtjeva, sve radnje poduzete u svrhu kaznenog postupka ili pripremnih istraga koje su provela nadležna tijela u državi podnositeljici zahtjeva imaju istu valjanost u državi primateljici zahtjeva kao da su ih valjano provela nadležna tijela u državi primateljici zahtjeva.
Ne dovodeći u pitanje članak 12. stavak 1. točku (d), sve radnje valjano provedene u državi podnositeljici zahtjeva kojima se prekida ili obustavlja rok zastare imaju isti učinak prekida ili obustave roka zastare u državi primateljici zahtjeva pod uvjetom da bi takva radnja imala taj učinak prema njezinu nacionalnom pravu.
3. Države članice mogu u svojem nacionalnom pravu predvidjeti, u slučajevima u kojima se nadležnost temelji na članku 3. i u kojima djeluju u svojstvu države primateljice zahtjeva, a osumnjičenik ili okrivljenik nalazi se u toj državi, da nadležno tijelo u državi primateljici zahtjeva može po primitku zahtjeva za prijenos kaznenog postupka i bilo kojih dodatnih informacija u skladu s ovom Uredbom te prije donošenja odluke o prihvaćanju prijenosa, a nakon procjene, poduzeti potrebne mjere u skladu sa svojim nacionalnim pravom radi uhićenja osumnjičenika ili okrivljenika ili radi osiguravanja da osumnjičenik ili okrivljenik ostane na njezinu državnom području, ili poduzeti druge potrebne privremene mjere poput mjera zamrzavanja.
4. Odluku o zadržavanju osumnjičenika ili okrivljenika u skladu sa stavkom 3. donosi isto tijelo koje bi bilo nadležno za poduzimanje takvih mjera u sličnom domaćem predmetu te ona podliježe zaštitnim mjerama primjenjivima na takve mjere na temelju nacionalnog prava, uključujući sudski nadzor i rokove za istražni zatvor.
5. Dokazi koje je prenijelo tijelo podnositelj zahtjeva ne mogu se proglasiti nedopuštenima u kaznenom postupku u državi primateljici zahtjeva samo zbog toga što su prikupljeni u drugoj državi članici. Dokazi prikupljeni u državi podnositeljici zahtjeva mogu se upotrijebiti u kaznenom postupku u državi primateljici zahtjeva, pod uvjetom da je dopuštenost takvih dokaza u skladu s nacionalnim pravom države primateljice zahtjeva, uključujući njezina temeljna pravna načela. Ovom Uredbom ne utječe se na ovlast suda pred kojim se vodi postupak da slobodno ocjenjuje dokaze.
6. Ako je u državi primateljici zahtjeva izrečena kazna zatvora ili mjera zadržavanja, ta država od ukupnog razdoblja zadržavanja koje treba odslužiti oduzima ukupno razdoblje zadržavanja provedeno u državi podnositeljici zahtjeva koje je izrečeno u okviru prenesenog kaznenog postupka. U tu svrhu tijelo podnositelj zahtjeva dostavlja tijelu primatelju zahtjeva sve informacije o razdoblju zadržavanja osumnjičenika ili okrivljenika u državi podnositeljici zahtjeva.
7. Ako se kazneni postupak i u državi podnositeljici zahtjeva i u državi primateljici zahtjeva može pokrenuti samo na temelju kaznene prijave, kaznena prijava podnesena u državi podnositeljici zahtjeva vrijedi i u državi primateljici zahtjeva.
8. Na kazneno djelo primjenjuje se kazna predviđena u nacionalnom pravu države primateljice zahtjeva, osim ako je tim pravom predviđeno drukčije. Ako je kazneno djelo počinjeno na državnom području države podnositeljice zahtjeva, tijelo primatelj zahtjeva u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom može u obzir uzeti maksimalnu kaznu prema nacionalnom pravu države podnositeljice zahtjeva ako bi to išlo u prilog okrivljeniku. Ako se nadležnost temelji isključivo na članku 3., kazna izrečena u državi primateljici zahtjeva ne smije biti stroža od maksimalne kazne prema nacionalnom pravu države podnositeljice zahtjeva.